Ukratko, cura L od 20 mj i dečko P od 1 mj.
Jako sam s njom povezana, mm ja i ona do sada, apsolutno solo, pa je sve dijelila samnom.
U trudnoći je dojila jednom dnevno jer sam ja radila a ona išla u jaslice. Noćno smo ukinuli zbog mojeg umora (trudnoća - posao - malo dijete )
Do sada je bilo dobro, dojila je jednom dnevno s njim, no sada kad god dođe iz jaslica, čim on plače ona ga želi na cicu (da i njoj dam) a na kraju ga gura i cenda da hoće i ona.
halapčljivo jede i meni je vrlo neudobno, ne može pričekati da ga podrignem u sred podoja i da ih vratim na cice, nego histerično plače i vrišti.
ne želi me lubiti više, odguruje me.
a znam da uživa dsamnom želi da ju nosim, presvlačim, da se igramo
ono što me muči je to što u danu nema dovoljno sati da bih sinu dala dojiti na zahtjev a s njome se igrati i nju presvlačiti
muž je preuzeo brigu oko noćnog spremanja na spavanje jer tada i P dojim i spremam (mora biti tišina i dugo doji da bi mi lijepo spavao) i to me najviše muči
kako da budem više sa starijom?
kako da se ne ubijam krivnjom toliko?
da li je dovoljno da npr odvojim dio nedjelje ili subote za nju za naše prijašnje aktivnosti?
da li su mi dva sata dovoljna
svaki dan bar malo provedem samo s njom no ponekad to loše završi - cice pa histerija i tako... ili ona nešto neće pa se baca.
užasno sam ljubomorna na mm, ali ne na ružan način, već imam osjećaj da je s njom na bolji i kvalitetinij način od mene i da moj i L odnos vene u korist njihovog.
on ju vozi u jaslice, on ju liježe i budi
da li je zaista to tako da moj odnos degradira sa L i da li je to jednostavno zauvijek, nikad više nećemo biti onako bliske kao prije P??