Printable View
koliko ste teta čuvalica promijenile? jel vam ta odluka bila teška ili laka? i kad ste zapravo osjetili da je trenutak zapromjenu? ne mislim sad ako ste zatekli tetu čuvalicu u nekoj teškoj nepodopštini,nego mislim na one situacije: niti smrdi niti miriše. srednja žalost...
kad razmišljam o promjeni tete čuvalice, više se bojim stresa kod sebe nego kod djeteta.nova osoba u kući, nove navike..
imamo istu tetu cuvalicu od 2003. godine (s kracim prekidom za vrijeme trudnoce). cuvala je prvo starije dijete, sad cuva mladje. smatram se sretnom.
Samo jednu smo imali dve i pol godine. Ne kažem da je bila idealna, ali je bila vesela, dobronamjerna, posvećena djetetu i njegovoj sigurnosti. Mali ju je volio, lijepo su se slagali, imali su svoj raspored. Mislim da bih više štete napravila da sam je zamijenila, nego što sam joj oprostila npr. tv koji je često bio upaljen, nepotrebno hranjenje kad je mogao već sam jesti i neke druge stvari. Netko bi možda prosudio da su te stvari bile dobar razlog za promjenu ili kritiku, ja sam procijenila da moje dijete lijepo napreduje, da je zdravo, smireno i veselo (što se ne bi moglo reći sada kad je krenuo u vrtić), a da li je naučio 3 ili 10 pjesmica nije mi bilo presudno, to sam ga učila ja. Eto, razmisli dobro kako će ti dijete reagirati na promjenu, koliko je vezano za sadašnju tetu. Ako je dijete voli, onda probaj razgovorom dotjerat neke detalje.
Skoro godinu dana imamo istu tetu čuvalicu (prvu). Uskoro će diplomirati, pa se spremamo potražiti novu. Ima puno stvari koje mi se ne sviđa kako radi, ali još više koje su mi dobre. Najviše me smeta što svaki savjet kako se odnositi s K. doživljava kao kritiku i napad. Ispada da jako važem želim li joj nešto reći i kakav će biti efekt. Ali.. žao mi što odlazi.
(ona mi je u kategoriji maaalo više miriši nego smrdi)
Kad pomislim na potragu za novom.. :roll:
I ja sam bila jako pažljiva s kritikama/sugestijama, primijetila sam da se malo naduri. A ne želim da bude prema djetetu loše raspoložena i da si cijeli dan grunta "kaj ona tvoja mama zanovijeta". Mislim da se teta najviše trudi oko djeteta ako je dobre volje, ako vidi da je mama i tata cijene i doživljavaju praktički kao dio obitelji.
moja teta čuvalica je bila strašna!!! igrala se sa mojom curom tri dana zaredom plastelinom na istoj stolici, za istim stolom, sa istim figuricama...... bez imalo mašte i autoriteta! ja sam predložila plastelin pa dok moja A nije dobila skoro slom živaca od dosanog plastelina( misLim da se više nikad neće igrati s njim"!!)ona nije odustajala. pa sam predložila igranje balonima, i to je trajalo OPET naredna 2 dana!!!! :shock: :x :shock: :x na koncu sam joj rekla da moja A nije izgleda za taj način čuvanja( ustvari sam je se htjela riješiti) jer je A plakala tuuuuuuuuuuužno svaki dan kad bi bila s njom!! nakon 15 dana prestala je radit! kakvo grozno iskustvo!!!!!
i sad ću ju stavit u vrtić!jer mislim da joj je ovo bilo pregorko iskustvo i da sad ne bi prihvatila ni najsavršeniju tetu čuvalicu!!!!
Nataša, žao mi je za ovakvo Vaše iskustvo, ali ne mora sve biti tako crno :(
da, znam, alina žalost, nama je bilo tako! sad me svega strah, kako će u vrtiću, da li da ipak tražim tetu čuvalicu, da li da ju vodim kod nekoga na čuvanje?! ljuta je na mene svakako, što sam ju ostavljala toj curi "bez boje, okusa i mirisa", i sad kad ju ostavim u vrtiću......ma ne znam...želudac me zaboli kad počnem razmišljat.... :(Citiraj:
Nataša, žao mi je za ovakvo Vaše iskustvo, ali ne mora sve biti tako crno
To i mene brine. Kako naći "dobru" tetu čuvalicu.
Mislim da su najbitnije preporuke, moje je iskustvo da su mi mame rekle da je bitan i prvi dojam, majčinski instinkt možda, feeling kakva je čuvalica.
Za one koje ipak nemaju iskustva...joj teško je to, iskreno i mene je bilo strah kako će me prihvatiti roditelji, naravno i dijete kada sam prvi put počela čuvati.
Sretno mame!
Da, preporuke su bitne. Ali je bitno i od koga dolaze.
Jer, ono što jedna mama želi od tete čuvalice i kako si ona zamišlja uopće taj koncept čuvanja, može se uvelike razlikovati od onoga što vi želite.
Bitno je da ona i dijete osjete onaj "klik", u startu utvrditi neka pravila i obveze; reći što ne želite, što želite, jel u čuvanje ulazi i kuhanje, neko spremanje, izlasci van, šetnje...
Nakon toga i teta čuvalica i vi znate jel se dalje može ili ne.
I naravno, uzeti u obzir i određeno vrijeme prilagodbe, baš kao kad dijete ide u jaslice ili vrtić.
U potpunosti se slažem! :)Citiraj:
MalenaMM prvotno napisa
prva cuvalica je bila kod nas mjesec dana i nakon toga nas je napustila na obostrano zadovoljstvo!
druga cuvalica je kod nas godinu i 3mjeseca i super smo zadovoljni i mi, a nadamo se i ona, ali nas isto uskoro napusta jer je dobila posao snova u jednom vrticu!!
a mi cemo na adaptaciju u jaslice!! :)
jednu do vrtića
Puno njih traže THE ONE čuvalicu.
Većinom su to cure koje ne rade, studiraju...I njih je strah jer ne znaju što očekujete. Ovo pričam jer se sjećam početka faksa i frendica koje su se tim bavile. I, nije im bilo svejedno. Kao što i nije vama jer je to ipak osoba kojoj ostavljate dijete.
Ostavite ih par minuta same, idite u kuhinju skuhati čaj ili kavu, gledajte kako se ponašaju oboje. Ako vam je trgovina kod ulaza, siđite po kekse.
Logično je da će dijete plakati, možda zvati mamu, možda iskušavati što smije kod nove tete. Ali vama je bitno kako će se ona znati snaći zar ne? 8)
uf...ne pitajte me...u ponedjeljka krećemo u vrtić! anja je sad 2 godine i 5 mjeseci..do sad je bila samo sa mnom, osim "bajnog" iskustva sa čuvalicom!! i sad mi je muka.........šta me očekuje?! ne znam jel da otvorim novi topi o ovome...možda i hoću....
da prijedlog je odličan, i ja sam tako planirala. Otići do prodavnice, pa poslije malo duže i slično, probni rok mjesec dana.Citiraj:
MalenaMM prvotno napisa
Samo lini mi se da djevojke nisu dobre čuvalice s obzirom da nemaju neko iskustvo, dok su opet žene sa iskustvom zauzete svojim obavezama i djecom, starije žene....ne znam ni sama koga da uzmem..pa da ne moram mijenjati bar neko vrijeme usljed ovog ili onog.... :? :? :?
nasa cuvalica je apsolventica ped. akademije-predskolski odgoj, inace jako dobra i smirena osoba, tako da je to za nas bio totalni bingo!! ;)
Naša je bila starija, a čula sam još dobrih iskustava sa gospođama koje su npr. ostale bez posla, žele još raditi, ali ne mogu naći posao. Možda nisu tako potkovane teorijom iz pedagogije i pjesmicama, ali to je onda više kao substitut za baku.
Da, složit ću se.Citiraj:
tulip prvotno napisa
Kuminu djecu je čuvala starija žena koja im je baš došla kao baka. Bila je s njima i s prvim i s drugim kraće vrijeme (razlika je nekih 7 godina).
A što se tiče mlađih... Neke već imaju iskustva jer su odrastale i brinule se za mlađeg brata ili sestru, ili čuvale unutar obitelji (sestrične, nećake...).
naša je na početku bila dobra i draga ali s vremenom je počela davati nama neželjene komentare. dobra je prema mojoj curki - nahrani ju uvijek friško pripremljenom hranom, premota ju, ali njeno ponašanje prema nama je čudno. jednostavno rečeno pokazuje da joj se ne da čuvati moje dijete i da to radi čisto radi love. tako da sad mjenjamo čuvalicu.
žao mi je ali ne možemo više ovako.
ne želim pisati o detaljima.
Megina prva čuvalica bila je apsolventica predagoške akademije, inače naša otprije jako draga prijateljica i bili smo prezadovoljni. Sad je Lindina kuma. :heart: U međuvremenu je dobila posao, Megica je kraće vrijeme išla u vrtić (koma, zbog bolesti prvenstveno), onda sam ostala doma na čuvanju trudnoće, pa porodiljni, pa tata na porodiljnom i na kraju smo se ponovo našli u situaciji tražiti čuvalicu. I drugi put smo imali ludu sreću- za Božić je baš prošla godina dana otkako je naša bakica :heart: s nama, nema riječi kojima bih je mogla nahvaliti.
Htjela sam naglasiti da su godine i iskustvo potpuno nevažni, već sama osoba, a u pronalaženju je jako, jako bitna sreća.
Danas je Dora kod nove čuvalice koja čuba još jednu malu djevojčicu. Dora čim je ugledala malenu pružila joj je svojeg plišanog peseka. Nazvala sam da čujem kako je prošlo upoznavanje, prvo papanje... Iznenadila je i čuvalicu jer uopće nije plakala, grli curicu i zajedno se igraju...
Hvala bogu, sad sam puno mirnija i zadovoljna. Dori se sviđa nova sredina.
NAPISALA SAM PRIJE U SLIČNOJ TEMI DA JE NAŠIM TETAMA ČUVALICAMA BIO SAMO BITAN NOVAC A NE DJETE I VIŠE NIKADA SVOJE DIJETE NEBI DALA NIJEDNOJ TETI NA ČUVANJE.ZA 1200KN MJESEČNO KOLIKO SMO MI PLAĆALI NEKI LJUDI SE MUČE NA NORMI A NETKO TKO JE U TOPLOM I SUHOM NEZNA ZA TE NOVCE POŠTENO SE BRINUTI O JEDNOM DJETETU.ČAST DOBRIM TETAMA!!!!
Ma jel se ti to šališ?Citiraj:
dtrstenjak prvotno napisa
Draga dtrstenjak žao mi je za Vaše loše iskustvo, i to ne kod jedne već kod 3 čuvalice.
Kako ste uopće došli do njih? Preko oglasa ili nekako drugačije?
Citiraj:
koliko ste teta čuvalica promijenile? jel vam ta odluka bila teška ili laka? i kad ste zapravo osjetili da je trenutak zapromjenu? ne mislim sad ako ste zatekli tetu čuvalicu u nekoj teškoj nepodopštini,nego mislim na one situacije: niti smrdi niti miriše. srednja žalost...
kad razmišljam o promjeni tete čuvalice, više se bojim stresa kod sebe nego kod djeteta.nova osoba u kući, nove navike..
Dakle, ovo nam je treća teta…moje dijete ma 2,5 godine.
Prva teta je bila super (čuvala je dijete 7 mjeseci, onda se počelo nešto „čudno“ događati …ja sam to osjetila u zraku, vidjela sam da nešto ne štima i kao da ne želi više čuvati dijete iako je bila super – iza toga se krilo njezino nezadovoljstvom mojim stalnim ponavljanjem što i kako za sljedeći dan učiniti – e, tu sam nešto naučila…ali je činjenica i da se žena počela razboljevati, imala je vrlo stare roditelje koji su također obolili, tako da sam na bolovanju zbog nje bila 1,5 mjesec jer mi malenu nema tko čuvati…ali kad podvučem crtu žena je bila super.
Druga teta čuvalica je teta iz vrtića – ta žena je bila živa bolest u našoj kući i nakon nepuna dva mjeseca sam joj otkazala i odahnula iako nisam znala što dalje…o njoj bih mogla naširoko, ali neću si kvariti raspoloženje.
Onda smo s napunjene 2 godine malenu upisali u vrtić (privatni…odlično ga prihvatila iako daleko najmanja, odličan program, tete krasne, ma sve pet dok nije krenula jesen i od tada bolest na bolest se kalemila…ne bi prošla dva dana u vrtiću, a treći već bolesna…u stvari, išla sam s tim da će biti bolesti, ali ovakav užas i mučenje zaista nisam ni u najgoroj noćnoj mori očekivala. U dva mjeseca pokupila četiri bronhitisa (dva u kombinaciji s početkom upale pluća)…nakon svakog liječenja ostajala je bar tjedan dana još kod kuće…ne mogu vam opisati tu muku. Dijete bolesno, ja stalno na bolovanjima, frka na poslu…Jedino rješenje je bilo traženje nove tete iako sam se zarekla da nakon one odgajateljice više nikog ne želim u svojoj kući ni uz svoje dijete…ali nikad ne reci nikad.
Tetu sam i ovaj puta tražila preko oglasa (nešto malo što je na preporuku – ajme, valjda smo svi različiti, ali meni nisu odgovarale)…u stvari s mojim negativnim stavom i još kad ideš tražiti ženu da ju dovedeš u kuću da ti čuva dijete – živa katastrofa.
Izabrali smo dvije…“prvi izbor“ je dva sata proveo u našoj kući nasamo s djetetom i bio oduševljen, sutradan je rekla da joj je iskrslo nešto i da može „uganjati“ neku invalidsku penziju preko pokojnog supruga i da će biti s tim prezaposlena…“rezervu“ smo odmah zvali i ona je sva oduševljena došla i isto tako provela s djetetom dva sata, dogovorili se za sljedeći dan i da izađu u šetnju, ali nije se ni pojavila…nije se željela ni na telefon javiti, nego je djecu nagovarala da lažu kad nazovem u smislu da je „mama našla posao jer su je zvali s biroa“, a drugi puta sam ju jasno čula kako kćerki govori da „poklopi slušalicu“…
Možete se zgražati do mile volje, ne znam, kad sve ovo pišem ne mogu vjerovati da mi se to dešavalo, da sam tako krivo procjenjivala, da s nama nešto nije u redu, a ja vam se mogu zakleti da smo sasvim ok i da je naše dijete pravo malo čudo koje ti se uvuče pod kožu u trenu…naravno da je moj očaj rastao geometrijskom brzinom jer sam uzela bolovanje i slobodne dane da bih našla nekoga da mi čuva dijete jer nemam „baku servis“, nemam nikoga…ponovno sam dala oglas i pozvala još dvije žene na razgovor…izabrala sam jednu od njih…možda smo imali sreću, iskreno, nekad prije možda ne bih takvu osobu izabrala za čuvanje djeteta jer sam se bila „nabrijala“ na nešto tipa „guvernante“ koja će raditi s mojim djetetom „kao u vrtiću“ i uz sve to biti divna, topla, vesela teta (kao što je bila ona prva, ali…morala sam se spustiti na zemlju i shvatiti da takve poslove obično rade osobe koje ne mogu naći zaposlenje, da one nisu educirane i da mi treba netko tko će mi čuvati dijete i da za sve treba kompromis i da mi je bitno da ju dijete prihvati, da nemam grč u želucu s kim ju ostavljam i da to u stvari treba biti nešto poput baka (bez obzira na njihove godine), jer sam vrtić zbog bolesti prekrižila.
Oprostit ćete mi na podugačkom postu, još sam sva u tom filmu…eh, da i zavidim onima koji imaju „baka servis“.
Iz aviona se vidi koliko mi je sve ovo bilo stresno :lol:
Uf, moram reci da sam malo ostala iznenadena nekim odgovorima, konkretnije vezanim uz dob tete cuvalice :/ Ne mislim nista negativno nego prije nikad nisam gledala stvari iz perspetkive roditelja, tj. nikad mi nije palo na pamet da mozda ne bi dobila posao samo zbog dobi.
A slucajno sam zavirila u ovaj pdf jer sam razmisljala o poslu tete cuvalice (moram priznati da sad imam drugaciji pogled na to). Inace imam 23 godine, apsolventica sam i inace izgledam jako mlado i za te godine (ljudi koji me ne poznaju i vide prvi put misle da imam 17, 18 godina :lol: ).
Uglavnom, htjela bi savjetovati mamama i tatama koji biraju tetu cuvalicu za svoje dijete i da ako osjecaju da je mlada osoba dobra, neka ju zaposle na probni rok jer mislim da godine ne bi trebale uvjetovati neciju sposobnost (ima teta u vrticu koje imaju iskustvo a lose su tete, ne paze dobro na djecu itd)!
Netko je vec spomenuo da starije tete tendiraju odgoju djece na svoj nacin, dok se mlade moze ''oblikovati''. I ja mislim da je zadatak roditelja da odgaja svoje dijete a osoba koja ga cuva bi trebala postivati njihove zahtjeve i, po meni, samo kvalitetno ispuniti djetetovo vrijeme dok nema roditelja, nauciti ga necemu, citati, igrati se, setati itd...
Da ne duljim, iskustvo ne garantira dobru tetu cuvalicu kao sto ne znaci da je mlada teta cuvalica losija! :)
Sretno svima u nalazenju teta! :*
Tikva, kod mene bi prošla u potrazi (barem što se tiče godina).
Ja nekako preferiram mlađe tete čuvalice (studentice) - imaju (u pravilu) više energije; moja kćer je ima beskonačno, pa je treba pratiti, i nemaju striktan kliše odgoja.
jeeeij :D hehehe Ajde barem netko 8) ;)
Pa da, starija teta ne bi bas mogla trcati za klincima! Da sad starije skroz ne pokopamo, mozda bi bilo dobro uzimati stariju tetu cuvalicu za mladu djecicu (npr. do godine dana), a za starije klince mladu tetu cuvalicu :mrgreen:
Znam da je roditeljima uzasno kad moraju ostavti djete nekome koga (jos) ne poznaju ali nije ni nama svejedno! Ja se npr. nikad ne bi javila na oglas za dijete mlade od 10-ak mjeseci jer s njima nemam iskustva (smatram da bi se snasla i da ne bi bilo nikakvih problema ali za moju sigurnost i sigurnost roditelja bolje ne).
4. Tri studentice i jednu gospođu u penziji. Od toga jedna godinu dana, jedna mjesec i pol dana, jedna 4 mjeseca, a jedna on and off (godinu i pol u komadu, ostalo povremeno - sad dolazi jednom tjedno navečer) već tri i po godine. Ali niti jedna nije bila duže od par sati par dana u tjednu. Tako da im nikad nisu bile glavne čuvallice, to sam samo ja :D
MOžda je krivi topic, ali ne mogu naći "praviji".
Imam u razmatranju 2 čuvalice koje će mi trebati narednih par mjeseci par dana u tjednu, obje su mlade, ističem samo najbitnije razlike:
1. studira pedagošku, više godina iskustva u čuvanju djece, simpatična ali nešto mi fali (ne znam verbalizirati), tek nakon 10-15 minuta razgovora o tehničkim stvarima, plaćanju i slično je pogledala u kolica i pitala kako se dijete zove (zapravo sad se uopće ne sjećam da li me pitala išta o djetetu, kakvo je, što ga zabavlja i slično)
2. studira pravo, manje iskustva u čuvanju djece (ali volontirala u "Nazorovoj"), čim je ugledala dijete koje joj se smješkalo spontano i iskreno je poviknula "Kako je slatka, kakve oči ima....!!!", primila ju za ruku i tijekom razgovora više puta ju pozorno gledala i smijala joj se, izgleda kao veliko veselo iskreno i zaigrano dijete, plaćanje je došlo na red tek nakon pitanja što se od nje očekuje, kakve mala ima navike itd
Da li dati prednost "profesionalnoj" osobi (s kojom sam nakon razgovora bila malo tužna) ili nekom mlađem, neiskusnijem ali tko vam na prvi pogled ima više emotivnijih i toplijih crta i tko vam izgleda kao netko tko će se s djetetom igrati i smijati se s njim? Koliko vam je važan taj prvi dojam?
Ne očekujem da kuha, sprema i slično.
Jako mi je važan, zato još uvijek tražim dadilju :/Citiraj:
Medica prvotno napisa
Svatko može naučiti kako se brinuti za dijete (hranjenje, presvlačenje i sl.). Interes, ljubav i poštovanje prema djetetu osoba ima ili nema.
Mi smo imali jednu čuvalicu (29 godina) oko 14 mjeseci, druga (23) je kod nas 7 mjeseci i zbog obiteljskih problema mora dati otkaz pa tražimo novu. Starija teta ne dolazi u obzir - svaka starija teta na intervjuu je samo potvrdila moje vjerovanje da se neki stavovi s godinama teško mijenjaju. Od žene koja je ponosno rekla da 15-mjesečnu curicu koju je čuvala 5 godina nije nikada uzela na ruke dok bi plakala, do druge koja je u obitelji prije imala dozvolu roditelja da djecu udara šibom po nogama kad procijeni da tako treba. Užas.
Problem je što mlađe najčešće ne žele ostati duže od godinu dana, a meni je zlo od mijenjanja i ponovnog mučnog traženja svake godine.
mommy_plesačica, strašno mi je ovo o ovim čuvalicama koje navodiš... ne znam kako možeš izdržati a da ne primiš dijete koje plače, ili kako ga možeš udarati šibom... ma užas... ja bi ih obje kroz prozor :shock: :evil:
Ne znam, ali mene nekako vuče ovoj drugoj curi. To što kažeš da svatko sve može oko djeteta naučiti, to je istina. Nahraniti, presvući, za to ne treba iskustva. Naučit će u par dana sa mnom. Ali ja svojem djetetu želim pružiti toplinu kad ja nisam s njom, pa ću joj rađe priuštiti nekoga tko će se s njom smijati, valjati po podu, bacati igračke, primiti ju kad je nervozna, uspavati je polako itd. Ova druga cura mi se činila puno toplijom i iskrenijom. Kod prve me jako zasmetalo to što ju 15 minuta nije ni pogledala, makar znam da to sve radi zbog novca.
Jako.Citiraj:
Medica prvotno napisa
Pogotovo kad se radi o čuvanju djece.
Kad smo tražili čuvalicu, odmah sam odbacila one koje je zanimao samo novac i uvjeti, a zaboravile pitati kako se dijete zove, što se očekuje od nje, kakve dijete ima navike i sl.
I nismo sfulali. I prošla i ova su nam dobro "sjele". Jedina mana im je što su studentice, pa povremeno zbog obveza na faksu ne mogu doći. Ali..
Medica, ova druga. Naša siterica je završila molekularnu biologiju i obožava klince - čak i sad kad idu u vrtić (do pol 1) dođe jednom tjedno navečer iako radi na ruđeru ozbiljan znanstveni rad do 18h :) jer se jako vezala za njih -naravno da je platim, ali uz svoju plaću sigurnone dolazi zbog te siće. Ne zna one vrtićke pjesmice, ali se baci s njima na pod i grade šatore, kule igraju se princeze uz svo dužno poštovanje ne treba joj škola za to.
medica, ja bi na tvom mjestu uzela pravnicu! ;)
Jedna ovakva čuva Tina zadnjih mjesec dana i presretna sam što smo ju našli. Kad dođem doma, kao da imam dvoje djece, predivna je :heart: Na početku me brinulo da će ju on previše motati, da je ona lošiji izbor u aspektu "odgoja", ali ne čini mi se sad tako.Citiraj:
Medica prvotno napisa
Kad smo ju zaposlili, birali smo između nje i jedne isto mlade, ali s puno boljim referencama, puno iskustva, no nešto mi nije baš sjelo, nedefinirano. Kasnije sam poznanici proslijedila njene podatke i sve su se dogovorile da bi ova par dana kasnije rekla da neće više dolaziti, bez ikakvog objašnjenja. Mislim da uvijek treba vjerovati instinktu, toj sitnici koja ti ne odgovara, a ne znaš ju objasniti. Iako, dobro znam kako je kad si očajan i snižavaš kriterije, zatvaraš oči, ali na kraju se opet vratiš na početak i ponovno traženje.
Mi smo imali jednu godinu i pol s par mjeseci prekida zbog njezine bolesti, ali nije opstala kad su se okolnosti promijenile - ja sam ostala trudna, uzela sam bolovanje i bila je zamoljena da više pažnje posveti kući, jer ipak sam ja doma s malenim. Očito joj se nije dalo, pa je dala petama vjetra, što me užasno razočaralo.
Bilo je sve ok dok je ona bila šefika - dok nas nije bilo doma.... ali kad se morala prilagoditi i to - nije joj više bilo fora.
Imala sam jednu na mjesec dana, ali toga se ne želim ni sjetiti; ja sam tad bila doma i ona je pospremala, a dijete joj, valjda po instinktu, nisam ostavila ni na pol sata...
Trenutno ne mogu nać ni ženu za pomoć u kući, i muka mi je i od same teme.
Iako bi nam dobro došla neka dobra žena odustala sam od traženja jer vidim da je to teško za nać kao da tražiš ne znam - dečka ili prijateljicu... tražiš u biti kvalitetnu osobu i još puno stvari koje se moraju pokolopit u jednoj ženi.
Mi smo trenutno bez ikakve pomoći - mali je doma sa mnom, ja trudna do zuba, muž mi radi ful puno, a često i vikendima i padamo s nogu, ali jednostavno ne mogu i ne mogu nać nekoga kome bih vjerovala i s kime bih bila opuštena.
Ili kažu da će doć, pa ne dođu, ili imaju spike da ti se ledi krv u žilama, ili budu neko vrijeme, pa shvate da to nije to...
Ma problem je to što kod nas čuvanje djece i pomoć u kući još uvijek nije kao profesija za koju se ljudi odluče, nego - kao, da skratim vrijeme, da nešto zaradim i takve kombinacije.
Neće nitko se "snalazit"do boljih vremena s mojim djetetom i gotovo, a ni kućom.
Koma mi je puštat nove žene u kuću svakih par tjedana, umorna sam od toga...
Ali, u Božije ruke. Kad se pojavi neka dobra, super žena - a stalno puštamo glas da tražimo - to će biti to.
I nadam se da će s nama biti godinama, zadovoljna, kao i mi s njom... eto...
Eh ovako. Bila sam i s trećom na razgovoru. I uzela si par dana da mi sve 3 sjednu. Prva- hladna i hoće novac. Druga- s vremenske distance možda ipak malo preneiskusna i prezaigrana. Treća- THE ONE. Cura je došla najpristojnije obučena, najpristojnijeg ponašanja, najozbiljnija, najtoplija, maloj je pristupila najnenapadnije ali s puno nježnosti i topline (a mala se JAKO BRZO GURALA K NJOJ DA JU ČUVA što nikad ne radi s nepoznatim osobama), apsolventica pedagoške, više godina je već čuvala djecu, i ne znam objasniti zašto, ali imnam JAKO DOBAR FEELING u vezi s njom. Onakav kao da se usudiš dati svoje dijete njoj u ruke i ne razmišljati puno o tome da li ti je dijete sigurno ili nije, jer ti ZNAŠ da je.
Uopće više neću dalje ni tražiti ni razmišljati. Imam ju!!! :D :D :D