Bak, ja sam se toliko bojala punkcije da sam bila odlučila promijeniti bolnicu u kojoj liječimo neplodnost (VV) samo zato što tamo rade punkciju bez anestezije. I onda mi se dogodilo da sam razvila više folikula na klomifenima kada smo trebali ići na inseminaciju i dr. je odlučio da ćemo ići na punkciju i ivf. Mislila sam da ću se onesvijestiti od straha prije zahvata, no onda sam se iznenadila jer je u mojoj glavi ta bol bila puno veća nego ona stvarna.

Od tada sam bila na 3 punkcije, sve bez anestezije, samo s nekim koktelom normabela i nečega protiv bolova (ali ne u žilu). Jedna mi je bila sasvim ok, druge dvije prilično bolne, no ne toliko da bih išla negdje gdje imaju anesteziju. Ta bol je kratkotrajna i prolazna, malo odležiš nakon toga (15-ak minuta) i već si skroz spremna za ustati i ići.

Evo sljedeći mjesec idemo u postupak u Ljubljanu, gdje će mi punkciju raditi bez ikakve anestezije ili ičega protiv bolova i vjeruj mi, na umu mi je samo da postupak uspije, da bude jajnih stanica, da se oplode... a bol, ona mi je potpuno sekundarna, nešto što će doći i proći. A to ti kažem ja koja sam bila u totalnoj panici pri pomisli na punkciju, dakle ne neka cool cura koja ima visoku toleranciju na bol. Zato ništa ne brini! Kako znaju reći cure ovdje, bol punkcije se ne može mjeriti s onom negativne bete...

U svakom slučaju imaš izbor klinika gdje rade s anestezijom (negdje i općom) i nemaš se razloga bojati. Puno sreće!