Ja sam vegetarijanac, iz etickih razloga, muz takodjer, iz zdravstvenih. Jedemo jaja, med, mlijeko i mlijecne proizvode, ribu kad se bas zazelimo i ako je bas dobra.
Moji su roditelji uvijek bili klasicni domaci mesojedi, popovali su mi kako cu se razboljeti (dok sam bila tinejdzerica), kako mi se beba nece dobro razvijati, necu imati mlijeka itd. Naravno, stvarnost ih je demantirala.
Moje dijete se hranilo isto kao i ja do svoje cca trece godine. Onda je u vrticu probala piletinu i proglasila kako joj je fina ta riba. Zatim je bila bolesna, pa su u bolnici donijeli piletinu za veceru i to je bio prvi obrok kojeg je nakon vise dana bolesti pojela. Kad smo se vratile kuci, nastavila sam joj pripremati perad i ribu, crveno meso nece.
Zna me upitati zasto necu malo njene koke jer je jako fina. Ispricala sam joj o svojoj koki ljubimici koju sam imala kao mala curica.. Ucim je da zivotinje osjecaju bas kao i mi, da nije lijepo nanositi bol nikome, da uvijek postoji alternativa i tako, ali ona jos ne povezuje meso na svome tanjuru sa zivom zivotinjom. Rezonira da meso dobijemo kad zivotinja ugine. Jednom sam napola u sali natuknula da im ljudi ponekad pomognu da uginu, ona je sva zgrozena pitala salim li se ili govorim istinu... Ne zelim je uzrujati, ali ne zelim ni lagati... Je li prerano djetetu od skoro 5 godina govoriti takve stvari?
Ja sam kao dijete zivjela na selu i nisam bila postedjena dozivljaja kolinja, od cega mi se uvijek dizao zeludac, a kasnije kad sam bila veca radije sam otisla od kuce taj dan.