Kiretaza na 3 načina - osobna iskustva - 1. dio

Zadnjih par godina povremeno projurim ovim forumom, no do sada se nisam ukljucivala. Kako vidim da je tema o kiretazi u Hrvata uvijek aktualna i kako osobno imam razlicita prakticna iskustva odlucila sam ih sada podijeliti s vama, mozda vam budu koristila. U zadnje 2,5g. sam 3x zatrudnjela, 3x gubila trudnocu i 3x prosla kiretazu. Mogla bih vam sada pisati eseje i o emocionalnim aspektima ponovljenih missed ab, no idem se koncentrirati na te 3 kiretaze... sve su radjene na SD i svaka je bila drugacija, evo detalja:

1. put - dolazim nepripremljena, s predrasudom da sigurno uspavljuju...ha... Smijestaju me na stol, doktor postavlja pitanje "Da li ste hrabri?" hm, crv sumnje, pokusavam pregovarati:" Ovisno o cemu se radi"... Krecemo, igla u ruku, ustrcavaju neku kemikaliju, javlja se cudni osjecaj kod udaha i za slijedecih par trenutaka imam osjecaj da sam jako usporena, svaka izgovorena rijec i svaki najsitniji pokret su napor. Ocekujem da cu zaspati, no ne, i dalje sam budna, shvacam da cu citavo vrijeme biti budna, mentalno se tome prilagodjavam. Postupak pocinje, ne mogu reci da boli no povremeno osjecam nesto poput prigusenih menstrualnih grceva, vjerojatno se maternica opire. I sama pokusavam tijelo odrzavati opusteno, radim koncentraciju na dah i vizualiziram sliku iz prirode, sjecanje na jedan trenutak u kojem sam se osjecala apsolutno slobodno... nije to bas lako jer sam u relativno maloj prostoriji s dosta ljudi; citav postupak promatra par studenata, neki doktor upada, prica s doktorom koji radi zahvat, sestra vice "Zatvorite vrata!" ... Vrijeme tece, doktor tu i tamo nesto komentira...u jednom trenutku radi nesto sto dozivljavam kao brzu inventuru reproduktivnih organa; kao da su svi pokrenuti i sve ih redom osjecam: jajnike, jajovode, maternicu, dobro, svi su tu... ubrzo je sve gotovo. Ukupno je trajalo 15-20 min, voze me hodnikom, u zavojima mi je mucno. Fizicki me nista ne boli, vrtoglavica, mucnina i preznojavanje dolaze i odlaze u valovima unutar slijedecih 1 sat - pretpostavljam da je to reakcija na ustrcanu kemikaliju. Trebaju mi mir i samoca za osobnu mentalnu higijenu, ali nekim nespretnim nesretnim slucajem zadrzavaju me preko noci. Nije mi to prvo nocenje u bolnici, no bilo je emocionalno izazovno iskustvo o kojem necu pisati, proslo je.

2. put - o ne opet. Smjestaju me na stol, krecemo, opet slijedi igla u ruku, isti osjecaj kod udaha. Koncentriram se na dah, no, pojavljuje se i novi moment - injekcija, pretpostavljam u maternicu. Pocinje postupak, doktor povremeno komentira sto trenutno radi, citavo vrijeme nista ne boli, uglavnom nista ne osjecam, jedino pred kraj prepoznajem vec poznatu inventuru organa, jos malo i gotovo je... hm, ovako s lokalnom anestezijom bilo je lakse. Sve skupa je trajalo 15ak min, voze me u sobu, opet vrtoglavica, mucnina, preznojavanje slijedecih 1 sat. Nema bolova. Yeees, za par sati jurim iz bolnice.

3. put - ah, sto se moze, idemo jos jednom, sad sam vec frequent flyer. Smjestam se na stol. Stize doktor, no ovaj put cekamo i anesteziologa. Ubod u ruku, imam osjecaj da nestajem u vrtlogu. Budim se na stolu, pogled na zidni sat - od kad sam usla proslo je 30ak min, sve sam prespavala. Voze me u sobu, nema nikakve mucnine, nikakve vrtoglavice, nikakvog preznojavanja, nikakvih bolova...ovako cu se jos i razmaziti! Yeees, za par sati jurim iz bolnice.

Brza komparacija: sve se to dalo podnijeti no 2. put je bilo podnosljivije nego 1, a 3. put sam se u u datim okolnostima osjecala najbolje. Sigurna sam da niti jedan put nisam dobila apaurin (bila sam mirna i bez njega, pa pretpostavljam da ga zato nisu ni dali), 1. i 2. put su mi u krvotok ustrcali neki preparat s nazivom na F, mislim da je fortral - pronasla sam detalje na netu i posve odgovara po djelovanju (daje se protiv jakih bolova) i nuspojavama (mučnina, vrtoglavica, znojenje, kazu cak i halucinacije (sva sreca do toga nisam dosla, tko zna sto bi sve izronilo iz podsvjesti)). Detalji o fortralu za znatizeljnije: kemikalija u fortralu je pentazocin, sintetski opioidni narkoanalgetik koji oponasa efekt endorfina - kemikalije koju organizam izlucuje za smanjenje boli, kazu da djeluje tako da se spaja na receptore u mozgu i blokira transmisiju signala boli. O doktorima i sestrama sve najbolje - 1. puta je bilo dosta nezgrapnosti, no ova svjeza manje neugodna iskustva sve nadoknadjuju :-)

Vama za koje su gubitak trudnoce i kiretaza apstraktni pojmovi zelim da to tako i ostane, a vama koje, na zalost, ipak morate kroz ovo prolaziti zelim da sve prodje brzo, sa sto manje fizicke i psihicke boli.

Sretno!

lilium dobro nam dosla...
Žao mi je sto si to morala prolaziti :love2: nadam se da ce uskoro to biti samo jedno ruzno sjecanje :love:

:( stvarno i je zao zbog tebe.puno srece u buducnosti, :love:

Ja sam kiretažu prošla jednom, i nisam dobila ništa, baš ništa. Jedina anestezija su mi u tom trenu bile suze zbog izgubljenog djeteta. Nisam ni znala da može drugačije. :(

:cry: :cry:

lilium, stvarno si puno toga prošla, puno više nego ja to mogu i zamisliti.
Ali ja čvrsto vjerujem da te negdje na kraju tog tvog trnovitog puta čeka veeelika nagrada. Drži se, ne posustaj :heart: !

lilium, jako mi je zao sto si to prolazila, i toliko puta... :cry:
Ja sam dobila opcu anesteziju i jedino sto sam zeljela poslje je da sto prije odem doma. Nadam se da to vise nikad necu morati proci a nadam se ni nijedna druga zena.

lilium, žao mi je, stvarno si prošla ružne stvari.. :(
u kojem si tjednu gubila trudnoće, da li znaš što se dogodilo? :love:

uh pokušat ću što kraće opisati horor koji sam ja doživjela na kiretažama iako bi mogla knjigu napisati. Prva kiretaža obavljena u Dubrovniku, dobila inekciju u maternicu koja je očajno zapekla,a onda je počelo neizdrživi neljudski bolovi(srednjovjekovna sprava za mučenje),doktor mi se nije jednom riječu obratio a sestra je samo ponavljaja opustite se manje će boljeti, pa kako da se opustim kad od bolova mi se cijelo tjelo treslo.Kad su me vratili u sobu žene koje su bile tamo zbog drugih ginekoloških problema plakale su skupa samnom u kolikoj boli sam bila još pola sata nakon postupka. Rekla sam samoj sebi ako mi se ovo nedaj bože ponovi rađe ču umrijeti nego na kiretažu!! No ponovilo se je nakon 8 mjeseci! Ovoga puta idem u KBC Split jer su mi rekli da tamo rade pod narkozom.Smjestili me u sobu gdje su cure na održavanju trudnoće, okružena sobama sa rodiljama i bebačima možete samo mislit kako mi je bilo, držali me bez večere drugi dan došli po mene tek u 15h, ja bez hrane,dehidrirana sa strašnim mučninama koje sam imala tu trudnoću (iako su mi svi govorili da je mučnina pozitivna stvar u trudnoči :/ )
bilo mi je strašno za čekat tako dugo natašte! Buđenje iz narkoze; sestra me drma za rame (nimalo nježno) BUĐENJE ,DOSTA JE BILO SPAVANJA! ja sva zbunjena odjednom osjetim da ću povratit(niko mi nije reko da je to normalno nakon narkoze) a sestra "pa šta ću ti ja " Osoblje KBC Split je tolko nehumano,bahato i neosjećjno da to morate doživjet to se jednostavno neda napisat.
oprostite zbog duljine, pusa svim curama, kako kažu "što te ne slomi ojača te" :heart:

printemps žao mi je što si imala tako ružno iskustvo sa osobljem kb Split ali ja sam tamo imala 2 poroda, čak sam održavala trudnoću duže vrijeme u bolnici i imala sam sa istim tim osobljem savršeno iskustvo.....
ne znam, sve više nekako mislim da su ljudima drugačija očekivanja pa se možda zato neke žene jako razočaraju :/
neki kao da očekuju da će ih sestre držat za ruku i mazit po kosi dok im obavljaju zahvate i sl..... ljudi to je bolnica, ako ste mislili da idete u wellnes centar na ludilo klopu i tretman varate se, zato i odlazite razočarani :?

Zao mi je svih vasih negativnih iskustava i gubitaka, ne ponovilo se!
Svaki gubitak je tezak, no ne mogu ni zamisliti kako tek izgledaju kasni gubici u 2. ili cak 3. trimsteru, svi moji su u 1, za sada ne uspijevamo preskociti 9. tjedan. Sto sada znam o habitualnim pobacajima opisati cu u posebnom topicu. Takodjer zahvaljujem svima koji saljete pozitivne vibracije :-) toga stvarno nikada dosta.

Da, svako od nas je prica za sebe, sa svojim osobnim dozivljajem svijeta a bome i pragom boli, no u tenucima kada se trebate pomiriti s cinjenicom da ste izgubili trudnocu i da to malo bice koje ste nosili u sebi nikada necete imati priliku upoznati jako je tesko gledati druge trudnice oko sebe... no na zalost uvijeti u nasim bolnicama su takvi kakvi jesu, i koliko god se svi tamo trudili neka susretanja i epizode su neizbjezni, no sve to prodje...

Hm, jos cu nesto dodati, doradjujem ovu ideju od kad sam poslala zadnji post. Ono sto nama kronicno nedostaje su dobra organizacija i prave informacije na mjestu gdje su potrebne - sto god trebate napraviti o to se spotaknete, pa tako naravno i u zdravstvu, a tu stvarno boli :-)

Kao sto je dosta nas doslo nepripremljeno na kiretazu koja se jos usput smatra "malim zahvatom", slabo pripremljeni su i svi drugi pacjenti po drugim odjelima ukljucujuci i one koji se bore za zivot. Bas imam svjeza iskustva s frendicom koja je nedavno operirana na kirurgiji - za izvuceni tumor je potvrdjeno da je kancerogen, za par dana je opet zavrsila na stolu da to jos malo obrade i izvuku limfne cvorove. Tek naknadno, kada je sve bilo vani je pocela na vlastitoj kozi spoznavati nuspojave i stjecati iskustva s limfoedemima. Dok je bila u bolnici preko interneta smo joj trazili informacije o njenoj vrsti tumora i lovili upute za njena stanja jer joj to kirurg u onih par sekundi koliko je bio dostupan nije objasnio , na dogovor oko terapije je cekala jos mjesec dana... da ne nabrajam dalje.

Ne predlazem da postave skupe info stupove sa velikim ekranima na kojima bi nam se pritiskom na gumb pojavio Goran Visnjic u bijeloj kuti i glasom punim empatije objasnjavao kako se trebamo pripremiti za nas zahvat te dao sve potrebne detalje. Bilo bi za pocetak dovoljno da za najcesce pretrage, zahvate i sl...postoje neke male pisane upute dostupne svim pacjentima na licu mjesta koje bi u par crta navele osnovno; npr. kiretaza se moze obaviti na ovaj i onaj nacin, pod lokalnom/totalnom anestezijom ili vec_nekako_trece, za vrijeme zahvata mozete osjetiti to i to, mozete ocekivati nuspojave poput mucnine, glavobolja, drhtavica, kod postoperativnog oporavka krvarenje traje toliko i toliko, ako osjetite dod. simtpome takve i takve odmah se javite...
Vjerujem da bi dio nas ostao manje zacudjen. A nemaju svi doma nekog sa iskustvom ili prikljucak na internet da si sami pomognu trazeci informacije na rijetkim nasim ili na stranim site-ovima!

Mislim da nisam idealista ako to predlazem; ako u muzejima mogu imati plastificiranih par stranica s opisima eksponata ili ako u Zgu kad vozimo Zagrebackom avenijom sada mozemo uzivati i u sezonskom cvijecu, zasto ovo nije izvedivo?

M&T drago mi je da nisi imala neugodna iskustva,ali ja stvarno jesam bez imalo uveličavanja, nisam očekivala nikakav poseban tretman,samo profesionalnost i malo humanosti, evo još par situacija tog dana: čekam za prijem u sobu sa jednom trudnom ženom koja počme plakati dođe sestra i kaže"pa dobro šta vi plačete, nemate šta plakati" Mene pozove gl sestra i pita šta je s vama, ja kažem, pa šta vam ne piše na uputnici, ona:a di su vam pretrage,krvna grupa, ja kažem,pa to je sve što mi je moj gini dao, a ona gleda u mene i pita "ko je vama reko da ste vi trudni?" :? :? Ja on nevjerice nemogu niš reči pa me je poslala na ultrazvuk. Zadni dan zbog manjka kreveta,a ja sam trebala biti otpuštena oko 9h doveli su novu curu u moj krevet, ja si mislim šta ću, pa idem se ja obuči, kad rafal na mene "vidi ti nju, pa ko je vama reko da smijete biti obučeni na odjelu..." ja se ponovo presvučem u spavačicu i sjedim na stolici u sobi do 13:30h kad su konačno rekli možete ići.
Bilo je puno takvih detalja koji su mi bili neshvatljivi :?

lilium slažem se s tobom, informiranost i pripremljenost za ono što sljedi može puno pomoći. Moji savijeti: obavite postupak pod anestezijom upitajte svog gini koja bolnica kako radi zahvate), tako čete izbjeći jake bolove, nakon anestezije(15-20min povračat ćete vodu, krvarit ćete malo sljedečih par dana,a ako se krvarenje nastavi duže od 10 dana javiti se ginekologu,maternica će se stezati tako da će te osječat bolove kao PMS,
Trenutno se više ničeg nemogu sjetit jer sam dugo vremena provela potiskujući i zaboravljajući nemili događaj!

Na zalost prosla sam kroz to prije 4 dana...jedino sto moram priznati da je kod mene bilo drugacije (barem koliko sam ja shvatila iz vasih prica). Trudnoca je bila 11 tjedana, i bilo je dogovoreno da dodem u ponedjeljak u 9 ujutro (u nedjelju na UZV se pokazalo da je plod prestao rasti kao i srce). U nedjelju navecer su poceli bolovi, kontrakcije maternice...trudovi..doma sam 'izbacila' plod a pred sam ulaz u bolnicu posteljicu. O boli vam ne moram pisati.... Odmah sam stavljena na stol, dobila apaurin, sve mi se zavrtilo ali ostala sam prisebna...doc. mi je rekao da ce mi dati i dolje inekciju - ne znam jer nisam osjetila...oko mene 4 osobe, cak sam jednu doktoricu primila za ruku...sve je trajalo mozda 10-tak min...bol?..kada citam Vase price mislim da nisam imala tu bol...kasnije sam saznala i zasto..jer je tijelo samo da se izrazim porodilo i plod i posteljicu, pa je doc. samo ocistio za svaki slucaj..nisam prosla kroz ono 'trganje' dolje...Bolova poslije nikakvih, od krvarenja je bilo samo nekoliko kapi...fizicki sam bila super drugo jutro ali ostavili su me jos jedan dan za svaki slucaj...Danas samo radim na psihickom zacjeljivanju....Sto se tice doktora i bolnice (Petrova) sve najbolje!!
Ne znam, nisam doktor..ali zasto u slucajevima ranije trudnoce ne daju sansu organizmu da sam napravi ono sta mu je sudeno..mislim da bi svima tada bilo puno lakse (moram priznati da u jednu ruku mi je i psihicki lakse sto je tako bilo) a vjerovatno i oporavak brzi...
Sta drugo reci...treba traziti snagu u svemu lijepom oko sebe...

Iana27,
zao mi je za tvoj gubitak! Meni se ovo tvoje iskustvo cini neugodnije od onih mojih - imam srecu da me nikad nije za ozbac boljelo, a one mucninice i sl. brzo prodju. Da, psihicka bol je gora i dugotrajnija od ovih fizickih iskusenja, a bome ima i svoje uspone i padove, znala sam ostati poprilicno zacudjena kad bi me tuga ulovila mjesecima nakon gubitka.
Drzi se!

Ja sam isto nažalost 2 puta bila kiretirana u splitskoj bolnici.I uistinu imam pozitivna iskustva.Sestre i stažistice veoma ljubazne,naravno da se uvik nađe koja vještica al sve skupa veoma ljubazno osoblje.
Toliko znači, kad si sam u toj priči, da te uhvati sestra za ruku, pogladi, koja riječ utjehe dok prolaziš onim jezivim hodnicima prema op.sali..
I naravno, opća anestezija a to imaš pravo i tražit.
Pretpostavljam da nije humana ta bol bez injekcije.
Jedino šta zamjeram je to šta žene koje izgube bebu i one koje održavaju trudnoću stave u isti kalup,istu sobu.
To nije normalno..Ni njima gledat nas,ni nama gledat njih,njihove priče slušat i slušat ctg bebice..tužno...:-(
Nadam se da će se izgradnjom novog rodilišta to prominit. POZZ

POšto ne znam šta bih rekla na sve te priče, samo šaljem :love: .

da, i ja pamtim kad sam prvi puta cula ctg! Citava 1. kiretaza me nije izbacila iz ravnoteze, no to vecer kad je soba pocela odzvanjati otkucajima malog srca... to me bacilo na samo dno...

moja poznanica je tražila opću anesteziju kod svoje ginekologinje i ova joj je rekla da nema problema....al kad je došla na kiretažu,dali joj tek nešto za smirenje i to je to. nakon kiretaže sve ju je bolilo, izgledala je grozno...ostala je u bolnici 3 dana :evil:

obzirom da vas ima tu koje ste to prošle nekoliko puta, a meni je to prije 7 dana bilo prvi put imam neka pitanja.
Koliko ste dugo poslje toga krvarile?
Ja nisam prva dva dana ništa, niti me je išta poslje bolilo, ali sam se onda valjda opustila i udarila po poslu ko parna lokomotiva (moj način lječenja svih psiholoških problema), i onda je počelo jače krvarenje i bolovi. To je prestalo prije dva dana, sasvim, i ja naravno sva sretna i vesela, kao sve super pa može i malo sexa.... što je na kraju završilo opet bolovima i krvarenjem sljedeće jutro.
Kakva su vaša iskustva? Oće li to još dugo tako?

Po nekim uputama koje sam citala krvarenje moze trajati 10-ak dana, a neke zene krvare i duze. Koliko znam bitno je da krvarenje nije jako i da nema neugodan miris (zbog opasnosti od infekcije). Ja sam svaki puta imala lagano krvarenje koje bi se cak znalo i zaustaviti pa onda vratiti, na kraju bi preslo u blijedo roza iscjedak i konacno bi stalo do otprilike 8 dana po kiretazi i nikakve bolove!! Slijedeca menstruacija bi se trebala javiti u roku do 6 tjedana (meni se to obicno desavalo za 4-5 tjedana od kiretaze)

Ako ti je bilo sto sumnjivo javi se doktoru!

Lilium, dobro došla! :heart:

I ja iza sebe imam jednu groznu kiretažu "na živo", jer analgetik nije uspio djelovati, a kiretirali su me po "hitnom" postupku i doslovno me spasili u zadnjim minutama zbog intenzivnog krvarenja.
Doktori su bili ok (zadarska bolnica) ali sama kiretaža i bol koju sam osjećala (+ prije toga višesatni trudovi)...grozno. :(

No, lilium, da li si (ti i TM) napravila sve pretrage koje bi isključile neke bakterije kao uzroke ovim spontanim pobačajima? :)

Ja sam poslije kiretaže krvarila 7 dana, a isto toliko sam se trudila i odmirovati. Povećana je opasnost od infekcija, pa se treba i malo pričuvati, a također sam do prve M stopirala i odnose. Bojala sam se dosta neke upale jer sam sklona tome :heart:

mamma san,
Zao mi je sto si kroz to sve morala proci.
Hvala na prijedlogu, no nisu bakterije, provjereno u vise navrata.

elizabeth, žao mi je zbog groznog iskustva, odmaraj, ostavi posao, bilo kakve vrste.
moj doktor je napisao u otpusnom pismu-mirovanje-
znaš, do slijedeće menge nemoj ulazit u odnose jer stvarno može doć do bakterija i upala a i maternica je cijela izmučena.
meni je krvarenje trajalo 10ak dana a stvaris am dobila poslije 40..
pusa i čuvaj se

Meni kao laiku izgleda da se kiretaže u Hrvatskoj rade kako gdje i kako kome. Zanima me što medicina službeno kaže? Kada se pacijentica uspavljuje? Da li svako ima pravo na potpunu antesteziju?
Meni je u Splitu rađena kiretaža u potpunoj ansteziji i ništa me nije bolilo ni prije ni poslije zahvata i svi su se ljudski ponašali prema meni. Jedina zamjerka je šta sam ležala među trudnicama koje održavaju trudnoću (8 u sobi - nije soba nego preuređeni dnevni boravak u sobu) i rodiljama i bebama ali to je objektivna okolnost.
Možda bi se upravo "RODA" trebala izborit da informacije u vezi kiretaže budu svima dostupne i da svi možemo birat i inzistirat na totalnoj anesteziji i da budemo tretirani kao ljudi.
Ovo se svodi na razmjenu naših iskustava ali pomozimo onima u budućnosti koji će se nać u ovakvoj situaciji.

Slazem se, treba probati napraviti neki pomak na bolje. Predlazem da se za pocetak,barem za populaciju koja se koristi internetom, na stranice Rode staviti jedan dobar tekst o kiretazi napisan od strane ili uz konzultaciju medicinara s nacinima izvodjenja zahvata (uz objasnjenje koje su prednosti i mane, te ako se zna kada i zasto se preferira pojedini nacin) i osnovnim uputama za pacijente. Da, ovako se stvarno samo nasa osobna iskustva provlace naokolo po postovima i tesko je na brzinu dobiti dobru cjelovitu informaciju u casu kada je nekoj od nas najpotrebnija.

Kada govorimo o nekom generalnom rjesenju, poznavajuci nase prilike pretpostavljam da su tu veliki problemi s resursima: od dostupnosti potrebnih anesteziologa, prostora, a tko zna kako po bolnicama stoje sa zalihama potrebnih kemikalija gledano u odnosu na dugovanja dobavljacima i na koje sve nacine moraju optimirati njihovo koristenje prema tezini i trajanju pojedinih zahvata. Kako to u nasim uvjetima rijesiti??
Vjerujem da u bolnicama nemamo posla sa sadistima i da bi i medicinskom osoblju bilo puno lakse da nam uvijek mogu dati kvalitetniju medicinsku uslugu, samo da mogu.

Kod mene, s obzirom da je bio spontani pa nazovimo malo asistencije od strane doktora koji je jos samo procistio ukoliko je nesto ostalo, nije bilo skoro nista krvarenja (dva-tri dana poslije je bilo po nekoliko kapi dnevno) a boli nije bilo nikakve.
Mislim da je jos jedna stvar dobra, cisto kao savjet a vidim da se malo natuknula...znaci sve ono sta poslije slijedi...koje pretrage ste napravile, kada poceti s odnosima, kada su Vam doktori rekli da mozete ponovo u akciju....jer koliko sam citala sve varira od pretraga pa cekanja a ako ovdje iznesemo sve znat cemo naci neku nazovimo sredinu!
Ja za sada cekam upute za pretrage, ali koliko mi je gin. spominjao bit ce to, papa, kompletni brisevi - ureaplasma, mycoplasma, anaerobno, mikrobioloski nalaz, neki nalaz vezan za genetiku, i neki na kojem se vidi da li je neka mica-maca imala svoje prste u tome (ako sam dobro shvatila). Sto se odnosa tice, kako me nista nije boljelo u glavi mi se poceo vrtiti, navecer kada MM legne pored mene, ali jos nista od toga... A doc, nam je rekao za jedno 2-3 mjeseca ukoliko bude sve u redu mozemo ponovo poceti....

Evo koje sam ja pretrage morala napravit nakon dvije kiretaže:
1.OGTT Dispanzer za dijabetes
2. THS,PRL,Testosteron,LH od 2 do 5 dana ciklusa
3.Antikardiolipinska antitjela, LAC, antitrombinIII, HbA1C
4. TORCH,Pravo B19, EBV, varicella virus
5.Cervikalni brisevi na : klamidiju T.,Ureaplazmu U.,Mikroplasmu H., Aerobe, Anaerobe i Gljivice
6.Kariogram oboje supružnika
7. Spermiogram
8.Papa test

Bok cure,
ja sam nova, ali znam da vam to neće smetati. Prošli petak mi je moj ginić rekao da mi se plod prestao razvijati ( nakon 4 tj mi se pojavio hematom i dok je on krvario mališa se razvijao. Kako se on počeo povlačiti graškić je stao s razvojem u 6 tj). Od svega mi je bilo najgora pomisao na kiretažu, međutim moj ginić mi je dao neke injekcije da izazove prirodni pobačaj, pobačaj po tipu kompletusa. 95% žena ne završi na kiretaži, a ja sam jedna od njih. Moje tijelo je očito samo absorbiralo ono što je ostalo od smežurane vrećice, uopće nisam krvarila ni u kojem obliku. Zanima me imali koja iskustava s ovakvim pobačajem i što mogu očekivati, kad očekivati mengu?? Na kontrolu idem tek sljedeći petak, a jako sam znatiželjna.
Cure drži te se!

Citiraj:

---

Iana27 prvotno napisa

Mislim da je jos jedna stvar dobra, cisto kao savjet a vidim da se malo natuknula...znaci sve ono sta poslije slijedi...koje pretrage ste napravile, kada poceti s odnosima, kada su Vam doktori rekli da mozete ponovo u akciju....jer koliko sam citala sve varira od pretraga pa cekanja a ako ovdje iznesemo sve znat cemo naci neku nazovimo sredinu

---

Potpisujem sve sto je rekla Iana ,
ja sam prvi put dobila M psle 4 tjedna,cekala 6 mjeseci pa onda u akciju.Napravila sam PAP, i TORCH. Drugi put napravili smo kariogram beba, i nas dvoje.Nisam jos bila na kontrolu pa i neznam sta ce mi dok. reci da napravim jos.
Zanima me na koliko vreme nakon kiretaze ste dobili M?

Sarah1, zao mi je za bebu! Nemam iskustva s tim tipom pobacaja.

Slazem se, idemo biti aktivne, malo sam sortirala nasa znanja, pa predlazem da ih nadopunite i opet postate:

KRVARENJE NAKON ZAHVATA:
Krvarenje bi trebalo stati u roku od 1 do 2 tjedna, moguci su manji bolovi. Kako bi se smanjili rizici od infekcije preporucuje se koristiti uloske, ne koristiti tampone i nemati spolne odnose dok krvarenje ne stane. Javite se doktoru ako jako krvarite, ako iscjedak ima neugodan miris ili ako dobijete visoku temperaturu.

KADA OCEKIVATI PRVU MENSTRUACIJU: U roku 4-6 tjedana nakon zahvata. U tom periodu se najcesce vraca i plodnost tako da taj prvi ciklus moze biti plodan! Prva slijedeca menstruacija moze biti jaca nego obicno.

KADA PLANIRATI SLIJEDECU TRUDNOCU: Ako su svi nalazi uredni nasi doktori najcesce preporucuju cekati 2-3 ciklusa prije slijedeceg pokusaja.

PRETRAGE:

Tijekom samog zahvata doktor uzima uzorak za PHD analizu. Analiza u pravilu bude gotova u roku od 3 tjedna po zahvatu (pripremite se da u PHD nalazu vrlo cesto pise "upaljeno", "nekroticko" - to nije zabrinjavajuce, vas doktor ce vam reci ako u nalazu pise nesto dodatno sumnjivo, no to se statisticki desava u jako malom broju slucajeva). Ako imate problema s ponavljajucim pobacajima doktor moze predloziti i kariotipizaciju ploda, tada se tijekom kiretaze uzima uzorak za genetsku analizu (nalaz genetskog laboratorija se ceka do 2 mjeseca i dobijete kompletnu genetsku sliku ploda - psihicki se pripremite da cete doznati i spol djeteta)

Jedan pobacaj se smatra nesretnim slucajem (statistike kazu da je vjerojatnost izmedju 15 - 25%) i najcesce se nakon prvog puta rade samo brisevi cerviksa i eventualno testovi na zarazne bolesti kako bi se provjerilo da nemate bakterije/viruse koje vama ne uzrokuju nikakve simptome a mogu smetati trudnoci. Nakon drugog pobacaja lijecnik vam moze preporuciti dio dodatnih pretraga, a najcesce se tek nakon treceg rade kompletna ispitivanja. U nasim uvjetima mozete dobiti slijedece pretrage:

ZARAZNE BOLESTI
TORCH(Toksiplazmoza, Ostalo, Rubeola, Cytomegalovirus, Herpes),Parvovirus B19, EBV (Epstein-Barr virus), varicella virus

CERVIKALNI BRISEVI
Cervikalni brisevi na : klamidiju T.,Ureaplazmu U.,Mikroplasmu H., Aerobe, Anaerobe i Gljivice

SECER U KRVI
OGTT (Oralni glukoza tolerans test) - test opterecenja secerom; popijete jako zasladjenu otopinu, mjere vam secer prije i poslije testa
HbA1c... - test kaze kolike su vam bile kolicine secera u zadnja 3 mjeseca, radi se na osnovi hemoglobina

PROBLEMI SA ZGRUSAVANJEM KRVI- na nalaze se dosta ceka, oko 1 mjesec
- genetski markeri za trombofiliju: antitrombin III, protrombin II mutacija, protein C, protein S, Faktor V Leiden
- PAI-1
- autoimune bolesti koje utjecu na faktore zgrusavanja: LAC (Lupus Antikoagulant), ACA (Anticariolipinska antitijela)

TESTOVI STITNJACE
- TSH, T3, T4, tiroidna antitijela

HOMOCISTEIN
- povisena vrijednost ukazuje na moguce probleme s krvozilnim sustavom (mozdani i srcani udari!) i komplikacije u trudnoci (inace dobro za znati: metabolizam homocisteina je povezan je s folnom kiselinom, vitaminima B12 i B6 - ti vitamini ga odrzavaju niskim)

HORMONSKI TESTOVI
- prolaktin, progesteron 21 dan ciklusa, testosteron, LH od 2 do 5 dana ciklusa

KARIOTIPIZACIJA SUPRUZNIKA
- iz krvi se radi genetska slika, nalaz se ceka 1-2 mjeseca, ako je sve OK nalaz posalju postom, a ako nije zovu vas na razgovor gdje vam objasne statisticke vjerojatnosti problema, uglavnom su to mali postoci.

Pretuzno :cry:
lilium, jesi radila imunoloske pretrage?

dee-dee,
hvala na prijedlogu, nisam radila imuno testove (ako mislis na NK cells & TNF alfa, HLA-A&B&G, imunoglobulin...) u mom slucaju je puno veca vjerojatnost da uvijek zaglavim na genetici i/ili na hormonima. Od tih imuno pretraga ne znam ni da li je ista kod nas moguce napraviti, a da ih i napravim da li danas postoji sigurna terapija za koju je dokazano da daje dobre rezultate?
Dosta sam citala o Dr. Beeru, koliko sam informirana puno pacijenata s habitualnim pobacajima je jako zadovoljno i s rezultatima koje postize a i s njegovom osobnoscu. I vlastita kcer mu je bila pacijent. S druge strane struka je jako skepticna, radjena su neka kontrolna ispitivnja koja nisu pokazala benefite a i REIMS studija je prekinuta.

lilium ti si :heart: tako mi prenosis pozitivnu energiju nemas pojma :shykiss:

Ispitat cu mojeg dok. kad budem isla na kontrolu i javljam se s novim vjestima, ako doznam za neke nove pretragre ;)

E da i htjela sam pitat, jer nigde se nije spominjalo a ja sam sada jako sumnjicava u sve, Ja sam krvna grupa A Rh- , a MM A Rh + i posle svaku kiretazu primila sam (partobulin), dali je moguce bilo kako da je to uzrok za blighted ovuma, ili za drugi put.


:love: i :* svima

ole, hvala, jako mi je drago da mogu pomoci :-)

Konzultirala sam literaturu, malo surfala netom no nigdje nisam naisla na vezu s rezus faktorima. Jedino svugdje za rezus faktore kazu da je jako bitno da se odmah da human anti-D immunoglobulin (sto partobulin je) kako bi se sprijeclo stvaranje antitijela.
Za blighted ovum svugdje kazu da ga uzrokuju slucajne greske kod sparivanja kromosoma, smatra se nesretnim slucajem i sanse da se ponovi su jako male.

Velika :*

lilium,hvala na trudu koji si uložila i prikazala ove inf.svim curama koje su to prošle,a meni prvoj,ovo znači jako puno.sad mogu "napasti" dr. s pitanjima i tražiti odgovore :love:

lilium hvala ti od srca na svim informacijama, koje curama poput mene (koje prolaze kroz ovo po prvi puta) strasno pomazu :*
Ja ipak idem ovaj tjedan kod gin na dogovor/pregled, pa cemo vidjeti na koje pretrage ce me sve poslati. Jedino sto sam i ja cula iz prica da tek nakon 3 spontanog/kiretaze salju na bas kompletne pretrage sto mi je jako tuzno i neshvatljivo...sta nije bolje ukoliko se to desi da zena odmah obavi sve moguce pa da se odmah ima kompletna slika svega, nego da se mozda mora desiti ponovo radi nekog pregleda koji bi pokazao neki nedostatak ili kako god mi to nazvali. Ovako ja sada imam lijep popis svega, pa makar me on samo poslao na pola ja cu traziti od gin uputnice za sve i svasta...
Samo da Vam javim da me prakticki nakon 2 tjedna pocelo malo boluckati dolje, nesto kao mala predmenstrualna bol, ali ipak to povezujem sa svadbom koju smo imali u subotu i malo plesa (morali smo biti na svadbi jer smo bili kumovi). Nekako ipak jedva cekam ultrazvuk pa da mi kazu da je sve na svom mjestu....
I osim sto me to malo bolucka, opet sam malo pala psihicki..umorna sam od toga da bodrim sama sebe i da bodrim druge, a o komentarima bolje da ne nacinjem temu..ne znam kako Vama ali kada mi kazu: Mladi ste (sto bi se dalo zakljuciti dok ste mladi nema veze sto izgubite bebu, usput MM i ja imamo 28 godina), pa: Vidim ja da si ti bolje smijes se, najezi mi se svaka dlaka na tijelu...sta bi trebala naricati po cesti, nositi crninu, padati u nesvijest da bi vidjeli moju bol...nekada je pametnije i toplije kada presute nego kada ti zele dati do znanja da im je zao pa bubnu gluposti.Moja bol je za mene i MM i za nase zidove, moj zivot mora ici naprijed ali neke rane, crtice na dusi ostaju zauvijek...Zatim: da li si pila dovoljno vitamina (obicno od starijih koji misle da sam ipak nekako mozda ja kriva).No najbolje od svega su mi bili neki poznanici koji nas nisu dugo vidjeli pa nam dodu i kazu sta vi cekate, to nema smisla, treba doma djecu praviti a mi samo kiseli osmjeh na licu i klimamo glavom (njima ne mogu zamjeriti jer ne znaju - ali vise sam svjesna nekih rijeci i mislim da prijateljima, bracnim parovima nikada nisam rekla ali ni necu tako nesto jer nikada ne znas sta se zbiva u necijem zivotu).
Eto malo sam Vam se izjadala i po ovom pitanju....
Saljem Vam veliku pusu, drzite se...ja nocima ne mogu spavati pa saram po netu sve dok MM ne skuzi da me nema u krevetu pa me potjera kao sada...cujemo se!!!

Draga Iana kao da si napisala sve što se meni događalo i još mi se događa, šaljem ti :love: :heart: puno nas ovdje mora preko trnja do zvijezda