Također, čula sam priče o djeci koja sama od sebe preko noći progovore i onda ih se ne može ušutkati. Ali u njih ne vjerujem previše. Smatram da svako takvo dijete koje kasni u razvoju govora treba pojačani angažman roditelja
Ja stvarno imam jednu takvu. Kad je imala, 2,5 god., govorila je samo 10ak riječi (razumjela je sve). Prošli smo obradu u vezi sluha na Suvagu, sve ok.
Logopedica u Klaićevoj je dijagnosticirala kašnjenje u govoru od 8 mjeseci (za vršnjacima), rekla da nije još zabrinjavajuće, da će najvjerojatnije sama propričati do 3. godine i tada nas je naručila za sljedeći pregled (i vježbe ukoliko bi trebalo).
Mi smo oduvijek puno s njom pričali, pjevali, čitali joj. Znači, u tom periodu se nismo angažirali ništa više nego prije.

Onda je odjednom, s 2 god. i 10 mj. propričala. prva dva dana primijetila sam da joj se broj riječi dosta povećao, a treći dan je počela slagati rečenice. Zvuči nevjerojatno, ali tako je stvarno bilo. Vrlo brzo je nadoknadila kašnjenje s govorom.

Sad ima nepunih 9 godina, odlična je u školi, jako se dobro usmeno izražava, divno recitira i pohađa dramsku grupu u kazalištu Trešnja.