moj Dian...

:heart: 25.06.2006
legli smo u 2h u noci jer smo imali neke goste.u 4h ujutro meprobudila bolna kontrakcija,kao grc u donjem dijelu trbuha.ustala sam se,osjetila sam potrebu da idem na wc.nisam htjela da panicim i da budim a.jer mi se u posljednje 2sedmice desavalao svako drugi dan da imam lazne trudove,sa razmakom od 5min, a bol kao menstrualna,i drze me cak vise od 8sati.
na wc-u me uhvatio jos jedan i tu sam shvatila da je to to,da stvarno boli,a ne kao ovi do sad.odlucila sam se istusirati da vidim da li ce voda imati nekog efekta.A.se u medjuvremenu probudio i nazvao kliniku,objasnio im da vec sat vreman imam bolne trudovesvakih (cini mi se)6min.
u 5.30h smo bili u klinici.prikljucili su me na ctg.trudovi su postali neregularni,ali sa istim intenzitetom bola.u 7hujuto je dosla druga smjena,ja otvorena 1ipo cm.smetalo mi je da mi bilo ko prica ili me dodiruje,pa cak i A.tako da sam ga pustila da drijema.i on je bio izmoren s obzirom da vec sedmicama nespavamo "u komadu".
rekli su nam da predjemo u radjaonu jer tamo ima wc(a ja sam trcala svako malo)i jer to jutro nije bio niko drugi,tako da smo bili komotniji.
(to je klinika u ch,ni blizu nasim rodilistima,vise kao hotelski smjestaj)
sat u radjaoni se pokvario noc prije tako da nismo imali predstave o vremenu.zamolila sam babicu da A.donese komotniju stolicu,a on mi je rekao da sam jedina zena kojau toku poroda misli na komfort muza i na to kako joj je pas(koji je ostao sam kod kuce :( )tu su poceli nenormalno jaki trudovi.iz pocetka sam ih uspjevala prodisati,kasnije me uhvatila panika i nisam imala vise snage s obzirom da sam spavala nepuna 2sata.molila sam babicu da mi daju epiduralnu,ali nisu mogli dok nebudem otvorena 3cm,inace postoji rizik da anestezija zablokira cijeli proces otvaranja.ja sam se samo topila po krevetu,cak mi se u momentima cinilo da da se vidim odozgo,kao d alebdim iznad sebe.A.me je samo tuzno gledao nemocan.ja sam se trudila da disem kao sto smo ucili na kursu,gubila sam snagu,znojila se...zatim sam zatrazila da probam u kadi,bila sam ubjedjena da ce mi voda pomoci.sve je bilo ok dok nije naletio prvi trud,puno jaci od ostalih.osjetila sam kao malenu eksploziju u stomaku,pukao mi je vodenjak.babice su pregledale otkkucaj srca bebe.prestajalo je kucati u trudu.primjetila sam da su se uspanicile,preplasila sam se,a one su govorile kako je sve ok i uporno pricale o tome kako kadi fali jedan dio i kako voda otice,to me strasno nerviralo.zatim je slijedio neki nenormalni trud,nenormalno jak i nenormalno dug,ja sam pitala"sta se desava?zasto ne prolazi?"otkucaji bebinog srca i dalje slabe u trudu.kad je trud prestao vratila sam se n akrevet,opet su me prikljucili na ctg.svaki trud rad srca bebe je opadao,one su uporno govorile kako je sve ok,kao da sam luda.vidjela sam koliko su se smele i prepale.pregledala me jos jednom,2ipo cm.rekla mi je da ce insistirati kod dr.d ami daju epiduralnu.anesteziolog je stigao za 15tak min.dok su me pripremali imala sam grozne kontrakcije,bila sma u transu.nisam imala vise snage ,samo sam se znojila i molila Boga da anestezija sto prije reaguje i da bude sve ok sa mojom bebom.A.je ,jadnicak,i dalje samo tuzno gledao,meni je puno znacilo sto je bio tu.
napokon,epiduralna je pocela djelovati,osjecala sam samo laganu bol u desnoj strani.dr.je bio divan,stvarno za pohvale.dosla sam sebi.nakon 15-20min babica me opet pregledala.meni je tad bilo svejdno,vise me nije bolilo,zezala sam se s A.dok me pregledavala uzviknula je "nije moguce!"ja u strahu:"sta je sad?"kad vidim smije se i kaze:" sad ti preostaje samo da guras,skroz si otvorena,a beba se lijepo spustila."nisam mogla da vjerujem.,priej nepunih pola sata sam bila otvorena samo 2i pol cm.i tako smo "poceli".trebalo mi je nekoliko napona jer sam se zbunila i umjesto da guram puhala sam.osjecala sam glavicu kako se spusta,dali su mi kisik jer je bebi i dalje srce slabije kucalo u trudu.osjecala sam da je glavic askroz sisla i kako se koza rasteze.u tom momentu mi nije bilo vazno dali ce me rezati,iako sam se toga puno plasila,jedva sam cekala d avidim to moje malo cudokoje sam nosila,mazila i volila svih proteklih mjeseci.svi su se smijali kad sam pitala koje mu je boje kosa.tad je stigla doktorica i sa osmjehom rekla:prije pola sata ste me zvali da mi kazete da nece do veceras da je samo 2cm otvorena,da bi me sad nazvali i rekli pozuri ona radja".rekla sam A.da sjedne jer je bio blijed.skupila sam snagu a sestra mi je pomogla u zadnjim naponima malim pritiskom na stomak.osjetila sam kako glavica izlazi,zatim i ramena,pogledala sam dole,bio je ljubicast i samo je malo zaplakao.ja sam samo ponavljala:"ljubavi mamina!A.jeli sve u redu?"A.je plakao .zagrlio me je i govorio mi kako sam bila super i kako me voli.stavili su mi mog Diana na prsa umotanog u peskir,bio je jos krvav,ali najljepsi.gledali smo se,a ja sam bila ponosna na sebe i na njega sto smo uspjeli.to je definitivno najsrecniji momenat u nasim zivotima.svi su rekli da je Dian isti tata.on nas je samo gledao mutnim okicama.ja sam samo ponavljala LJUBAVI MAMINA!
rekli su nam d aje imao 4kruga pupcane vrpce oko vrata,da je zbog toga opadao rad srca i d asu do zadnjeg momenta mislili da cu morati na carski rez.
okupali su ga,goila mu je voda.dali su mi ga,odmah je poceo da sisa"kao veliki".
tako se rodio nas Dian,3120gr.dug 50cm,u 12sati i 13min.tacno na dan termina!
u 2h su ga odveli pediatru,a mene u sobu.ubrzo su nam ga donijeli.nismo skidali oci sa njega,najsretniji sa nasim malim cudom...mama i tata :))

:heart:

Lijepa priča! Čestitam od srca! :heart:

divno i dirljivo. cestitam vam svima, bili ste stvarno hrabri.

Čestitam na novom članu obitelji! Uživaj! :heart:

hvala vam cure :heart:

Čestitke od srca! :love: malom borcu!

I opet se rastulih!
Čestitke na malom borcu koji ima vrlo lijepo i neobično ime

Lijepa priča i sretan kraj!
Pusa malom dečkiću neobičnog imena!

čestitam od srca!!!!! :D

Čestitam od srca sretnoj obitelji! :D

:D čestitam, :love:

čestitam :heart:

Čestitke i od mene :love:

hvala mnogo svima. :heart: :heart: :heart: