Moram priznati da nisam htjela, da li od straha, praznovjerja (uporno tvrdim da nisam praznovjerna, ali... ) ili tko zna čega, ranije pisati o ovom predivnom iskustvu! Tek sam tu pa tam sa kojim detaljom naletila na forum. Čak nisam ni čitala teme dalje od odbrojavanja. Tek tu pa tamo neki naslov je zaokupio moju pažnju, ali nisam uvijek "skupila hrabrosti" reagirati, čitati ili pisati! Ali znala sam da će doći vrijeme kad će sreća koja me ispunjava već 7 mjeseci ipak doći i kao tema ovom PDF-u.
Evo nekih detalja iz "Dnevnika Zvrkića"!
Citat:
28.11.2008. – treći tjedan- prema lječnicima ovo je već peti tjedan!
Dragi zvrkić,
Danas je 28.studeni 2008. godine i sutra će biti punih 3 tjedna od službeno zvanog „transfera“. Laički rečeno vračanje zvrkića-mjehurića u toplu maminu bušu!
A sad jedan „retro“ osvrt na sami početak.
Zadnja menstruacija je počela 26.10.2008. godine. Drugi dan ciklusa počela sam sa hrabrim pikanjem Gonalima koji su potrebni kako bi se jajne stanice stvorile. Za prvu injekciju sam se obratila teti u poliklinici. Da ne bi ja nekaj krivo napravila! Moram priznati da nije apsolutno ništa boljelo! Najduže i najkompliciranije je bilo mućkanje gonala u injekciju! Tak sam se osjećala ponosno kaj sama obavljam posel doktora i sestara!
8 dan ciklusa (koji se računa od početka te zadnje menstruacije) išli smo na prvi ultrazvučni pregled. Naravno da je tata bio u svakom trenutku s nama.
I bilo je dosta folikula (obzirom da ne reagiram baš najbolje na stimulaciju). Na jednom jajniku je prebrojao 3 i na drugom isto 3.
I tako su mjehurići rasli do 11 dana kad je došlo vrijeme da se mjehurići upoznaju sa jurilicama.
Mama je bila hrabra pa je rekla stričeku doktoru da želi da ju lupi po glavi kak bi mogla prespavati proces vađenja jajnih stanica.
Nije pogrješila. „Čisto bijelo“ čini čuda. Ništa nije boljelo!
A dobili smo 5 jajnih stanica koje su bile spremne za oplodnju. Kod stričeka Patrika, koji je uvelike zaslužan za uspješnost oplodnje, mučkali ste se ukupno ni 3 dana.
Treći dan nakon aspiracije , dobili smo rezultat tuluma!!
Oduševljeni jer smo dobili prekrasna 2 mjehurića , koji su , po riječima stričeka Patrika, bili prekrasni obzirom da još nije ni treći dan kak se spada.
U 11:30 tu subotu 8.11.2008. godine prvi put smo vidjeli mjehuriće koje čekamo već jaaako dugo!
Koliko emocija u tom trenutku me preplavilo!!! Bila sam crvena od malog nožnog prsta do vrha ušiju. Tateku sam držala ruku svojom znojnom rukom i baš ga se i ne sjećam nekak u tom trenutku!
Tada nam je striček Patrik objasnio kako je jedna jajna stanica šeststanična, a druga osamstanična. JUUUPIIII!!!!
Moram priznati da nas je bilo malo strah kad je rekao „dvije jajne stanice“. Ali je tata onda rekao : Pa šta! Kud jedno tud i drugo!
Bila sam presretna!
Sam transfer je bio fascinantan. Sve sam gledala na ultrazvuku. I u jednom trenutku je doktor Erden pokazao malu bijelu točkicu na ekranu sa medijem u kojem su dva mjehurića! Imam i slikicu.
Tata je kasnije, dok sam još ležala na stolu-stolcu, mazeći moja hladna koljena, rekao : U 12 i 45 sam pogledao na sat kad sam čuo da su upravo vratili mjehuriće!
Od tog trenutka sam se osjećala TRUDNO!!!
Vratili smo se doma. Malo zbunjeni , puni dojmova , ne znajuči što bi ustvari sad trebalo. Kako se ponašati? Emocije su : veseli, zbunjeni, veseli, puni nade, veseli!!!
Odležala sam vikend i u ponedjeljak krenula na posao! Nikakvih simptoma trudnoće! Stalno sam se uvjeravala da je to normalno! Pa ni ne može se zatrudnjeti odmah. Implantacija se inače dešava 8 – 10 dan od transfera! U ponedjeljak – tjedan i dva dana – lupilo me malo ludilo i negativa- šta ako nije uspjelo! Isplakala sam se i zagrlila tatu u kojem uvijek nalazim veliku potporu u ovakvim situacijama. Drugi dan sam napravila test. U prvi tren nije se ništa vidjelo! Samo ona normalna crta! Nema druge. Ostavila sam test na veš-mašini i vratila se u krevet spavati! Nekako tupo i bez osjećaja!
Kad sam ipak ustala i naluknula se na test koji je još stajao na mašini vidjela sam tako prozirnu drugu crtu! Jel moguće da sam ipak trudna!? Šta ako je test lažan!?
Odlučili smo da do petka nećemo razmišljati o tome. U petak idemo vaditi krv i onda ćemo sve znati!!!!!
Došao je 21.11.- trinaesti dan nakon transfera! Dala sam krv u laboratoriju i čekala nalaz mailom!
Tatek je naravno bio sa mnom. U 9:15 otvorila sam mail, zadržala dah i pročitala nalaz!
Beta je 176!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! TRUDNA SAM!
Mislila sam da će mi srce iskočiti! Smijala sam se i plakala u isti čas. Vjerojatno sam bila strašno ružna u tom trenutku, ali ja sam se osjećala preljepo!
Tad je počelo intenzivno maženje buše! Zvanje cijele familije! Svi su bili zbunjeno sretni!- Rekao je tata jer ja nisam imala snage pričati sa njima!
U ponedjeljak smo napravili još jednu betu da se uvjerimo da raste! Bila je 570!!
Prekrasno!
03.12.2008. – prvi ultrazvuk
Danas smo bili na prvom ultrazvuku! I od tada je mama na sedmom nebu!
Po prvi put smo vidjeli kako jedno malo srčeko kuca! Taka-bum, taka-bum!!!
Prekrasan osjećaj! I tata je bio u ordinaciji i gledao srčeko na monitoru! Kako se on osjećao opisat će sam malo poslije!
U svakom slučaju presretni smo i sad nas je troje! Mama, tata i mali zvrkić!
Kako je ljepo ploviti na ovom oblaku i znati da više ne sanjamo!
A moram vam priznati da sam sve odlaske doktorima prije trudnoće, sva pikanja, sve pretrage, operacije, sve folikulometrije i sve što je bilo prije trudnoće- zaboravila!
Eto jučer me doktor pita kad je bila aspiracija, a ja njemu- podsjetite me - što je to aspiracija!