nasa cvijeta je zakon!
ajme, niste normalne
a vid ove bake sa svojim oscarima
hvala bako u svakom slučaju, ajd, jučer sam bila jadna, sad me ovaj kutak iznenadio i oraspoložio
čokolada, odličan izbor
Drago mi je da imate razumijevanje za ovakove "bakine ispade". @cvijeta73 pošalji podatke na pp za pošiljku.
bravo baka/e i čestitam cvijeto - baš si zaslužila
Super baka, baš slatko
Cvijeti čestitke!
ma nema vremena, forumira
evo bila
baš sam se razveselila, jaako lijep poklon. a naročito čestitka
eto, trudite se u drugom polugodištu pa ćete i vi dobiti
i još jednom, hvala!
Evo priče: imam termin za mamografiju i najavim to ukućanima. Onda se desi da u to vrijeme treba čuvati unuka, a suprug treba otiči nešto predati. Odgodim termin. Odem na tu mamografiju, a tamo jedna gospođa kao na iglama u žurbi, kaže mi kćer mi treba na posao, a ja trebam preuzeti unuka. Ja pitam zašto djed ne uskoči, a ona kaže djed me čeka vani u autu s druga dva unuka...
Dragim marljivim i dirljivim Rodama, pozdrav s Lošinja. Počinje kasno ljeto, mogući odmor za bake i dide. Mladi i djeca odlaze u svoja staništa u pripremi za novu radnu, vrtičku ili školsku godinu.
Ajde, bako, treba se ugledat u svijetle primjere baka koje lampaju cijelo ljeto o svom poslu, a na kraju ljeta malo (opet solo) dolaze sebi od lampanja :D. Nije to baš ni takva rijetkost.
vartex, svako radi kako misli da je najbolje, jer na koncu sami trebamo i živjeti i nositi se s našim odlukama i djelima. To ti je ono pitanje da li bi se mijenjala za nečije ponašanje i sve što ono donosi...
I meni Peterlin - avjerojatno i baki. Poklonila mi je prefine arancine koje je sama napravila, pa sam zato to i napisala
Kada smo već kod arancina, prefini su dok su friško napravljeni, poslije ako ih ne držimo u limenim kutijama posuše se i onda se prije upotrebe trebaju namakati u likeru ili što i/ili kako...?
Zapravo ove godine nema naranči koliko vidim. I gotovo mi paše, jer mi je žao da nešto propadne ako se može iskoristiti. Naime sada sam više u rukodjelskoj fazi, rade mi se ogrlice sa privjeskom u obliku srca napunjenim lavandom. Kćerka ih rado nosi, kaže umiruju.
Napisala sam ja da baka nema mira
A smilje umjesto lavande? Mene ono smiruje i stvara ugidu - bas ga volim
bako , si dole,kakvo je vrijeme?
nekaj gledam accuwether i nije mi najbajnija prognoza
Roditelji mojeg unuka imaju "ludnicu na poslu". Nema tih čarobnih napitaka pomoću kojih bi se stigli odmoriti i biti normalni za sebe i dijete.
Tu nastupa "odmorna" treća dob koja na žalost još uvijek ima svega više od djece (vremena, novaca, vozi, kuha...).
Jučer smo došli po unuka u vrtić. Bio je na rubu svega. Jesi tužan, jesam, zašto, Ernest ga je lupio naprijed i otraga, teta na zamjeni, hrane više na majici (nego u njemu, predpostavljam), malo bi vodice, da li te što boli, ne. Što ćemo. Po vodu, doma nešto pojesti, presvući se. Poslije dosta tekućine i nešto jela. Unuk malo nadolazi sa raspoloženjem, već sam posumljala na bolest.
Hoćeš da idemo vidjeti led i Miroa na Zrinjevac. Hoće na "Zlikavac" i da vidi led.
Bilo je super: čim smo stigli pored nas prošla je kočija sa živim Djedom i živim konjima, mahali smo mu a on je govorio: "Ho, ho, hooo". Popeli smo se na svjetleći paviljon, prebrojali kamene glave kod HAZU, uputili se prema kolodvoru. Dida je za to vrijeme tražio parking. Hoću da mi unuk vidi Miroa, zanima me njegova reakcija, jer kažu svi tužni ulaze (skupa ulaznica), a veseli izlaze, dobar umjetnik. Na blagajni Umjetničkog paviljona molim da me puste 5 minuta da s unukom pogledam izloške. Ne može (iako sam umirovljenik te ustanove šire gledano). Dobro. Virimo proz prolaz, nešto se vidi, uputim unuka da sam uđe unutra (za djecu je besplatno), on krene, nabasa na crvene prekrižene noge, okrene se smije se i vrati do ulaza. Dobro. Miro je obavljen. Spuštamo se prema klizalištu. Podignem unuka, boli me ruka, ali nema veze, da bolje vidi. On gleda i gleda kako jure na klizaljkama pored nas i kaže zašto se ne mogu zaustaviti. Idemo do kipa konjanika Tomislava, dolazi dida, ali dolazi i roditeljska smjena. Nadam se da sam uspjela oporaviti unuka i psihički i fizički, a meni i didi će bolovi proći ili neće kako god.
Kada bi sada prigodno birala forumašicu godine na Rodinom forumu, opet bi glasala za Peterlin. Hvala ti Peterlin što si tu sa svojim znanjem, informacijama, savjetima, nekako uvijek stabilna i nezaobilazna.
Svima vama, neobično komunikativnoj i susretljivoj generaciji mama, želim svako dobro i snage da istim tempom mognete doživjeti sve čari i zamke treće dobi i bake servisa.
Imam osjećaj da ste dobra i brižna i majka i baka.
Čitam Vaše postove kad stignem i nadam se da Vaša djeca cijene trud koji ulažete u svoje unuke.
Ja isto radim po cijele dane, a sa kćerkom je tata. On je u penziji.
Mi smo oboje malo stariji roditelji, pogotovo on.
I teško je. U današnje vrijeme je jako teško biti zaposlena mama.
Danas sam doma jer vikendom ne radim i čistim, kuham, sad idem mijesit, a ruke me bole za poludit. Imam artritis. I svaki put kad me zaboli pitam se; dokle ću moći još ovako?!?
Imamo živu još samo jednu baku, a na nju je bolje ne trošiti riječi (nazvala me jučer da posudi 5000 kn od mene, bez da pita kako sam, kako unuka)
I zato Vas molim da nađete snage za dalje jer ste vi prava baka.
Hvala Tanči na lijepim riječima podrške. Želim i ja da se svim prezaposlenim majkama dogodi neko čudo, barem ovih dana, da im netko pomogne da malo predahnu.
Pročitala sam da je žena s preko 60 godina rodila. Ovako izmorena od svih prelijepih ali zahtjevnih okupacija oko unuka, ne mogu si uopće predočiti kako to u praksi uopće izgleda.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kada unuka u neke dane podižem iz vrtića, on mi pomaže zakopčati pojas na autosjedalici.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Danas šetam parkom i jedan njegov vršnjak stoji na sred puteljka i plače i doziva mamu. Pored njega bicikl, ali mame nigdje. Prolazni šetaći osvrću se i svi misle da je onaj drugi u vezi s djetetom. Ali ništa. Jedna žena priđe, dječak ju odgurne rukom. Idem ja probati, prilazim i počnem nemoj plakati sada će mama doći, kako se zove, pogladim ga po glavi, ona odgurnuta žena se vrati ponudi mu bombom od cedevite. i tako mi stojima i gledamo uokolo hoće li se netko pojaviti. Pitam četverogodišnjaka jesi se izgubio - nisam se ja izgubio, od kuda si došao - on pokaže pravac, gdje ti je kuća - šuti, kako se zove mama - Ivana. Već motam što dalje poduzeti, kada prečicom preko livade dolazi mama i pita što je bilo, što se desilo, reci hvala što tetama što su te čuvale.
Dječak je odlučio sam napraviti krug biciklom puteljkom oko igrališta i u jednom trenutku pao, pa se smotao i uplašio. Cijeli puteljak nije vidljiv mami na igralištu i ona ga je čekala, pa krenula u potragu. Znači ipak je trebao cijelo vrijeme biti u vidokrugu djeteta.
Pozdrav forumu koji mi je bitno pomogao u snalaženju sa prvim unukom. Sada mi dolazi novi unuk, već sam "iskusna baka", ali strepnje, godine i očekivanja su ponovo u izazovu. Nadam se da ću biti od koristi, ali se isto tako nadam da će mi ostati malo prostora i vremena za druge sadržaje koji postoje i u ovoj tzv. trećoj životnoj dobi.