Zatrpajmo se stvarima!

Ponukana temom ljenosti (inače), ali naročito za čišćenje otvaram ovu! Zašto je meni mrsko usisavati??? Pa zato što u tom procesu moram izmaći skoro sve stvari osim kreveta. A sve stvari skoro pokrivaju zidove, tj. nema mjesta gdje je zid slobodan.
Sve te stvari imaju svoje mjesto - jednostavno im je mjesto tu!

Zašto mi je mrsko brisati prašinu? Pa zato što nemam par ukrasa, nego su to ukrasi i knjige na sve strane. I onda mi je mrsko... i te stvari tako stoje... neke su mi drage, neke nisu, neke eto tu stoje da popune valjda onu rupu da se ne bi ni slučajno vidjela koje je boje polica.

Trenutno živimo sa mojom mamom, ali ni kada sam živjela sama nisam imala drugačije nešto i sada sam odlučila da bih ipak ja nešto drugo za sebe, a ne da sam u stvarima zatrpana u svom stanu.

Tako ovdje u ormarima imamo: milijardu nekakvog suđa i servisa par komada - to je za neke valjda bogom dane goste za koje ćemo to izvaditi, pa kada ti gosti dođu, ne pada mi na pamet da se zbog njih verem na stolicu i skidam i perem to...a boga mi ni mojoj mami, tako da neki od tih servisa čeka da se preselim pa ponesem sa sobom, ali naravno ja imam već jedan "svakodnevni" koji je meni sasvim dovoljan.
Osim toga ima razno raznog suđa koje je pitanje da li će se više ikad korisiti.
Neću ni da pričam o tome da u ormarima ima moje garderobe od prije 20-30, jer čeka na moju djecu...
Mamine, a vala i moje odjeće, u razno raznim veličinama i koje se godinama nije obuklo, a sigurno i neće, ali eto, čuva se.

Na policama razno razni ukrasi koji samo praše se i neki su mi stvarno dragi i podsjećaju me na djetinjstvo, ali brate mili skidanja prašine s njih tolikih mi je dosta.

E onda, samo uređenje gdje trebam da preskačem preko dvosjeda, trosjeda i drugih čuda da bih došla do kuhinje...

Tepisi nekakvi UNIKATNI, a takvi su i za usisavati stoje na podu i idu mi na živce, i još kada sjednem na njih bockaju me....

Nekakve stvari koje nam nikada neće trebati, od razno raznih pekača, čudotvornih kuhala, rezača itd. koji stoje u kutijama i čekaju bolje dane, ali zlu ne trebalo, nek se nađu tu!
I naravno, kada baš odlučim i odvažim se da bacim to nešto što mi godinama nije trebalo ne prođe niti mjesec dana ja oplakujem tu nesretnu stvar, jer mi BAŠ SAD TREBA! (!?)

U mom ormaru stvari stvarno za bacati, zato ću uskoro otvoriti svoju prodaju na Rodinoj burzi, pa valjda i prodam šta, bit će mi jako drago!

Kakvi su vaši stanovi i ormari? Gušite li se i vi u stvarima?

redovno radim čistke, ali sam opet zatrpana stvarima, stan ko skladište
:roll:

Quote:

---

Originally Posted by Maslačkica

Kakvi su vaši stanovi i ormari? Gušite li se i vi u stvarima?

---

oće ti bit dovoljno da ti navedem samo jedan primjer iz mog ormara: imam neke blesave bermude za koje znam, ali milijardu posto, da ih neću nikad više obuć. prvo zato što su mi tisne, drugo, skoro pa su mi dominđo, treće proša im je modni rok. i ja već godinama, iz zime u zimu, vadim te jadne bermude, stavim ih u kesu koju ću kao zakačit na kontejner i riješit ih se, ali se u zadnji tren pridomislim i vratim ih u ladicu. jer ću možda jednom opet imat ispod 50kg (hebote koja nebuloza), jer ću bit mlada i zgodna, jer ću......ih skombinirat s onim tamo novim džemperom. i još ih se nisam riješila. :mrgreen:

tako je i s x drugih stvari. stalno nešto pribacujem s jednog kraja na drugi, pritačem iz šupljeg u prazno kao triba mi, žao mi bacit, možda jednom zatriba.......ma vraga će mi zatribat. pa me onda jednom godišnje uhvati ludavica i pola stvari pobacam. ali koja korist kad ostatak godine gomilam milijun nepotrebnih škovaca koje stvarno samo kupe prašinu i ničemu drugom ne služe. kao npr. neki aparat za usitnjavanje sira. koji me je vrag natira tu glupost kupit još mi nije jasno. ili neka zdjela-centrifuga za ocidit salatu. ko da je ne ocidim kad je tresnem nakon pranja. :lol:

da, guše me raznorazne škovace za koje se kretenski i nepotrebno vežem.

redovito bacam. ako mi bude žao i krenem razmišljati sjetim se svojih predaka koji su se gušili u svemu i svačemu.
dobro, ponekad se moram podsjetiti više puta :mrgreen: .

ako neku stvar dugo vremena ne koristim, riješim je se.
ako je upotrebljiva, i ima kandidata, poklonim.
inače bez grižnje savjesti bacam u smeće.

odjeće imam previše za svoj ukus.
jer sam sklona fazama debljanje-mršavljenje, pa eto čuvam, jer nikad se ne zna...

ovih dana ću napraviti generalku u ormaru. vjerojatno ću iskopati i neke davno zaboravljene komade robe.

nedugo sam proslijedila dosta obuće koja je samo zauzimala mjesto.

i nekako se bolje osjećam sa manje stvari u kući.

Quote:

---

Originally Posted by čokolada

redovito bacam. ako mi bude žao i krenem razmišljati sjetim se svojih predaka koji su se gušili u svemu i svačemu.
dobro, ponekad se moram podsjetiti više puta :mrgreen: .

---

:lol:
moja none skuplja staklene boce za napunit vino kad se obere grožđe.
btw, vinograd je prodan i nema ga više, ni njega ni vina. a ono šta se obere s odrine u splitu može stat u 10 boca. ali ne, ona ih je nađiđala 100. kad umre tribat ćemo kuću čistit i praznit od škovaca pod okriljem noći da se susidstvo ne bi smijalo i zgražalo šta je ona sve sentimentalno čuvala.
ima 88 godina i još uvik čuva, neobučenu, spavačicu kupljenu početkom 60-ih - nikad se ne zna kad može zatribat i baš je šteta sad je duperat bez veze :roll:

Tvoja je none MALA BEBA prema mojoj (pok.) noni, vjeruj mi!
Doduše, sad je i tata (njen sin) vrlo dostojan nasljednik. A dobro se sjećam kad se zgražao nad njenim kolekcioniranjem i bacao potajice.
Bože sačuvaj! Ja sam treća generacija.

Quote:

---

Originally Posted by čokolada

Tvoja je none MALA BEBA prema mojoj (pok.) noni, vjeruj mi!
Doduše, sad je i tata (njen sin) vrlo dostojan nasljednik. A dobro se sjećam kad se zgražao nad njenim kolekcioniranjem i bacao potajice.
Bože sačuvaj! Ja sam treća generacija.

---

u mojoj se familji očito nešto pošundralo. none je kolekcionarka, njena ćer (a moja mama) hita sve u škovace, i šta triba i šta ne triba. ali je zato moj otac pravi nonin nasljednik (a samo joj je zet) dok je njegova mama u rangu moje mame - bacačica svega i svačega.

Neznam al evo ja sam živjela dosta dugo u Austriji i odrasla sam gore,i sjećam se da su moji roditelji znali pokupit viška stvari,naravno čitave i čiste,u jednu veliku kutiju i napisat da je dar da uzme kome šta treba,i ostaviti pored dućana na kakvoj klupi.I nebi vjerovali da ljudi uzmu ako trebaju ako ne onda čistači počiste,al obično se razgrabi.Mislim da kod nas ima stvarno ljudi koji nemaju i kojima je silno potrebna garderoba,a da je bacam u smeće malo mi je žao.Tanjuri, čaše bilo što uvjek se netko nadje,ja osobno ništa nebacam poklonim nekom radije.I evo upravo sam nedavno poklonila trosjed,dvosjed i fotelju za dnevni boravak,radije volim nekog usrećit jer me to strašno raduje.

nisam taj messy tip il kako se to zove, dapače, užasavam se toga. sve bacam, posebice stvari na kojima se skuplja prašina (vidi topic: religijski kič)... to i je tajna uspjeha čiste kuće :mrgreen:

recimo. imam jastuka i pokrivača za toliko kreveta koliko imamo u stanu. (i jos jedan možda rezervni). that's it! na zgražanje moje bake koja ima posteljine od vremena marije terezije. ima nekih 50-tak plahta.

sve bacam, osim moje odjeće. tu znam čuvati stvari od prije rata :roll: neke bluze - kao doći će vrijeme kad ću ih moći obući. :roll: al i tu svake dvije godine napravim reviziju.

Redovno raščišćavam ormare i kredence (i kutije i kese i ono što stoji na vrh ormara, i špajzu... ) boljke malog stana, skladišni prostor je ograničen. Većinom poklonim dalje ili recikliram šta se može u neku novu upotrebu.

Mene ne brine toliko imam li ili nemam viška stvari koje mi više ne trebaju, jer njih većinom držim pod kontrolom. Meni smeta što zbog malog prostora nemamo adekvatno mjesto za stvari koje se koriste manje-više stalno. Npr. alat raznih vrsta (MM-ov i moj), potrepštine za šivenje, pekač hljeba ... you name it. Sve to ima svoje mjesto, ali da bi npr. stavila hljeb da se peče moram se zabunarati u špajzu i izvući pekač sa njegovog mjesta na polici :mad: Tu mu je mjesto, fino sjedi i čeka da ga upotrijebim. A ja bi rado da mu je mjesto na kuhinjskom pultu (kojeg nemam) :( Ili, MM-u treba bušilica ili neki drugi alat. Mora prebunarati istu tu špajzu i izvući napolje još pet stvari da bi mogao probušiti rupu u zidu :roll: I onda sve izgleda ko da je bomba pala jer 100 stvari leži uokolo (i ja preko toga preskačem psujući sama sebi sve po spisku što sam tražila da se taj zid uopšte izbuši :nope:)
Eto :predaja:

Ja sam se toliko puta preseljavala da sam napravila tristo čistki do sad a opet imam viškova mada ne previše.

Moj način je izbaciti sve na jedno mjesto ( npr. za garderobu ), odvojiti na jednu stranu ono što volim, ostalo FRK!, onda od tih stavri što volim izdvojiti kombinacije koje zaista nosim a od ostatka pokušati nešto spariti na postojeće ili napraviti još neku novi kombinaciju.
Ostalo u kutiju pa u neki ćošak.
Ako ti ne ustreba 3-6-12 mjeseci onda ti i ne treba - FRK! i to.

Sudje?

To sam mami napravila - staro - FRK! a cijeli servis ( što je stajao kao ti tvoji ) u upotrebu. Priibor za jelo isto - neki stari zapravo kombinacija 300 servisa od moje najranije mladosti do danas, sve FRK! a od dva koja su stajala "za goste" jedan u upotrebu a eto drugi nek stoji, no problem!

Isto vrijedi i za "samo malo otučene šerpe,tave,zdjele,čaše, tanjure,itd.isl" - sve u smeće.

A za te silne viška knjige, garderobu, suđe, pribor a pogotovo te sjeckalice i reckalice....imaš li kome da pokloniš???

Bacam.Sve.Ili šaljem kod staraca pa nek se mama misli :lol:

Eh, baš si me našla s temom. Ja se trudim držati pod kontrolom višak stvari, jer se zaista, al zaista loše osjećam kad mi je stan zatrpan. Zato imam posteljine koliko treba za nas četvero x 2 (jedno se pere, drugo je u opticaju) i još za 2 gosta, imam samo jedan servis za ručavanje koji je u dnevnom opticaju (jedino beštek imam rezervni-u kutiji jer sam to dobila na poklon), imam valjda 4-5 lonaca i 2 tave u kojima se stalno kuha (zato i nemam suđericu, jer ju nemam čime napuniti, a i prljavo suđe me isto smeta ako je na gomili pa kako nešto zaprljam tako odmah perem :mrgreen: ). Imam vrlo malo stvari koje se ne koriste svakodnevno, jer ja svaku takvu stvar osjećam gotovo u svakom trenutku (da je tu negdje u stanu, zauzima mjesto, skuplja prašinu, guši me). Ne trpim kojekakve kutije ispod kreveta ili na ormarima. U stanu imam puno čistih, praznih ploha, ali imam i dvije-tri "vruće" točke koje mi isisavaju energiju-hodnik koji čeka financijski bolje dane za jedan ogroman ugradbeni ormar u kojem bi uredno stajale sve cipele (koje su sada po svuda), jakne idr., kut iza vrata u dječjoj sobi u kojem je gomila lutki s kojima se Mia više ne igra ali joj "trebaju" i lođa koja također čeka jedan ormar koji bi sakrio usisavač, alat i sve ostale potrepštine.
Sad kad sve pročitam...mžda postoji i dijagnoza za ovo :mrgreen:

a jel' imate onu foru s robom - ovo će biti dobro za "po doma" ?
i na kraju te robe za "po doma" puni ormari. :mrgreen:

zlatna sredina... možda malo naginjem na ovu kramarsku stranu ;)

Nepotrebne stvari poklanjam, prosljeđujem, bacam...
Ne osjećam se ugodno u prostorijama krcatim namještajem, načičkanih zidova i polica, opterećuju me ormari koji stenju pod teretom STVARI...
U biti, s vremenom sve više uviđam kako mi sve manje toga treba. :)

Quote:

---

Originally Posted by Nataša,Sarajevo

A za te silne viška knjige, garderobu, suđe, pribor a pogotovo te sjeckalice i reckalice....imaš li kome da pokloniš???

---

Nešto je moje nešto mamino, ali ni slučajno to ne smijem dirnuti ili ne dao bog da vidi u mom oku sjaj da bi to bacila.

Mi imamo veliki stan koji je zatrpan stvarima i radi baš ovo:

Quote:

---

isisavaju energiju

---

tako se osjećam u ovom stanu...
Promjena se neće dogoditi, jer je mama šefica.

Ali kada sam imala mali stan i kada smo sami živjeli isto tako sam se i ja zatrpavala stvarima i isto radila kao i ona i njena mama (a ona je svojoj mami bacala stvari, a sada bi ja njoj) i što Vještičica kaže manjak mjesta....to me prati i u ovom stanu, a i u onom malom stanu isto, jer jednostavno nemamo toliko veliku kuhinju da bi stalo u nju šta se korisiti. Pa kuhinja je jako mala.... jedna osoba stane u nju...mah!

A dobro...a zar nije problem velike i nekontrolisane kupovine ili prevelikom željom za stvarima?
Zašto kupujemo stvari koje nam ne trebaju?

(mene npr. kupovina jako usrećuje- pa sad imam ovaj problem koji je star 30-ak godina :lol: )

Quote:

---

Originally Posted by cvijeta73

a jel' imate onu foru s robom - ovo će biti dobro za "po doma" ?
i na kraju te robe za "po doma" puni ormari. :mrgreen:

---

:lol: :lol:
Imam 3 majice koje vrijede za vani i jedno 15-ak za po kući od kojih nosim jedno 3, jer su mi ostale neudobne, nisam lijepa u njima itd....ali stoje u ormaru!

Quote:

---

Originally Posted by cvijeta73

a jel' imate onu foru s robom - ovo će biti dobro za "po doma" ?
i na kraju te robe za "po doma" puni ormari. :mrgreen:

---

ajme ne spominji mi,ta sam :roll:

ajde barem sam u zadnje vrijeme prestala kupovat nešto jer je jeftino
a može bit za po doma

Dva puta godišnje radim čistku celog stana. Jedino još nisam rešila pitanje prerasle dečije robice. Tačnije organizovala sam to u svojoj glavi samo treba odraditi - napokon im napraviti kutije uspomena (sve što mislim staviti u njih je po kutijama samo to treba naći i ubaciti u pravu kutiju) a ostale stvari razvrstati na upotrebljive i neupotrebljive, pa onda upotrebljive spakovati za prosleđivanje nekom mlađem detetu koje će sve to slatko iznosati a neupotrebljive u crni džak pa pored kontejnera.

A smešno je to kad su u pitanju dečije stvari. Nekada mi je bilo žao baciti i rasparenu čarapicu. Sada nemam problem da bacim ali poludim kad mi sveki kaže kako te njihove uflekane i razvučene bodiće i benkice mogu iskoristiti za krpe :roll:

Stvari /robu koje ne koristite spremite u kutiju i zadate si rok. Ako kutiju ne otvorite mjesec,dva,pet kutija se baca u smeće, tj roba odnosi u Crveni križ npr, i malo po malo stan ima više zraka i znate da ste nekoga i usrećili kutijama :mrgreen:

Joj i meni je to naaaajveći problem!!!!!! TE STVARI...........Moram priznati da mi stan nije zatrpan jer se ubijam od pospremanja i nakon posla i prije posla razmičem stvari jer me to nervira a proizašlo je iz djetinjstva iz moje kuće koja je uvijek bila zatrpana!!!
I obečala sam si da to ne dolazi u obzir kod mene.........a i znam zašto ipak dolazi do tog a.........jer ni moj muž ni djeca ne pospremaju za sobom!!!!!!

Mog muža nered toliko ne dira a djecu učim ali kad imaju njegov primjer teško je to.........
npr.izvadi šarafe i odloži ih na policu s knjigama...joooooj........i veli a što smetaju tu..........
ne znam možda sam ja pizajzla........
a najviše me brine igraonica s toliko igračaka a tu sam sentimentalnija pa ih ne mogu baciti, pokloniti kao mislim igrati će se još.........pa ipak su bile skupe.......

ALI evo jučer sam ipak poklonila čak i neke velike igračke,jupi.......

Quote:

---

Originally Posted by cvijeta73

a jel' imate onu foru s robom - ovo će biti dobro za "po doma" ?
i na kraju te robe za "po doma" puni ormari. :mrgreen:

---

Oooo, da, zvuči poznato :mrgreen:

www.unclutterer.com :angel:

Ja sam sinoc izdvojila kesu stare i neupotrebljive djecje robe. Imala sam dobru namjeru da je se rijesim. Medjutim, Zorka me skontala i pocela kopati po stvarima i pocela plakati i nabrajati: aaaaaa vidi ovu finu sekinu majicu, buuuuu meni je zao da se to baciiiiiii.......Naravno, kesa je jos u hodniku. :/ Muz skuplja sto i jednu glupost koja ce mu MOZDA trebati. U biti me najvise ispizdi to sto i maslackica kaze, za nesto sto se moze ocistiti u pet minuta, meni ode po sat vremena jer svaki put treba gomilu gluposti maknuti pa opet vracati na mjesto. :x

meni je najveći problem kuhinjsko suđe (lonci, zdjele, servisi, šalice za kavu, beštek, razni "potrebni" aparati koji "olakšavaju" život :/ )..... joj. Sve je skoro novo a ne znam kako se toga riješiti.
Inače nisam sentimentalna i bacam (odlažem pored kontejnera, poklanjam i sl) sve što mi ne treba, bez grižnje savjesti (i odjeću i figurice i druge sitnice)

Quote:

---

Originally Posted by Zorana

U biti me najvise ispizdi to sto i maslackica kaze, za nesto sto se moze ocistiti u pet minuta, meni ode po sat vremena jer svaki put treba gomilu gluposti maknuti pa opet vracati na mjesto. :x

---

I mene isto a bilo bi pametnije to vrijeme provesti s djecom......

Maslačkica, čitaš mi misli. Već neko vrijeme razmišljam da otvorim ovakvu temu. Ja sam sakupljač koji se pokušava preodgojiti :lol: , MM je nepopravljivi sakupljač. Uselili smo se prije 6 odina u stan njegovog pokojnog djeda i osim djedove odjeće, ništa se ne smije baciti, jer, "Šta bi mi sad imali da je deda bacao?" Imali bi prazan stan bez pepeljara iz 60-tih (mi ne pušimo, ali šta "ako netko dođe"), imali bi servis za jelo za 8 ljudi a ne za 28 (a za najveći stol u stanu stane 6)...itd. MM je iz roditeljskog stana ovamo donio sve što je ikad posjedovao (gle, ovu trenirku sam nosio na maturalcu u osn. šk, još mi je dobra!) :roll: , u mojoj sobi u kuću mojih roditelja se ni ne vidi da sam se odselila :mrgreen: . Za svaki komad odjeće sam emotivno vezana. To je pravo kolekcionarsko blago. Pa neću valjda baciti hlače koje sam kupila kad sam uspjela smršaviti na 55kg prije 10 godina?! 8)
Mislim da je sakupljaštvo nasljedno jer moj stariji sin ne da baciti niti jednu potrganu igračku i za svaku zna kad ju je i od koga dobio.
Ima li nam lijeka? Kažu da se i nasljedne "bolesti" mogu lječiti :lol:

Ima lijeka ako te to sakupljanje počne jaaaako živcirati e onda je to loše i skupiš snage to isto baciti, pokloniti i najvažnije ako se tada osjećaš sretno i OSLOBOĐENO!!!!!!!!I nemaš grižnju savjest.........

Sve suvišno ponudim na dar ili stavim kraj kontejnera, pa nek' uzme ko' voli il' kom' treba.

Ranije sam bila vrlo sentimentalna dušica navezana na lutkice i mediće, ali sad sam u drugom filmu. :mrgreen:

Dogodi mi se da u naletu kreativnosti uzmem dvije suknje od kojih namjeravam načiniti dizajnersko čudo, a na kraju zapravo bude započeta-nikad-dovršena kreacija. :roll:

Trenutno smo u fazi sređivanja stana, koji trenutno sliči na skladište građevinskog materijala.

Npr. kad sve pišete o sakupljanju i tvz. hrčkarenju, imam maniju kolekcioniranja (i čitanjaaaa!) knjiga. :heart:
Aj lajk it veri mač. :love:

Komentari je: što će ti toliko, pa sve imaš sve u knjižnici.
Jače je od mene. Ne mogu si pomoći. :mrgreen:

Quote:

---

Originally Posted by zumbulmama

Ja sam sakupljač koji se pokušava preodgojiti :lol: , MM je nepopravljivi sakupljač.

---

ista stvar i kod nas. s tim da živimo u malom stanu iz kojeg ja stalno nešto izbacujem, i nikako napraviti novog mjesta, jer on stalno dovuče nešto novo.

one oprahine emisije su mi dale misliti, ali nikako da se to moje raščišćavanje i vidi. :/

e, a knjige su posebna priča.

ja sam strastveni čitač, i strašno sam isfrustrirana što si to više ne mogu priuštiti kao prije. ali nemam potrebu i posjedovati svaku knjigu koju sam pročitala.

za razliku od mm-a. u stanu imamo nekih 500tinjak knjiga, a to je otprilike četvrtina njegovih knjiga. ostale su kod njegovog tetka na tavanu. s tim da svako malo radi "čistku", pa ih pomalo prebacuje na spomenuti tavan, jer radi mjesto za nove. samo čekam dan kad će na carini zaključiti da to nije normalna količina za osobnu upotrebu pa u skladu s tim poduzeti potrebne mjere.

Rekoh, prodat ću Tiinu malu robu. Zauzima puno mjesta a nećem imati djece tako skoro, nitko od moje generacije nije trudan, ne čuva mi se to.
Preko telefona sam čula da se svekici pune oči suzama.
Ali to je taaaaako slatkoooooo..... (ona ima MMove plahte :roll: )

Živim u maminoj kući i ona REDOVNO dovlači novo smeće, a ja još redovititije bacam stvari za koje sam ziher da nikad neće koristiti.Ionako zaboravi što čuva. Ili kažem da je sestra uzela (ona radi vikendicu u šumi i gore odvlači dobar dio smeća).

Zadnji primjer: kupila sam novi kafe aparat. Stavila stari u kutiju i via smeće.

Gdje ćeš s tim?

Pa u smeće.

Ali....
ma šta ali, curi, ima preko 7 godina i ne valja. Pokvaren je. Ako se i ovaj pokvari, kupit ću novi.

Još je gunđala ali je kafe aprat otišao. Robu dajem dalje. Igračke isto.

Skupljam duuuugo, ali kad mi pukne film.... :zovekomunalce:

Tak i ja imam stari kompić od MM koji se sele iz sobe u sobu a ne koristimo ga jer ne valja ali on samo mora izvaditi iz njega slike........a nikako naći vremena .......moš misliti........

Već nekoliko puta sam spomenula svoju nećakinju od 17,5 godina. I nazovem je da je pitam da li je gledala onu emisiju od Oprah gdje kao hrčci skupljaju stvari i nemaju gdje ni spavati ni ništa. I onda su objašnjavali i "male" simptome, pa sam je pitala šta misli o emisiji, a kaže ona meni: "Jaooo, prepoznala sam nas u tome! I tebe, i baku, i mamu i sebe!"

Ma najgore mi je što kada bi se rješila stvari koje mi ne trebaju imala mjesta da uguram sve u ormare i da to lijepo stoji i bez problema.

A znate šta je najgore? Kada sam se vratila u Sarajevo prije 2 godine došla sam sa jednim hlačama, jednom trenerkom, jednim kapri hlačama, nešto dugih i nešto kratih rukava majica i znate šta? Ništa mi nije falilo. Nije da sam bila "raznovrsno" obučena, ali mi je bilo ok i ništa mi nije falilo. I sada sam isto obučena, jer kupujem stvari koje su jeftine i mogle bi po kući... sada sam to prestala i kupujem rađe neku skuplju koja mi se sviđa i onda ništa ne kupim par mjeseci i to je to...

I pokušavam se promijeniti... teško! Mislim da treba se napraviti rez i srediti kuću i stvari kako bi željeli da budu. I srediti više te albume za slike da se mogu gledati i uživati u njima.
I mislim da bi bili puno sretniji i lakše bi disali....

I onda se ja primim sređivanja. Da bi se razvrstalo, mora se prvo izvaditi iz ormama, kutije, škrinje, čegaliveć... i onda ja pregledavam, preslagujem i kad sam u najvećem poslu, zazvoni telefon i MM pita: "Kaj klinci imaju sa sobom? Upravo krećem po njih." A znam da uz klince ne mogu ništa, i još moram ručak skuhati, brže-bolje sve (ili većinu) potrpam natrag. I tako zadnjih mjesec dana. I čudim se sama sebi kud mi ode vrijeme. :?

Joj, zumbulmama, pa kad te čitam već zamišljam sebe kako odustajem na pola posla jer mi je preveliki haos oko mene.

Ne radi se to tako :* raskrčiš ležaj, otvoriš ormar i izvučeš stvari sa dve police (da imaš gde da pakuješ ono što ostavljaš), sve prvo lepo pregledaš, eventualno probaš ako je u pitanju garderoba, osmisliš šik kombinaciju za taj odevni predmet (kompletnu, sa tašnom, nakitom, obućom) a ako ne ide odmah frkaš u najveću crnu vreću koju možeš da nađeš. Kad napuniš vreću zavezuješ i ODMAH nosiš iz stana. Nema virenja, nema 'samo da vidim da mi se nije nešto potkralo od dobrih stvari', nema držanja vreće u hodniku. Samo li proviriš u nju odmah računaj da si već trećinu vratila u svoj ormar

Moja mama je inače hrčak po profesiji. Čuvala je bratove i moje stvari od rođenja pa do venčanja, čak i poderane trenerke i raspadnute jakne. Čuvala je i njihove omalele i iznošene stvari. Dok im se jednog dana nije raspao regal u spavaćoj. Onda su te stvari uredno posložili u crne vreće i odneli na tavan. Onda su se tu nastanili miševi pa je sve odneseno na seosko smetlište. Negde kad su bili kod poslednjih vreća tata priča kako mu se jedna pocepala i pritom je ugledao jedan svoj sivi pulover koji je obožavao kao mlađi. Kaže:''Pođoh prema njemu, zamalo da ga izvučem ali izdržah. Srce me boli ali izdržah!'' :roll:

Iako MM kaže da je sve živo bacam, uvijek se nađe stvari koje ne koristimo. Najlakše mi je baciti odjeću i to redovito dajem jednoj porodici.
Torbice i obuću bacam u smeće - ostavim pokraj kante u zasebnoj vrećici. Prilikom preseljenja u manju kuću sve knjige sam dala u čitaonicu.
Posteljinu i slične stvari dala sam jednoj siromašnoj obitelji.
Neke zdjele, servise i sl. koje stoje u kutiji ako se ukaže prilika poklonim za nekakve imendane i sl. ako ocjenim da toj osobi to treba, ako ne pitam u susjedstvu tko to treba i uvjek se nađe netko kome to odgovara.
MM ne baca niša, ali ja zato bacam i njegovo, pogotovo odjeću koju je čuvao od vjenčanja :mrgreen:
Kad nešto ne može naći, prvo mene pita jesam li ja to bacila :lol:
Najteže mi je bacati nešto što je vezano za djecu kao da kroz to gledam njihovo odrastanje.
Na tavanu se nađe njihovih igračaka i sad mi je žao što sam brdo Lego kocaka dala drugoj djeci, a nekim se njihovim igračkama igraju sada unučad.
I uvijek kad nešto bacim taman se tada sjetim da bi mi to trebalo za ovo ili ono, ali prođe i bez toga.
Koliko god bacali, još uvijek više kupujemo koještarije i zatrpavamo se htijeli ili ne htjeli.

Quote:

---

Originally Posted by clumsy mom

Srce me boli ali izdržah!'

---

Razumijem ga, jer se ja baš tako osjećam za većinu stvari. I trebam se liječiti.

Zumbulmama ti bi nam se trebala pridružiti na temu ljenosti i aktivnosti što se tiče inače rada po kući, a i ostalo.
Kada čistim volim prije da napravim taktiku čišćenja, i osmotrim kako bi to najbolje i najlakše i to traje jedno 1h buljenja i "organiziranja"u glavi i onda bacanja na posao. I onda se živa polomim i skoro sve uradim, ali zavisno od moje brzine i aktivnosti mojih ruku, nogu, leđa i mozga, jer kad razvučem onda tome nema kraja.
Kao npr. u sobi mi već 2 dana stoje stvari na podu koje su za Rodinu rasprodaju i čekaju da ih uslikam i sortiram itd. (a ima ih jako puno), ali nikako...nemam taktike, a kada je napravim aktivnost je na 0...
I tako moje stvari se preskaču već danima, ali mm ništa ne govori (a opet to je za jednu drugu temu "kad brak puca po šavovima") :lol: