Printable View
Neznam kako da nazovem topic. Npr. Mejra jede iskljucivo van hranilice a to je negdje pocelo nakon godinu dana. Ahmedu ne planiram tako lako popustit. E sad, ima tu jos dosta stvari kod kojih kao prvi put roditelj pogrijesis a mislis da drugi put neces zakazat.
Jeli fer prema Ahmedu da imamo razlicita pravila za njega i seku? Kada skuzi nece li mislit 'pa oni nju vise vole, ona smije ovo ono'...
Prevaspitavati Mejru nemam ni zivaca ni volje. :/ Ne zelim da se A. osjeca manje vrijednim...
Ja već neko vrijeme razmišljam na tu temu.
Nemam drugo dijete, ali planiram :) ,
i onda počnem razmišljati što ću sve napraviti drugačije.... pa me uhvati neka tuga što nisam tako i sa Markom.
Žao što se nismo nosili u marami... što nismo koristili platnene pelene...itd.
To planiram sa drugom bebom, pa imam osjećaj kao da sam ga zakinula na neki način... :(
To je valjda tako kad si prvo dijete [i ja sam imala tu (ne)sreću].
Oni su dvije godine razlike i za neke stvari možeš imati različita pravila, iz čistog razloga što je seka starije od brace.
Ali za većinu stvari neće biti dobro da koristiš različita pravila, niti za vas niti za njih kao brata i sestru. Oni su oboje tvoja djeca i zaslužuju isti tretman.
Ako si negdje pogriješila u odgoju sa starijom curicom, nije kasno da to ispraviš, čak naprotiv, iskoristi brata kao povod da uvedeš nova pravila i ne odustaj kod prvog pokušaja.
Djeca, ustvari, vole pravila. Ona im daju osjećaj sigurnosti. Samo im nikada ne uskraćuj svoju ljubav. Sve ostalo će podnijeti.
ja uglavnom pravim iste greske. Pa sad recite "na greskama se uci" :/
Mislim da i hoćeš ne možeš dva djeteta jednako odgajati. Oni su različiti, pa im i odgoj mora biti različit, a i ti si se promijenila. Ne moraš imati grižnju savjesti što kod prvog djeteta nisi znala sve ono što sad znaš. Normalno je da ćeš to primijeniti u odgoju drugog djeteta i da ćeš se ispravit u onome u čemu misliš da si griješila. Za tvoju M. je utješno da ima i prednosti u tome da si prvi: ona je imala nepodijeljenu pažnju i usredotočenost roditelja dok nije dobila bracu. Ona je prvijenka, kako god okreneš.
Ja sam najstarije dijete, imam dvije mlađe sestre. Činjenica je da je moj odgoj bio daleko stroži nego njihov, pogotovo od najmlađe. Ali, na neki način, mislim da sam od roditelja ja najviše dobila. Iako su se oni iz petnih žila trudili da budemo jednake u svemu.
A puno ovisi i o temperamentu djeteta, možda nešto što je Mejri bilo teško prihvatiti i prilagoditi se (pa ti imaš osjećaj da nisi dobro postuplila kao roditelj), Ahmed prihvati bez problema.
Kao npr. to sa hranilicom... neka djeca ne vole sjediti u njoj, dok je drugoj to gušt. ;)
Ma joj..gdje je puno dima tu nema vatre...jucer se 'uhvatim' kako vadim A. iz hranilice i postavljam si na krilo da bi papo. Skuzila sam sta radim. Naravno nije vise dobio ni kasikice...ako je gladan jesti ce i u hranilici...malo je sve to teze nego sto sam mislila.
Znate kada ledate tudju djecu. Pa si pomislite ili cak naglas kazete: e pa sto si mu to dopustila? A onda ta mama tebi kaze; e vidjeces kada i ti ih budes imala :P
Imam dva sina. Razlika pet i po godina. Odgojne metode, pravila, kazne nagrade... trudili smo se da sve bude isto drugi kao i prvi put. Ali kao što netko napisa - djeca su različita i teko ih treba gledati i odgajati. Marko (stariji) vrlo razumno, poslušno, samostalno i kreativno dijete. Vrlo brzo je naučio što smije, a što ne. Ako je bila u pitanju kazna, (time out na fotelji) prihvatio je odgovrnost za svoj nestašluk ili postupak zbog kojeg je u njoj bio. Odlazak u trgovinu nije bio stresan jer smo uvijek dogovorili po što idemo i što ćemo njemu kupiti (znale su to biti prave sitnice)...Citiraj:
Mejra's mommy prvotno napisa
Lovro (naravno mlađi) odmalena je pokazivao da ćemo sa njim teže izaći na kraj. Počelo je sa nespavanjem, naravno po noći. Zatim u vrijeme kada je bio spreman za time out na fotelji, to si on nikako nije mogao dozvoliti. Trebalo je vremena i vremena, razgovora i razgovora, truda i truda kako bi on prihvatio time out kao rješenje za svoje postupke koji nisu u redu. Odlazak u trgovinu sa njim bila je prava noćna mora. Tek sada sa četiri godine prihvaća da se ne ide u trgovinu samo zbog njega. Dakle ono što smo sa Markom prošli u dvije godine, sa Lovrom je trebalo četiri. Važno je znati što želimo postići svojim odgojem. Mogu reći da svi bezgranično volimo svoju djecu, ali voljeti ih ne znači dopustiti da nam "skaču po glavi", bacaju i ruše sve oko sebe, te na svakom koraku iskzuju svoju samovolju, tvrdoglavost. Djeca trebaju pravila, a na roditelju je da ih postavlja odmjereno i dosljedno. :heart:
A ja si zamisljala drugo dijete je 'lakse'. Kao ono nemas toliko vremena da mu tutkas pa jadno bude otporno na sve. ALI Ahmed je duplo 'tezi' od Mejre.
Nebi popapao flasicu dok mu JA ne ugodim kako mu pase. Te nosaj, te pjevaj, te mu namjesti da mu pase 'pejzaz'. :evil: Preznojim se 127 puta dok popije 100 ml.
To je samo jedan primjer, a vidim bice svega. Samo pa ne osijedim dok on uhvati 2-3 godine. Obicno kada im je vrijeme spavati ja puknem pa se dobro isplacem :P
Marko je bio beba za primjer (stariji sin) koji je spavao sa mjesec dana i po danu i po cijelu noć. Sa Lovrom sam provozala km i km po stanu ne bi li zaspao. Rekla sam mu da kad naraste i počne tulumariti, te dođe kasno kući, ja ću ga buditi ranom zorom i reći mu - to je za ono kad si bio beba nespavalica :* . Naravno sve se to zaboravi. Samo izdrži, bit će boljih i lakših dana. Svi smo mi ponekad pukli od muke i plakali. Nađi si neki ispusni ventil, ako ti ima tko pričuvati dječicu. makar pola sata brbljanja sa prijateljicom ili što te već veseli. Bit će ti lakše! Ljubi svoju dječicu! :heart: :heart:Citiraj:
Mejra's mommy prvotno napisa