Kako reagirate kada...?

Ajme, ne znam kako bih stavila naslov, ako se moderatori sjete nečeg pametnijeg neka promjene naslov.
Dakle zanima me kako se postaviti i kako općenito reagirate kada...
Vaše dijete radi nešto što vi smatrate da nije u redu i mislite da se nekako može ozljediti.
Recimo, Janko skače po klupi za vrijeme ručka, divlja i izvodi gluposti (jednom je već opal pod stol), MM i ja mu 100 puta kažemo da sjedne normalno za stol, neka ne divlja, da će pasti i razbiti glavu, nos, izvrnuti nogu...Ali Janko ima crve u guzici i čepiće u ušima i radi i dalje po svom i naravno u jednom trenutku noga mu poleti i on OPET završi na podu. :nope: .
Kako reagirate u takvim situacijama?
Ja se obično počnem derati i budem ljuta. Znam da to nije ok, ali ljuta sam jer ga 1000 puta opomenem i molim ga da se smiri i ne sluša me i onda se dogodi ono kaj mu govorim da će se dogoditi i onda se još udari i plače a ja budem ljuta :( . Naravno da na kraju dobije i pusu tamo gdje ga boli ali svejedno budem ljuta i to mu dam do znanja.
Kak da se postavim kad se takve stvari događaju?

Takav je moj Matija. Ne pali ništa sem da zamolim. I ovo pali od skora ali barem imam neki adut. Ne ucenjujem ničim, ne proričem, ne uzbuđujem se, jednostavno zamolim da prestane. I prestane. Još uvek čudom ne mogu da se načudim ali prestane

ja uglavnom slegnem ramenima i velim vidiš. to ti je zato što nisi ili jesi bla bla
i podignem ga i dam pusu, al svejedno kažem da je to tak kad želi skakaat, onda se padne

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

Takav je moj Matija. Ne pali ništa sem da zamolim. I ovo pali od skora ali barem imam neki adut. Ne ucenjujem ničim, ne proričem, ne uzbuđujem se, jednostavno zamolim da prestane. I prestane. Još uvek čudom ne mogu da se načudim ali prestane

---

Pa da bar pali moljenje, ja molim i govorim i ništa...I onda se razbije....Doduše za sada još nije bilo strašno ali kako je krenuo mogao bi jednog dana glavu razbiti...

Ja mislim da treba nekada malo i ucijeniti ako drugačije ne ide, to u svakom slučaju pali.
Ili ga jednostavno udaljiti od stola i nedozvoliti da priđe dok se ne smiri.
Ne treba klince tuči , ali ih se na neki način mora kazniti jer nekada moraju i poslušati.
On u tom trenutku nezna da je u opasnosti ali to mora naučiti.

a kako on reagira nakon što blebne na pod? Jel plače ili...?

Mislim, ako plače, kaži mu da si je sam kriv, i da će ga i drugi put bolit kad ponovno blebne...

Ako ne plače, pusti ga da pada dok ne zaplače... :)

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

, da će pasti i razbiti glavu, nos, izvrnuti nogu...Ali Janko ima crve u guzici i čepiće u ušima i radi i dalje po svom i naravno u jednom trenutku noga mu poleti i on OPET završi na podu. :nope: .

---

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

i onda se dogodi ono kaj mu govorim da će se dogoditi i onda se još udari i plače a ja budem ljuta :( . Naravno da na kraju dobije i pusu tamo gdje ga boli ali svejedno budem ljuta i to mu dam do znanja.

---

Neću reći kako je ovo pogrešno, ali je dijametralno suprotno od onoga što mi radimo: NIKADA nismo govorili da će pasti, udariti se, razbiti se...
Kažem da sjedne jer nije pristojno divljati za stolom.
pa ponovim
pa i treći put ako treba
onda je maknem od stola.
ili se ja maknem.

To je stari majčinski instinkt: upozoravati dijete da će pasti, udariti se, itd.
To sam slušala od svoje mame, a smiješno mi je bilo čuti i kako moj brat (koji nema djece) na isti način govori svojem trogodišnjem nećaku, a mojem sinu kad se igra kamikaze.
I meni puno puta dođe da ga upozoravam, ali se onda zadržim: od jednog udarca neće mu biti ništa, drugi put će paziti. I uopće, trudim se ne govoriti mu: past ćeš, razbit ćeš se, boljet će te... prvo, plašim ga, drugo, ako ne padne i ne udari se - znači da sam mu lagala, pa mi više neće vjerovati, pa zato izbjegavam proricanje budućnosti za sitne stvari.
Ako ipak padne i udari se, utješim ga, kažem mu: drugi put ćeš paziti, on ponovi: drugi put ću paziti, i mir u kući.

E, ali imamo i opasnijih situacija, mene konkretno izluđuje kad lupa staklenim vratima (jednom nam je već prsnulo staklo, srećom, ja sam bila u blizini, a ne on, ali bilo je dramatično). Moram priznati da ponekad stvarno izgubim živce na to, ali nakon par objašnjavanja da staklo može ispasti, da se može razbiti, da bi ga moglo ozlijediti i, na kraju, da ja ne želim da on lupa tim vratima jer je to ružno i jer me smeta, i malo-pomalo, primijetila sam da je stvarno prestao lupati.
Srećom, nemamo puno takvih opasnih situacija... ovo s vratima je prije iznimka nego pravilo.

što se tiče stola i ja spominem pristojnost, ali u masu drugih situacija upozorim da će past jer jednostavno je to više nego očito :mrgreen:

kad padne, ne uzrujam se puno...shvati i sam

Kod nas su to očinski instinkti - MM ne prestaje Lei govoriti past ćeš, razbit ćeš se, puno puta smo o tome razgovarali i rekla sam mu da to ne radi, ali uzalud. No i to je bolje od mene koja sam joj nedavno rekla da ću je udari li se još jednom u glavu odmah odvesti u bolnicu :/

Citiraj:

---

MM i ja mu 100 puta kažemo

---

Ne govorim puno puta. Kada radi nesto sto smatram da je opasno, neprimjereno, nepristojno...odmah reagiram, prekinem je, objasnim joj...Ako ponovi, opet i ja ponovim svoju proceduru. Ako i dalje ne reagira i ne poslusa, udaljimo se obje iz te situacije i skrenem paznju na nesto drugo. .... e sad, ovako nastojim reagirati.

Desilo se i slicno ovome:

Citiraj:

---

No i to je bolje od mene koja sam joj nedavno rekla da ću je udari li se još jednom u glavu odmah odvesti u bolnicu

---

:(

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

, da će pasti i razbiti glavu, nos, izvrnuti nogu...Ali Janko ima crve u guzici i čepiće u ušima i radi i dalje po svom i naravno u jednom trenutku noga mu poleti i on OPET završi na podu. :nope: .

---

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

i onda se dogodi ono kaj mu govorim da će se dogoditi i onda se još udari i plače a ja budem ljuta :( . Naravno da na kraju dobije i pusu tamo gdje ga boli ali svejedno budem ljuta i to mu dam do znanja.

---

Neću reći kako je ovo pogrešno, ali je dijametralno suprotno od onoga što mi radimo: NIKADA nismo govorili da će pasti, udariti se, razbiti se...
Kažem da sjedne jer nije pristojno divljati za stolom.
pa ponovim
pa i treći put ako treba
onda je maknem od stola.
ili se ja maknem.

---

Apri, ali MM i ja mu stalno govorimo sve gore navedeno...I kako to nije pristojno i kako i nas dvoje lijepo sjedimo za stolom i jedemo (ako nije neka druga situacija u pitanju). Hm, da možda je pogrešno, zato sam i tražila vaše mišljenje jer više stvarno ne znam kak da doprem do njega..A da ga maknem od stola-onda ništa od jela, a jede i ovak jako slabo.

Moover o da, plače-to mi je najgore. Njemu ti ništa nije dovoljno da ga se umiri. Možda jednog dana bude kaskader 8) .

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

[NIKADA nismo govorili da će pasti, udariti se, razbiti se...

---

Zasto?
Mislim, ako ta opasnost postoji, zasto ne upozoriti? Pa i kada dijete zeli pretrcati preko ceste, popesti se na prozor itd. objasnis sta se moze dogoditi...Bez obzira da li je opasnost od ozljeda mala ili velika (a nikad ne mozes biti siguran da i mali pad nece dovesti do velike ozljede), zar ne bi trebali upozoriti na opasnost? Zasto bi morali nauciti metodom pokusaja i pogrsaka, na vlastitoj kozi, umjesto da im roditeljsko iskustvo i mudrost bude vodilja i oslonac?

Sjecam se da si jednom napisala da O. nikad u parku nisi govorila da je premala za neku spravu...Zasto? Pa cinjenica je da je bila premala. Kao sto je npr. premala da vozi auto.

Nešto u tome smjeru je gore napisala tanja. I u tome se s njom slažem.
Ja ne mogu reći da sam baš jako cool po pitanju dječijeg divljanja, ali preferiram reći mogla bi pasti, a ne ovo past ćeš.

Jer što ako ne padne? Mislit će da samo "brojim" bez veze.

Sori na ulijetavanju!

Meni je najgora stvar kad uzme viljušku i držeći je šiljcima prema gore penje se na stolicu i tu kipim jer postoji vrlo realna opasnost da se posklizne penjući se na stolicu i drito licem nabije na tu viljušku. Stalno mu govorim neka prvo sjedne za stol, a onda drži pribor za jelo, ali nekak mi je učinak slab :/ .

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

NIKADA nismo govorili da će pasti, udariti se, razbiti se...

---

Zasto?
Mislim, ako ta opasnost postoji, zasto ne upozoriti?

---

tanja je to jako lijepo objasnila.

a ja bih dodala: zamisli da ti muž, svaki put kad sjedneš za volan kaže: sudarit ćeš se...
svaki put kad kreneš npr. Tkalčićevom: pazi, past će ti cigla na glavu...
svaki put kad jedeš gljive: pazi, otrovat ćeš se...

kada vidimo da je dijete u nekoj opasnosti (ne govorim o fatalnim opasnostima tipa hodanja po ogradi balkona na 5. katu), pojačamo pažnju.
ali pustimo da istražuje, pa i da padne...
pa neka se i udari (naglašavam, prije toga procijenimo realnu opasnost od veće ozljede).
svaki pad, udarac, ogrebotina je odlična škola.

ali, mi smo takav tip roditelja i ne kažem da i drugi trebaju tako.
važno mi je da izraste u osobu sigurnu u svoje tijelo i vlastite obrane, a mislim kako je ovo jedan od načina...
to što je mene ponekad strah... to je moj problem: ne smijem zakidati dijete zbog sebe.

Pokušaj sa njm igrati igricu tipa da vidim koiko možeš sjediti da se ne pomakneš, pa mjeri vrijeme ili se sa njim natjeći tko će duže izdržati za stolom da se ne dgne sa stolice. Pusti ga da pobijedi i nagradi nećim što obožava. U svakom slučaju što manje bih posvetila pažnje nepoželjnom ponašanju ( osobito prigovaranje), a više bih nastojala okrenuti stvar na drugu stranu stvarima koje ga zanimaju tako da praktički zaboravi na skakanje. Naravno to je proces koji traje i ponekad je teško smisliti nešto čime bi odvukli pažnju djeteta, ali na duge staze mislim da se postiže više nego vikanjem i prigovaranjem.

Ne bi se slozila sa apri i tanjom. Nisam uvjerena. :mrgreen:
Ja znam da na cesti postoji opasnost od sudara. I znam, pretpostavljam za vecinu opasnosti.
Dijete ne zna sve opasnosti, zato su tu roditelji ga upozore. I zato je stalno upozoravam. No, to je samo moj nacin, ne znaci da je bolji ili losiji od drugih.

ja nikad ne kazem: -pazi past ces! -
kazem: - pazi, mogao bi pasti. - i to bas ako procjenim da bi se stvarno mogao povrijediti.
mislim da je razlika bitna.
a sto se tice neposluha, divljanja, lupanja isl. jos nisam pronasla recept. nekad pali razgovor, nekad odmicanje i skretanje paznje, nekad nista.
vikanje mi nikad nije upalilo, samo bi pogorsalo situaciju.
skuzila sam da uglavnom nista ne pali ako je biometeoroloska prognoza losa pa smo oboje lose volje. :mrgreen:

Citiraj:

---

Vaše dijete radi nešto što vi smatrate da nije u redu i mislite da se nekako može ozljediti.

---

Ako ne posluša moju zamolbu, odmaknem je od opasne situacije. Jednostavno je uhvatim u naručje i premjestim na drugo mjesto.
To vrijedi za stvarno vrlo opasne situacije gdje bi moglo doći do ozbiljnih posljedica.

Citiraj:

---

ja nikad ne kazem: -pazi past ces!

---

Ja kažem: Drž se čvrsto!

ana.m, to je i naša svakodnevnica. mi nemamo klupu. noa pada sa stolica. i ništa ne pomaže. i molim. i vičem. i on opet po svom. kad ga maknem, za 5 minuta radi opet isto.
skužila sam da to radi da privuče pažnju, pogotovo ako vidi da sam zabavljena s davidom. tako da sad za vrijeme jela netko od nas dvoje mora biti isključivo skoncentriran na njega. to znači i hraniti ga.

mene brinu druge, zbilja opasne stvari. recimo, penje se na televizor. već sam odlučila da ćemo ga morati maknuti (dok ne bude para za neku plazmu).
neki dan se okrenem, a on stoji na prozoru i otvara ga (maknuli smo kvake).

ali ne mogu sve maknuti. a on jednostavno ne kuži opasnost. i ne čuje.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

[NIKADA nismo govorili da će pasti, udariti se, razbiti se...

---

Zasto?
Mislim, ako ta opasnost postoji, zasto ne upozoriti? Pa i kada dijete zeli pretrcati preko ceste, popesti se na prozor itd. objasnis sta se moze dogoditi...Bez obzira da li je opasnost od ozljeda mala ili velika (a nikad ne mozes biti siguran da i mali pad nece dovesti do velike ozljede), zar ne bi trebali upozoriti na opasnost? Zasto bi morali nauciti metodom pokusaja i pogrsaka, na vlastitoj kozi, umjesto da im roditeljsko iskustvo i mudrost bude vodilja i oslonac?

---

Iako mislim da se tu radi o razlikovanju manjih i većih opasnosti, probat ću objasniti zašto ja izbjegavam previše upozorenja. Zato što su mene upozoravali: joj, kako ćeš pasti; joj, kako ćeš se razbiti; a, neka ti bude, Klaićeva je uvijek dežurna (nakon što sam prošla jedno šivanje glave nastavili su me plašiti Klaićevom :mrgreen: ), itd, itd.
Kako sam bila fino i poslušno dijete (a i moj sin mi je sličan, iako je dečko :mrgreen: ), prestala sam "izazivati vraga" bojeći se da ću stvarno pasti, razbiti se, završiti u Klaićevoj... i postala sam prilično nesigurna i nespretna. Uvijek me bilo strah posljedica - što ako padnem, što ako se razbolim, što ako... I teško sam se toga riješila. Neću reći da su upozorenja jedini razlog toj osobini (ima i drugih faktora), ali mislim da dijete kao dijete ima potrebu spoznati vlastite mogućnosti i da ga ne trebamo sputavati.
E sad, naravno da nije isto spoznaje li ih na dječjem igralištu, uz roditelje koji su u blizini i mogu ga pridržati ili mu pomoći, ili u nekoj drugoj situaciji, npr. penjući se na ogradu balkona ili trčeći po prometnoj ulici. Naravno da postoji granica gdje treba intervenirati. A tu granicu svatko od nas sam određuje.
Ali mislim da nema ništa lošeg ni ako neke stvari djeca nauče na vlastitom iskustvu ;) (i opet ponavljam, to se ne odnosi na po život opasne situacije kao što je npr. cesta koje se i ja grozim!)

Iščitala sam sve kaj ste pisale...
Malo sam razmišljala o ovome kaj pišu Tanja i Apri i mogu reći da nije to uopće loše.
Evo danas je za stolom bio mirniji, možda ga je ovo od jučer ipak malo spustilo na zemlju.

nema problema sa sjedenjem za stolom i sličnim, ali samo se želim ubaciti s jednim komentarom...
pričala sam s mamom jedne gimnazijalke:iz vrtića su doma išle pješice i kod svake lokve vode, kod svake rupe, prepreke na putu, mam ju je redovito upozoravala, mala nije ništa gledala, e, a kad je krenula u školu-svaka lokva vode je bila (nenamjerno) njezina, u svaku rupu j pala, spoticala se o sve moguće..i dan danas je takva...

i ja sad svom dečku koji ima 7mj., kad lupa bilo rukom ili čime drugim, dopuštam-svi mi govore, nemoj mu dati, pa to ga boli, pa ako ga boli-nek prestane lupa..

odprilike se nesmijemo zaustavljat na negativnim radnjama djece i uvijek ih kritizirat-djeca vole pohvalu-za svaku sitnicu, a i zdravo je za njihovu izgradnju :-)

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ne bi se slozila sa apri i tanjom. Nisam uvjerena. :mrgreen:
Ja znam da na cesti postoji opasnost od sudara. I znam, pretpostavljam za vecinu opasnosti.
Dijete ne zna sve opasnosti, zato su tu roditelji ga upozore. I zato je stalno upozoravam. No, to je samo moj nacin, ne znaci da je bolji ili losiji od drugih.

---

potpis. divim se jezičnoj virtuoznosti pojedinih forumašica. kad je vidim kako skakuče sa stepenice na stepenicu jedino što mogu izustiti je, pazi, ne čini to, paš'ćeš! upotreba modalnih glagola, kondicionala i sl. nije za mene. tko skače sa stepenice na stepenicu - taj pada! newtonov zakon! :mrgreen: da joj sad još objasnim da postoji mogućnost da padne, a ponekad da ne padne, il da joj jednom dozvolim a drugi put ne... ma ja to sasječem u korijenu. sa stepenica se ne skače, nego fino i pažljivo silazi i gotovo!

i da... nisam je slagala, 8) a u to se nedavno sama uvjerila. krenula je sama niz stepenice (a ni to ne smije), i malo veselije silazila niz njih, okliznula se na tako čudan način i s jednom nogom ostala zakačena za gornju stepenicu, tako da se nekako ukopala u mjestu, nije pala na glavu. prestravila se. dotrčala sam do nje i onako, fino edukativno :roll: joj rekla: eto, vidiš zašto ti mama govori da ne skačeš po stepenicama :mrgreen:

Kad sam rekla: Past ćeš! - pao je u većini slučajeva.
Sad kažem: Pazi, opasno je! Pokažem mu gdje je opasnost i većinom pali.
Kod bake ga prati ta fraza (Past ćeš, udarit ćeš se) i odonuda skoro svaki puta donese čvorugu na glavi ili rasječenu usnicu.
Doma ne. Nije da ne divlja, ali ga pratim i reagiram na opasne situacije, a ne na svakom koraku predviđam nesreću.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

[divim se jezičnoj virtuoznosti pojedinih forumašica. kad je vidim kako skakuče sa stepenice na stepenicu jedino što mogu izustiti je, pazi, ne čini to, paš'ćeš! upotreba modalnih glagola, kondicionala i sl. nije za mene.

---

Da, ni ja ne stignem u takvim situacijama se pravilno gramaticki izrazavati.

Osim toga, u svakodnevnom govoru, mislim da "pasti ces" ne znaci "sigurno ces pasti, odnosno padas", nego je skracena verzija "mogla bi pasti". Barem kod mene :mrgreen: . Pa ce se valjda i moje dijete naviknuti na moj nacin izrazavanja.

Inace, koliko je opasna pojedina situacija, odnosno fatalna, ne mogu procijeniti. Npr., ja sam pala sa balkona i nije mi bilo nista, a preskakala sam 1 stepenicu i iscasila glezanj. Tako da mislim da je bolje uvijek upozoriti, a ne se kasnije pitati zasto nisam reagirala.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

[divim se jezičnoj virtuoznosti pojedinih forumašica. kad je vidim kako skakuče sa stepenice na stepenicu jedino što mogu izustiti je, pazi, ne čini to, paš'ćeš! upotreba modalnih glagola, kondicionala i sl. nije za mene.

---

Da, ni ja ne stignem u takvim situacijama se pravilno gramaticki izrazavati.

Osim toga, u svakodnevnom govoru, mislim da "pasti ces" ne znaci "sigurno ces pasti, odnosno padas", nego je skracena verzija "mogla bi pasti". Barem kod mene :mrgreen: . Pa ce se valjda i moje dijete naviknuti na moj nacin izrazavanja.

Inace, koliko je opasna pojedina situacija, odnosno fatalna, ne mogu procijeniti. Npr., ja sam pala sa balkona i nije mi bilo nista, a preskakala sam 1 stepenicu i iscasila glezanj. Tako da mislim da je bolje uvijek upozoriti, a ne se kasnije pitati zasto nisam reagirala.

---

I meni past ćeš znači mogao bi past, pogrešno znam, al valjda onako prvo što mi padne na pamet je past ćeš!!
nikad ne govorim I TOLD YOU SO :mrgreen:, ako padne, zagrlim ga.
Pad je, po meni, dovoljna pouka.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

[divim se jezičnoj virtuoznosti pojedinih forumašica. kad je vidim kako skakuče sa stepenice na stepenicu jedino što mogu izustiti je, pazi, ne čini to, paš'ćeš! upotreba modalnih glagola, kondicionala i sl. nije za mene.

---

Da, ni ja ne stignem u takvim situacijama se pravilno gramaticki izrazavati.

Osim toga, u svakodnevnom govoru, mislim da "pasti ces" ne znaci "sigurno ces pasti, odnosno padas", nego je skracena verzija "mogla bi pasti". Barem kod mene :mrgreen: . Pa ce se valjda i moje dijete naviknuti na moj nacin izrazavanja.

Inace, koliko je opasna pojedina situacija, odnosno fatalna, ne mogu procijeniti. Npr., ja sam pala sa balkona i nije mi bilo nista, a preskakala sam 1 stepenicu i iscasila glezanj. Tako da mislim da je bolje uvijek upozoriti, a ne se kasnije pitati zasto nisam reagirala.

---

I meni past ćeš znači mogao bi past, pogrešno znam, al valjda onako prvo što mi padne na pamet je past ćeš!!
nikad ne govorim I TOLD YOU SO :mrgreen:, ako padne, zagrlim ga.
Pad je, po meni, dovoljna pouka.

---

pa "mogao bi pasti" i nije bas za polomit jezik. :P
moje dijete na "pazi, past ces" (kad mu to netko kaze ), ili kaze "necu past", ili se jadan sav smota tako da se mogucnost pada jos poveca ili uopce ne reagira.
kod mog F. inace ne pale nikakva upozorenja koja su izrecena ostro ili na brzinu, kao ni bilo kakve naredbe tipa: nemoj, daj, pazi, ajde i sl.
npr. stepenice... kod nas to ide ovako: on bi skakutao po stepenicama i sta god da ja kazem, nece poslusati osim ako lijepo ne cucnem pored njega, primim ga za ruku i mirno mu objasnim stvar u nekoliko recenica, npr. " pogledaj kako su ostri ovi rubovi stepenica. ako tuda skakuces mogao bi pasti i jako se udariti, i onda bi jako plakao i bolilo bi te i bla bla bla, ajmo mi radije raditi nesto drugo bla bla bla.....ako on i dalje ne zeli odustati i pocinje raditi scenu, podignem ga i maknem, pa mu ponovo objasnim kad se smiri.
na penjanje po stolicama uglavnom ne reagiram osim kad smo u gostima.
onda mu kazem da to nije pristojno. :mrgreen:
e da, a od "l told you so" mi se dize kosa.

Citiraj:

---

Matilda prvotno napisa

Citiraj:

---

Vaše dijete radi nešto što vi smatrate da nije u redu i mislite da se nekako može ozljediti.

---

Ako ne posluša moju zamolbu, odmaknem je od opasne situacije. Jednostavno je uhvatim u naručje i premjestim na drugo mjesto.
To vrijedi za stvarno vrlo opasne situacije gdje bi moglo doći do ozbiljnih posljedica.

Citiraj:

---

ja nikad ne kazem: -pazi past ces!

---

Ja kažem: Drž se čvrsto!

---

Uglavnom izbjegnem to "past ces" ili "pazi" (nekad mi izleti i uvijek ugizem jezik) jer smatram da se moze i bolje prenijeti poruka da dijete bude oprezno... ovako mu se salje poruka da je nesposobno (moje osobno misljenje). Najcesce koristim "drzi se cvrsto" ili "budi oprezna".

I nikad, nikad, cak i ako mi izleti to bezvezno "past ces" ili "pazi" i ona padne ili se dogodi nesto na sto sam upozorila, ne kazem joj "rekla sam ti" ili "eto vidis", ... to mi je bezvezna poruka s visoka i omalovazavajuca (opet meni, osobno). Zagrlim je, utjesim, sredim ranu ako se ozljedi.

"Past ćeš" je nešto što mene i MM izuzetno iritira. Bilo mi je simpatično kad je jedna mama cijelo vrijeme maloj djevojčici govorila "Past ćeš... past ćeš".... i mala stvarno nakon 20tak minuta padne i kaže žena, evo vidiš sad... a MM nije mogao šutjeti i kaže:"Pa poslušala vas je, cijelo vrijeme joj govorite da će pasti." :mrgreen:

Ja ne prijetim, ne govorim 100 puta.... već 3. put se razljutim ako me netko ne doživljava, stoga ovisno o razini opasnosti, maknem dijete ili pokušavam cijelu situaciju "prebaciti" na nešto drugo, zainteresirati dijete sa nečim. Najčešće kad rade gluposti, ustvari nemaju zanimaciju i dosadno im je. Mlađa djeca su najčešće umorna kad rade takve stvari, a ne slušaju zamolbe. A starija ili to ili trebaju ispucavanje energije. Moja starija je sad već dovoljno velika da kad počne neumjereno divljati, pošaljem je van da optrči oko zgrade 5,6 puta i vrati se kad se bude mogla normalno ponašati. To se i dogodi.

Mlađem djetetu znam reći "Pazi da ne padneš", ali samo u slučajevima kad je stvarno nešto opasno. On na to reagira vrlo inteligentno i najčešće zastane i prestane raditi opasne stvari koje je naumio.
Nastojim ne predviđati budućnost svojim rečenicama, već izraziti zabrinutost i strah, ako ga osjećam. Nekad kažem "Bojim se da ne padneš, nemoj to raditi...." itd...
Sve pali kad dijete nije preumorno.
Prošli tjedan sam je vodila sa sobom na fitness. Dijete je uspjelo 45 minuta vrtiti orbitrek vrlo, vrlo brzo na max težini! Ja jedna izdržim 10 minuta. Kad sam to vidjela, bilo mi je jasno da taj višak energije mora nekako negdje ispoljiti i da je teško nositi se sa njom (Energijom) ako se ili pravilno ne usmjeri ili zatomljava.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Citiraj:

---

Matilda prvotno napisa

Citiraj:

---

Vaše dijete radi nešto što vi smatrate da nije u redu i mislite da se nekako može ozljediti.

---

Ako ne posluša moju zamolbu, odmaknem je od opasne situacije. Jednostavno je uhvatim u naručje i premjestim na drugo mjesto.
To vrijedi za stvarno vrlo opasne situacije gdje bi moglo doći do ozbiljnih posljedica.

Citiraj:

---

ja nikad ne kazem: -pazi past ces!

---

Ja kažem: Drž se čvrsto!

---

Uglavnom izbjegnem to "past ces" ili "pazi" (nekad mi izleti i uvijek ugizem jezik) jer smatram da se moze i bolje prenijeti poruka da dijete bude oprezno... ovako mu se salje poruka da je nesposobno (moje osobno misljenje). Najcesce koristim "drzi se cvrsto" ili "budi oprezna".

I nikad, nikad, cak i ako mi izleti to bezvezno "past ces" ili "pazi" i ona padne ili se dogodi nesto na sto sam upozorila, ne kazem joj "rekla sam ti" ili "eto vidis", ... to mi je bezvezna poruka s visoka i omalovazavajuca (opet meni, osobno). Zagrlim je, utjesim, sredim ranu ako se ozljedi.

---

Isto ovako.

Ako je istina da vi u svim situacijama, ili većini njih možete stati pa razmisliti i reći pravu stvar svaka čast! Ja u tim situacijama jednostavno ne stignem misliti jel Ok reći past ćeš ili mogla bi pasti. Zašto? Jedno je jutro bila kod nas u krevetu, nije ni skakala, ali nije dobro procijenila rub kreveta, okrenula se i skotrljala se na pod, na poprilično debelu stazu. Nakon neutješnog plakanja od dva sata završili na snimanju i napuklom ključnom kosti. I nije puno naučila! (toliko o tome da će ako iskuse bol nešto i naučiti!) Sad kad skače meni se diže kosa na glavi i kažem da će kad tad pasti ako nastavi. Ako je opasno ima prestati odmah, tu kod mene nema hoću-neću.
Šogi mi je bila puna ovih priča da dijete treba iskusiti da bi znalo, shvatilo dok je radila u Montesoriju. Jednom dam plastične čaše za sok dvojici vrlo nemirnih dječaka i to zato da njihova mama ne viče na njih, a ona mi veli: pa kako će dijete znati i vjerovati da će se čaša razbiti ako ne proba????
Ja stvarno nisam pristalica ovoga da dijete treba pustiti da iskušava sve i onda odluči jel nešto opasno ili nije, jel boli il ne.

Citiraj:

---

a ona mi veli: pa kako će dijete znati i vjerovati da će se čaša razbiti ako ne proba????

---

:roll: hoćemo li djecu kroz prozor bacati ?

Citiraj:

---

Najcesce koristim "drzi se cvrsto" ili "budi oprezna".

---

također, al to joj govorim kad se normalno spušta niz stepenice.

a zašto vam je mrska riječ "pazi" ? :? pa nek pazi... jel djeca ne bi trebala paziti ?

Citiraj:

---

mama x1 prvotno napisa

Ako je istina da vi u svim situacijama, ili većini njih možete stati pa razmisliti i reći pravu stvar svaka čast!

---

ja sam vec rekla da kod nas sve ovisi o biometeoroloskoj prognozi. ;)
i ja ponekad vicem, i govorim nesto tipa samo kratko "ma daj pazi!".
problem je sto to kod mog djeteta ne daje rezultate, pa se zato nastojim kontrolirati i smireno objasnjavati.

meni je "pazi" ok, ali kao dio recenice.

Citiraj:

---

Mamasita prvotno napisa

meni je "pazi" ok, ali kao dio recenice.

---

I meni. U ekstremnijim situacijama od spustanja po stepenicama.
U normalnim situacijama podrazumijevam da je pazljiva, ne pretpostavljam da ne razmislja kako hoda.
Npr. na stepenicama cu joj reci da pripazi je li sklisko, ako vidim da su mokre, a ona se priprema sjuriti niz stepenice. Inace ne.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

U normalnim situacijama podrazumijevam da je pazljiva, ne pretpostavljam da ne razmislja kako hoda.

---

evo, ovo je meni poanta.
vjerujem kako su djeca pažljiva zbog sebe, a ne trebaju biti pažljiva zbog nas.
u ekstremnijim situacijama smo tu da povećamo pažnju, zaštitimo, priskočimo...
ali uobičajene su život (MC, to nije bacanje kroz prozor, prepuštam Michaelu Jacksonu)

ja se jako trudim da izbacim skroz to pazi, past ćeš, tu i tamo mi izleti. Ali Lukas je stvarno strašno hrabar i slobodan i ponekad je stvarno jako teško ne izustiti takve i slične riječi kad hoda po rubu zidića ili se penje na raznorazne konstrukcije. Najčešće mu sasvim smirenim glasom kažem da je to što radi dosta opasno i da neka gleda dobro gdje stavlja nogice. Ali, kao što rekoh, to je u stvarno ekstremnim sitaucijama. Pazi past ćeš mi zna izletit kad me ulovi nespremnu :mrgreen: i tada obično samu sebe ispravljam. ako padne grlim, ljubim, tješim, spašavam...