Kako se nosite s pritiskom?

Ne znam da li ga vi osjećate, ali ja da, ne uvijek i stalno naravno, ali evo baš ovih dana kad mi se nakupilo nekoliko većih poslova za obaviti + svakodnevno kuhanje, pranje veša, čišćenje, i briga za bebu, osjećam ko da ću eksplodirat :predaja:! Noćima spavanje da i ne spominjem (ponekad dizanje i na svakih sat vremena), tako da sam i konstantno umorna. S bebom gotovo uopće ne stignem provesti onako neko vrijeme samo za igru s njom, sve se odvija usput, između obaveza, i to me taaaako deprimira :-(.
Kako ste vi?

E baš si me našla danas, nisam oka sklopila nočas ne zbog malenog nego zbog užaaaaasnog madraca na krevetu zbog kojeg mi leđa otpadaju, budim se pet puta umornija nego što idem leć, a reklame za dormeo memory mi izgledaju kao raj na zemlji! Btw. naručila sam neki dan madrac u žaru očaja, nadam se da neču bacit pare...
Inače nekad ima dana kad mislim da ču puknut, toliko toga za napraviti, stalno neki pressing da neću sve stič...da, nekad ima dana kad bi najradije otišla u hotel i spavala 24 sata, bez muža, bez kuhanja, bez čiščenja, bez dojenja, bez posla (jer radim honorarno od doma) samo da se naspavam...mislim da je to normalno...ali sam sigurna da če se ipak naći netko ko pršti od energije i osječa se high non stop ;)

Tako sam i ja,mislila sam da ću se raspasti,pogotovo otkad sam počela raditi,novi posao po min 10h dnevno,sve je kulminiralo jako velikkom svađom s mm-om,otišla sam kod svoje mame na 3 dana da se dobro isplačem,i na kraju otišla kod svoje doktorice po vesele tabletice. Kad sam bila po stresom popila bih jednu i sve milina,nema živciranja,zašto da moj stres uništava moje tijelo. Sad mi tabletice više ne trebaju,sve se može i stigne,ni mm ne grinta više toliko.

MOžete me osuđivati koliko god,ali ja sam mislila da ću završiti u Vrapču,bila sam inače kontrolfrik,i odjednom mi je sve počelo curiti kroz prste,stan neuredan,dijete vrišti ne znam šta joj je,mm nema razumijevanja,odgovoran posao na kojem moram biti koncentrirana...hah....

I ja sam kontrolfrik, da bar nisam :roll:.
Ne mogu si pomoći, volim kad mi je stan kolko tolko uredan, ormari složeni, suđe oprano, prozori čisti, cvijeće na njima živo i zdravo i lijepo, a volim i sebe malo sredit, što mi je u zadnje vrijeme zadnja rupa na svirali, kad uspijem naći malo vremena za sebe i sredit se super se osjećam :-D. A što volim čitat...u tome uživam od malena, i sad mi to tako faliiiiiii... Al nema vremena :-(. Jedino kad beba zaspi navečer, a onda ne mogu stat pa čitam predugo, a trebala bi ići spavati jer me začas čeka buđenjeeeeee :mrgreen:, i tako u krug - neispavanost, umor, obveze novog dana.

Draga V&NMama, sigurno si već čula ili pročitala većinu onoga što ću ti napisati, ali ipak ću napisati jer zaista mislim da to pomaže. Moja curica ima 13 mjeseci i ovo što pišem je ono što sam sama prošla.

1) Iskoristi svaku pomoć koja ti se pruža - mama, muž, mama od muža, sestra, prijateljica, bilo tko. Za svaki od kućanskih poslova skoro u pravilu vrijedi da će ga bolja polovica obaviti pedantnije od one druge polovice :-), ali zaboravi na to, barem privremeno. To jednostavno u ovoj fazi života nije toliko važno - i mužić će uspjeti usisati ili izvaditi robu iz mašine ili što već - možda neće biti savršeno ali biti će ok. Mama ili sestra možda mogu ispeglati jednu hrpicu ili skuhati ručak, ma svaka pomoć je dobro došla. NE moraš sve sama.
2) Kao što si i sama rekla, bolje se osjećamo kad malo vremena posvetimo sebi - bilo tko od prije navedenih ti može pričuvati bebicu na kratko - iskoristi to i opusti se bar na pola sata. Izađi iz kuće tako da ni ne dođeš u napast da nešto još obaviš po kući ili priskočiš u pomoć.
3) S obzirom da kažeš da si kontrol freak, vjerojatno ti fali tvoj red i raspored koji si prije imala. Tako sam se bar ja osjećala jedno vrijeme. Dobra vijest je da se većini djece kako rastu ustaljuje dnevni ritam i kad do toga dođe lakše je planirati dane, možeš planirati što ćeš obaviti dok beba spava, kad ćeš se odmoriti, a kad je vrijeme za igru i onda se stvarno tome posvetiti - tako i frustracije nestaju.
Pokušajte ako ikako možete poboljšati noćno spavanje, odnosno smanjiti broj noćnih buđenja. Meni je to bilo ključno da bih se osjećala koliko-toliko odmoreno. Tu je upornost jako važna, mi smo na primjer na tome radili nekoliko mjeseci (nema tu brzog rješenja ako ne želiš ostaviti bebu da plače), čitali knjige, isprobavali ovako i onako ali na kraju se isplatilo. I mi smo se pritom morali prilagoditi (sad se recimo i vikendom budimo najkasnije u 6 što mi je prije bilo nezamislivo) ali svi spavamo cijelu noć a kad se probudimo odmorni smo i imamo energije za sve ostalo što je pred nama.
Sretno vam!

- spremanje napola mokrog pribora za jelo u ladicu...
- pranje sudja koje se gomilalo tri dana - samo zato jer je pocelo padat s elementa...
- metenje poda pod stolom u blagovaoni svaka tri-cetiri dana, ako...
- pegla me vidjela nije preko sedam godina...
- gace su letjele u ladice tako da je vrhunac "slaganja" bio potrefit prave gace u pravu ladicu...
- oprana roba je isla na vjesalice onako kako se osusila, a osusila se kako je izasla iz masine, a oprala se kako su se klinci skinuli - na pravo il na krivo, *ebe mi se zivo ;-)
- "odrzavanje" wc-a i kupatila "na rate"...
- citanje je zamalo postala rijec koja vise nije mogla ni u kategoriju "misaone imenice"...
- od guzve smo iz dnevnog rasporeda skroz izbacili "citanje pred spavanje" i citanje i price obavljali u druga doba dana...
- ...
- ...

i jos mnoge i mnoge stvari koje sam radila ili ne radila zato jer - nisam stizala, nisam mogla, nisam nalazila snage, inspiracije, volje, vremena...

sad je vec drugacije - sad opet citam i za svoju dusu, perem sudje redovno ;-) okrecem robu na pravu stranu prije nego je slozim u ormar, cak i carape "sparujem" :-)

zakljucak: proci ce.
savjet: pokusati izbaciti sve ono sto nije bas najophodnije - naravno, ako se zeli/moze prihvatiti da je sve to privremeno i da ce se situacija s vremenom promijeniti i da nece svijet stati niti se apokalipsa dogoditi ako sve ne bude bas-bas :mrgreen:

ja prezivjela :mrgreen:

litala :mrgreen:

ja imam sreću, moja mala spava čitave noči, sve stignem, ama baš sve, od spremanja, kuhanja, pranja, sebe i na baby grupe i na plivanje s malom (sve skupa 3 x tjedno) i za malenu još kod kuće vremena napretek, a ona još k tome uopće nije plačljivo stvorenje, ma uopće i da, ja sam ta koja je non stop high. Roza :-P

ali par noći koje nije baš spavala pa sam se dizala i bila totalno grogi sutradan su mi bile sasvim dovoljne da se mogu staviti u kožu nekoga poput tebe V&NMama. ili nekoga čije dijete stalno plače, stalno mora biti nošeno, budi se po noči i tako mjesecima. da ne spavam nočima kak spada ili ovo kaj sam još nabrojala naravno i ja bi bila ko i ti strgana i van sebe sigurno.

(inače ne znam kaj se desilo s noćima, zaboravila ja hrvatski, pa išla prvotno noćima i noć ispravljati na tvrdo č, pa nakraju skužila da je ipak meko, ali više nisma mogla ispraviti, a joj sve me sram :oops::oops:)

gdje me nađe s ovom temom;)
dakle ja nemam bas nikog da mi pričuva malu.sto god radim radim s njom.
ona je izuzetno zivo dijete.nije plačljiva,ne voli bit na rukama. ali kad vam kazem da joj je nas interni nadimak u kući tasmanijska neman onda znate otprilike kako nam je veselo.
ja slazem suđe u perilicu ona ga vadi van.
dve minute je nemam na oku robica iz njezinog ormara je na podu i to iz svih mogucih ladica i pretinca.
sad su dosle na red knjige...ja ih spremam ona razbacuje..
ja usisavam ona mrvi zamnom..
ja slazem robu ona baca...
peglanje mi je znanstvena fantastika.to se radi kad neman spava.
ako spava.
nije razmazena,nemam vremena razmaziti ju jer stalno trcim za njom i vicem NEEEE..jednostavno je takvo dijete.sve ju interesira i ima nepresusan izvor energije.
i kad na sve to jos dodam da imama stan od 120 kvadrata mozete li zamisliti kolicinu moje frustracije??;)
a zelim da mi bude sve uredno.oprano ,poslozeno i nered me cini nervoznom.
moj lijek:uzmem malu i odem van.ona haraci po parku a ja ne gledam nered u stanu.
tako da sad nisam frustrirana luda majka nego polufrustrirana poluluda majka..:))

nisam još napisala:

kupili smo perilicu,jer je suđe bilo vječno u sudoperu,i to zahvaljujući mm-u koji ga je odjednom kao neko malo ljubomorno dijete prljao...

prestala sam peglati IŠTA-peglam kad izvadim iz ormara i idem staviti na sebe/dijete...mm sebi pegla:mrgreen:

jednostavno navikla sam se da više nije kako je prije bilo,da ne stignem,da nemam svaki dan skuhano....

Litala :mrgreen: tvoj post mi je breath of fresh air!

Jeeeeeeeeeeeeee živjela litala :-D!
frnjok hvala ti što si se potrudila navesti što bi moglo biti od pomoći, ali meni je mama daleko, i seka isto, svekrva nije tako daleko ali ima pune ruke posla s drugim unučetom, prijateljice se baš ne nude pomoći ;-), tako da...preostaje mi da sama i dalje plivam (čak sam i ponosna na sebe što sam bez ičije pomoći dogurala do sad, tj. hvala Bogu :angel:). Jedino na čemu mogu poradit je noćno dojenje, to stvarno moram nekak izvest da ga ukinemo ili da ostanemo na jednom.
Ostalima :love2:!

Citiraj:

---

adria prvotno napisa

tako da sad nisam frustrirana luda majka nego polufrustrirana poluluda majka..:))

---

:lol:

Stavila sam starije dijete na program sa spavanjem u vrtiću umjesto samo do ručka (ubiše me dnevna uspavljivanja, nikako ih oboje naštimati da spavaju popodne pa jedno budi drugo), smanjila kuhanje - ponekad bude lovački ručak, spremam kad i koliko stignem (ljuti me kad je nered, ali svjesna sam da dajem sve od sebe). Imam sreću da malac sve svoje zahtjeve noću odradi bez dizanja i onda noću kad on spava - spavam i ja (razmišljala sam da u to noćno vrijeme ubacim malo kućanskih poslova - brzo sam odustala...)

frnjok, dobre ideje ali mnogima od nas totalno neostvarive :-(
Ima dana kad i ja kao i svi pucam po šavovima, jer i bez spremanja i kuhanja pune su ruke posla s malim djetetom, a sama...
Svi mi govore kako najteže tek slijedi, kad prohoda pa moram letat za njim ali meni je pomalo sve lakše.
Navikla sam sebe i druge da kuća nije generalno spremljena, u hranilici mu dam da sam pije ili jede pa se usput najedem ili što već, pod pometem dok spava i tako... ide. Veš ne peglam.
Puno vremena provodimo u dvorištu, izgleda idilično... mama i dijete se igraju vani a nitko ni ne sluti što se često krije u kući. Sreća da je ljeto pa kad netko dođe sjedimo vani :-)

drago mi je kad nekom moj post donese utjehu :)

al stvarno je tako. ja to mogu slobodno reci - tesko je, vraski tesko neke dane, ali - proci ce! i dogodi se masu puta da od muke sto je sve razbacano, pomijesano, pretumbano, mjesecima temeljito nesredjivano ;) a djeca vrte svoje potrebe i svoj udio u svemu tome, na kraju sjednes na pod plakat samo da bi iz te perspektive nasla da je dio pirea od prije tri tjedna zavrsio iza peci na drva, da je ona jedna slapa koju vec tjednima ganjate i nikako je ne uspijevate uganjat a nijedne druge to dijete ne zeli na noge jer su upravo te one najomiljenije - zapravo iza kauca i da je kuca iz te - podne - perspektive jos tisucu puta neurednija!!! aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!

i sta onda? nis. isplaces se, umiris djecu, obicno nakon takve katarze slijedi bonaca - i onda - obrises paucinu s lustera :mrgreen: jer, tako se to radi! kad je bal nek je na vodi i ako je nered posvemasnji po cijeloj kuci a bar nek se luster sjaji lol (to je super i kad ti netko dodje, mozes se pohvalit kako si cak stigla lustere glancat ;P)

:love2: svim mamama s kikicima ispod tri godine, prve tri su najvaznije i - najteze! :heart:

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

na kraju sjednes na pod plakat samo da bi iz te perspektive nasla da je dio pirea od prije tri tjedna zavrsio iza peci na drva, da je ona jedna slapa koju vec tjednima ganjate i nikako je ne uspijevate uganjat a nijedne druge to dijete ne zeli na noge jer su upravo te one najomiljenije - zapravo iza kauca i da je kuca iz te - podne - perspektive jos tisucu puta neurednija!!! aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!

---

:lol:

i ja sam bila kontrolfrik, peglala sam i gaće
sad mi, eno, stoji hrpa nekog proljetnog veša kojega ću trebati vjerojatno tek na jesen (iako, s obzirom na vrijeme...) pa ga možda uvalim svekrvi
nekada se osjećam kao da gubim konce
popis stvari koje trebam obaviti je sve veći i veći
imam kao nekav planer na frižideru pa onda obveze samo prebacujem s jednog dana na drugi i tako stalno...
tješim se da će M. jednom valjda narasti pa ćemo zajedno spremati... (zapravo, već sad ona uzme maramicu pa kao briše pod... ili glumi da vješa veš, a onda ti mama kupi sve te pobjegle kvačice...)

a evo, reci iskreno - jel zelis da tvoja masa izraste u kontrolfrika? ajde, iskreno - zelis da bude kontrolfrik kad odraste i da ne bude sposobna opustit se oko neopeglanih gaca ili prasnjavog lustera ili zmazanih prozora i da na frizider reda spiskove stvari koje treba pod hitno obaviti i da je frustrira svaki pogled na pred-tri-tjedna-usisan tepih dok joj je dijete puzalo na pocecima dohrane??

ne zelis, naravno da ne zelis. ne zeli ni jedna od vas koje se zalite da volite da je sve tip-top al vas frustrira sto ne stizete sve to i obavit...

a dijete uci primjerom, zar ne? ;-)

zato - pamtite - gledaju vas i vide oko cega se nervirate i natezete (sa sobom i/ili partnerom si ;-)). spustite letvicu - ne treba do poda, al je spustite malo, olabavite i posvetite se tom djetetu (ili djeci) i uzivajte u njima. to treba obaviti sad. to je hitno. ostalo - kad se stigne, ostalo je nebitno...

litala, lijepo si to rekla. Do sad sam uglavnom čekala da mali zaspe pa da operem pod, suđe, objesim/pokupim veš. Više ne, prvo se najedem pa pročitam nešto, operem kosu, kako mi se da. I bolje se osjećam!

Eto i ja kontrolfreak a nisam odrasla u kući koja je bila savršena..u biti mama nije opće opterečena s ničim..
A ja zato :(
Uvijek, ali uvijek mislim da mogu ja i više da nisam samo sjela; gledala tv, surfala... a fakat se naradim, održavam kuću od 350m2, vrt, zimnicu, malu kikačicu i sada trudna..
Zastora nemam pa perem prozore svaka 2 tj, ručak mora uviejk biti skuhan, podovi se peru par 2 x tj a metu svakodnevno..
Ubijem se svaki dan tako da zaspim malo iza male.. u 9..
Kod nas dolaze često gosti i stalno pečem kolače..uživam u tome..
Kužim da ne mogu tako ali i opet si ne mogu pomoći..ubije me grižnja savjesti..
I eto..u prvih god dana male nisam nikada išla spavati po danu jer sam tada peglala/brisala podove/ ribala kupaonu...i bila gluda..
Ja kužim da ne mora sve odmah i danas ali još samo da to provedem u djelo bez grižnje savjesti.

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

a evo, reci iskreno - jel zelis da tvoja masa izraste u kontrolfrika? ajde, iskreno - zelis da bude kontrolfrik kad odraste i da ne bude sposobna opustit se oko neopeglanih gaca ili prasnjavog lustera ili zmazanih prozora i da na frizider reda spiskove stvari koje treba pod hitno obaviti i da je frustrira svaki pogled na pred-tri-tjedna-usisan tepih dok joj je dijete puzalo na pocecima dohrane??

ne zelis, naravno da ne zelis. ne zeli ni jedna od vas koje se zalite da volite da je sve tip-top al vas frustrira sto ne stizete sve to i obavit...

a dijete uci primjerom, zar ne? ;-)

zato - pamtite - gledaju vas i vide oko cega se nervirate i natezete (sa sobom i/ili partnerom si ;-)). spustite letvicu - ne treba do poda, al je spustite malo, olabavite i posvetite se tom djetetu (ili djeci) i uzivajte u njima. to treba obaviti sad. to je hitno. ostalo - kad se stigne, ostalo je nebitno...

---

ma krivo si shvatila, naravno da ne želim od nje napraviti kontrolfrika (da, ja sam tako odgojena, nemam to u karakteru, ono, švapski sistem, red, rad i disciplina...), posljednja rečenica je više zezancija... ona zaista sve oponaša što radimo, a to što briše pod maramicom, vidi mene kad brišem nakon što se ona pobljucka ili prolije vodu, pod prebrisavam jednom u dva, tri tjedna...
to što mi je popis sve duži i duži znači to da sam opuštena pa se on kao slaže (popis se odnosi i na stvari tipa naručiti nove zaštitne gaće...)
ja se zaista jako puno igram s njom, a i dok nešto radim (kuham, usisam), ona u tome sudjeluje (ubacuje hranu u šerpu, miješa...) a dokaz tome je što ona strašno puno toga zna
i htjela sam reći kako sam puno opuštenija od kada imam nju, ona mi je na prvom mjestu jer ne želim da odrasta u svom kutu sobe među igračkama dok ja budem lickala kuću ili što već radila (kao što sam ja odrasla i mogu se prisjetiti samo jednog dana kada se teta (koja me odgojila) igrala sa mnom čovječe ne ljuti se, a da nije bilo bake koja je stalno bila sa mnom, stvarno bih bila s*ebana osoba...

litala, tvoji smo sljedbenici.

Neki dan sam zatekla bebu kako liže parket i bila presretna što je polizala prašinu, a ne neki odvratni deterdžent.

Evo samo da vam se javi ex kontrolfrik.... Skidam se polako, ne ide glatko, ali ide. PMSovi me ubise, tad si dam oduska pa glancam, perem, preslazem ormane.

Bukvalno teram sebe da ostavim ves u masini do popodne, da ne skupljam igracke cim dete pronadje drugu zabavu, da ne kuvam rucak svaki dan. Jer sam u jednom trenutku vec pocela da sklanjam/perem/cistim naustrb vremena sa detetom, MMom i samom sobom.
Sad kazem: vazno je da je cisto, a nered.... ma nema veze.
Danas sam maloj otvorila sardinu, nasekla paradajiz i sir. To nam je bio rucak. I nisam oprala tanjir posle toga... Mislim da jos uvek nije opran :mrgreen:

vissnja, nista se ti ne sekiraj, tanjuri su ti posebno pristojni, sjede u sudoperu i fino cekaju da ih operes i spremis, nikamo ne bjeze ni ne skrivaju se ;) :mrgreen:

Ja se nebrinem više oko pospremanja odkako sam napravila raspored,a i mm sam još odprije navikla da i on pomaže.Tako je njegovo da usisava te da kad neradi ili kad ja nestignem zbog male da skuha ručak.Onome tko je izmislio perilicu za suđe digla bi spomenik jer tako je lijepo jesti i tanjure i ostalo samo staviti u nju te ju navečer uključiti.E još samo da izmisle kako da se sve samo posloži hehehe.
Inače ahhh tako bi se htjela naspavati.Danas ću na plaži poslat mm u šetnju s maleckom a ja ću odspavat ili se bar odmoriti.

Nekad osjećam krivnju ako pomislim da bi barem sat vremena htjela biti bez ikoga?!!!!

Vidiš vidiš, do sad mi nije padalo na pamet da pošaljem mm-a samog u šetnju sa dečkom. There's always a first time for everything :) I danas je taj dan...taman me opet uštaklo u leđima.
Mala Nada, i ja imam iste takve osječaje krivnje, mislim da je to prirodno...kao što je prirodno nekad željeti biti malo na miru.

Sad ih imam dvoje, sin ne ide u vrtić preko ljeta, pa smo nas troje stalno skupa. Stvari funkcioniraju jer mi jednom tjedno dolazi cura koja sve temeljito pospremi i popegla veš. Meni onda ostaju samo kuhanje i sitna dnevna čišćenja i pospremanja. I taman mi je, katkad ni to ne stignem. Moja curica ne spava baš nešto po danu. tj. probudi se čim je ispustim iz ruku, tako da mi je skoro cijeli dan na rukama. Skužila sam da imam oko 1,5h dnevno za napravit nešto - pa ili nešto skuham ili pišem (moram napisati neki rad tijekom ljeta), ne ide oboje. Ona navečer zaspi oko do pol 11 (od 9 kad počnemo s uspavljivanjem i cicanjem) pa ja ustanem i imam slobodno do 2 - kad se ona opet budi. I mogu birat - hoću čistit, spavat, pisat ili... u 90% slučajeva nešto sitno pospremim i zavalim se pred tv. Važno mi je da i ja imam svoj dio dana.

jooooj, prokleti osjećaj krivnje!!! krivnja ako nisam dovoljno i s jednim i s drugim (do te mjere da sam od umora i svega počela sama sebi umišljat da me moja djeca baš i ne vole jer se ponekad - grozne li djece - razvesele i tati), krivnja jer nije sve pic-pic. usisavam 2xtjedno bar dnevnu sobu jer se stariji obožava valjat po tepihu a meni uvijek smrdi po prašini ili se digne s poda i skužim da iz usta izvlači moju dlaku :bljuc: frik sam za zdravu prehranu pa kuham svaki dan. nered oko mene zbilja utječe na moje živce, ne mogu se opustiti, postanem nervozna... uh... krivnja... imam je toliko da svako jutro kad se probudim gledam da mi nisu možda stigme na rukama počele krvariti - hahahaha... nego, ima netko nekog psihijatra za preporučiti... :D

Citiraj:

---

silverinne prvotno napisa

uh... krivnja... imam je toliko da svako jutro kad se probudim gledam da mi nisu možda stigme na rukama počele krvariti - hahahaha... nego, ima netko nekog psihijatra za preporučiti... :D

---

:lol:

krivnja što noći gubim na forumu umjesto da već jednom skuham taj kompot od kajsija...
ima toga puno više, ali sad stvarno...

evo tema za mene. sve mi mora bit cisto i speglano, a nis ne radim kad su budni, htjela bi skoro i diplomirat, stavit hrpu robice na burzu, bit savrsena mama i eto pukla sam konacno. ak je nered ( nevidljiva prasina npr. na mikrovalnoj mene to nervira ), ne znam ucit za 2, il znam sve il ne znam nis, pa ispadne da 2 noci prije ispita procitam i ipak dobijem 2 ( onda valjda znam ), joj imala bi za pisat, al nemrem vise, premorena sam, ujutro se probudim i nemam pojma jel malena papala po noci, stalno kvocam muzu a ne znam ni jednog koji sudjeluje u svemu ko moj, uzas sam postala. bilo je lako s jednim djetetom, a sad nije vise ( misic 2 god i 5 mj, malena 7 mj ). ne znam kaj da kazem, moram se mijenjat jer ovak nemrem vise. za pocetak cu se maknut s foruma, kompa opcenito, eventualno pogledat temu skidanje iz pelena jer i to moram rijesit ovih dana, robica ce cekat, svaki dan cu ucit po sat, dva, i definitvno cu ic ranije spavat i pocet cu si pisat kaj koji dan trebam. eto to je u kratko. javim se kad budem bolje, kad diplomiram i oni ce bit malo veci. pusa svima :bye:. litala da bar mogu tak razmisljat, uvijek kad me opere cu se sjetit tebe. bokic!!!!!!!

nije ni meni, mihim, moja "nirvana" pala s neba :)

dodje to s godinama, iskustvom i vremenom... neke stvari ne idu na silu, a ovo sto ja tu pisem i pomalo vas i nasmijavam, je u stvari zelja da vama, bar nekima od vas, taj put ne bude dug i kvrgav kao sto je bio meni i nekim drugim mamama, mozda se nekoj od vas lampica upali dan ili mjesec ili (kamolisrece!) koju godinu ranije... treba se opustiti i sloziti listu prioriteta. na jednoj strani treba biti ono sto se dogadja sad i sto se ne smije propustit jer ponavljanja nema, na drugoj ono sto ces na isti nacin moci odraditi i sutra, iduci tjedan, mjesec ili godinu...

meni je na prvoj listi bilo samo odrastanje djece. na drugu sam s vremenom prebacila gotovo sve. i sudje (sutra), i prasinu (iduci mjesec), i zavjese i prozore (za sedam mjeseci) i citanje (za dvije godine) i izlaske (jos i dulje) i masaze i .........

na svakoj od nas je da svoje liste slozi po svojim mjerilima. al jedno treba svima nama biti jasno. nije moguce unedogled normalno funkcionirati ako su nam prioriteti jednaki kao prije, kad nismo imale djece. prije ili kasnije puknut ce nesto, negdje gdje ne bi trebalo i to treba pokusati izbjeci.

i,da dodam, to sto sam ja na svoju prvu listu stavila samo odrastanje djece - niposto ne znaci da je to jedino ispravno! moze se na prvoj listi imati i vise stvari, ali ja osobno ih ne mogu imati. strasno neorganizirana, lijena i nadasve sklona trenutnim impulsima - mission impossible :mrgreen:

Na moju sreću "nirvanu prašine, peglanja i nereda" sam postigla vrlo rano, ustvari izgleda da sam se s njom rodila. :mrgreen:
Imam jedno dijete, ali bratovo dvoje puno vremena provodi kod mene na igranju i nema nikakvog smisla cijelo vrijeme za njima trčati s krpom.
Bitano mi je da održim minimum.
Dok je bio mala puzajuća beba, bilo mi je bitno da su podovi redovito prebrisani i da dobije kuhan zdrav obrok, sad kad je veči (3 g.) minimum mi je podovi prebrisani jednom tjedno, opran veš, opeglano ono što nam taj dan treba, jednom dnevno stavljeno suđe u suđericu, kupaona higijenski ispravna i skuhan obrok, to je to.

E da, i podjela rada je najbitnija stavka. Dok je dijete bilo malo (do nedavno) muž je radio sve oko veša i suđa.

Ovak, beba će narasti.. Onda će biti lakše.. A sad se ne opterećuj i gotovo...Pa svima s malim bebama mora biti malo prašine i neurednosti za postizanje jboljeg imuniteta...
Ja sam sad super, imam parnu postaju, kojom peglam najnužnije, i to jednom u deset dana...(RUčnike naravno više ne peglam- nekad davno bila i ka kontrolfrikuša).
RAdim kad stignem i to stignem ..I sve Stignem ;-)
Prije sam imala po starinskome dane za određene poslove, dok nisam skužila koliko je to besmisleno i za mene opterećujuće...

Ajme, danas sam u filmu "grozna sam majka, užasna žena, katastrofa osoba"
Em sam žene moje umorna toliko da ja jedva ručak kuham. Mislim nekidan sam doslovce zaspala sa kuhačom u ruci poviše špahera, a evo sad umjesto da u frižider spremim ribu a izvadim mljeko, ja ribu stavila na policu a u frižider ubacila mobitel. Loše spavam, leđa me bole, dojim svako 1-2 sata več 5 mjeseci, kuća mi je onako li-la, stignem usisat, spremit suđe u mašinu, robu stavit prat i sredit objed. Vrt zalijem - sva sreča brijem na permakulturu pa ne čupam korov ;)
Najviše me brine što sam stvarno premorena, i ne samo jer sam ležala 2 godine, nego jer me izmori dojenje, izmori me dan, dođe noć, ona me još više izmori jer spavam iskrivljena nikako se namjestit...radim vježbe, nakon 5 minuta osječam se kao da sam radila vježbe po ure...a krenula sam u šetnje sa pasom rano ujutro. 2 dana se dizala u 06, danas več preskočila, nemam snage, ne znam kud udaram.

Jel to normalno? Grize me savjest da sam nemajka koja nema odkle izkopat još taj jedan atom snage za svoje dijete pa ipak se natjerat bit energičnija.
Ajmemenimajkomila spava mi se za poludit, i evo sad zakunjam malo sa Špirićem, i zazvoni telefon 5 puta!!! Na kraju sam poludila i rekla zadnjoj osobi da me više nikad ne zove dok mi dijete spava - jadan čovjek ni kriv ni dužan...

Evo danas je onaj dana kada sam neispavana, opala mi skoro glava u tastaturu ali malo protegnula noge ( valjda mi pao tlak ) i evo me opet ko nova.

Prije me živcirala svaka mrvica, sada više ne.
Što se tiče kuhanja, sada kada je ljeto jedemo više salata, povrća, voća ćušpajza.
Za dijete uvijek ima juhice i kuhanog.

Stan pospremamo svi zajedno, Malac, MM i ja.
Jednom tjedno usisamo jer nemamo tepiha pa se nema kam sakriti ta prašina.
Sada kada je lijepo vrijeme , više smo u prirpodi, na viksi tak da prođe i dva tjedna da ne operem kupaonu.Ali preživimo.

Peglam svaki četvrtak, samo kaj mi sada nema Uvoda u anatomiju pa gledam :oops: sram me reći "Moja desna ruka" na OBN-u.

Uglavnom, stan je čist, MM speglan, dijete čisto i ručak svaki dan na stolu.Meni dovoljno.Milina.

Rozi danas ti je takav dan, vidjet ćeš sutra će biti puno bolje.

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

Ajme, danas sam u filmu "grozna sam majka, užasna žena, katastrofa osoba"
Em sam žene moje umorna toliko da ja jedva ručak kuham. Mislim nekidan sam doslovce zaspala sa kuhačom u ruci poviše špahera, a evo sad umjesto da u frižider spremim ribu a izvadim mljeko, ja ribu stavila na policu a u frižider ubacila mobitel. Loše spavam, leđa me bole, dojim svako 1-2 sata več 5 mjeseci, kuća mi je onako li-la, stignem usisat, spremit suđe u mašinu, robu stavit prat i sredit objed. ...

---

Ja samo ima za reći potpisujem, pogotovo ono što je na početku teme napisala V&N Mama. Kao da se curama posvećijem usput, pogotovo imam grižnu savjesti zbog T., jer je E. prva, oduvijek se zna izboriti za sebe, a i sa svoje 2, 5 g u centru je svog i našeg sviejta, a beba nikako doć na red. E. je imala svu pažnju ovog svijeta, moju, tatinu i bakinu, a baka je još i kuhala. Jest da je bila izrazito zahtjevna beba, a i danas nije puno jednstavnija, ali nije uspjela niti plakati i uvijek joj se čitalo , plesalo s njom i nabroji što nije.
Moja T. ima 7,5 mj, tiha mirna, sjedi u sjedalici, a mama ilitiga ja, mjenja pelene x 2, doji, daje ručkove, doručke, užine, obavlja nabavku i usput prošeće klinke i obavi park, pa upavljivanje po danu još uvijek obe. Na kraju se Teni posvetim koliko trebam zbog vježbi motorike i maženje dok dojimo i minimalno pjevušenja i razgovora kad uleti 3 min, a niti s Evom se ne stignem zaista
igrati. MM je s Evom imao puno igre i vremena, a sad ga stislo na poslu + piše doktorat= nema ga.
Kad se sjetim da nas moram opremiti i spakirati na more dođe mi da ostanem doma. Možda ovo zvuči glupo nekome tko ne može na more, ali E. nas je prošle g. toliko izludila na moru jer joj nije pasal apromjena valda da ne idem baš opušteno i pitam se jel bi se bolje odmorili doma s nekoliko izleta???