Drage,

treba mi netko tko razumije, tko zna kako je.
Dakle, ljudi ovdje

U procesu sam, pa ću izbjegavati konkretnije podatke, ali - izabrana sam kao najbolja potencijalna posvojiteljica za dijete <3, školske dobi, romskog etniciteta, u gradu koji nije moj.
Dakle, ostvarivanje osobnih odnosa traje duže nego što bi vjerojatno trajalo da smo u istom gradu i da ne treba završiti razred. Što generalno mislim da je dobro jer je dijete već "veliko" i ostvarilo je odnos s udomiteljima i ima odnose s djecom u školi, pa mi se čini korisno što sve ide prilično polako. Zahvalna sam za to, jer mislim da je duži period privikavanja u interesu djeteta.
Čini mi se da je sve po PS-u, imamo pismenu suglasnost centra (to jest, područnog ureda zavoda za socijalni rad, po novom) za ostvarivanje osobnih odnosa, pišem izvješća mailom nakon svakog susreta i slično.

Preko tjedna se čujemo, a ja čitam.
Zasad mi se čine najbolje sve knjige o terapijskom roditeljstvu, i knjiga dr. Becky Kennedy; Good Inside.
Adopta ima dobru knjižnicu (https://adopta.hr/index.php?option=c...category&id=13),
a ako niste iz Zgb, možda imaju i linkove na neke knjige, pa im se može poslati upit mailom. Nudim i ja knjige u pdf formatu ako netko hoće - nek mi se javi u inboks.

Čini mi se da smo mi koji smo upisani u registar u zadnjih cca godinu dana profitirali od tragedije u Zambiji jer vidim i ovdje po forumu, a čujem i uživo, i moje je iskustvo takvo da su CZSS-ovi počeli zivkati i gledati najfriškije ljude u registru, neovisno o javljanju tih ljudi centrima. Rekla bih da ih je od 12. mjeseca 2022. malkoc steglo odozgo da se temeljitije pokrenu, a sve zbog Zambije. Pa sam i ja primala pozive, od centara koje nisam zvala, što se nije baš događalo dosad koliko je meni poznato. Tako je tuđa nesreća, nažalost, meni otvorila vrata za sreću... Osjećam se tužno oko toga, ali što je - tu je. Drugi, očito, profitiraju kad se izabranim Drugačijima i žrtvenim janjcima u društvu nešto obije o glavu, kao ovoj djeci i njihovim roditeljima u Zambiji...

U ovoj bih fazi voljela podijeliti da su me neke stvari zatekle, neke mi stvari otežavaju život - a nisam očekivala, a neke su me ugodno iznenadile.
Pomiješani osjećaji čvrsto vezanih udomitelja su mi definitivno izazov.
Sve je dosta veliki financijski izazov. I bilo bi sjajno da zakon predvidi i neke slobodne dane za proces ovih ostvarivanja osobnih kontakata, prije rješenja o posvojenju. Mislim, ako za vjenčanje, po zakonu, dobiješ tjedan dana slobodno za tulumarenje - onda bi barem koji dan bio stvarno opravdan za izabrane potencijalne posvojitelje u postupku.

Što se tiče djeteta, primjećujem testiranje granica, probleme s pažnjom i koncentracijom. Zasad je sve to nekako očekivano. Mislim da mora steći povjerenje u nas i našu ljubav.
Ali i postupno uvođenje promjena i upoznavanje s novom okolinom mi se čini dosta dobar pristup. Pazim da što manje mijenjam detalje dok nije tu, da uvedem naš novi zajednički ritam, rituale i predvidljivosti. Pritom koristim koliko znam i umijem ritam i rituale koje ima kod udomitelja, ali nije to baš uvijek izvedivo.
Učim kako davati do znanja da volim i želim da mi priča o biološkim roditeljima. Učim kako se nositi s bolom da sam djetetu još jedna u nizu teta, dok ne postanem nešto više.
Savladavam strah da se djetetu nešto ne dogodi, da se ne ozlijedi tijekom vikenda dok je kod mene, jer se bojim kako bi se to moglo odraziti i na naš odnos, i na stav centra i udomitelja prema meni.
Navikavam se na to da se dijete ne zna igrati ni zabavljati samo jer je dosad uvijek bilo okruženo drugom djecom.
Ponavljam si da je normalno da ponekad pogledam u to dijete i vidim stranca kojega ne poznajem, i da je njemu vjerojatno isto tako - a ono ne zna što bi s time.
Navikavam se na sasvim neinformirane i povrjeđujuće komentare bliske okoline - "zašto niste presretni?! Ostvario vam se san!"; kao da moram cupkati od sreće svaki trenutak budnosti da dokažem da sam zadovoljna, i ne smije mi biti teško. Rasistički su izazovi s okolinom još slabi, ali dogodi se nešto, svako malo i to skoro svaki put kad je s nama u gradu.
Ima tu još dosta toga, ali bojim se da ne napišem previše, a nadam se da i ovo može biti kome zanimljivo ili da će(te) suosjećati.

Eto, držite mi fige da sve prođe što bolje za dijete i da na kraju ovoga i CZSS i dijete daju pozitivno mišljenje i da ostvarimo posvojenje.

Hvala svima na čitanju!
Sretno svima!