Printable View
Prije 2 i pol mjeseca rodila sam krasnog malog dečka i jako sam sretna mlada mama. Uzivam u igrama s njim, hranjenju, kupanju, ukratko, uživam u mjačinstvu.
No primjetila sam da mi nekada fali trbuh tj. onaj osjećaj bebe u mom tijelu. Da se razumjemo i meni je već u 8 mjesecu bilo dosta trudnoće bila sam sama sebi teška i velika. Svejedno se znam uhvatiti u razmišljanju da mi fali trbuh i ono slatko ritanje iznutra. A kako je vama?
stvarno sam mislila da će mi nedostajati jer sam istinski uživala u svakom njenom pokretu, al sad, dok je gledam,mazim i ljubim, uživam još i više pa mi ne nedostaje
Meni nedostaje i to jako...Citiraj:
Lila ha prvotno napisa
Bez obzira na sve tegobe, uživala sam biti trudnica....Imam dvoje djece i ne planiram ih više imati, ali nekako mi je teško pomisliti da više nikada neću biti trbušasta ....
meni je jako falio. mama mi je još mjesecima nakon poroda govorila kako kad se zaboravim mazim trbuh kao kad je fran bio unutra.
i meni ponekad fali, upravo to lupkanje iznutra. Ja sam tako uzivala biti trudnica, tako sam ga s ponosom pokazivala, mazila..ako Bog da, jos cu, bar jednom
a do tad, odoh ljubiti svoju malu Cvrckicu koja me lupkala iznutra
Ne, jer je bio ogroman kao da nosim blizance. Ništa nisam mogla, ni spavati ni hodati kako treba ni sjediti... ništa, ali zato svako-toliko imam filing kao da još osjećam bebu u sebi :)
Meni je nedostajao i trbuh, ali više ona posebna pažnja koju dobivaju trudnice, oni blaženi smiješkovi ljudi na cesti... Ne znam zašto pogled na mamu i bebu ne izaziva kod ljudi takvu dragost! Čudno je to
Istina živa, i ja sam primjetila da mlade mame s bebom ne izazivaju jednaku dragost kao i trudnice. Iskreno ne znam kakav je razlika prije 3 mj i sada, jer smo i itada i sada moja bebica i ja gotovo jednako osjetljivi i nježni.
Momtobe slažem se s tobom, pogotovo mi je bilo teško prvi tjedan nakon poroda jer su mi odmah s trbuhom otišle sve kile i sva obilježja trudnoće, a iznutra sam bila ista ona 'trudnica' kojoj je bila potrebna podrška okoline, ne mislim samo na moju obitelj.
A kada te pogledaju sa sažaljenjem jer si majka dvoje male djece.Citiraj:
momtobe prvotno napisa
Npr. idemo u šetnju i Pia hoće da ju nosim jer joj se neda hodati pa onda nosim Piu i guram kolica...ili još bolje nosim Doru u marami sprijeda, a Piu teglim na boku :lol:
Joooj,ne nedostaje mi uopće,tri puta trbuh do zuba,stvarno sam bila ogromna.Ovo je sad olakšanje
meni malo nedostaje onaj neki blaženi osjećaj trudnoće, osmjesi ljudi na ulici, a duuugo nakon poroda sam se uhvatila kako si mazim trbuh dok se opuštam, pogotovo jer još uvijek izgleda kao da je mala beba unutra :lol: .
Niti malo. Također tri puta - definitivno najviše volim kad je bebica konačno kraj mene...
Između druge i treće trudnoće bio mi je razmak od 11 godina. U tom periodu kad bi mi se nekada crijeva znala buniti po trbuhu podsjećalo je pomalo na micanje bebe. To bi me jedino nostalgiziralo i sada u trećoj trudnoći opet sam uživala u tom osjećaju micanja živog bića u tebi.
To što mi se sviđalo micanje bebe ne mogu usporediti sa nošenjem oooogromne lubenice ispred sebe. Nemrem reći da mi fali... :P
Definitivno da. Često mislim na taj predivan osjećaj. Trudnoća a sada i majčinstvo je najljepše što sam u životu mogla doživjeti. Jedva čekam ponovo biti trudna i uživati u trbuhu i posebnoj pažnji. Nekako, s trbuhom, osjećala sam se posebno emotivno, plemenito, ženstveno, seksi(čak), kao da sam primala samo dobru energiju...
joj, ni malo! Jedva sam čekala da držim svoju bebu, konačno vidim svoja stopala i da stanem u stare traperice ravnog trbuha. MM hoće treća, ali ja se ne dam. :P
[quote="anima"]Definitivno da. Često mislim na taj predivan osjećaj. Trudnoća a sada i majčinstvo je najljepše što sam u životu mogla doživjeti. Jedva čekam ponovo biti trudna i uživati u trbuhu i posebnoj pažnji. Nekako, s trbuhom, osjećala sam se posebno emotivno, plemenito, ženstveno
I ja. Dobro, rekli smo 2 godine pauze, ali... Baš je bilo medeno znajući ko je u tebi....
ma kaj bi mi falio...evo ga , još je tu, samo kaj nije napet, nego visi :lol:
:lol: :lol:Citiraj:
petarpan prvotno napisa
svaki put kad M. pocne stucat sjetim se svog trbuha kak je znal skakat od nje i sva raznjezim
ne nedostaje mi - lijepo je sam sebi navući cipele :lol:
Nije mi bio jako velik pa da mi je smetao, ali uopće mi ne nedostaje..kad sam došla kući bila sam tako sretna što je to malo biće konačno u našem domu i što više nisam trudna. Moja je trudnoća bila jaaaaaako željena, ali mi definitvno nije naljepše razdoblje u životu, najljepše je počelo rođenjem bebe.. :heart:
Nikad ne reci nikad... :mrgreen:Citiraj:
spooky prvotno napisa
nikako. uzivam u osjecaju pokretnosti.
meni fali sna, a ne trbuh :lol:
a sada ozbilstalno jno, sada više ne toliko, kad sam rodila baš mi je falio par dana sam tu i tamo kao čekala da me mrvica bubne iznutra, a kad ono ništa moja mrvica je bila pored mene, kad su mi je prvi put donijeli bila sam fascinirana činjenicom da sam nju nosila u sebi devet mjeseci, da je cijela stala u mene i da je to zbilja ona :heart:
meni nedostaje moj trbuh jer silno želimo još jednu bebu..naša ima 3 mjeseca i mislimo ić dalje, na drugo.. :D :D :D
Meni isto ponekad nedostaje trbuh a sta meri isto kaze i sna :lol: U trudnoci sam stalno spavala,izlezavala se.Ipak planiram jos 2 trudnoce tako da me vise vata veselje za buducnost nego nostalgija za prosloscu :mrgreen:
Pa meni je to bilo posebno razdoblje.Ja sam svoju ljubav prema trbuhu ponosno pokazivala...Na kraju trudnoce mi je bilo malo naporno -vrucine ja velika ko slonica,ali slatko .Uredno sam se pokazivala na plazi ,pa skoro do poroda...
nego sta sam htjela reci-da mi je bilo cudno bez njega par dana nakon poroda i dosta duga sam ga jos "mazila"
I MM ga je koji put krenuo poljubiti...ali ne zalim jer ce sigurno jos jedno biti tako nekako slicno 8)
meni jako fali,stalno razmišljam kako bi je rado vratila bar na dan,dva... :lol: :lol:
nadam se iako je ovaj zadnji porod bio traumatično iskustvo(pozdrav dr.(Felix editirala ime) ),da ću još jednom imati trbuh,porod(na kojeg će mm stići),pa bebicu.... jedini je problem još mm....koji ne želi(ko da njega netko treba pitati,pa ja ću imat trbuh :lol: ) ....ali ja stalno gledam to prazno mjesto za stolom... :(
meni trbuh ne fali pošto ga još uvijek imam. na ulici me pitaju jesam ponovno trudna :roll:
:) meni je nakon 2 poroda carskim u kratkom vremenu ostao dosta veliki trebuh, tako da mi trbuh ko trbuh ne fali :) :lol:
ali mi je zato još dugo vremena nakon poroda falio onaj osjećaj micanja bebe u meni
ne fali 8)
Neki dan sam na cesti vidjela prekrasnu trudnicu i zasuzile su mi se oči! Ja bi opet!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! :)
Fali mi često, ja baš volim biti trudna :)
...i zato mi je skoro pa nezamislivo da to više nikada u životu neću proći... :)
meni jalo fali trbuh i trudnoca.onaj blazeni osjecaj da se moje sunce rita unutra.jedva cekam novi trbuh :D
...jos uvijek imam trbuh...ali vec sad sam pocela kukati da ce mi taaako faliti kada ga vise necu imati...mislim,skembica se ne racuna.. :lol:
ja već i zaboravila da sam bila trudna i imala trbuh! :lol:
toliko sam opčinjena ovim bićem pokraj mene :heart:
Pred sami kraj trudnoce sam vec razmisljala kako ce mi faliti trbuh i onaj osjecaj kad nas dvoje komuniciramo samo dodirima, i vec me tada neka blaga tuga obuzimala.
Onda se desio moj raketno-brzi porod i nisam uopce imala vremena shvatiti sta se oko mene zbiva. Samo sam se uhvatila u razmisljanju da mi trbuh zaista fali.
Taj osjecaj bio je jos naglaseniji u trenucima kada sam malenog par puta uspavala naslonjenog na sebe. Prvi put je to bilo kad je lezao na meni prvu noc nakon poroda, bila je to nemirna i duga noc, i tek pred jutro se smirio spavajuci na meni. Kako sam se bojala prebacivati ga u krevetic da se ne razbudi, samo sam cvrsto oko njega obmotala dekicu da ne sklizne. Ja nisam spavala (uostalom, slusati ga kako dise je u tom trenutku bilo nesto najljepse na svijetu) i par puta sam pod rukama osjetila njegove blage pokrete ispod dekice - bio je to osjecaj slican onome kad se javljao iz trbuha i samo je naglasio brzinu kojom sam umjesto trbuha dobila pravu bebu, bez da sam trbuh nekako u svojoj glavi "ispratila".
Naravno, suvisno je dodavati da ono sto sad imam je nemjerljivo draze, njeznije i ljepse, ali da sam imala taj osjecaj nedostaka - jesam.
Iva, pa onda se bacite na još jednom malog Rafaela ili Rafaelu ;)Citiraj:
Iva prvotno napisa
:* :* :*
Nakon prvog poroda mi je jako falio. Kroz cijelu trudnoću sam pridržavala trbuh pa sam tako mjesecima nakon poroda znala uhvatit samu sebe kako ga "pridržavam". U drugoj trudnoći ga nisam pridržavala ali sam pomno pratila svaki bebin pokret i kasnije gledala izbočine na svom trbuhu. Još mi fali taj osjećaj neopisivo. Navečer kad legnem mi se zna dogoditi da stavim ruku na trbuh kao da ću nešto čuti ili osjetiti kakav pomak.
Jedino što sada stvarno mogu osjetiti su moja crijeva. :lol:
:lol:Citiraj:
Lora163 prvotno napisa
Ne,ne,ne! Mene izludivalo sto nisam mogla spavat na trbuhu..sto se nisam mogla normalno sagnuti,a pod kraj trudnoce mi je bio toliko tezak da sam jedva hodala,izgledala sam kao da sam izletila iz Mars pingvina.
potpisujem :mrgreen:Citiraj:
Andora prvotno napisa