Raspoređivanje novca u mjesecu

Dobar dan svima. Mozda neobicna tema u ovom dijelu godine, ali dodatno me ponukao na ovo ovaj 12.mjesec....jako puno troskova, planiranih i neplaniranih. Na drugu stranu solidna placa, Bozicnica ali opet se dovedem u situaciju da jedva docekam iducu placu.
Molim Vas za savjet kako rasporedite placu, kako se uskladjujete sa muzevim troskovima? Da li je budget zajednicki i sve troskove "prijavljujete" jedno drugome?
Ja na pocetku mjeseca od prilike znam sta imam troskova taj mjesec ali uvijek ima onih neplaniranih koji me zeznu...

Ovako nekako...plaća nam legne otprilike istovremeno, ja je doduše isplaćujem sama sebi pa u krizi i nisam baš, ali pričam o više manje normalnim uvjetima. Sa mog računa odmah platim kredit, sa muževog sve režije. Onda idemo u jednu veću nabavu, higijenske potrepštine, meso i sl stvari koje više manje znamo koliko trošimo na mjesečnoj bazi. Nakon toga dignemo jednom tjedno on i ja po par stotina kuna i to je ono za marendu, pazar, pekaru, ribarnicu. Ne volim baš malu spizu plaćati karticom jer onda mi se dogodi da nemam više osjećaj koliko sam potrošila. Na jedan posebni račun prebacimo svaki mjesec on i ja neku sumu i to je za registraciju, knjige na početku školske godine . Nekad prebacimo 200 kuna, nekad 500, nekad ništa. Npr u 12. nismo ništa jer više trošimo. Isto tako u travnju jer nam tad oboje djece imaju rođendan pa više potrošimo.

Eni, super tema.

Nama je isto prosinac kritičan jer imamo dosta obiteljskih rođendana uz sve troškove oko Božićnih poklona i troškova.
Božićnicu sam već unaprijed isplanirala za jedan meni drag trošak (slika za stan), pa mi nije žao.:-)

Nemam ti neki pametan savjet osim da su prosinac i kolovoz i inače ljudima mjeseci s više troškova (uz one mjesece kad su registracije auta).

Uvijek prvo ide na kredit i režije, pa onda ostalo. Kredit nam se odmah skine tako da se isplati plaća umanjena za iznos kredita.

Hello,

Bilo je već takvih tema - koliko trošite, koliko trošite na režije, tema o financijama i slično....

Evo, ovu sam doslovce prvu našla: http://forum.roda.hr/threads/86682-d...-zao-financije

Kako štedimo? Prijavljujem da otkazujem Diners s krajem godine. Ne treba mi. Plaća ide preko Zagrebačke banke, u okviru lepeze imam Master i to mi je dovoljno. Kartica je samo napast.

Što se tiče organizacije, nema tu nekih pravila. Svaka obitelj organizira se onako kako misli da je najbolje.

Muž i ja imamo odvojene tekuće račune, ali imamo zajedničku štednju (ZB Plus - punomoć uzajamno). On ima punomoć na mamin račun. Ja sam dugo imala na brizi dječje račune, ali sad su obojica punoljetni, pa ne moram. Sve ostalo je stvar dogovora. Npr. budući da imamo dva stana, ja plaćam sve režije jednog, a on sve režije drugog (tamo za sada nitko ne živi, ali sinovi povremeno koriste taj prostor za učenje i slično).

Hrana - naizmjence (jedan tjedni shopping plati on, jedan ja, ali dogovaramo se u stilu tko ima više lufta)
Odjeća - nismo baš nešto zahtjevni, češće moram natjeravati svoju mušku ekipu da naruči nešto novo.
Vozila - ja plaćam registraciju i sve troškove jednog auta, mm drugog. Sin mlađi češće vozi, jer ima studentski posao za koji mu to treba, pa toči gorivo kad mu zatreba.
Ostalo - štajaznam, zamjena krova na garaži - prema dogovoru. Ovo sam ja financirala, jer je garaža za moj auto, ali da sam bila kratka - dogovorili bi drugačije.

Prijavljujem mužu veće troškove i izdatke, npr. morat ću uskočiti roditeljima za rekonstrukciju krovišta, a to je iznos veći od 3 plaće, pa se dogovaramo iz kojeg ćemo džepa i na koji način.

Godinama živimo tako da na toj štednji imamo iznos od nekoliko plaća, što je "buffer" za izvanredne troškove, da se ne moramo zaduživati. Nismo neki etalon jer smo (kako da to kažem na fini način?? :mrgreen:) otprilike jednako štedljivi, a tek kad vidim djecu kako su škrta, mogu sagledati sebe u pravom svjetlu, hehehe...

Zašto je to tako? Vjerojatno iz mladosti - ja sam dugo duuuugo bila podstanar (dvadesetak godina), pa stalno imam potrebu držati lovu na štednji za svaki slučaj, a muž je iz iste vreće. Ne podliježemo baš nekakvim impulsnim kupovinama. Režije - gledam da npr. plin uplaćujem ljeti malo više, tako da me ne iznenadi zimska rata, pa mi je sad došao obračun da imam preplatu 1000 kn. Nije to višak, taman će se istopiti do kraja sezone grijanja, a da mi ne bude opterećenje.

Ljetovanje - godinama smo isto stavljali sa strane lovu (od božićnice, uskrsnice, honorara i slično - ono što nije redovni prihod) da ne rukne odjednom. Lakše je tako.

Neplanirani troškovi - paaa, jedan od dva auta je punoljetan, pa računam da se može dogoditi neki neplanirani popravak, a dijelovi nisu badava. Može krepati suđerica (to smo imali lani) po isteku garantnog roka, ali to rješavaš u hodu. Gledam da što manje peglam karticu na rate za sitne svote.

Eto, ništa pametno.... Sretno!

Mi sve imamo na četiri različita računa, iznos za režije, hrana, extra i štednja. Čim se na štednji skupi za nešto, a to je redovno od nekog dodatnog rada, to prenamijenim u svojoj glavi u plaćenu registraciju, knjige, božićne poklone i ne diram ni u najcrnijoj nevolji. Zvuči okrutno, ali kad čovjek na vlastitoj koži, iskusi kad se za stvarno nema( a ne da se nema za mobitel dvanaestogodišnjak u ili za frizuru) onda shvatiš da uvijek treba imati za kupit knjige. Da je to sine qua non...i s takvim stavom uvijek, ali baš uvijek, štedim. Šesteročlana smo obitelj, a dječjim doplatkom, očito ispod prosječnih primanja i trudimo se godinama da uspijemo izaći iz te kategorije, ali...

I da budete je zajednički, i sve troškove vodi jedno, drugo je uključeno minimalno.

Za pametno rasporediti svaki mjesec, a ne samo prosinac, ključno je od plaće odmah odvojiti određeni iznos i prebaciti na drugi, netekući račun. Netko 100 kn, netko 1000 ili više, ovisno o mogućnostima.

Tako i ja svaki mjesec sam napravila da mi oko 10. prebaci na drugi racun u banci 400 kn i jos ja sama kad imam viska para prebacim int.bankarstvom nesto novaca.
Imam na tome racunu vec lijepu svotu.

Za stednju kupim eure. Ako nešto mrzim to je prodati eure. Radije u minus odem :lol: ok, nedavno smo ipak kupili drugi auto umjesto bivšeg skoro punoljetnog, tu sam se morala oprostiti od malo veće svote istih.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Za stednju kupim eure. Ako nešto mrzim to je prodati eure. .

---

Potpisujem. S tim da nikad ne idem u minus. Bila sam valjda jedini put prije više od 20 godina

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Za stednju kupim eure. Ako nešto mrzim to je prodati eure. Radije u minus odem :lol: ok, nedavno smo ipak kupili drugi auto umjesto bivšeg skoro punoljetnog, tu sam se morala oprostiti od malo veće svote istih.

---

Ako može objašnjenje zašto kupuješ eure?

Imam nešto kuna na štednji i ne znam što bih s njima (osim potrošiti ih :mrgreen:). Zašto je bolje kupiti eure, a ne držati u kunama (osim što će Hrvatska uvesti euro za koju godinu)? Hvala.

Ja prvo od plaće izdvojim određeni iznos sa strane, stavim na posebni račun i to se ne dira. Čak imam i ciljani iznos godišnje kojeg želim uštedjeti.

Troškovi: muž - režije i za djecu, ja: hrana.

Svatko financira svoj auto :mrgreen:.

Ako trebam ući u minus, natempiram da to bude na dan kad mi sjeda plaća. Tako da nisam dugo u minusu, par sati svega.

Zato jer tako štediš - rekla ti je da ih ne mijenja natrag u kune. A možda je i starija generacija (kao npr ja) pa pamti loše dane inflacije a i uvijek je marka (njemačka) bila na cijeni.

A drugo ti je ovo da će uskoro to biti i naša valuta

Ne uvodi euro za koju godinu nego za točno jednu godinu ;).

I ja štedim u eurima, jedan razlog je to što ionako prelazimo na eure. Drugi je taj generacijski, tata je uvijek štedio u markama, pa je to tako i meni došlo. I treće, isti razlog - ono što je u eurima se ne dira, ili se teže dira, ne mijenjam ih ako baš ne moram.

Ok, hvala.

Mislila sam je li isplativije štedjeti u eurima nego u kunama (npr. bolja kamata na eure).

Vidim da su razlozi više psihološke naravi :-).

Ja sam dost' disciplinirana što se toga tiče. Ono što izdvojim - više ne diram. Snalazim se s ostatkom :mrgreen:.

Ne štedim uopće kroz neku štednju jer se na to plaća porez ;), a kamate su očajne, doslovce u lipama.
Samo prebacim neki novac na drugi račun (devizni).

Kao sto su naveli, stedim u eur iz cisto psiholoških razloga jer se tradicionalno teze odlučim to potrošiti nego kad su mi kune na računu.
Kamata je svugdje mizerna a porez se ne plaća na štednju nego na tu kamatu na stednju tako da je jos mizerniji iznos i od mizerne kamate a ionako ga skinu automatski. Time se uopce ne zamaram...

Ali da, od 1.1.2023 moram pocet štedjeti u necem drugom, mozda chf :lol:

:lol: :lol: :lol:

Da, da, dobro si primjetila!!! Moramo naći neku drugu valutu!

I da, hvala na ispravku, porez ide na kamatu… nisu neke pare, ali me živcira. Bogati s ogromnim parama ionako neće tako štedjeti.

Evo prosli blagdani...bila frka pa nisam stigla pisati.
Mi nesto definitivno krivo radimo ali ne znam sta da promjenim

A daj....ja napisala ogromnu poruku, samo mi ostalo 2 reda

Znaci,idemo iz pocetka

Ne razumijem sto mi obrise text? Poanta posta je bila da muz od svoje place,placa struju,stanarinu,vrtic itd i ostatak novca potrosi na hranu za svoju mamu te za svoje gušteve (kave,piće s prijat) a ja kupujem hranu, odjecu za djecu, rodjendanske poklone itd. Kako mudro rasporediti novac i ustedjeti? Kako rasporediti novac da imamo i na pocetku i na kraju mjeseca?

Sad jel ostatak svoje plaće ili dio ostatka? Ako je ostatak logično da nema prebijene pare!
Koliko vi tih rođendana imate mjesečno?
Očito ti trebaš već na početku staviti neku svotu sa strane koju nećeš nikako trošiti, odlučiš koliko je to, ciljaš akcije ako možeš kaj se tiče hrane i tog u dućanu, dosta se stvari može kupiti i po nižoj cijeni od pune
Recimo ja kupim kad vidim da je nešto na akciji 3-4 komada , to stvari koje znam da trošimo, ujedno nisam svaki dan u dućanu, nit ne šaljem većinom ni muža ( jer on ima sasvim drugu logiku i kupi štošta što ne treba,ali je za njegov gušt).

Citiraj:

---

eni prvotno napisa

Evo prosli blagdani...bila frka pa nisam stigla pisati.
Mi nesto definitivno krivo radimo ali ne znam sta da promjenim

---

Probajte dva tri mjeseca zapisivati sve troškove.

Ja sam provincijalka. S 18 godina došla sam u Zagreb i u prva dva tjedna otkrila da pojma nemam kako rasporediti novac koji imam. Nabavila sam tekicu i u nju par mjeseci pisala doslovno sve što sam potrošila. Trebalo mi je valjda pola godine da otkrijem gdje mi lova curi. Uglavnom je problem bio kupovina, jer sam doma bila navikla uzimati što mislim da treba i ne misliti puno unaprijed.

U to vrijeme imala sam pretinac u novčaniku gdje je stajala lova za kartu do doma i to se nije diralo nikad. Nakon toga sam počela kupovati odjeću samo od novaca koje bih sama zaradila, a ne od onog nevelikog iznosa koji su mi davali roditelji u okviru svojih mogućnosti. Bome sam se brzo pripametila.

Kasnije sam dugo godina bila podstanar i morala sam uvijek imati novac za stanarinu. Nije baš bilo lufta za neke uštede, ali otkad imam tekući račun, ne volim minus, a ni kupovinu na rate ako se može izbjeći.

Eni, mozda jednostavno nemate dostatne prihode da bi stavili i po strani, ako se mozete pokriti da prezivite mjesec, to je to. I to je nesto.
Nemam ti nista pametnije za reci.

Citiraj:

---

eni prvotno napisa

Ne razumijem sto mi obrise text? Poanta posta je bila da muz od svoje place,placa struju,stanarinu,vrtic itd i ostatak novca potrosi na hranu za svoju mamu te za svoje gušteve (kave,piće s prijat) a ja kupujem hranu, odjecu za djecu, rodjendanske poklone itd. Kako mudro rasporediti novac i ustedjeti? Kako rasporediti novac da imamo i na pocetku i na kraju mjeseca?

---

Da li ima prostora za ustedu kod muza obzirom na primanja?
Da li ima kod tebe?

Ne znam koliko su vam troskovi stanarine i rezija, to je fiksno i nema previse prostora za ustedu. Isto tako ne znam koliko muz trosi na hanu za mamu i gusteve, to nije fiksno ili je djelomicno fiksno , tu ima prostora za ustedu.

Stose tice troskova koje ti pokrivas, na njih se svakako moze djelomicno utrjecati. Onosno , do neke mjere, ali jesti se mora. Racunaj da mjesecni trosak hrane po osobi u obitelji bude oko cc 600 kn, to je neka donja granica .
Odjeca i pokloni su mjesto gdje ima dosta proatora za ustedu. Ne znam koje iznose trosite inace.


Auto, benzin , kino/kazaliste, putovanja...tko to pokriva?

Možda stvarno ne zarađujete dovoljno. Hrana i režije su užasno skupi i masa ljudi jedva pokrije i to, a kamoli da uštedi.

Moj tata recimo svaku kunu okrene ne 2x, nego 7x. Svaku, ali bas svaku namirnicu kupuje na akciji iz letka. Kad dođe kod mene i otvori frižider samo počne nabrajati - “ovo si platila 60kn je l da? Ja sam našao za 30”.
Ja nemam vremena za takve stvari, iskreno ni volje, a tata me uvjerava da bi uštedila 500 do 1000 kn mjesečno da se ponašam ko on, perem veš tad i tad i slično…

Meni je to preveliki vremenski luksuz, ja si ne mogu to vrijeme priuštiti… recimo neki dan uzimam wc papir dok dečko slaže tu marku na policu. I govori mi doslovce: sutra će vam to biti 10 kn jeftinije u drugom dućanu. Ja se nasmiješim i zahvalim, a u sebi mislim “ma nema šanse da za 10 kn idem tamo”.

Ali ako ne zarađujete kao par 10.000-15.000-20.000 kn (i još ovisno imate li veći kredit, stambeni kredit, dva auta, podstanarstvo…) jedina opcija je brojiti svaku kunu i gledati gdje odlazi. Kupuješ li dječju odjeću u Pepcu ili H&M-u ili ne znam sto je skuplje? Poklon za rođendan za 50, 80 ili 200 kn?

Pričala mi prijateljica kako je htjela kupiti zdjelicu za 10 kn usput kad je negdje išla da tamo stavi neku hranu. A mama ju je odgovorila od toga jer ima ona kutiju od sladoleda pa će ponijeti to, zašto da baca 10 kn bezveze.

Nema drugog načina, ili puno zarađuješ ili svaku kunu gledaš… (naravno netko radi oboje, a netko nijedno) jer ako ne gledaš one samo cure i cure.

Nikad neću zaboraviti kad sam prisustvovala situaciji gdje vrlo bogata osoba raspravlja o kupovini peciva na drugom mjestu jer je 50 lipa jeftinije. Je trebala malo veća količina tih peciva, al ono… e takvi ljudi štede jer uzmu tih 10-20-30-50 kn i stave sa strane ;).

Ma jasno da se ispod nekog iznosa ne moze ici .
I jasni da postoji neki minimum za pokrivanje trskova.
Nije isto kad par mjesecno ima primanja 10 tisuca, ili 15 tisuca ili 20+ tisuca.

Nije isto, ali ovisi i o lifestyle-u.
Netko ima takav da od 20.000 ništa ne ostavi sa strane, a netko od 10.000 ostavi.
I osim lifestyle-a druga ključna stavka je stanovanje - jesi skroz stambeno zbrinut ili imaš nemali stambeni kredit/kredit za adaptaciju/podstanarstvo i sl.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Nije isto, ali ovisi i o lifestyle-u.
Netko ima takav da od 20.000 ništa ne ostavi sa strane, a netko od 10.000 ostavi.
I osim lifestyle-a druga ključna stavka je stanovanje - jesi skroz stambeno zbrinut ili imaš nemali stambeni kredit/kredit za adaptaciju/podstanarstvo i sl.

---

Ne mozemo o stilu zivota dok ne znamo primanja.
I fiksne troskove ( stanarina/kredit, rezije, vrtic...)
Tek nakon toga mozemo o stilu zivota i mogucnosti za ustedu.

Pa da… al ja recimo znam ljude… supružnici imaju mjesečno oko 15.000 zajedno. Nekretninu su nasljedili i uredili su je od ušteđevine onoliko moderno i kvalitetno koliko su mogli s ušteđevinom. Djeci odjeću kupuju u Pepcu, NKD-u i slično… ne izlaze u kafiće, možda par puta godišnje u pizzeriju, uštede pare pa si plate izlet ili nešto veće kupe. Poklone za dječje rođendane kupuje u Ofertisimi. Neka veća stvar u kući koju djeca žele kupuje se isključivo iz dječje ušteđevine.

Druga obitelj, imaju zajedno oko 12.000, nekretninu su nasljedili, ali su digli nemali kredit da bude lijepa i moderna. Oboje roditelja puši nemali broj cigareta dnevno. Svaki dan jedu grickalice i piju gazirani sok. Nekoliko puta mjesečno objavljuju slike iz izlazaka. Majka voli nakit od plemenitih metala, a djetetu ponekad kupi neku skuplju sportsku marku. Za dječje rođendane daje 200 kn, za božićne poklone ide u minus ili na 10 rata.

Eto, o takvom lifestyle-u pričam.
Ne o razlici između nezaposlene osobe na socijalnoj pomoći i lifestyle-a poznate instagramuše.

Ali mislim da za savjete ovdje nije bitno da pokretačica teme nabraja što i koliko plaćaju nego da sama osvjesti što koliko plaća i čega od toga se mogu ili žele odreći ili kupovati takvu stvar manje skuplju.

Imali smo ovakvih tema.
Ja sam, kad mi je bilo bitno paziti na svaku kunu, odlucila koliki iznos ide mjesecno za hranu. Dnevno je tad bilo 100 kn. U to je bilo ukljucen iznos za higijenske potrepstine. Nas je 4.
Novce sam digla na bankomatu i nijd bilo dizanja novaca dodatno za to.
Iznos koji omas na hrpi i kad vidis kako se topi ako ne pazis, brzo se resetiras.

Ne znak kolika su djeca. Al djeciji rodjendani su bili pristojna stavka u budgetu. Imam dvoje. Znalo je biti i po dva rodjendana za vikend. Za cure je lakse. Al decki i legici bilo zanimljivo.

Rezije se moraju platiti.

Novci za guste isto gotovina. Pa rasporedi mjesecno.

Eda kupovina na rate. Moze za stvari koje su bitne i hitne. Ali za nesto npr. svodja mi se ova majica pa cu je na rate. Nop. Nema toga.
Ukoliko ste u minusu tako ga mozete sanirati.
Pa nakon toga vec ste shvatili di vam curi i tu pripazite.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Eni, mozda jednostavno nemate dostatne prihode da bi stavili i po strani, ako se mozete pokriti da prezivite mjesec, to je to. I to je nesto.
Nemam ti nista pametnije za reci.

---

Ma nije, napisala je u prvom postu da imaju solidne plaće i božićnicu. Jednostavno moraju naučiti gledati unaprijed i planirati + ostavljati sa strane nešto za neplanirane izdatke, koji su uvijek mogući.

Bratemili, barem danas ima svih mogućih načina za bilježenje - hoćeš olovku ili papir, hoćeš telebanking, hoćeš xls tablicu, hoćeš neku aplikaciju na mobitelu (nemam, ali vjerujem da postoji) gdje se lako može pratiti ulaze i izlaze. Što se tiče bračnog druga - tu funkcionira samo dogovor, jer uzalud jedan štedi i skuplja ako drugi nemilice troši... Ljudi moraju sjesti za stol, otvoriti karte i dogovoriti što i kako žele, gdje misle biti za godinu-dvije, kako će to postići, čega se ne mogu riješiti (sirius je nabrojila sve bitno), a gdje ima prostora za uštede.

Problem je u tome što je danas tako lako potrošiti lovu, a da ni ne osjetiš... Kartice, rate, online kupovine, sve je podešeno tako da ti lova lakše ode iz džepa nego što u njega ulazi. Kad to vidim, drago mi je da su (za sada) moja djeca pokazala odgovoran odnos prema svojim financijama.

Tocno, nisam uopce povezala da je to otvaracica teme, pa je to vec navela gore.

Evo malo tuđe pameti:

https://zeneinovac.com/kako-podijeli...odel-50-30-20/

(Offt. Ja sam skeptična prema ovakvim razdvajanjima kako je navedeno u naslovu portala - financijski neovisne ŽENE, pa onda ŽENE u inženjerstvu, ŽENE u poduzetništvu... kao da nismo ljudi, nego posebna kategorija, ali s druge strane - kad vidim kako se rapidno urušavaju ženska prava u zadnja dva-tri desetljeća, možda baš tako i treba...)

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Pa da… al ja recimo znam ljude… supružnici imaju mjesečno oko 15.000 zajedno. Nekretninu su nasljedili i uredili su je od ušteđevine onoliko moderno i kvalitetno koliko su mogli s ušteđevinom. Djeci odjeću kupuju u Pepcu, NKD-u i slično… ne izlaze u kafiće, možda par puta godišnje u pizzeriju, uštede pare pa si plate izlet ili nešto veće kupe. Poklone za dječje rođendane kupuje u Ofertisimi. Neka veća stvar u kući koju djeca žele kupuje se isključivo iz dječje ušteđevine.

Druga obitelj, imaju zajedno oko 12.000, nekretninu su nasljedili, ali su digli nemali kredit da bude lijepa i moderna. Oboje roditelja puši nemali broj cigareta dnevno. Svaki dan jedu grickalice i piju gazirani sok. Nekoliko puta mjesečno objavljuju slike iz izlazaka. Majka voli nakit od plemenitih metala, a djetetu ponekad kupi neku skuplju sportsku marku. Za dječje rođendane daje 200 kn, za božićne poklone ide u minus ili na 10 rata.

Eto, o takvom lifestyle-u pričam.
Ne o razlici između nezaposlene osobe na socijalnoj pomoći i lifestyle-a poznate instagramuše.

Ali mislim da za savjete ovdje nije bitno da pokretačica teme nabraja što i koliko plaćaju nego da sama osvjesti što koliko plaća i čega od toga se mogu ili žele odreći ili kupovati takvu stvar manje skuplju.

---

Mnoge poznam koji žive van svojih mogućnosti. Imaju lijepa primanja koja bi trebala biti dostatna za komotan život ali jednostavno trend imanja svega je nezaustavljiv.
Vjerujem da je u ZG i okolici još više to uočljivo nego u siromašnoj Slavoniji. No i kod mene često bolja primanja znače da se troši više nego se zaradi. Ponuda svih tih divnih gadgeta i ostalih koječega je sve veća i teško joj je odoljeti.
Uz bilježenje na što lova ide mislim da je najpametnije imati neki trajni nalog za ekstra račun koji je za nedaj bože ili neke veće troškove poput registracije i sl.
MM i ja smo imali zajednički budžet, jedno drugom prebacivali kada je trebalo. Ja sam svoje troškove i planove/želje prijavljivala jer imam to u sebi da baš ne znam s parama, a on je lik koji je 7 puta okrenuo kunu. I glavna parola mu je bila da se štedi dok se ima.

A kak se sad slalaziš?:ghug:

unazad dvije godine nam se i način života promijenio, ne putujemo, ne izlazimo a opet djeca su narasla pa su njihovi troškovi puno veći.
Naučio me gledati na svaku kunu. Imali smo više troškova, nekih projekata koje smo započeli od prije i za koje sam imala novac, s time sam pri kraju i mislim što semene tiče kuće je gotova. Osim nekog redovnog održavanja.
Kupila sam stan od neke imovine koju smo prodali jer nam više ne treba. Baš sada gledam namještaj za njega pa sam na mukama. Najdraže bi mi bilo da ga mogu neopremljenog iznajmiti.
Al isti princip, novac koji nam nije nužan a kaplje ostavljam sa strane za neke nepredviđene situacije.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Možda stvarno ne zarađujete dovoljno. Hrana i režije su užasno skupi i masa ljudi jedva pokrije i to, a kamoli da uštedi.

Moj tata recimo svaku kunu okrene ne 2x, nego 7x. Svaku, ali bas svaku namirnicu kupuje na akciji iz letka. Kad dođe kod mene i otvori frižider samo počne nabrajati - “ovo si platila 60kn je l da? Ja sam našao za 30”.
Ja nemam vremena za takve stvari, iskreno ni volje, a tata me uvjerava da bi uštedila 500 do 1000 kn mjesečno da se ponašam ko on, perem veš tad i tad i slično…

Meni je to preveliki vremenski luksuz, ja si ne mogu to vrijeme priuštiti… recimo neki dan uzimam wc papir dok dečko slaže tu marku na policu. I govori mi doslovce: sutra će vam to biti 10 kn jeftinije u drugom dućanu. Ja se nasmiješim i zahvalim, a u sebi mislim “ma nema šanse da za 10 kn idem tamo”.

Ali ako ne zarađujete kao par 10.000-15.000-20.000 kn (i još ovisno imate li veći kredit, stambeni kredit, dva auta, podstanarstvo…) jedina opcija je brojiti svaku kunu i gledati gdje odlazi. Kupuješ li dječju odjeću u Pepcu ili H&M-u ili ne znam sto je skuplje? Poklon za rođendan za 50, 80 ili 200 kn?

Pričala mi prijateljica kako je htjela kupiti zdjelicu za 10 kn usput kad je negdje išla da tamo stavi neku hranu. A mama ju je odgovorila od toga jer ima ona kutiju od sladoleda pa će ponijeti to, zašto da baca 10 kn bezveze.

Nema drugog načina, ili puno zarađuješ ili svaku kunu gledaš… (naravno netko radi oboje, a netko nijedno) jer ako ne gledaš one samo cure i cure.

Nikad neću zaboraviti kad sam prisustvovala situaciji gdje vrlo bogata osoba raspravlja o kupovini peciva na drugom mjestu jer je 50 lipa jeftinije. Je trebala malo veća količina tih peciva, al ono… e takvi ljudi štede jer uzmu tih 10-20-30-50 kn i stave sa strane ;).

---

Ja radim identično kao tvoj tata i garantiram da to nije nikakav gubitak vremena. Ionako radiš popis za dućan, svejedno je radiš li ga uz letak ili iz glave, a u dućanu si puno brže gotova s popisom nego bez i hrana ne propada ako imaš plan što ćeš kuhati taj tjedan. Doduše ja idem isključivo u Konzum jer mi je najbliži i već znam gdje što stoji, poznajem marke itd. Mislim da nije ključno ići u 5 različitih supermarketa.
Idem jednom tjedno i to je to, 30 min po šopingu. Ne moram se svaki drugi dan zaletit do dućana jer evo baš mi fale jaja, mlijeko ili maslac ili što već. Za pregledati letak i napraviti popis mi treba max 10 minuta. Možda bi u početku bilo duže, sada je bliže 5 minuta. Za nas 3 (muž, ja i dijete koje ima 2 godine) potrošimo cca 1600kn na hranu i kućanske potrepštine. A jedemo dobro i fino. Ribu kupujem isključivo na akciji, jedemo je 1-2x tjedno, sad sam kupila 2kg brancina za 33kn/kg i smrznula. Za 2 tjedna će vjerojatno biti orada za 40kn/kg. Pastrva je često 25kn/kg. Kupim i dimljenog lososa, kad je na 40%.
Svi volimo zrnati sir koji je svaka cca 3 tjedna snižen 30% pa kupim 4-5 pakiranja i traje mi taman do iduće akcije. :-)
I tako za doslovno sve namirnice. Jedino banane kupujem po punoj cijeni jer nikad nisu na akciji, a mali ih jako voli. :mrgreen:
I ne kupujemo nikakve sokove, ne zbog štednje, jednostavno ih ne pijemo.
Evo npr ovaj tjedan je na akciji bio Paloma wc papir za 1,50kn/rola, inače je 2,90kn. Kupila sam 3 pakiranja i to će mi trajati do iduće akcije kad će možda Zewa ili neki drugi biti 1.50kn/rola.
Tablete za suđericu nikad u životu nisam kupila po punoj cijeni, svako malo su snižene 40-50%, pa kupim Somat za 1kn/tbl, 2 velika pakiranja koja mi traju mjesecima...u međuvremenu opet bude neka akcija pa popunim zalihe.

Što se tiče režija veš mašinu i suđericu palim isključivo navečer. Mislim da je to cca 30kn mjesečno uštede. Živimo u 40 kvadrata pa režije stvarno nisu velike + grijemo se na toplanu, cca 1200kn mjesečno za režije.
Imamo povoljne pakete za mobitel na bonove, ukupno 100kn/mj za muža i mene. Kupili smo normalne mobitele za gotovinu i imamo ih dok ne krepaju, ne uzimam ništa na pretplatu, ništa na rate. Nemamo kreditne kartice niti ćemo ih ikad imati.
Odjeću malom kupujem u Pepcu. Inače nismo baš od šopinga i imamo mali stan pa se pokušavamo ne zatrpavati odjećom. Muž i sebi kupuje obične pamučne majice u Pepcu za 18kn.
Sve to nam stvara prostor da kad nam treba nešto veće i dugotrajnije, bilo kućanski aparati ili autosjedalica za dijete ili kaput npr., to možemo financirati bez problema u gotovini.

Primanja su nam sad iznadprosječna. Tako smo vodili kućanstvo kad je radio samo MM i kad smo živjeli na 7000kn mjesečno. I samo smo nastavili kad sam se ja zaposlila a on promijenio posao.
Sad štedimo za veći stan, a kroz neko dogledno vrijeme ćemo trebati i novi auto.

Ono što smatram apsolutno ključnim za uspostavu kontrole nad financijama je kao što je Peterlin rekla, voditi evidenciju. Mi svaki tjedan upišemo sve troškove i znamo točno koliko na što trošimo. Na to MM potroši oko 15 min tjedno.

Kartice nisu popularne kad se priča o štednji, ali meni je puno lakše kontrolirati troškove kad plaćam karticama. Skoro sve plaćamo Mastercardom i jednom mjesečno dobijem obračun. Ako je taj iznos velik, mogu točno vidjeti na što smo potrošili novac. Kad plaćamo gotovinom, novac jednostavno nestane bez traga.
Navikla sam kupovati u Konzumu online. Tako mogu puno bolje kontrolirati što kupujem i prije blagajne znam ukupan iznos. Proizvode koji su na akciji kupujem u većim količinama, da mi izdrže do slijedeće akcije. Ono što nije na akciji obično kupujem kad imam kupon za 10% popusta. U DM idem kad je žuta srijeda i kupim zalihu za cijeli mjesec.
U H&M-u kupujem s 10% popusta u zamjenu za recikliranu odjeću. Sad sam uzela i Diners zbog popusta na D-utorak. U CineStaru koristim njihovu karticu, za nadoplaćenih 600 kn se dobiju 4 besplatne karte. Te karte trošimo kad je viša cijena, a inače nastojimo ići u kino kad je niža cijena karata.
Kad putujemo odsjedamo u apartmanima i uglavnom sama kuham. U hotele idemo samo kad ulovimo neku super akciju van sezone i na najviše par dana.
Djecu smo naučili da ne mogu uvijek dobiti sve što ugledaju i super su to prihvatili.
Ne pušimo.
Ne mogu reći da doslovno gledamo na svaku kunu, ali nikada ne plaćam bez razmišljanja o tome treba li mi to i mogu li to negdje drugdje dobiti jeftinije. Nadam se da ću s vremenom (možda kad uspijemo preseliti u veći stan?) ipak postati opuštenija s novcem.