Mijenja li se društvena klima oko broja djece?

Imali smo sličnih tema, malo su me i ove kineske majke inspirirale na promišljanje o tome, posebno Nenini postovi, imamo na forumu prekonekoliko majki velikih obitelji, pa me zanima:

smatrate li da se promijenila društvena klima tj društvena prihvatljivost imanja više od dvoje djece(nekadašnjeg zlatnog socijalističkog prosjeka generacije naših roditelja)

u kojoj mjeri ljudi još uvijek misle da je imanje većeg broja djece znak zaostalosti, nepoznavanja kontracepcije kao takve, nebrige, nastavi niz...predznak siromaštva?

mame više djece,s kakvim se komentarima susrećete? ima li ih više pozitivnih ili negativnih? odgovarate li na njih, ako da, kako?

pišem ponukana jednim zbilja odvratnim komentarom od jedne starije žene(i inače jako zlobne, a da ironija bude veća sin joj ima četvero djece) što se tiče mog broja djece, činjenice da si diplomu mogu mačku za rep zataknuti (a vezano za činjenicu da sam na dopustu za Mariju do njene 8. godine), ma uglavnom toliko zlobe i predrasuda davno nisam čula(a zanimljivo da s druge strane ta ista osoba zna da mi djeca idu u privatne škole i vrtiće i bave se sportom i da im ništa ne fali)...mislim si tako o tome i pitam se doživljavaju li majke s više djece isto takvu zlobu?

da se razumijemo, ja sam manje više okružena ljudima stavova identičnih meni, tako da kad doživim nešto ovakvo ostanem paf. i mislim si...pa što ih briga?

Ja sam doživjela neočekivanu negativnu reakciju, ni manje ni više od vlastite mame, na vijest o trudnoći s (tek) trećim djetetom.

Svekar i svekrva jedne poznanice doslovce negiraju postojanje njihovog trećeg djeteta jer smatraju da je jedno dovoljno, dvoje maksimalno...troje je već preko svake mjere :-x
Ne znam da li je potrebno spominjati da su i poznanica i NJM jako posvećeni djeci u svakom pogledu i prilično su imućni tako da ni s financijske strane nema razloga za negativnosti.

Od okoline nisam doživjela posebne negativnosti jer ih ne bih ni tolerirala, ali iznenađenja na trudnoću svakako.

Nedavno sam u rodilištu čula svakakve negativne komentare za rodilju koja je rađala 5. dijete. Žalosno.

Ne znam mijenja li se, ja imam jedno dijete a više niti ne mogu, ali u MM-ovoj obitelji svi imaju puno djece, tako da su mi obitelji sa puno djece sasvim normalna pojava (i ne mislim na troje nego i četvero i petero). Ne znam doživljavaju li oni kakve neugodnosti, ja nikad nisam čula nikakav negativan komentar na nekoga od njih, nego samo simpatije i divljenje.

Ne mogu sad pisati, imam nekog drugog posla, al sutr acu vam prepricati jedan razgovor s plaze.

ja se samo susrecem s kada ce sljedece.
kad sam imala 1, kada ce sljedece.
kad imam 2, kada ce sljedece.
uvjerena sam da bi me to pitali i da imam 3.

od uvijek sam zeljela troje djece, nadam se da cu ih imati. jednom.

ali nisam nikad cula niti jedan ruzan komentar na veci broj djece.

Ja samo mogu reći da me boli briga što tko misli.

Na jednoj fešti firme u kojoj radim jedna me kolegica pred desetak ljudi presrela i na sav glas - o Ljiljooo pa što ti tu radiš, tko ti čuva silnu djecu? Odgovorila sam joj da veliki čuvaju male. Troje djece - silna djeca??? Blizanci su tada imali 17 godina i nije ih trebalo čuvati a mali je bio s MM, normalno. Nisam se naljutila, samo se beskrajno čudim.

Cure moje, ako imate neostvarenih želja što se tiče broja djece prionite poslu jer meni je evo, sada kad je fertilna dob na izdisaju, jedno žao što nemam barem još jedno više.

S jedne strane se žene proziva kako su komotne i lijene i baš ono ne žele imati više od jednog-dva djeteta, a s druge strane čim neka ima više djece spočitava joj se kako ne zna držati noge skupljene. I ispada kao da je odluka o broju djece samo ženina.
Osobno sam čula više komentara ljudi koji sami žale što nemaju više djece (to su uglavnom roditelji jednog ili dvoje djeteta), i ja sama znam reći da bih voljela da imamo još jedno, nego što sam čula ružnih komentara o obiteljima s više djece (a i tu im se spočitavalo što imaju djecu, a nemaju uvjete; dakle da ta djeca nisu gladna, zapostavljena ili čak zlostavljana takvih komentara možda ne bi ni bilo).

Meni su svi koji nisu bili upućeni da radimo na trećem komentirali u stilu "zaletilo se", neki su bili pristojni, neki nisu, a neki su me bome i tješili :lol:

Ja obožavam velike obitelji, i to mi je super, i ignoriram sve koji misle suprotno :mrgreen: A za druge ne znam.

Baš je bio neki dokumentarac na tv-u o obiteljima s puno djeci. Gledao md pa mi prepricavao: Bili neki Ameri sa 16 komada :o imaju auto sa 8 autosjedalica. Kaže, totalni kaos. Uglavnom, pitali tu njihovu djecu, koliko oni žele imati djece, navodno svi rekli, nijedno ;)

Ja bi zasad troje. A što će od toga bit, vidit ćemo.

U mom selu 3 djece prosjek, prva susjeda ih ima 6, ništa im ne fali , i ja sam iz velike obitelji i podržavam, ali isto tako mi je bezveze obitelj tipa Hanča, jer nemaju di ni jesti ni spavati

Klima u društvu se definitivno promijenila. To mi, s malo dužim životnim vijekom itekako znamo.

Prije rata je imanje više od dvoje djece bilo čudo, u gradu je bio "cvajkindersistem" pod obavezno. Ne znam kad je to počelo, ali dugo je trajalo, znam i po maminim pričama, desetljećima. Jednostavno, treće nije bilo IN. I mnogo je, jako mnogo, trećih, završilo svoj životni put između 8. i 10. tjedna trudnoće. Tužno, ali istinito.
I onda je pomalo, možda sa jačanjem Crkve u društvu, postalo normalno imati više od 2. Danas je tri uglavnom normala, a često je i četiri, i nitko se više ne čudi.

I jako mi je drago da je tako. Tko zna bih li se i ja odlučila da probamo još jednom da je opća klima bila drugačija. Meni su se uglavnom čudili, sad da li zbog broja djece ili godina, da li zbog prethodnog lošeg iskustva, ali nisam ih "šljivila".

Vezano za grozne komentare, mojoj je mami sestra spočitala kad je ostala trudna četvrti put, da di će s petero dice, da kako je nije sram, kad je mama izgubila tu bebu u spontanom, izgrizla se živa od krivnje, dan danas to spominje, ali kao svoju sramotu, nikad si to nije oprostila, makar to moja mati nikad ne spominje i ne krivi nikoga

Citiraj:

---

isvetica prvotno napisa

U mom selu 3 djece prosjek, prva susjeda ih ima 6, ništa im ne fali , i ja sam iz velike obitelji i podržavam, ali isto tako mi je bezveze obitelj tipa Hanča, jer nemaju di ni jesti ni spavati

---

i ja ovako a kamoli se bavit sa 12-14 djece
u mom okruzenju se jos znaju cudit nazalost tek 3.djetetu neki naocigled a neki potajno iza ledja mislim da je danas 3 djece normalno kao nekad 2.

E da primjetila sam da ljudima koji imaju vise djece zna bit neugodno reci broj vjerojatno jer se susrecu sa svakakvim komentarima. to je bas zalosno!

Je koma, mi imamo dvoje i kad nas pitaju jel planiramo jos, ja kazem, mladi smo stignemo jos koliko hocemo, ja imam 26, tako!! Ali svi kazu, pa niste ludi valjda, uzivajte sad kad su porasli malo!

dok sam bila trudna sam znala čuti pokoji ajmo reći čudniji komentar, ali ništa pre negativno (sve nešto u stilu kako smo hrabri, imamo živaca i tako to).
ali već neko vrijeme primam samo pozitivne komentare, i to vrlo često od nepoznatih ljudi na cesti, par puta mi se desilo da me potapšaju po ramenu i kažu "svaka čast! tako treba!" "bravo mama" i slično LOL

a možda ih i ima pa ih ja ne čujem (jer se ne sjećam ni da sam čula negativne komentare oko dojenja u javnosti, produženog dojenja, kućnog poroda, nošenja u marami... uvijek bude sve nešto tipa svaka čast)

Kad smo rekli da sam trudna po treći put komentar moje mame bio je super, ali dosta vam je sad, podstanari ste.. komentar svekrve je bio da kako ćemo mi financijski s troje djece, a poslije toga je rekla da nismo mi djeca, neće se ona petljat..

komentari okoline, prijateja manje više ok, jednaprijateljica mi je rekla da nisam normalna..

a meni eto, unatoć nekim poteškoćama lijepo s djecom, presretna sam što ću još tri godine biti s njima kod kuće.. želja mi je još i četvrto, iako nakon zadnjeg poroda ta želja je malo manja :)

zapravo, već je prešlo u zafrkanciju da sam ja stalno trudna, kao da ih imam 15-ero.. ali dobro, neka se ljudi vesele..

a što se tiče financija, unatoč podstanarstvu i malih prihodima, bolje raspolažemo lovom nego naši roditelji s boljim plaćama..

i da, imam 2 brata i 2 sestre i to je prava veselica kad se okupimo :))

Tri dana po rođenju mog prvog djeteta,poželjela sam drugo i ubrzo ostvarila.Poslije drugog složili smo se da bi voljeli i treće...ali imala sam va nmateričnu trudnoću,ostala bez jednog jajovoda,teške trudnoće,neimanje baka,ekonomski razlozi...odlučili smo da ako se desi ok ali ne idemo s namjerom.
Cijelo to vrijeme moja kuma kada god bi razgovarali o toj temi i mi rekli da nam je troje idealan broj,ona bi dobila infarkt i opirala se tome rukama i nogama.
Čvrsto je stajala pri tezi da joj je dvoje dovoljno.I...evo već je 4 mj trudna s trećim.
Totalno neplanirano ali ipak je od nekog totalno protiv prešla u protivnički tim:)A mi ćemo vjerojatno ostati na dvoje:(

Meni je mama rekla da ne smijem opet ostati trudna. Kad sam ostala treći put trudna, zezali smo se da ne smijem reći mami jer će me ubit (kao da sam samohrana teenagerica LOL). Ali, eto, nama se nije posrećilo da se bebica rodi... tko zna.

Moj svekar je komentirao vrlo ružno, da samo "Cigani i Bosanci imaju više od 2 djece", obzirom sam ja Bosanka, komentar je bio još teži.. Svekrva je urlala da radimo djecu a na svijetu nema dovoljno vode za sve(?!), dan danas nam spočitavaju za djecu. Sve dvosmislene i zločeste komentare prečujem, barem jednom tjedno se zalomi, što poznatima, što potpunim strancima. Ne zanima me, priželjkujem nam povećanje prije nego li me klimić ćopi! ;p

Lisice, grozni komentari :/ Pa koliko imate djece - da nema vode za njih? 100 000 000?!

Haha, i za mene kažu da nije čudo kad sam Hercegovka :lool:

Mene više ništa ne čudi. Stvarno ne znam šta bi mi netko mogao reći ili napraviti da me šokira.

Baš.. stvarno ružno..

ja nisam čula loših komentara ali da je bilo iščuđavanja...bilo je.Uglavnom od poznanika
ali krećemo se u društvu gdje od 7 parova tri para imaju po troje djece,jedni priželjkuju treće ostali su stali na dvoje
tako da mi nismo nikakve crne ovce
puno se svi družimo zajedno i uvijek je veselo...14 odraslih i cijeli razred klinaca :-)

Pa evo ja priznajem da sam imala predrasuda o velikim obiteljima. U doba mog odrastanja ovdje gdje živim dvoje je bilo optimalno, treće su imali rijetki, a za ove sa još većim brojem djece sam tek negdje usput čula. Tome su valjda pridonjeli i moji roditelji, ponajviše mama kojoj je imanje više od dvoje djece bilo ravno smaku svijeta.

I onda upoznam mm...i znate kako to ide sa upoznavamjem, pitam ga ima li brata ili sestru. A on mi na to odgovori da ima i sestru i 2 brata. Bolje da ne znate što sam tada u sebi pomislila :mrgreen:.

S godinama su se moji stavovi dosta smekšali, ali ipak ne toliko da sam ikad poželjela više od ovo dvoje kojih imam. Još uvijek se nažalost znam zateći kad netko dobije treće, četvrto...nastavi niz....dijete da se pomislim ( naravno, u sebi): Što im je ovo trebalo u životu?:oops: Nastojim se korigirati, ali neke su pregrade i ograde još uvijek unutar mene. :/

I koliko god velika obitelj može biti veselje i sreća, toliko zna donjeti i problema i stresa. Iz vlastitog iskustva tj iskustva mm mogu reći da to nije uvijek blagodat. Jer uvijek su prisutni i neki problemi (tipa bolesti, razvoda itd) koje onda svi skupa proživljavamo. No njegovi su pa ih volimo i pomažemo koliko možemo. I oni nas, naravno...

na stranu poneki ružni komentari, ali stajališta sam kao bodulica da se klima definitivno promijenila. i da je danas puno puno "normalnije" imati troje djece nego u doba naših roditelja. danas je troje "must have" :mrgreen:
četvrto je simpatično, ali ipak za malo čudit se :mgreen: a peto i dalje je, kad je riječ o društvenoj klimi danas, za puno čudit se.
jer, osim što je troje djece must have, danas je za roditelje neki must have i da imaju vremena za sebe.

Ja iskreno imam dvoje i nikad nisam čula neki ružan komentar u vezi toga i da želim i da mogu (financiski) imala bi još bez obzira na klimu i tuđe komentari.
I takvog sam mišljenja ako netko želi nek ih ima dvadeset ali zato što želi tu djecu a ne iz nekih krivih razloga.
A ljudi ko ljudi u svašta zabadaju nos i komentiraju i najlakše je nekoga prokomentirati i izružiti ali treba pogledati sebe svoj obraz i svoje dvorište pa onda gledati u tuđe

imam dvije sestre, bile smo rijetki primjer vise od dvoje. no medju nama je velika razlika u godinama, pa nikad nisam imala osjecaj da nas je puno.

sad u medju bliskim ljudima imam obitelji s 4 djece. one s tri su mi uobicajne, mi imamo dvoje, jer se ja osobno smatram prestarom da bi imala vise, a poznajem i one s jedinm.

prije mi je bilo cudno vise od dvoje/troje, ali kako ja sazrijevam tako mi i broj vise nije bitan.

U mojoj gimnazijskoj zbornici se nedavno vodila rasprava na ovu temu,komentari su bili grozni i sebicni. Nisu znali da sam ja na pocetku 3trudnoce(jako zeljene u 41.g)... Kad sam par tjedana poslje otisla na bolovanje zbog mirovanja,nisam se posebno pozdravljala. Tko ce kome vise zamjeriti,ne znam,ali jos cujem jeku tog razgovora..

Ja kad sam rodila drugo odlučno sam rekla da više neću imati dijece.Stavila spiralu kad je mala imala 4 mj.,podjelila večinu robice,i onda se nešto prelomilo u glavi i dok nisam ostala trudna želja je bila sve veća i veća,ali komentari okoline katastrofa.Sveki mi je za svaku trudnocu imala komentar.Dragi zna da mi je želja imati još barem jedno,a za buduće zlobne komentare vec imam smišljen plan(i ovaj put cu skrivat koliko cu moći).

Ja sam iz Podravine, a tamo nije baš bio običaj ni prije imati puno djece (da se zemlja ne bi dijelila).

Nema tu pravila. Tko misli da može postaviti na noge puno djece, nek ih samo ima. Meni je to simpatično, pogotovo kad vidim kako su takve brojne obitelji često krasno povezane i dobro organizirane, odnosi među braćom i s roditeljima su često puno bolji nego kod obitelji s manjim brojem djece. Ponekad mi bude žao što nisam imala i treće, ali obzirom na to da smo jedva uspjeli imati i ovu dvojicu, ne treba biti nezahvalan.

Ajme, kakvih sam se ja sve komentara naslušala. Pogotovo jer izgledam onako, malo mlađa nego što jesam, pa kad me vidi netko tko me ne pozna, pa zaključi da sam rodila prvo negdje sa 15...nedavno je mog sina nastavnik pitao imaju li on i njegova braća/sestre ista prezimena. Baš se ovih dana spremam na onformacije pa ću mu poći odgovoriti.

Ali više je pozitivnih nego negativnih komentara. Svi koji mene znaju, reagiraju jako pozitivno.

Inače, klima se skroz promijenila. Ovdje je trenutno situacija takva da su rijeđe obitelji sa dvoje nego sa troje djece. Nas sa četvero (ili više) ima manje ali to više nije tolika rijetkost

Mi nemamo negativnih iskustava, prije pozitivne. :-)

A i nismo više tako rijedki jer u razredu naše male ima jih više od pola sa po troje klinaca u obitelji, ostali po dvoje, samo je jedna curica jedinica.

U mojoj okolini troje djece je "normala". Velika većina mojih kolegica ima ili priželjkuje troje (dobar dio nažalost neće imati vremena za roditi treće, godine idu). I moji roditelji (koji imaju dvoje, mene i sestru), očekuju da ćemo imati treće dijete, iako ja nisam sigurna da ću htjeti treće, možda tamo negdje blizu 40-te. Moja mama uvijek žali što nije imala još jedno, ali niti joj je zdravlje dozvoljavalo niti su joj životne okolnosti išle u prilog.

Tako da je meni čudno to mjerilo da je dvoje taman.

Ali - sve više od troje je :-o i/ili :roll:.

klima se mijenja i meni je to osobito drago; smatram vrlo neukusnim i nepristojnim komentirati tuđe izbore u životu. bilo riječ o jednom djetetu ili više djece, uopće nije važno.
meni su obitelji s više djece uvijek simpatične i zamišljam kako kod njih mora biti živo - puno smijeha, suza, svađa, radosti, ljubavi, svega...

ja osobno malo malo pa maštam o možda još jednom, malo su neke okolnosti kod mene koje nisu baš najidealnije, ali tko zna...

što se tiče osuda vidim da su oni koji najviše osuđuju obično ljudi koji su bliski obitelji - moja rođakinja je za svoju najbolju prijateljicu rekla da je luda i blesava kad ide rađati tako stara treće, a žena uopće nije tooooliko stara i vidi se na njoj da uživa u djeci, meni je bilo mučno od takvog komentara. inače ona ima jedno i očekuje da svi poštuju njen izbor, što je u redu. ali se pitam zašto onda smatra da nije u redu da netko poželi i ima troje, zašto ne može podržati svoju prijateljicu i radovati se skupa s njom?
puno mi to govori o čovjeku, u svakom slučaju.

moja sestra ima četvero i zadnja dva puta je jedva smogla snage to saopćiti mami i ispada da sam se ja jedina radovala takvim vijestima :-o
ne mogu razumjeti zašto? trudna sa svojim vlastitim čovjekom, situirani, punoljetna, željeli djecu i ona se boji reakcije okoline. tužno.

inače sam primjetila da se imanje većeg broja djece često povezuje s neukošću :roll: i s neimaštinom, kao i sa vjerojatnošću da je riječ o roditeljima koji se ne posvećuju djeci i doživljavaju odgoj površno. koliko zapravo predrasuda i koliko neistina. ( trebaju malo zaviriti na ovaj forum pa bi brzo shvatili koliko su u krivu, hehe).
Bodulica kaže kako velike obitelji sa sobom ne nose samo radost i veselje i to je istina. sve obitelji nose i ovo i ono jer je to život a on sam po sebi nije samo dobro ili samo loše. samo što imam osjećaj da u velikoj familiji i tugu lakše podneseš kad je skupa podijelite...

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

nedavno je mog sina nastavnik pitao imaju li on i njegova braća/sestre ista prezimena. Baš se ovih dana spremam na onformacije pa ću mu poći odgovoriti.

---

:-o:evil: pedagoški, nema šta

Citiraj:

---

Sony prvotno napisa

U mojoj gimnazijskoj zbornici se nedavno vodila rasprava na ovu temu,komentari su bili grozni i sebicni. Nisu znali da sam ja na pocetku 3trudnoce(jako zeljene u 41.g)... Kad sam par tjedana poslje otisla na bolovanje zbog mirovanja,nisam se posebno pozdravljala. Tko ce kome vise zamjeriti,ne znam,ali jos cujem jeku tog razgovora..

---

:klap:

Iako sam se i ja od ranih dana naslušala neukusnih komentara na obitelji s više djece, uvijek sam se osjećala nelagodno i uvijek bih se bunila protiv takvih komentara. Uvijek mi je bilo žao što pored brata nisam imala i sestru i uvijek sam zavidila obiteljima s više djece, a najbolji prijatelji su mi bili susjedi, trojica braće.
Baš sam i jučer od mame čula komentar kako da imam šestero djece kao jedna L. u mjestu, ne bih toliko titrala maloj (odgovarala ne njezin plač), s tim da je to bio uvod u priču da me obavijesti da je dotična L. ovih dana rodila šesto... i ajme i jao pa zamisli.... Ja sam, kao i svaki put, rekla da ne vidim problem u tome da ima šestero ili osmero djece ako to oni žele i mogu.

Imam jedno i planiram imati još jedno, a da sam počela mlađa rađati, imala bih barem troje. Mada, prijateljica koja je sad preko 40 me me ovih dana obavijestila da je trudna po treći put..onako, slučajno i neplanirano... A ljepota cijele priče je da su oni godinama pokušavali imati dijete, bili na MPO nekoliko puta...i nakon nekoliko godina i pokušaja dobili curicu. Sljedeće godine dobili su ponovo curicu, prirodnim putem :) I sad, evo, treće, totalno neplanirano. Zezala sam je da je postala plodna pod stare dane, ali baš me dirnula vijest :)

Ali kako to da pored toliko djece Hrvatska i dalje ima negativan priraštaj? Onda sam se sjetila da je trećina mog razreda iz srednje (još uvijek) bez djece, a bio je mahom ženski razred, i blizu smo četrdesetima. Znači, trend ide u oba smjera, nema više toliko one zadanosti kao nekad - škola, posao, brak, djeca (dvoje). Danas su izbori puno slobodniji pa ako netko želi imati petero djece ili ne imati djece, ipak je manje osuđivanja i čuđenja. Kažem, manje, jer će glupih komentara biti uvijek i na sve - broj djece. izbor partnera, dojenje, izgled..itd. Ali kad je osoba slobodno izabrala i sretna je sa svojom odlukom, komentari sredine postaju malo bitni. Taman onoliko bitni da se dođemo požaliti na forum i da nastavimo dalje :-)

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

inače sam primjetila da se imanje većeg broja djece često povezuje s neukošću :roll: i s neimaštinom, kao i sa vjerojatnošću da je riječ o roditeljima koji se ne posvećuju djeci i doživljavaju odgoj površno. koliko zapravo predrasuda i koliko neistina. ( trebafizički i pju malo zaviriti na ovaj forum pa bi brzo shvatili koliko su u krivu, hehe).
.

---

:mrgreen: Za imati više djece naprosto sam talentirana, fizički i psihički:coffee::raspa:.
Fizički jer zatrudnim ekstra brzo (ili prevedi- na lekciji iz kontracepcije malo sam sjedila na ušima),dobar sam inkubator, čak i kad su me neke nedaće zadesile u trudnoći, moj organizam je to prevalio super...
Drugo, roditeljstvo je možda jedino područje na kojem bih se usudila reći da imam nekog talenta, imam živaca, volje, snage, a možda i nekog mota. Nisam blesava da ne vidim kako je komplicirano i gdje su problemi, gdje štekam i ne ide mi najbolje, ali tek sušajući koliko to neke druge opterećuje i da bi radije uzeli dadilju nego čistilicu ili peglericu, vidim da je to moje područje. Uzela bi razne pomagačice da mi olakšaju život, ali nikad dadilju.
Pa šteta bi onda bilo ne imati više djece.

Citiraj:

---

mame više djece,s kakvim se komentarima susrećete? ima li ih više pozitivnih ili negativnih? odgovarate li na njih, ako da, kako?

---

Komentari. Već s trećim je bilo ružnih komentara, ali, kao što netko reče, od osoba koje su i inače zlice pa ćemo to zanemariti.
Najava četvrtog dočekana je u selu u Dalmaciji (gdje su mi roditelji) kao- ajme, jadna ona, lipo je to ovde kod nas, ali je teško u gradu. Dakle, oni smatraju da je u maloj sredina lakše podići više djece, u velikom gradu ne.
Najviše su me razočarale žene, poslovne žene, na višim položajima, njihovi komentari vezani uz moj posao su me baš uboli.
Raspitivala sam se za honorarni posao jer ja mogu raditi od kuće, ako imam posla,
i pitala sam još za kasnije, kad se vratim, kad beba bude veća, no tako sam iza leđa (ne izravno) dobila pljuvačinu, da šta ja to uopće pitam, neka šutim i rađam, o kakvom ja to poslu fantaziram kad sam toliko pametna da sam trudna već s četvrtim...baš su bila takva poniženja da sam se šokirala, osobito s kojeg mjesta je to stiglo. Nisam nikad odgovorila ni na jedan komentar. Ne znam što bih rekla.

Citiraj:

---

smatrate li da se promijenila društvena klima tj društvena prihvatljivost imanja više od dvoje djece(nekadašnjeg zlatnog socijalističkog prosjeka generacije naših roditelja)

---

Možda malo i jest, ali ne dovoljno da bi to zabilježio i Državni zavod za statistiku

Citiraj:

---

u kojoj mjeri ljudi još uvijek misle da je imanje većeg broja djece znak zaostalosti, nepoznavanja kontracepcije kao takve, nebrige, nastavi niz...predznak siromaštva?

---

kod nas je znak "nebrige i siromaštva" tek onaj da nemamo primjeren auto, dakle , onaj u kojemu bi sigurno bilo vezano svih četvero djece. Baš sam se tu spremala otvoriti temu da prikupim sve info o tim autima, koji, kakav, cijena, pa da mi netko i ponudi kakav dobar (naravno, rabljeni)

Citiraj:

---

malo su me i ove kineske majke inspirirale na promišljanje o tome, posebno Nenini postovi,

---

da mi je znati što te je tko kod mene inspiriralo