Printable View
Ja bi htjela Maju upisati sa 6 u školu, točnije imat će 6 i pol kad krene. Većina mi govori da to nije dobro, da ju pustim da se igra....itd
Al 7 i pol mi se čini puno za nju, pogotovo jer ju vrtić na neki način ograničava, ona se već dugo veseli školi, jedva čeka da ide, a i bistra je.
Pa sam htjela vas sa iskustvom pitati za i protiv 6 godina.
Ja sam za 6 i pol, svakako. Posebno ako se i ona veseli tome.
Op. meni su prilično neuvjerljivi argumenti tipa "ma pusti dijete nek se igra još jednu godinu; kradeš mu djetinjstvo i sl."
Igrat će se i u školi. Kad odraste ta godina igranja mu neće ništa značiti, ali godina manje kada bude maturirala itekako hoće...
Takve argumente po meni daju oni koji smatraju školu baukom, tj. smatraju je kao nešto negativno gdje samo sjediš, svi te prisiljavaju da nešto učiš itd. Za mene je škola izvor veselja, radosti, znanja i mogu reći jedna od najljepših stvari u našim životima. Ako kreneš s tim stavom, i njoj će biti lakše i voljet će školu, bit ćete zadovoljni...
Zato po meni - samo naprijed u školske pobjede!
29.02.2000.- ona je sljedece god. skolski obveznik, znaci da ju ceka polazak sa 6,5 god. osim ako nema neku logopedsku dg. ili dg. kod koje se ocekuje birno poboljsanje u god. dana :) tako da zapravo nema ono htjela/ ne htjela - ona zakonski mora u skolu :)Citiraj:
Ja bi htjela Maju upisati sa 6 u školu
ja poznam dijete koje je rođeno u 1. mjesecu i bezCitiraj:
flower prvotno napisa
ikakve dijagnoze su roditelji samovoljno odgodili školu ....
ja sam krenula sa 6,5 jer sam preklinjala starce da me puste u školu. :lol: niš mi nije falilo.
dalmatinka, naravno da se moze sve...ali na osnovu neke dg su ga odgodili - stvarne ili izmisljene :mrgreen:
Vrijeska, zasto mislis da godina manje ili vise kod mature puno znaci?Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Ja ne smatram skolu baukom, ali isto tako mislim da je koncept obrazovanja u HR daleko od toga da je idealan i dobro prilagodjen potrebama djeteta.
Meni se cini jako vazna ta jedna godina kad je dijete malo, jer ipak prvi razred je nesto sasvim drugo od vrtica i zahtijeva odredjenu spremnost i zrelost, a djeca se znaju jako promijeniti u toj dobi kroz godinu dana.
Ja bih svoje dala s 10 god. da mogu :mrgreen: . Mislim da tim malim ljudima u školi nije nimalo bajno već su prekrcani obvezama, sjetimo se samo kako im izgledaju školske torbe i kakav je plan i program nastave u školama :evil: . Neobična su mi također razmišljanja roditelja s kojima se često susrećem, tipa "Moje je dijete jako pametno, sve zna - boje, slova, brojeve, pisati, množiti bla bla bla, pa bi mu u školi sa 7 sigurno bilo dosadno :?". Više - manje sva djeca danas znaju čitati i računati prilikom upisa u školu pa se u javnosti ne polemizira o tome kako je klincima - vunderkindima jaaako dosadno, već kakve sve notorne gluposti klinci u 1. ili 3. razredu moraju znati, kako im je naporno i kako taj gorući problem riješiti. Ja sam npr. jako puno toga znala već sa 4 godine, išla u školu sa 7 i nešto i nikada mi nije bilo dosadno i nikada mi ta godina dana kasnije nije falila. Ne fali mi ni danas. Tko je dobar đak ili student jako je malo bitno hoće li diplomirati s 22 ili 23 god. ili pak 25. A godina dana kod djeteta od 6 godina po meni jako puno znači, ako ništa ono postane znatno zrelije i lakše će moći savladati sve što se od njega očekuje. Vrtić i škola nikako nisu isto.
ja cu isto sto kasnije mogu, iako ivar vec dobro cita i pise.
mi smo sami u zg, sam ce trebati u skolu i iz skole, pa zato sto stariji to bolje.
a u sljedecih godinu i po nadam se da ce se malo smiriti, trenutno je takav da bi zbog ponasanja samo jedinice redao :/
ajme toga se užasavam. Nas su moji napustili, bili su tri minute od nas i dvije minute od škole, a sad...Citiraj:
ivarica prvotno napisa
Koliko traje dnevni boravak.Ja sam išla u dnevni, ali tad je trajao samo do 4. A to mi opet nije dosta. :?
JaMajka ali ja sam čula i jako puno učiteljica da se žali na nemirnu djecu, manjak koncentracije, klince koji polude jer dođu u školu sa previše znanja i naravno da im je dosadno, pa rade gluposti.
Krenula sam u skolu sa 6 godina i 4 mjeseca :lol:
Bila sam "streberica" i sve prolazila s pet, zavrsila i faks sa 22 godine, sve u roku..
Ali.......
Nekak se i dan danas osjecam ko dijete, igrala bih se, gledala crtice, valjala po podu s djecom, spavala do podne, grudala, valjala po snijegu, gacala po lokvicama od kise :mrgreen:
E sad, ako se i vi tako osjecate, onda nisam prerano krenula u skolu,
ako se ne osjecate, nisam krenula prerano ;)
ma meni je ustvari super sto je ivar rodjen taman u rujnu pa ne trebam razmisljati puno hoce li ili nece i kada. krenuti ce desetak dana prije sedmog rodendana.
Moj Adrian je isto doba godine pa kuzim tvoje dileme.
Ja se mislim ponasati po PSu ako prode testove da je spreman nek ide ako netko preporuci odgodu ostat ce doma.
Radije bi da ide jer ce inace morati mjenjati grupu u vrticu.
Ja sve nade polazem u nadam se dobru uciteljicu koju bi trebao dobiti
:)Citiraj:
Oriana prvotno napisa
Da, osjećam se a krenula sam sa 7 godina...Mislim da to dijete u duđši nema veze s polaskom u školu ako ga roditelji znaju i dalje poticat na igru i zabavu uz učenje...
Ako je dijete do 01.04. navršilo punih 6 godina i ako je psihofizički i emocionalno zrelo što će i testovi pokazati nema objektivnog razloga da ne krene u školu.Međutim ti najbolje poznaješ svoje dijete i najbolje znaš koliko je ono spremno za takvu promjenu u životu.
Polazak u školu je svojevrstan šok i za dijete i za obitelj prepun očekivanja i puno se očekuje zato s ničim nije potrebno žuriti.
Bez obzira na želju ponekad je potrebno pričekati jednu godinu s kojom dijete neće ništa izgubiti,dapače često može i dobiti.Pogotovo muška djeca.
No,odluka je na tebi,a ti ćeš sama znati što je najbolje za tvoje dijete.
Mislim da to nije problem (ne)znanja nego discipline, poslušnosti i odgoja :roll: . Ne kažem da nema možda i takvih primjera, ali ja bih prije rekla da je dijete na satu nedisciplirano zbog zaigranosti, a manje zbog predznanja. Uzmimo primjer nekog crtića ili slikovnice koju nam dijete voli - zna svaki detalj napamet, a pozorno gleda (sluša) istu stvar po n-ti puta. Isto tako, dijete koje ima određeno predznanje treba znati zainteresirati ;) . Kako sam već navela, gotovo sva djeca danas znaju čitati i brojati do 10, ali čula sam da se na nastavi tako "preleti" učenje velikih štampanih slova, odmah skaču na mala štampana pa na pisana, a također u kratkom vremenu moraju svladati osnovne računalne operacije. Nažalost, mislim da tu nema mjesta nekoj dosadi.Citiraj:
Smokica prvotno napisa
Moja je cura rođena u travnju, znači gotovo na granici. Ako tada budem pri ovoj pameti nema šanse da sa 6 i pol g. idemo u dvorište škole, kamoli na nastavu :mrgreen: :lol:. Jesam, stvarno sam pobornik one "Pusti dijete nek se igra". Više nikada neće biti tako bezbrižni :( .
Pa nije to isto. Maja je djevojcica, Adrian je dječak i velika je to razlika generalno, makar individualno može biti drugačije.Citiraj:
Alamama prvotno napisa
možda je za djevojčicu kasno sa 7,5, ali za dečka vjerojatno nije. Ima i nekoliko fizičkih pokazatelja zrelosti za školu kao što su zamjena prvih zubiju i sposobnost dosezanja lijevog uha preko glave desnom rukom... ma i jos nekoliko takvih pokusica.
U prvom srednje kao nastavnik matematike ponekad posumnjam da je ucenik malo premlad krenuo u skoli. I vjerovali ili ne, moje sumnje cesto opravda datum rodjenja.
Stariji sin je tako morao mijenjati grupu i to je bilo jako dobro iskustvo za skolu. I to zbog razloga sto je presao na nezahtjevniju, da ne kazem puno losiju grupu. Dalo bi se o tome pricati, ali ... mladji je bio u eksperimentu mjesovite grupe i to je prava stvar.Citiraj:
Radije bi da ide jer ce inace morati mjenjati grupu u vrticu.
Tu smo. Ne polaze se nade u skolu i sustav, u vise pedagoga i psihologa, nego dobra stara klasika. Uciteljica. A, to je lutrija. Vama gori, a ja se zezam... oprostite..Citiraj:
Ja sve nade polazem u nadam se dobru uciteljicu koju bi trebao dobiti
A moze biti i dobra, ali da si ne pasu ucenik-uciteljica. Stoga sam ja protiv cementiranja stanja na cetiri godine.
Simes hvala na odgovorima :)
Ja pisem malo brzisnki jer smo opet u kozama, pa nisam bas suvisla.
Htjela sam reci da kuzim dilemu zbog toga sto je kraj zime i rano proljece na samoj granici upisa u skolu pa situacija nije cista kao kad je dijete rodeno u 9 mjesecu.
Adrian polazi mjesovitu grupu, pa vecina grupe vec ove godine krece u skolu.
Sto se uciteljice tice nisam mislila na osobu sa odredenim imenom i prezimenom vec na nekoliko osoba koje rade u toj skoli i to vecina po KpK programu. Ali kao sto sam i na drugom topiku rekla meni se svida ideja dinamickih promjena sto se tice nastavnika :)
Mjesovita je u nasem vrticu znacila skupinu u kojoj je bilo trogodisnjaka, cetverogodisnjaka, petogodisnjaka i sestogodisnjaka. starijih je bilo uvijek malo vise, ali nikada preko polovice. Tako ih nikada nije vecina napustala vrtic odjednom. Mnogi su roditelji bili stalno u bojazni da kad nisu vojnicki jednoobrazni nece biti spremni za skolu, ali to naravno nije imalo nikakve veze. jos je trebalo dodati tome i prirodnu situaciju s odgajteljima. Pokojeg muskog. pokojeg odgajatelja starijeg muskog. pokoju odgajateljicu baku i pokojeg djeda. :-)Citiraj:
Alamama prvotno napisa
pozdrav
Ja bih rado da mogu Luku poslati sa 6 ili sa 7 godina.nazalost ovdje u Engle.skola pocinje djeci nakon njihovog navrsenog cetvrtog rodendana.Buduci da je Luka roden krajem 7.mj.imati ce samo 4 god i mj.kada ce krenuti u skolu u rujnu ove godine.
Ne mogu ga zamisliti u skoli za nekoliko mjeseci jer je sramezljiv u novim situacijama i naravno engleski mu nije jako cist(ne znam da li ce ga uciteljica razumjeti).
Vjerujem da su curice puno spremnije za skolu(govorno i drustveno).Radila sam u vrticu i razlika je bila ocita.Decki su vise razigraniji dok curice mogu sjesti i nesto napraviti.
______________
Luka 31.7.2001.
za pet godina cu ja ovu temu podignuti na forumu :mrgreen:
Fran je rođen 1.4., sutra će imati 10 mjeseci, a neki me talenti već sad pitaju hoću li ga u školu dati sa 6.5 ili 7.5 godina :roll:
To me ponukala da zaista razmislim o mom stavu na tu temu.
Za sada, ako se ništa ne poboljša u našem školstvu, mislim da će ići sa 7.5.
Sjećam se svojih frendova iz osnovnjaka koji su se mučili sa temama koje smo mi malo stariji rješavali s lakoćom. To naravno ne mora uopće imati veze s tim što su bili po pol godine pa i više mlađi od većine razreda, ali možda ipak i ima.
snow white, po britanskom zakonu dijete je obavezno ici u skolu tek u prvom skolskom terminu ("term" na engleskom) nakon sto napuni pet godina. To ti znaci da ako ti mislis u rujnu da on nije spreman za skolu, ne moras ga u nju poslati nego pricekaj da odraste jer ima fore, po tome kako njegov rodendan pada, do rujna 2006. :D
ima veze kod prelaska iz konkretnog u apstraktnog mislitelja..... (oko 15 god)
no oko 60% populacije nikad ne prijeđe u ovu drugu fazu.....
snow white, takoder mi je palo na pamet da ako nisi sigurna kako bi mu sjela skola na jesen, pogledaj u okolici gdje se nudi FS1 program (Foundation Stage 1, bivsi Stepping Stones). U rujnu bi on krenuo u Foundation Stage 2 (bivsi Reception Year) sto je nakon prvih sest tjedana cjelodnevni program i fakat moze biti naporan za malce. Za razliku od FS2, FS1 je poludnevni (9-12) i klinci ga lakse provaruju, a Lukina reakcija i snalazenje u tom programu moze ti posluzit kao indikacija da li da ga stavis u FS2 u rujnu ili ne :D U FS1 klinci mogu krenuti vec sa tri godine (ali i ne moraju).
ja sam išla sa 6 godina i 3 mjeseca. u to vrijeme se išlo sa 7 godina. kako me nisu htjeli upisati - ja sam tražila direktora :mrgreen: , i pitala ga: ima li u ovoj školi mjesta za mene?? :evil:
tip se odvalio od smijeha - i pustili su me u školu :mrgreen: .
kikica je išla sa 6 godina i 5 mjeseci. sama je rekla da želi u školu. ostavila sam joj izbor - kad je išla na pregled - da kaže ako ne želi. nakon prvog dana škole sam joj OPET rekla da ne mora ići ako ne želi - ali ona je odlučila da ide. u vrtiću je bila u starijoj grupi, tako da je dva puta prošla malu školu :D . sada je 7. razred, i nisam nikad osjetila da je požalila.
mislim da i djecu treba pitati kako se oni osjećaju. kikici je bio važan osjećaj sigurnosti - tj. da zna da NE MORA AKO NEĆE, ali da ću ju podržati ako to želi.
Citiraj:
Ancica prvotno napisa
Zakon je jedno a ponuda je drugo.
Kod nas u kentu ako ne upises dijete se cetiri godine nitko ti ne moze garantirati mjesto slijedece godine.Znaci prisiljena sam da ga saljem ove godine.Zivim 'na selu' sa malim mjestima oko sebe sa jako malim skolama.Ako ne prihvatim mjsto sada onda Luku mogu poslati sljedece godine negdje jako daleko (sto mi se bas ne radi).
hvala na savjetu ali ne pali ovdje
Svakako se slažem da djecu treba pitati što oni žele i kako se osjećaju, ali prepustiti njima ODLUKU :? ?!!! Kada bi djeca bila sposobna donositi odluke onda bi se poslovna sposobnost stjecala rođenjem, a ne s 18 godina :/ .Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Zavisi šta smatraš pod poslovnom sposobnošću. Kod nas ti baš i ne treba, pa ju masa ljudi nikad ne stekne :roll:
Ja se slažem sa Sorciere. Naravno, uz pretpostavku da dijete ima viziju šta je to škola, šta se tamo radi... I naravno, ako ne smatram da je baš ona ta koja može donijeti tu odluku, onda definitivno niti nije za školu. Mislim da je većina klinaca sa 6 godina sposobna za to. Nemojmo podcjenjivati djecu. Oni posjeduju isto, ako ne i veće znanje kao i mi (to je naravno moje mišljenje), razlika je samo u "praktičnom" znanju, a naša je uloga da to znanje ne upotrijebimo da bi ga nametnuli djeci, već ih zaštitili.
jamajka - ja možda imam malo neobičan način razmišljanja :mrgreen: , ali ovaj sistem u našoj kući dobro funkcionira.
odluke su temeljene na razgovoru. razgovor na povjerenju. povjerenje na razumijevanju.
prvo smo krenuli s ritmikom kad je imala 2,5 godine. dala sam joj priliku da proba - i da kaže da li želi ići. slijedeće godine (imala je 3,5) pitala sam da li želi dalje na ritmiku. upozorila sam ju da se ide po kiši, snijegu, mraku, i kad ti se baš ne da - ali ako želi da ću ju voditi. na polugodištu joj se nije dalo. godinu je morala završiti - jer je ODLUKA bila njena.
s 4 godine je inzistirala da ju upišem na engleski u vrtiću. bila sam bez love - ali sam joj odlučila ispuniti želju. nakon mjesec dana je rekla da ne želi ići jer joj se teta ne sviđa. naravno - ja sam ju podsjetila da je ONA željela ići, i da mora tu godinu ići do kraja. ako slijedeće ne želi - ne mora. i išla je. slijedeće godine je rekla da neće - i nije išla.
učila sam ju od početka što znači ODLUKA, uzimajući u obzir njenu dob i ono što je ona mogla shvatiti. procijenila sam da je polazak u školu - ili još jedna godina vrtića stvar NJENOG izbora. na kraju krajeva - i ja sam sama odlučila da želim u školu. zašto ne bih dala isto pravo svom djetetu? ;)
moram ispraviti Ancicu i snow white da to po zakonu u Vel.Britaniji NIJE OBAVEZNO , nego je zakonom dozvoljeno da roditelj sam obrazuje svoje dijete, cini mi se do negdje do 3.-4. razreda.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
U svakom slucaju, nije obavezno po zakonu slati dijete u skolu ni s 4 ni s 5 godina, ali to detaljnije zna Saradadevii, pa nek napise :) .
Ja nemam znanja da obrazujem sama svoje dijete kod kuce(posebno ne engleski).Mozes inace obrazovati svoje dijete koliko dugo hoces (ne samo do 3,4 razreda)i neki ti inspektor dode kuci da provjeri to.Koliko bih mama u Hrvatskoj bilo spremno da to napravi?Citiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
Ne znam koliko bi mama to htjelo, mada mislim da sto se znanja tice , ono osnovno znanje bar za prva dva razreda trebao bi imati svako sa zavrsenom srednjom skolom.
Druga je stvar koliko roditelja ima za to zelje, volje, vremena.
Bitna razlika izmedju nas i VB je ta sto tamo postoji i ta mogucnost, pa ko voli nek izvoli, ali u HR je osnovna skola zakonski obavezna i nikakvo kucno obrazovanje so far nije opcija.
Nisam mislila ti to preporucivati, samo da skrenem paznju ako nisi znala i za tu mogucnost, ali cini se da vec znas ;) .
:? :? :mrgreen:Citiraj:
Smokica prvotno napisa
Ništa ja ne smatram. Zakon je to lijepo predvidio :lol: .
Poslovna sposobnost se stiječe s 18 g. ili sklapanjem braka prije punoljetnosti, eventualno i maloljetnik stariji od 16. g. koji je postao roditelj, ali u tom slučaju odluku donosi sud.
Poslovna sposobnost ne znači biti zaposlen ili htjeti raditi :lol: nego svojim ponašanjem, iskazivanjem volje, moći proizvoditi pravne učinke.
Ukoliko je osoba mentalno oštećena, psihički bolesna, ovisna o opojnim sredstvima itd., ista se može i oduzeti o čemu također donosi odluku sud.
Sorciere poštujem tvoj način razmišljanja, pa i ja iznosim svoj koji ne mora biti svakom prihvatljiv :P , ali ako dijete krene na ritmiku, engleski, vrtić, igraonice, zbor itd. pa mu se ne svidi (kao što se tvojoj curici nešto od toga nije svidjelo), tu godinu mora izgurati do kraja (jer kažeš to je bila njezina odluka koja se ipak pokazala krivom), ali slijedeću godinu više ne mora ići.
Škola je ipak "malo" drugačija od ritmike i engleskog i zamisli da se u školi nakon njezine odluke da će istu pohađati, desi da na polugodištu želi odustati ili joj se učiteljica ne sviđa :/ ? Nema tu više "druge godine ne moraš ići". Djeca su premala da shvate što je to škola, što je to ritmika, što je to igraonica... i u konačnici neprihvatljivo je na tako mala pleća natovariti toliku odgovornost kao što je ODLUKA. Zamisli samo kako je puno puta tebi kada moraš nešto važno odlučiti. Djeca nemaju iskustvo i znanje nego puno stvari "odluče" zato jer tako radi susjeda ili prijateljica iz vrtića. Zato smo mi roditelji tu da poštujemo njihove želje ali ipak na kraju odlučimo što je za njih bolje :) .
Evo mi smo u Canadi i Annabel je krenula u skolu s 4 godine. Meni je ta ideja skole s 4 godine na pocetku izgledala prestrasno. Medjutim u nasem slucaju se to pokazalo jako pozitivno.
Annabel ide svaki dan od 9-15.30. Apsolutno uziva i ako se desi da nema skole ludi i pita kad ce opet. :D
Ove godine ide busom skolskim u skolu i to se pokazalo jako dobrim(iako sam ja htjela ici pratiti bus prvi tjedan). Dodju po nju u 8 i vrate je u 16.20.
Utorkom ostaje do 5 jer ide u Arts club jer obozava crtati.
snow white, raspitaj se je li imaju tzv February intake u tvojoj skoli; mozda nemaju ako je malo mjesto....Djeca koja imaju cetiri i pol godine do rujna krecu u rujnu (Sept intake), a ona koja su mladja krecu u veljaci.
U dogovoru sa skolom dijete moze ici u skolu samo na "pola radnog vremena" :), dakle samo par dana u tjednu ili par sati dnevno. Ali to ovisi o fleksibilnosti skole. Ipak, vrijedi provjeriti.
A moze biti kod kuce u homeschooling arrangementu dok ne napuni sest ili sedam pa onda moze krenuti u skolu.
:mrgreen: :mrgreen:Citiraj:
JaMajka prvotno napisa
pa da nismo različiti - ne bismo nikad mogli naprijed ;) . razmjena iskustava je nešto jako važno. ne shvaćam ovaj razgovor kao kontriranje ili napad :mrgreen: ;) . naprotiv. :angel:
moje dijete je kroz odluke PRIJE škole dovoljno shvatilo što znači ODLUKA. naravno da nije mogla birati tetu koja će ju čuvati. ali zato je s godinu i pol jednu "otkantala" :mrgreen: . tužibaba mamina slatka :heart: (teta sanja vikaja, teta sanja jutija, tina maki se, dejan cita novine). odmah smo našli drugu, i dalje nije bilo problema. kad je trebala u vrtić (s 3 godine) objasnila sam joj što može tamo očekivati. nekoliko puta smo posjetile i razgledale vrtić. od prvog dana je ostajala na cijeloj šihti - i nije bilo problema. nismo imale mogućnosti za privikavanje.
razgovori o školi počeli su (intenzivnije) punih godinu dana prije mogućeg upisa, i mislim da je dobila dovoljno informacija za i protiv polaska. shvatila je da to nije ni ritmika ni engleski, i da tu počinju drukčije obaveze.
aktivnosti koje je sama odabrala nisu bile one koje joj se nisu svidjele. na engleskom je problem bila "teta", a kod ritmike - najobičnija lijenost :mrgreen: . naime, i po polasku u školu - odmah je tražila odlazak na ritmiku. engleski nije htjela - jer je tečaj održavala ista škola kao i u vrtiću. u drugom razredu je engleski bio u školskom programu, pa ni tu nije bilo problema. jedina aktivnost koju sam joj dozvolila prekinuti - bila je ritmika kod edite cebalo. mi smo bile "prejednostavne" za društvo djece koja su s 4 ili 5 godina išla na klavir, francuski, engleski, plivanje, ritmiku, itd... jer će im to "trebati u životu" :shock: :shock: . atmosfera je bila užasno loša. nakon razgovora - složile smo se da ćemo tu godinu "pauzirati" :mrgreen: .
moj je princip - JEDNA aktivnost. nikada ne preopteretiti dijete. tako da je od prvog do četvrtog razreda išla na ritmiku (svojom odlukom :mrgreen: ), a od četvrtog pa do sada ide na tekvondo. svojom odlukom ;) .
da se vratim na mala pleća :) . ne očekujem (i ne želim) da moje dijete donosi životno važne odluke, ali one koje može - ja joj dozvoljavam. i poštujem ih. moje je da ju POTIČEM I PODRŽAVAM u nečem u čemu je dobra, da joj argumentirano objasnim ukoliko nešto nije dobro za nju. i naš sistem (u našoj kući :mrgreen: ) savršeno funkcionira.
Ja i dalje čvrsto stojim pri onome što sam prethodno napisala :mrgreen: , posebice sve ono o ODLUCI (bilo koje vrste) jer ona za sobom obavezno povlači ODGOVORNOST i POSLJEDICE (pozitivne, negativne, "neutralne" nema veze), pa bile to važne ili manje važne stvari. Već sam navela da djeca ne mogu biti odgovorna do svoje punoljetnosti (osim određenih izuzetaka koji nisu važni za ovu diskusiju) ne samo zato jer je zakonodavac tako predvidio (a sigurno to nije tek tako izmislio nego se povodio određenim studijama, saznanjima itd. itd.), nego i zato jer oni jednostavno nemaju svijest o mogućim poljedicama i o svemu onome što jedna odluka povlači za sobom. Pogotovo u dobi od 6 ili 7 godina. Ja npr. odluku o početku školovanja smatram životnom odlukom.
ALI ti si napisala jedan post kojem nemam što prigovoriti jer je to tvoj način razmišljanja i odgoja koji dobro funkcionira i koji u konačnici nikako nije pogrešan. Samo u nekim djelovima drugačiji ;) .
Posebno mi se svidio dio o Editi Cebalo i njezinim plesačicama :lol: :lol: :mrgreen: . E to su jadna djeca :mrgreen: .
A ja volim čitati postove u kojima se različita mišljenja i stajališta međusobno poštuju :heart:
ima jedna knjiga koju ja jako volim. zove se "živjeti jednostavno" , napisala elaine st. james.Citiraj:
JaMajka prvotno napisa
u njoj između ostalog piše:
posljednjih smo godina bili zadojeni uvjerenjem da moramo iskoristiti sve mogućnosti koje postoje. poriv da se svime bavimo usložnjava nam život. izgubili smo sposobnost razlikovanja između onoga što volimo raditi i onoga što osjećamo da bismo morali raditi.
to smo prenijeli i na svoju djecu. često dopuštamo da na naše odluke utječe pritisak vršnjaka - naših vršnjaka, i vršnjaka naše djece. želimo da naša djeca imaju jednaku priliku kao i sva ostala djeca ili priliku koju mi nismo imali. ali, lako se zanijeti. ne moramo sve činiti. ne moraju to ni naša djeca.
7.4.2005
STRUČNJACI UPOZORAVAJU NA POSLJEDICE PRERANOG POLASKA U ŠKOLU, ŠTO SE NERIJETKO OČITUJU I U ZDRAVSTVENIM TEŠKOĆAMA
Većina prvašića nesposobna pratiti školski program
Šestogodišnjaci koji se upisuju u školu, pokazuju stručne studije, nerijetko nisu dovoljno zreli da počnu školovanje po aktualnom nastavnom planu i programu koji se primjenjuje u hrvatskom školstvu. Posljedice su otežano svladavanje čitanja i pisanja, nesposobnost obavljanja školskih zadataka, a to često rezultira zdravstvenim smetnjama kod djece, koje nisu prouzročene bolešću, te različitim simptomima što upućuju na narušenu emotivnu stabilnost djeteta.
Stručnjaci SUVAG-a ovih su dana ponovno upozorili na ove činjenice, koje su poznate već godinama, ali se u njihovom uklanjanju ništa bitno nije dogodilo. U timovima koji utvrđuju psihofizičku spremnost djece za upis u školu nema logopeda, iako su jedino oni kompetentni postaviti dijagnozu, uočiti poteškoće i utvrditi psiholingvističku zrelost.
Ni predškola, prema mišljenju stručnjaka, nije ispunila svrhu jer, kao prvo, ne postoji zakonska obveza pohađanja predškole, niti je propisan broj sati koji bi se morao provesti u pripremama predškolaca ili kompetencije što se pritom trebaju steći.
Prema mišljenju prof. Dubravke Hercigonja, ozbiljan je problem nepostojanje logopeda u vrtićima. Oni bi, kaže, morali već u vrtićkoj dobi ustanoviti zrelost djeteta za početak školovanja, odnosno otkriti poteškoće.
ČAK 42 POSTO PRVAŠIĆA TREBA POMOć RODITELJA
Osim s preranim upisom u školu, povećanje broja djece s teškoćama u čitanju i pisanju stručnjaci povezuju i s problemom (ne)primjerenosti nastavnih sadržaja razvojnim mogućnostima djece. Prema istraživanju SUVAG-a, samo 54 posto prvašića u Hrvatskoj uspije svladati tehniku čitanja do kraja prvog polugodišta, kako je to predviđeno programom, 32 posto djece u tome uspije do kraja godine, a 13 posto djece ne uspije svladati čitanje u prvom razredu. Forsiranjem ranog usvajanja čitanja i pisanja, upozoravaju psiholozi, izazivaju se teškoće kojih ne bi ih bilo da se vodi računa o psihofizičkoj zrelosti djeteta.
O neprimjerenosti školskog programa uzrastu djeteta govori i podatak da 42 posto prvašića treba pomoć roditelja ili učitelja u usvajanju čitanja i pisanja. U drugom razredu pomoć treba čak 77 posto djece, a i u sljedećim razredima samostalno nije u stanju obavljati školske zadatke gotovo 60 posto učenika.
KRLEŽIJANSKI MAČAK U ČIZMAMA
- Apsurdno je da je dijete u prvom razredu, i s manjim teškoćama, prisiljeno tri sata kod kuće učiti s roditeljima. U toj dobi on mora sve svladati u školi - ističe prof. Hercigonja.
Doc. Mirjana Vancaš s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta upozorava na preopsežnost programa nižih razreda i jezik neprilagođen dobi djeteta. Za primjer navodi udžbenik za drugi razred, u kojem ulomak iz Mačka u čizmama sadrži krležijanske rečenice od po četiri-pet redaka.
Zbog svega toga, trećina roditelja kod svog djeteta uočava otpor prema učenju, 26 posto djece prilikom učenja sklono je sisanju prsta, grickanju predmeta, oko 20 posto djece pokazuje tikove, a nešto manje od 20 posto roditelja primjećuje psihomotorni nemir koji se očituje čupkanjem kose, odjeće i slično. Sve su to simptomi narušene emotivne stabilnosti, kojima je svrha smanjiti napetost zbog prilagodbe na školu.
http://www.glas-slavonije.hr/rubrika..._VIJESTI=40107