orcha prvotno napisa
Sigurna sam da pada negdje u spektar. Nadam se samo da je negdje lakse i blaze i da nece ici na gore. Prihvatila sam da je poseban i da treba vise paznje i ljubavi.. Izludjuje me izmjena momenata u kojima je normalno sretno dijete i onda momenti kad je u svom svijetu . Posebno me plasi njegova nevjerovatna koncentracija na detalje predmeta di mu mozes doslovce vikati na uho, dodirivati rukom a on ni da trepne a kapmoli da se okrene na zvuk ( tipa mahanje rucicama ka leptir i detaljno fascinantno proucavanje svojih prstica na rucicama..otvaranje zatvaranje ladica i slikovnica, vrtnja predmeta tipa kocki, kotaca, sviranje iste melodije na igracki). U tim trenutcima me obuhvati toliko jak i bolan strah i tjeskoba da ne mogu rijecima opisati...