Citiraj:
Ometanje normalnog razvoja kretanja
Pasivno posjedanje – “učenje” djeteta da sjedi
Nekada se smatralo da dijete u uzrastu od 6 mjeseci treba sjediti, te da je potrebno pasivno posjedati dijete uz obavezno podupiranje.
Ne uzimajući u obzir normalne faze u razvoju kretanja, ne poštujući prirodne nagone za kretanjem i zakone razvojne kineziologije, nanosi se ogromna šteta djetetu i njegovom zdravlju. Prerano pasivno postavljanje u sjedeći položaj naročito veliku opasnost predstavlja za djecu sa smetnjama u motoričkom razvoju, jer se svako patološko držanje pogoršava u vertikalnom položaju.
U uzrastu od petog do devetog mjeseca, zdravo dijete u položaju na leđima stalno drži noge podignute od podloge, flektirane u kukovima, hvata ih rukama, s tendencijom da stopalo dosegne ustima.
Podižući noge prema glavi dojenče zapravo priprema lumbalni segment kralježnog stupa za buduće sjedenje. Pri ovome dolazi do istezanja lumbalnog segmenta, tj. međusobnog udaljavanja lumbalnih pršljenova, što je veoma važno i poželjno za razvoj kralježnog stupa.
U ovom periodu roditelji čine veliku grešku: pasivnim postavljanjem djeteta u sjedeći stav, dolazi do sabijanja lumbalnog segmenta što je nepoželjno i može biti štetno. Kod dojenčeta od šest mjeseci koje sjedi s
podupiranjem može se čak uočiti i deformacija u predjelu L2–L5, kao i fleksija trupa prema naprijed. Oslonac je smanjen i sveden na svega 30% od potrebnog, dijete je nestabilno, nesigurno. Sva njegova pažnja usmjerena je na održanje ravnoteže, a koordinirana igra rukama jako otežana.
S obzirom da u ovom uzrastu nije razvijena bočna zaštitna ekstenzija, dijete lako gubi ravnotežu i pada u stranu ili prema naprijed.
Pasivno posjedanje ne koristi ničemu, a može biti štetno za lumbalni segment kralježnice (sabijanje), dovodi do destabilizacije djeteta zbog smanjenja površine oslonca za oko 70%, kao i do usporenog razvoja funkcije hvatanja.
Primjer normalnog posjedanja djeteta u uzrastu od 10 mjeseci: iz četvoronožnog položaja (oslonac: šaka-koljeno)
1) podmetanjem noge ispod sjedalnog područja
2) dijete lako prelazi prvo u kosi sjedeći
3) a iz njega u pravi sjedeći položaj
4) kada sjedi s potpunom ekstenzijom kičmenog stuba, potpuno je stabilno i može dobro koristiti ruke za hvatanje predmeta. Iz ovakvog sjedećeg položaja dijete se potpuno samostalno i neovisno od tuđe pomoći može vrati u četvoronožni položaj iz koga će opet lako prijeći u sjedeći. Dakle, dok dijete ne usvoji oslonac “šaka - koljeno” neće se moći samo posjesti; 90% djece izvodi ovaj transfer između devetog i jedanaestog mjeseca.
Posebno treba ukazati na povremeni problem koji se javlja kada se ultra-zvučni pregled kukova radi kasnije. Naime, konstatacija: “Kukovi su dobri, dijete može sjediti” potpuno je neopravdana iz jednostavnog razloga što nitko, pa ni dijete ne sjedi na kukovima, već na glutealnoj regiji gdje glavno opterećenje trpi lumbalni segment kralježnice, a ne zglob kuka.
Mislim da te tu sve receno. 