ne znam jesam li krivo shvatila...
moje vrijeme i moj život su apsolutno podređeni djeci.
ali i gnjave i plaču i zanovijetaju.
i dosadni su, ubi` Bože

a nisam dopuštala da plaču, zadovoljavala sam njihove potrebe čim su ukazali na njih (nisam išla tako daleko da im ugađam iz preventive)

skoro da je i danas tako

pravilo je... da nema pravila.
ni u jednoj obitelji sa više djece, a kamoli sa primjerima iz više obitelji.