curice u pubertetu, epizode plakanja i slično

[nine]

Treba mi preporuka za neku dobru knjigu o pubertetu kod djevojčica da poklonim maloj. Ne mislim na fizička obilježja, to smo davno sažvakale.... već nešto što bi pomoglo meni i njoj jer vidim da ulazi u fazu "mene nitko ne voli" "sva sam si debela" , ja nisam najbolja u razredu u ocjenama, ja ne želim više trenirat, ja ne želim više u ovu školu (pa sutra želim) itd......
dodatni problem je što je ona min godinu starija od svih i šta je prva dobila obline i ono što ide s tim, i postala predmet "smijanja" što je dotuklo njenu hipersenzibilnost.

Znam da smo svi to prolazili, ali ono što je palilo kod mene, njoj ne pomaže, iz škole dolazi uplakana, povlači se u sebe, a to nezadovoljstvo prema meni i bratu iskazuje agresivnošću (tko god nas zna, zna da to nije uopće nalik mojoj curici).

Pomogla bi i preporuka neke knjige na temu, tipa djevojčice koja je posebna, koja je neshvaćena , a recimo na kraju postane uspješna, priznata i poznata.

[Peterlin]

Treba mi preporuka za neku dobru knjigu o pubertetu kod djevojčica da poklonim maloj. Ne mislim na fizička obilježja, to smo davno sažvakale.... već nešto što bi pomoglo meni i njoj jer vidim da ulazi u fazu "mene nitko ne voli" "sva sam si debela" , ja nisam najbolja u razredu u ocjenama, ja ne želim više trenirat, ja ne želim više u ovu školu (pa sutra želim) itd......
dodatni problem je što je ona min godinu starija od svih i šta je prva dobila obline i ono što ide s tim, i postala predmet "smijanja" što je dotuklo njenu hipersenzibilnost.

Znam da smo svi to prolazili, ali ono što je palilo kod mene, njoj ne pomaže, iz škole dolazi uplakana, povlači se u sebe, a to nezadovoljstvo prema meni i bratu iskazuje agresivnošću (tko god nas zna, zna da to nije uopće nalik mojoj curici).

Pomogla bi i preporuka neke knjige na temu, tipa djevojčice koja je posebna, koja je neshvaćena , a recimo na kraju postane uspješna, priznata i poznata.

Ne znam koliko će ti pomoći, ali ima stara tema o pubertetu:
http://forum.roda.hr/threads/73533-R...etak-puberteta

Za knjigu ti ne znam, jer imam dečke, ali na pamet mi pada ova (za tebe, ne za curicu): http://www.algoritam-mk.hr/odgoj-djevojcica/PR/174921
Steve Biddulph se meni pokazao ok kad su mi trebale ideje o odgoju dječaka. Ovu nisam čitala, ali autora cijenim.

* * *
Još malo o pubertetu: ovo je dob koja se nama doma pokazala nezgodnom, jer ne možemo utješiti djecu. Oni se moraju naučiti SAMI TJEŠITI, moraju naučiti sami izlaziti na kraj sa svojim nevoljama i jadima.

Ja baš nisam imala razumijevanja (i dalje nemam) za agresivnost i bezobrazluk. To režem u korijenu. Moji dečki su se naslušali rečenica "idi se duriti u drugu sobu, nemoj nas trovati svojom zlovoljom". Mi im ne možemo popraviti raspoloženje, a tješenje je često kontraproduktivno. A ako krenu s cirkusima "nisam najbolji u razredu", odgovor je da bi trebali više učiti. Praktično i jednostavno. I ja sam pokušavala u početku hodati po prstima da im ne povrijedim osjećajčiće, ali (pogotovo kod mlađeg) to se pokazalo lošim. Njega je trebalo jednostavno zaustaviti, kao kod tantruma. A ti se moraš pomiriti da u ovoj dobi djecu često možemo samo gledati, ali ne možemo im puno pomoći da bi se osjećali bolje. Već dovoljno činiš time što imaš razumijevanja za njena raspoloženja, ali i to treba naučiti cijeniti. Rješenje nije izvana nego iznutra.

Ti najbolje znaš svoje dijete. Oni u ovoj dobi moraju naučiti da uspjeh zahtijeva rad i trud. Vrlo često se šokiraju kad shvate da gle, zamisli, za peticu treba učiti.... Još uvijek to prolazim sa svojom djecom.

Za knjigu ti ne znam, jer to jako ovisi o osobi...

Evo, dvije mi padaju na pamet:
Pollyanna: http://gkr.hr/Magazin/Prikazi/Eleano...rter-Pollyanna
Ana od zelenih zabata https://www.vbz.hr/knjiga/montgomery...zelenih-zabata

Moji sinovi su stariji i muški, pa kod njih pali osvješćivanje čega sve ima na svijetu - istinite priče o djeci i ljudima koji žive daleko teže od njih. Oni nisu svjesni kako im je dobro, pa im treba ukazati da drugi ljudi žive drugačije i da to nije novost. Od literature je tu dobro došla Kradljivica knjiga...to je o Holokaustu. Moj E. je u jednom trenutku prije 2 godine dobio na čitanje i ovu knjigu, da osvijesti kako su njegovi "problemi" sitni i nevažni i kako treba cijeniti ono što ima: https://knjigaljetateens.wordpress.c...ulligan-smece/

Sretno! Sve bu dobro! Daj djetetu vremena, a i pusti je da povremeno plače. Nije to loše.

[cvijeta73]

Pomogla bi i preporuka neke knjige na temu, tipa djevojčice koja je posebna, koja je neshvaćena , a recimo na kraju postane uspješna, priznata i poznata.

moje mišljenje je da ćeš ju teško na ovaj način utješiti. dakle, predlažeš joj da izdrži ovaj period puberteta jer će na kraju (što god to uznačilo) sve biti ok. to ti je pogrešno.
ona trenutno ne želi biti posebna (u tom smislu) i neshvaćena, nego kao i svi drugi, shvaćena i prihvaćena. a to što će na kraju biti poznata i uspješna, u toj dobi je jako malo važno.

hoću reći, treba joj sad podignuti samopouzdanje.

još se sjećam dana kad sam mislila da sam najružnija na svijetu, 12-13 godina, a mama da me utješi mi je rekla nešto u stilu, nisi ružna, ti si prosječna, a najbitnija je ionako unutarnja ljepota. ubila me do kraja. nisam to htjela čuti. :D

uglavnom, ja bih ju hvalila, puno hvalila. da bude svjesna da takva razmišljanja idu s pubertetom. i najljepše i najmršavije su u pubertetu mislile da su debele i ružne :D ako niej baš stvarno debela. ako je, onda joj pomogni smršaviti.

ovo za obline, vidi malo za to smijanje, o čemu se radi. to nije ugodno kad si predmet smijanja. tu treba pronaći neki modus, neki način, da to prestane.

ne znam, nisam ni pristaša ovog od peterlin, nekako mi je malo licemjerno nalaziti tuđu nesreću da bih se ti osjećao bolje. ono, super, šta ja sad hoću, a nisam židov u doba hitlera

a nekako ni ne mislim da moraju sami na kraj izlaziti sa svojim nevoljama.
nama se baš pokazalo suprotno.
zapetljaju sa u svoja razmišljanja, tipa - tako je kako je, kako je sad, tako će biti do kraja života i svijeta, sve crno i nesretno. i to na prvoj prepreci.

mislim djeca su naravno drugačija, al evo jedan primjer. j promijenio klub, i na početku ga svi zezali i smijali mu se, a i rugali. bilo je - prestajem trenirati. ljut, nesretan, depresivan, agresivan prema nama, prema sestri, dijete koje je po prirodi veseljak i cijelo vrijeme pjevuši. majke ti mile katastrofa. i tako iz dana u dan.

prva reakcija - pa prestani, šta ima veze, nije škola. no, kad smo malo bolje dobili uvid u situaciju, ispalo je da nije da ga baš svi ne vole i svi mu se rugaju, nego jedan mali, zvijezda kluba :D i da može još malo izdržati, nije baš da ga tuku, pa će onda vidjeti što će i kako će, ako treba onda prestati. i isto tako, da ne bi zaboravio :D , hvalili ga non stop.

za mjesec dana - sve se preokrenulo skroz. opet počeo pjevušit, zadovoljan što smo ga odgovorili od odlaska iz kluba. danas se smije kad mu kažem da nas izmučio sa svojim pi*darijama mene niko ne voli i svi mi se smiju.
živaca treba s njima, tone živaca :D

[Mia_Lena]

Ne znam da li ce ti ovo biti od pomoci.
Ja trenutno citam tinejdzeri-prakticni vodic za roditelje. Ok je knjiga,pomogla mi je da sagledam neke stvari iz drugog kuta.
Lijepi je objasnjeno kako funkcionira mozak(jos uvijek na nekoj djecijoj razini) i tijelo(koje vec poprima odrasla obiljezja).
I slazem se s Cvijetom. Raditi na samopuzdanju. Sigurno ima nesto u cemu je dobra i sto joj ide(sport,jezici,nesto kreativno...) I onda na tom podrucju bildati samopouzdanje.

[dodagoda]

Moja kćer je jako teško proživjela te godine, a curice znaju jako biti otrovne jedna prema drugoj. Sa 11 godina se malo zaokružila,nije to bilo ništa strašno ali imala je šlauf oko trbuha i jača bedra-baš je onda bila nekako nezgrapna. I iako je u razredu bilo daleko debljih curica ona je zbog debljine bila zadirkivana jer nije bila tip koji će se postaviti i uzvratiti nego je šutila i trpila. U isto vrijeme ostala je bez najbolje prijateljice(bolje reći, ona ju je smatrala najboljom, a ispalo je da je sve samo ne najbolja) i u jednom trenu je sve kulminiralo. Naravno da se sve skupa odrazilo i na ocjene. Ja sam joj govorila da nitko nije savršen, da se svakome može naći neka mana, učila ju na koji način da odgovori da i ona posrami onog koji joj se ruga.Srce mi je pucala kad bi išli na izlet a ona nije imala par nego bi sjedila sama. Trebalo je puno razgovora i suza dok nije sama došla do toga kako se postavi no tada je već bila 8. razred.
Preporodila se od kad je otišla u srednju, na sreću sve to skupa nije ostavio traga na njoj, samo ju je možda malo više ojačalo-voli svoj izgled i opuštena je što se toga tiče, ima svoj stav i ne mjenja ga zbog drugih.
Bitno je da ti kao roditelj pratiš razvoj situacije i ako stvarno sve skupa pređe granicu odeš kod razrednika. Meni je kćer cijelo vrijeme branila da odem ja razrednici da ju ne bi još više oni zafrkavali( u stilu mamica ti dolazi barniti te.....)nego je ona sama nekoliko puta otišla razrednici i potužila se. No svako dijete je jedinka i drugačije to proživljava,nema recepta kako to razdoblje prebroditi čim lakše.

[nine]

Moja kćer je jako teško proživjela te godine, a curice znaju jako biti otrovne jedna prema drugoj. Sa 11 godina se malo zaokružila,nije to bilo ništa strašno ali imala je šlauf oko trbuha i jača bedra-baš je onda bila nekako nezgrapna. I iako je u razredu bilo daleko debljih curica ona je zbog debljine bila zadirkivana jer nije bila tip koji će se postaviti i uzvratiti nego je šutila i trpila. U isto vrijeme ostala je bez najbolje prijateljice(bolje reći, ona ju je smatrala najboljom, a ispalo je da je sve samo ne najbolja) i u jednom trenu je sve kulminiralo. Naravno da se sve skupa odrazilo i na ocjene. Ja sam joj govorila da nitko nije savršen, da se svakome može naći neka mana, učila ju na koji način da odgovori da i ona posrami onog koji joj se ruga.Srce mi je pucala kad bi išli na izlet a ona nije imala par nego bi sjedila sama. Trebalo je puno razgovora i suza dok nije sama došla do toga kako se postavi no tada je već bila 8. razred.
Preporodila se od kad je otišla u srednju, na sreću sve to skupa nije ostavio traga na njoj, samo ju je možda malo više ojačalo-voli svoj izgled i opuštena je što se toga tiče, ima svoj stav i ne mjenja ga zbog drugih.
Bitno je da ti kao roditelj pratiš razvoj situacije i ako stvarno sve skupa pređe granicu odeš kod razrednika. Meni je kćer cijelo vrijeme branila da odem ja razrednici da ju ne bi još više oni zafrkavali( u stilu mamica ti dolazi barniti te.....)nego je ona sama nekoliko puta otišla razrednici i potužila se. No svako dijete je jedinka i drugačije to proživljava,nema recepta kako to razdoblje prebroditi čim lakše.

evo ja ovo sve doslovno od riči do riči mogu potpisat..... osim šta mi tek imamo 11, sve ostalo je identično...i uopće nije debela, već je samo dobila bedra i mrvu trbuha, ali mrvu ...srećom imamo novu razrednicu ove godine, pa cu ipak morati ionako obaviti razgovor

[ivana zg]

Na facebooku je otvorena grupa Roditeljstvo i pubertet ...cure imate super savjate i ako koja hoce pridruzite se grupi...moja upravo ulazi u pubertet i danas smo imali fazi placa...ona je od strane vrsnjaka maltretirana od vritica a ekipa je nastavila isto u skoli..i ako je ona odlicna ucenica..lijepa je nije debela...nitko se s njom nece druziti...ponizavaju je a njezino samopouhdanje je od vrtica nisko...kod nje ne pale ni pohvale ni paralela s tudjom nesrecom...ni uspjesi ni ocjene....hiperseznzibilna je...empaticna...odlicnog ponasanja i samo hoce prijatelje bar jednog...davali smo sto savjeta a onda sam se zamislila u njezinoj situacijo...ni kao odrasla osoba ne bi se nakon nekog vremena osjecala ugodno da me npr.na poslu sikaniraji sce kolege..ponizavaju i maltretiraji bez razloga..da imama ne znam kakvo pouzdanje nakon par godina tko bi se volio ustajati svaki dan i raditi u takvoj sredini...voljela bih da promjeni skolu ili razred kad bih znala da se to opet nece ponoviti...ona se i postavi nekada...odgovori..nece pokazati djeci da ju to sve boli a vidim da joj je srce slomljeno..nitko ju nikad ne bira za para..u nikakvoj aktivnosti...na tjelesnom ona i jos jedna cura uvinek ostanu ne izabrane i dodjele se kao zadnje ekipama....a ona je kako sama kaze i dalje naivna; svaki put mi mama srce lupa jer se nadam da ce netko izgovoriti moje ime a to se nikad ne dogodi...
Dzaba price da ce u buducnosti na sve to drugacije gledati sadasnjost nju zan

[aleksandra70vanja]

još se sjećam dana kad sam mislila da sam najružnija na svijetu, 12-13 godina, a mama da me utješi mi je rekla nešto u stilu, nisi ružna, ti si prosječna, a najbitnija je ionako unutarnja ljepota. ubila me do kraja. nisam to htjela čuti. :D

al izvukla si se bez posljedica

[Dijana]

ivanazg, baš mi je žao da je tako..ne znam kako ti pomoći, to su najgore stvari, jer nemaš baš nikakvog utjecaja na to, a lomi se srce i djetetu i tebi.
Koliko još ima biti u osnovnoj školi? Znam da se takve stvari znaju jako promijeniti kad djeca dođu u srednju školu, nadam se da će i kod vas biti tako, ako ne prije, iako bi naravno
bilo bolje da bude prije.
Srećom da u tebi ima podršku.

[NanoiBeba]

ivanazg - možda bi ipak bilo dobro da promijeni školu?!

[LolaMo]

Baš me rastužila vaša priča..
Ja bi na vašem mjestu promijenila školu, bez beda. I sama sam promijenila tri OŠ, iz drugih razloga, i nije novi početak pod mus loš i stresan..naprotiv..nova učenica u razredu je uvijek interesantna, a ona sama ima šanse krenuti od nule i u startu se drugačije i čvršće postaviti (uz vašu pomoć i podršku naravno)

[čokolada]

Dobro bi joj, prije svega, došle kakve psihološke radionice gdje bi se upoznala sa sebi sličnima i gdje bi mogla malo istresti dušu neutralnoj osobi, a sve kroz razne situacije i trening socijalnih vještina.
Bilo bi dobro negdje naći jednu djevojčicu s kojom bi se istinski sprijateljila i prestala "pokazivati" ovisnost o ekipi iz razreda. Maltretiranja prestanu doslovno onog dana kad se žrtva prestane ponašati kao žrtva (da me netko ne shvati krivo, nadam se da je jasno na sto mislim).
Da bi se to dogodilo treba puno trenirati samopouzdanje, osobito doma, doslovno glumom uloga uvježbavati situacije, pričati o vlastitoj vrijednosti uz puno konkretnih primjera, objasniti tocno (stručno) zasto se djeca tako prema njoj ponasaju itd. Kad shvati genezu svega, onda ce i sama pokusati mijenjati stvari.
Moja je imala faze da smo svaki dan nakon skole analizirale događaje da vidimo sto im je prethodilo i kako su zavrsili te kako su mogli zavrsiti da se postavila ovako ili onako. Ispocetka je vikala i plakala da ona to ne može i zasto je tjeram da nesto nas tako napravi, ali najcesce bi bio dovoljan samo jedan uspjeli pokušaj da skroz drugim očima počne gledati na stvar.

[Cathy]

ivana zg, gle ovo: http://forum.roda.hr/threads/90858-C...TESI-besplatno

[čokolada]

Htjela sam joj to linkati, ali mislim da je njena cura tek 3.r

[Cathy]

Htjela sam joj to linkati, ali mislim da je njena cura tek 3.r

Pa niš ju ne košta pitati, ja bi da je moje dijete.

[Ginger]

ajme, ivana zg
tako mi je grozno procitati ovako nesto
drzte se!

[Barbi]

i najljepše i najmršavije su u pubertetu mislile da su debele i ružne :D

Ne, mi mršave smo mislile da smo mršave i ružne.
I zavidjele onima s oblinama. Još danas pamtim kako mi je majka znala reći "izgledaš kao hrenovka" i ubiti me u pojam.

[Barbi]

Otišao mi post greškom pa sam mu dodala smisao naknadno. Ono što sam htjela reći zapravo, mislim da je predpubertetska i pubertetska dob jednostavno vrijeme kad se svi preispituju i nalaze mane na sebi i u sebi. Nitko nije savršen, često su ti naizgled savršeni još nesigurniji u sebe pa zadirkivanjem ovog čija je nesavršenost možda "vidljivija" skrivaju ono što njih muči.
Ja sa svojom djecom uvijek drvim po tome, da pokušaju biti imuni na zadirkivanje i ne traže stalno mane u sebi već nek osvijeste činjenicu da ni drugi nisu savršeni i da se uvijek može naći nešto čime ćeš nekog drugog bocnuti, bilo dijete bilo odraslu osobu.
A kad se naučiš samo nasmijati i odmahnuti rukom ili našaliti na svoj račun, onda shvatiš da si preokrenuo poziciju moći na svoju stranu.
Naravno da ovi razgovori ne pale iz prve, pa ni iz druge, ali nakon puno vremena i kojeg pokušaja imaju rezultata.

[cvijeta73]

Htjela sam joj to linkati, ali mislim da je njena cura tek 3.r

ja ne bih povezivala dob od 9 godina s pubertetom.
to je tek treći razred, devet godina, nema to nikakve veze s pubertetom još.
no, svejedno, super je post od čokolade. ja bih tako.

[Nera]

ja ne bih povezivala dob od 9 godina s pubertetom.
to je tek treći razred, devet godina, nema to nikakve veze s pubertetom još.
no, svejedno, super je post od čokolade. ja bih tako.

Moja je u 4., 10 godina i opako ju puca pubertet. Tako su joj nagle promjene raspoloženja, rasplače se ni zbog čega, plane, naljuti se, uvrijedi...
Fizičkih promjena nema, al psihičke ju krenule.