Moj ljubavić će dobiti bracu :-)
Dakle, priča je za vas cure, koje se borite, za poticaj da budete uporne, jer čuda se stvarno događaju
Evo za 5 dana ulazim i 7. mj. trudnoće koja se dogodila prirodno, kućna radinost, nakon 7 godina braka, 5 godina punih iščekivanja, suprugove oligoastenoozosp., mojih groznih hiperstimulacija, jednog spontanog i napokon 3. IVF iz kojeg smo dobili našeg dragog ljubavića. U prvim suprugovim nalazima čak je stajalo da je potrebna TESE, mali broj spermija.
No dakle, rodio se moj malecki dragi u lipnju prošle godine i ja drage moje uopće nisam više razmišljala u trudnoći, mislila sam kad nam se tolike godine nije dogodila, zar bi sad mogla. dobila sam jedan menzis tj. jako krvarenje u 10. mjesecu i otad ništa. Mislila sam, to je normalno, dojim. tj. izdajam, pa možda se nešto poremetilo, možda ovo, možda ono ali trudnoća mi nije padala na pamet. Kad sam bila na kontroli štitnjače u veljači, doktorica me uvjerila da napravim test, kao nikad se ne zna, taj test ujutro bio je negativan. I tako ja opet nisam mislila o tome, simptoma nije ni bilo tako da me to dodatno uvjerilo kako je riječ o nekom disbalanu hormona, prijateljica također nije dobila menzis 3 mjeseca nakon prvog menzisa iza poroda.
E kad je moje zlato već počelo treperiti u stomaku, ja trči po novi test i kažem suprugu da sam sigurno trudna (doduše on je znao reći par puta, ti si sigurno trudna ali ja bi uvijek rekla "ma je"). I tako kad je taj test pokazao 2 crtice u roku od sekunde, gledala sam u njega tako zbunjeno, suprug me ljubi, sav sretan.. Moj ginić je sutradan potvrdio trudnoću i utvrdio da sam pola trudnoće već bila prošla.
Malo me uplašilo sve to, moj ljubavić je još mali ali jako mi je drago i jedva čekam roditi svoju drugu bebicu. Ovih dana moram mirovati jer sam se otvorila za prst pa je oprez potreban.
Eto drge moje, ustrajte, jer nikad se ne zna što nosi novi dan :)
