"Loš utjecaj" drugog djeteta

Drage forumašice,
nedavno sam se zajedno s još jednom mamom našla u nezgodnoj situaciji, a problem još uvije ktraje. Naime, svakodnevni smo posjetioci parkića iza zgrade, uz još desetke dječice i mama iz kvarta. Problem se javio kad se u parku pojavio dječak B. (4g) sa svojom mamom. Mali je (Bože oprosti) pravi vrag- tuče nam djecu, psuje, svađa se... a njegova mama "Nemoj, sine! Molim te, nemoj" - onako umilnim glasom dok on čupa moju curicu ili se belji bakici od 65 g. Nekoliko puta smo muž ili ja onako pristojno intervenirali, ali bezuspješno, jer majka je ta koja mora utjecati na dijete, a njoj je glavno doći u park, zapaliti cigaretu i malo protračati. :evil:
Moja curica je naučila čitav niz gluposti od B. Nisam samo ja ta koja se žali, još jedna mama kaže da više neće puštati svoje dijete blizu njega. Nemam pojma kako da izbjegnem neugodnosti a da napravim nekakav rez. Što je najgore moja ga Megi voli i stalno ide za njim, a on njoj svako malo "Glupačo!" -a njoj ni na kraj pameti da mu odvrati, nego krene objašnjavati ono čime joj mi doma "ispiremo mozak" -"Ne smiješ to govoriti. To ti je jako ružno. Nitko te neće voljeti, niti biti tvoj prijatelji. Isusek će biti tužan... itd..." :angel: On je na to gleda kao da je pala s Marsa, a njegova mama ništa ne kuži, ili se pravi da ne kuži.
Prije dva dana ju je namjerno bacio s bicikla, na što smo se demonstrativno pokupili iz parka. Možda smo trebali reagirati na drugi način, ali bili smo u šoku zbog pada i nije nam se dalo raspravljati.
Mislim da niti ne bi bilo efekta, žena mi djeluje "tvrdo" za bilo kakve savjete, pa bismo još mi ispali provocirani. Uostalom, ne da mi se ulaziti u sukob s nekim koga viđam svaki dan. Kako da uvjerim svoje dijete da B. "loše utječe" na nju i da je bolje da se igra s "dobrom djecom"? Reći otvoreno B. mami da joj je dijete nemoguće?

Poznam jednu mamu koja ima isto tako (DOBRO) djete kao ta zena...
Curica je i kad se moja djeca s njom igraju nauce samo gluposti. Mala 5 g. ih tuce nagovara ih na gluposti itd. Najgore je mama je moja prijateljica. Ja i druge mame smo pokusavale pricati s njom ali ne vrjedi. Ona samo kaze "to je jedna faza kod nje" ali ta faza traje vec par godina. Otkad smo se preselili ne vidimo se tako cesto a moja djeca su mirnija. Mala je imala los utjecaj na njih.
Pokusaj pricati s tom mamom i reci otvoreno sta mislis ( isto sam i ja naoravila pa je malo pazila na svoju "dobru" curicu).
Drugi savjet ne znam

izbjegavanjem neugodnih situacija - one se neće riješiti. koju poruku ti šalješ svom djetetu???

- ja vidim da je to loše, ali od toga okrećem glavu...

ja sam puno puta reagirala. znala sam donesti metlu i počistiti staklo koje su razbili večernji "gosti" parka. nisam (kao većina roditelja) rekla svom djetetu da se makne od stakla i igra na drugom mjestu. riješila sam situaciju. a roditeljima koji su me gledali s podsmjehom pristojno sam očitala bukvicu. završili su s pogledima u pod, i BEZ smješka.

ne jednom, već puno puta - djeca su mi došla na prozor da ih zaštitim od nekog takvog. uvijek sam zvala dijete koje se nije dobro ponašalo, i pred njima pitala što se događa i zašto. svatko je rekao svoje mišljenje, i onda smo tražili rješenje.

roditelji i jednih i drugih su sjedili u parku i :shock: :shock: ! ali nikad mi nitko nije rekao ni "a" kad sam zašpotala njihovo dijete.

o flasterima i oblozima koje sam nosila kroz prozor - ne trebam ni pričati :mrgreen: . kod mene je bila služba 911.

Citiraj:

---

Linda prvotno napisa

"Ne smiješ to govoriti. To ti je jako ružno. Nitko te neće voljeti, niti biti tvoj prijatelji. Isusek će biti tužan... itd..." :angel:
On je na to gleda kao da je pala s Marsa

---

sori ali i ja bi je gledala kao da je pala s marsa. :/

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

Citiraj:

---

Linda prvotno napisa

"Ne smiješ to govoriti. To ti je jako ružno. Nitko te neće voljeti, niti biti tvoj prijatelji. Isusek će biti tužan... itd..." :angel:
On je na to gleda kao da je pala s Marsa

---

sori ali i ja bi je gledala kao da je pala s marsa. :/

---

I ja, i ja!

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

Citiraj:

---

Linda prvotno napisa

"Ne smiješ to govoriti. To ti je jako ružno. Nitko te neće voljeti, niti biti tvoj prijatelji. Isusek će biti tužan... itd..." :angel:
On je na to gleda kao da je pala s Marsa

---

sori ali i ja bi je gledala kao da je pala s marsa. :/

---

I ja, i ja!

---

Ne kužim!!
Zašto biste je vas dvije također gledale kao da je pala s marsa??? :?
Zato što dijete nije naučeno da se svađa i da psuje???

ja bi svoje dijete makla iz takvog okruženja,pa jel to po dr ovom ili onom ,briga me

bitno je da maloj daš poruku da se ne druži s nasilnicima

Meni je to što malena govori slatko. Mislim da dijete treba učiti da je psovanje ružno.

A negativne utjecaje je teško, to jest nemoguće izbjeći. I teško je dati neki općevažeći savjet. Ja sam u tome bila pragmatična. Ako je mom djetetu do tog djeteta bilo stalo, trudila sam se da stvari poboljšam. Jednog takvog dječaka koji nije bio loš, ali je bio pomalo nesređen, a moj sin ga je silno volio, pozivali smo doma, ja sam pratila situaciju, pokušavala utjecati na oboje djece. Uglavnom, taj maleni je zadržao svoje temeljne osobine, pa i one negativne, ali je njegov odnos s mojim sinom postao puno sređeniji. Oni su i danas prijatelji. U slučajevima da mom sinu nije bilo previše stalo do nekog djeteta nisam se previše ni trudila. Budući da dosta pozivamo djecu, sve sam ih upoznala s pravilima koja vrijede u našoj kući: npr. nema psovki. Ja želim da i moj sin i njegovi prijatelji znaju da to nije poželjno. Ako im "pobjegne" upozorim ih na pravila. Nikad ih ne tužim roditeljima.

U konkretnom slučaju, ja bih razgovarala sa svojim djetetom i upozorila ga na loše ponašanje drugog djeteta i na načine kako se to možda može ispraviti ili izbjeći. Svakako bih razgovarala s tim drugim djetetom. Vidjela sam da se djeca daju poučiti, ako im se priđe s uvažavanjem i dobrim namjerama. Pokušala bih se malo približiti i majci i vidjeti što je posrijedi.

Citiraj:

---

Gemini prvotno napisa

Ne kužim!!
Zašto biste je vas dvije također gledale kao da je pala s marsa??? :?
Zato što dijete nije naučeno da se svađa i da psuje???

---

Ma zbog tužnog Isuseka i onoga "nitko te neće voljeti". Malo mi je to too much.

Opet jadni Isus kriv za sve :lol:, svašta baš.. :roll:

Zaboravila sam napisati, Linda ja ne vidim da on loše utječe na tvoje dijete, dapače, ona nastoji njega "popravit" i to mi je baš lijepo i slatko od nje.
Naravno da se osobnost ne formira samo kod kuće i da okolina utječe na djecu, ali ipak osnove, temelji idu od doma ;)

Ajde da malo elaboriram. Ne znam je li ivarica reagirala zbog iste stvari, ali meni je nekako odbojno "ucjenjivati" dijete da se mora lijepo ponašati inače će Isusek biti tužan (?!) i učiti ga da ga, ako ne bude "dobro", nitko neće voljeti. Mislim, curica ima 3 godine, a Linda je sama napisala da joj doma time "ispiru mozak" (ok, znam da je bilo preneseno značenje, ali malena bi iz toga mogla naučiti da je roditelji vole samo ako je dobra). To mi je upalo u oko.

A dječak B. očito nije cvjećka i ne, nije mi ni lijepo ni normalno da dijete psuje - iako maleni nije kriv, netko ga je tome i naučio - i žao mi je malene Megi (jako lijepo ime, btw :heart: ) kad je tjera od sebe. Sve to stoji. Samo mi se ne sviđa da se dijete uči kako postoje "dobra" i zločesta" djeca, alergična sam na takve titule. Dakle, nije stvar u Isusu, časna riječ. I na Muhameda bih isto reagirala. :lol:

hm, a kak stojiš s budom? :lol:

šalu na stranu - ali slažem se s lunom.

dijete nije "pokvareno" da ga treba "popravljati". emocionalne ucjene nisu prihvatljivo ponašanje. podjela na "dobru" i "lošu" djecu - također nije prihvatljiva. "nemoguće" dijete??? :/

linda - ti si svoje zaključke donijela na temelju nekih unutarnjih razmišljanja i svoje percepcije maminog ponašanja (mama djeluje "tvrdo", ti "misliš" da ne bi bilo efekta, dođe zapaliti cigaretu i tračati...)... ispada mi jednako ko štef i bicikl...

(sjećaš se priče: idem štefu da mi posudi bicikl... pa ću mu ja reći... pa će mi on reći... - i tako cijelim putem. i na kraju dođe štefu, štef otvori vrata - a ovaj mu kaže: odi vrit i ti i tvoj bicikl!!)

Žao mi je što topic ide u drugom smjeru, ali da, slažem se sa curama, emocionalna ucjena je ono što pamtim iz djetinjstva, ne čini grešku mojih roditelja. Ja i sada pamtim grozan osjećaj krivnje ako bih mislila da sam nekoga razočarala, pa i Isusa.

Meni se čini da Linda samo pokušava naučiti dijete što je dobro, a što loše. I to čini u skladu sa svojom vjerom. A što se tiče osjećaja krivnje ili prevedeno, osjećaja da smo nešto loše učinili, pa, čovjek mora znati kad je nešto loše učinio.

zdenka, vjera ne radi razliku među djecom. rade ju ljudi. isto tako - isus se ne smije koristiti kao netko zbog koga trebamo imati osjećaj krivnje.

kako to čovjek "mora" znati kad je nešto loše učinio? pogotovo dijete???
(ako izuzmemo naravno krađu, ubojstvo, i slične stvari).

nismo savršeni.

my way is (NOT) the only way...

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

dijete nije "pokvareno" da ga treba "popravljati".

---

Kad staviš navodnike, onda jest i treba!

Pa dijete mora učiti razlikovati dobro od lošeg ponašanja. Ne vidim ništa loše u tome.

Ne kužim na što si ciljala kad si napisala ovo o razlici među djecom. Ne znam jesam li točno skužila, ali za mene nije stvar u tome da je ovo dijete "dobro", a ovo "loše", sasvim suprotno od toga. Ali postoje ponašanja koja nisu dobra. Ja nikad mom sinu ne govorim da je zločest, ali mu kažem da takvo i takvo ponašanje nije dobro, nije lijepo.

I, daleko od toga da smo savršeni. Pogotovo ja. Ali znam što je od onog što činim dobro, a što nije.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

hm, a kak stojiš s budom? :lol:

šalu na stranu - ali slažem se s lunom.

dijete nije "pokvareno" da ga treba "popravljati". emocionalne ucjene nisu prihvatljivo ponašanje. podjela na "dobru" i "lošu" djecu - također nije prihvatljiva. "nemoguće" dijete??? :/

linda - ti si svoje zaključke donijela na temelju nekih unutarnjih razmišljanja i svoje percepcije maminog ponašanja (mama djeluje "tvrdo", ti "misliš" da ne bi bilo efekta, dođe zapaliti cigaretu i tračati...)... ispada mi jednako ko štef i bicikl...

(sjećaš se priče: idem štefu da mi posudi bicikl... pa ću mu ja reći... pa će mi on reći... - i tako cijelim putem. i na kraju dođe štefu, štef otvori vrata - a ovaj mu kaže: odi vrit i ti i tvoj bicikl!!)

---

Potpisujem u potpunosti.
Emocionalnim i inim ucjenama od djece ne radimo čovjeka i ljude, već ih oblikujemo i moderiramo kao plastelin po vlastitim (ne nužno i "ispravnim" predodžabama). Mislim da u tom slučaju dijete nikad neće biti ono što jest, već ono što bismo mi htjeli da bude. Djeca nas slušaju i npr. ne govore prostote (mada se slažem da nikoga tome ne treba učiti) zato što MI tako želimo, oni takvu "pogodbu" poštuju zato što žele biti voljena. Nemam izričite literature, pa je ne mogu ni navesti, ali čitanjem raznih knjiga o roditeljstvu, došla sam do zaključka (topla voda ;) ) da se klinci ne rađaju kao tabula rasa, već s vlastitom, formiranom osobnošću, a najčešće prve korake devijacije iste poduzmu roditelji.

Citiraj:

---

Linda prvotno napisa

"Glupačo!" -a njoj ni na kraj pameti da mu odvrati, nego krene objašnjavati ono čime joj mi doma "ispiremo mozak" -"Ne smiješ to govoriti. To ti je jako ružno. Nitko te neće voljeti, niti biti tvoj prijatelji. Isusek će biti tužan... itd..."

---

Megica je super :love: , ali me zanima, pa pitam.
NIJE napad. Ako ti jednog dana ona u afektu kaže "Glupačo!", rekla bi joj, "Odsad te više ne volim."? :?

Citiraj:

---

Romy prvotno napisa

Djeca nas slušaju i npr. ne govore prostote (mada se slažem da nikoga tome ne treba učiti) zato što MI tako želimo, oni takvu "pogodbu" poštuju zato što žele biti voljena.

---

Po tome ih treba pustiti da psuju, jer ih mama i tata vole takve kakvi jesu, sa svojom osobnošću :?

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

Citiraj:

---

Linda prvotno napisa

"Ne smiješ to govoriti. To ti je jako ružno. Nitko te neće voljeti, niti biti tvoj prijatelji. Isusek će biti tužan... itd..." :angel:
On je na to gleda kao da je pala s Marsa

---

sori ali i ja bi je gledala kao da je pala s marsa. :/

---

I ja, i ja!

---

Meni je najsmjesnije ovo Isusek ce biti tuzan

Romy, vidi se da si čitala Jespera. :love:

Zdenka,

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Pa dijete mora učiti razlikovati dobro od lošeg ponašanja. Ne vidim ništa loše u tome.

Ne kužim na što si ciljala kad si napisala ovo o razlici među djecom. Ne znam jesam li točno skužila, ali za mene nije stvar u tome da je ovo dijete "dobro", a ovo "loše", sasvim suprotno od toga. Ali postoje ponašanja koja nisu dobra. Ja nikad mom sinu ne govorim da je zločest, ali mu kažem da takvo i takvo ponašanje nije dobro, nije lijepo.

I, daleko od toga da smo savršeni. Pogotovo ja. Ali znam što je od onog što činim dobro, a što nije.

---

Naravno da postoji dobro i loše PONAŠANJE. Ali, iznimno je bitno odijeliti ponašanje od djeteta i naglasiti da je neki postupak bio ružan, ali ne i da je dijete zato zločesto. Takvim etiketiranjem nanosimo djetetu veliku štetu.

Mene je ovo jaaako zasmetalo i rastužilo:

Citiraj:

---

Linda prvotno napisa

on njoj svako malo "Glupačo!" -a njoj ni na kraj pameti da mu odvrati, nego krene objašnjavati ono čime joj mi doma "ispiremo mozak" -"Ne smiješ to govoriti. To ti je jako ružno. Nitko te neće voljeti, niti biti tvoj prijatelji. Isusek će biti tužan... itd..." :angel:

---

Meni je to emocionalna ucjena. Zločestu djecu nitko ne voli, pa čak ni Isus. :?

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Romy, vidi se da si čitala Jespera. :love:

Zdenka,

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Pa dijete mora učiti razlikovati dobro od lošeg ponašanja. Ne vidim ništa loše u tome.

Ne kužim na što si ciljala kad si napisala ovo o razlici među djecom. Ne znam jesam li točno skužila, ali za mene nije stvar u tome da je ovo dijete "dobro", a ovo "loše", sasvim suprotno od toga. Ali postoje ponašanja koja nisu dobra. Ja nikad mom sinu ne govorim da je zločest, ali mu kažem da takvo i takvo ponašanje nije dobro, nije lijepo.

I, daleko od toga da smo savršeni. Pogotovo ja. Ali znam što je od onog što činim dobro, a što nije.

---

Naravno da postoji dobro i loše PONAŠANJE. Ali, iznimno je bitno odijeliti ponašanje od djeteta i naglasiti da je neki postupak bio ružan, ali ne i da je dijete zato zločesto. Takvim etiketiranjem nanosimo djetetu veliku štetu.

---

Luna, pa upravo to sam napisala.

Diskusija bi bila bolja kad bi se u nju uključila i Linda. I kad bi se Isuseka ostavilo na miru.

Citiraj:

---

Arijana prvotno napisa

Citiraj:

---

Romy prvotno napisa

Djeca nas slušaju i npr. ne govore prostote (mada se slažem da nikoga tome ne treba učiti) zato što MI tako želimo, oni takvu "pogodbu" poštuju zato što žele biti voljena.

---

Po tome ih treba pustiti da psuju, jer ih mama i tata vole takve kakvi jesu, sa svojom osobnošću :?

---

Napisala sam da se NE slažem sa psovanjem. U zagradi je! Niti bih ga poticala na takve verbalne izričaje. Mišljenja sam da postoji adekvatniji način za ukazivanje na opće prihvaćeno ponašanje nego što je to emocionalna ucjena.Ali, zasigurno mu neću reći, ako opsuje, "Sad te ne volim" i "Unesrećio/la si Isuseka". Što bi značilo da ga volim samo kad je "dobar" i ponaša se onako kako ja smatram da je ispravno. Kad bi to bilo tako, kupila bih glinamol i modelirala robota.

LR, Juul is my best buddy ;)

Meni je skroz blesavo praviti se pametan skrečući s teme, a pri tome ntii ne dotaknuti ono što Lindu muči... U krajnjoj liniji možda je Linda pisala karikirano - tipa "ispiremo mozak", pa tako isto htjela dočarati kako curica umjesto da se makne od tog dječaka, nastoji riješavati njegove probleme. Takvo ponašanje male Megi ne bih okarakterizirala kao nečije koga roditelji emocionalno ucjenjuju pa se u trenutcima konflikta povlači u sebe ili bježi s mjesta događaja, dapače, baš mi je ostavila dojam otvorene curice, pune samopouzdanja.

Citiraj:

---

Arijana prvotno napisa

Meni je skroz blesavo praviti se pametan skrečući s teme, a pri tome ntii ne dotaknuti ono što Lindu muči... U krajnjoj liniji možda je Linda pisala karikirano - tipa "ispiremo mozak", pa tako isto htjela dočarati kako curica umjesto da se makne od tog dječaka, nastoji riješavati njegove probleme. Takvo ponašanje male Megi ne bih okarakterizirala kao nečije koga roditelji emocionalno ucjenjuju pa se u trenutcima konflikta povlači u sebe ili bježi s mjesta događaja, dapače, baš mi je ostavila dojam otvorene curice, pune samopouzdanja.

---

I ja tako mislim.

Žao mi je što nisam dobila odgovor na postavljeni problem, nego vam je bilo draže kritizirati moj odgoj, a i same znate kako to zna boljeti svaku majku. Pogotovo mogu vjerovati da sam optužena da ucjenjujem dijete i da joj govorimo da je nećemo voljeti ako ne bude dobra. Stvarno sam žalosna akotako mislite. Ovo je daleko, daleko, daleko od istine!!!
Mislim da ste me skroz krivo shvatile. Moga Megica je itekako samouvjereno i otvoreno dijete, a nipošto mali crvić kojim roditelji manipuliraju i "ispiru mozak"- moj izraz je bio krajnje karikiran i ubuduće ću malo pažljivije birati svaku riječ. A ono s Isusekom je utjecaj "Dječije Biblije" koju je tek nedavno dobila na poklon i trenutno joj je to najdraže štivo, pa stalno provaljuje neke vjerske forice (npr. ja ću svom dedici zapaliti puno svijećica pa će se probuditi ko Isusek)- i ne vidim u tome ništa loše, već dapače. Nisam vjerski fanatik, zaista, ali učim dijete nenasilne metode, a to je ona sama povezala s Isusom iz slikovnice i bila sam u šoku kad je dijete samo povezalo smrt dede s Uskrsnućem i loše ponašanje s Isusom za kojeg smo joj čitali da je uvijek bio samo dobar.
Inače, naravno da mi je par puta rekla "Glupačo" i nisam joj rekla da je ne volim.... :shock: kakvo je to uopće pitanje?! Objasnila sam joj da je to ružno i da uvijek mora drugoj djeci dati do znanja da je to nešto loše i da se radije makne od "malih provokatora" nego da ulazi s njima u knflikte, ili ne daj Bože, fizičke obračune.
Žao mi je što se nakon svega još i vama moram opravdavati i da u današnje vrijeme mirotvorci sve više liče na Marsovce, pa tako i moje "miroljubivo" dijete. Ne mislim da je loše isticati djetetu razliku između dobrog i zla. Što je trebala reći B.- "I ti si glupan!" i odvaliti mu šamar? Možda bi tada izgledala kao "Zemljanka". Silno sam ponosna na svog malog :angel: jer vidim da iz svoje obitelji emitira sve ono dobro i pozitivno čemu je učimo i u čemu nikad ne oskudijeva- ljubav, razumijevanje i uvažavanje.
Nadam se da nisam nikoga uvrijedila.
Pozdrav svima!

Da se ispravim, jer vidim da ćete me opet hvatati za riječ. "Mali provokatori"- to ja kažem ovako među vama, nisam djetetu to rekla! Njoj kažem "Makni se od takve djece".

Linda :love:
Ovako napisano već ima puno više smisla. Veselim se što je tvoja curica sklona mirnom rješavanju sukoba, takve djece je danas doista malo.

Što se tiče problema, bio bi puno lakše rješiv da malena nije toliko opčinjena tim dječačićem.
U svakom slučaju, nemoj se pokupiti iz parka. Briga tu mamu što ste vi otišli. Ako B. počupa/pogurne/nešto treće Megi, dođi do mame, reci što je napravio i da očekuješ da ona to riješi. Ako to sljedeći put ne učini, sama se obrati malome čvrstim tonom i reci mu da ga ne želiš vidjeti blizu svoje curice. Djeca osjete kad netko misli ozbiljno, čak i "mali vragovi". Bez prijetnje, podizanja glasa ili ikakvog objašnjavanja.

Ja još nisam bila mama kad sam imala jedan sličan problem s nećakinjom koju sam često čuvala - s djecom se inače uvijek kreveljim i ponašam kao njihov vršnjak, pa me, kad nešto kažem ozbiljnim tonom, itekako poslušaju jer skuže da je vrag odnio šalu. Kod nas je upalilo, taj mali me mjerkao, ali više nikad nije ni probao udariti moju nećakinju.

Sretno!

Citiraj:

---

Linda prvotno napisa

Žao mi je što nisam dobila odgovor na postavljeni problem, nego vam je bilo draže kritizirati moj odgoj, a i same znate kako to zna boljeti svaku majku.

---

Linda, nemoj to uzimati srcu. Da smo razgovarale, umjesto pisale, vidjela bi da je ton veoma blag, nema tu kritike, samo najbolja namjera. Na žalost, često ovako napisano zvuči jako grubo. Što se tvog problema tiče, mislim da je najbolje da se maknete iz parka, naročito zato jer to guranje sa bicikla moglo je i lošije završiti. A ti, na žalost, ne možeš utjecati na odgoj, rekla bih tog vrlo nesretnog djeteta. Iz mojeg iskustva, nema načina da dopreš do takvih roditelja i utječeš na njih.

Linda, ja sam odmah naslutila da si ti dobra mama. Samo nastavi sa svojim odgojem i poljubi malu dobricu.

Sretna sam da smo "izgladile" stvar. :lol:
Samo da još malo pojasnim da moja Megi nije "svetica", zna se i njoj zalomiti koja "psovka" (čuje od nas, i nama pobjegne neki put), ali ne radimo od toga nikakve drame, nego lijepo kažemo da je to ružno, a kad dođe tužiti drugo dijete da joj je reklo nešto tipa "Glupačo", prvo kažemo Megi da nije lijepo tužakati, nego da to riješe među sobom na način da samo kaže tom djetetu da se to ne smije, a ako ne prestaje da se makne od njega. Mislim da je to OK.
Slažem se da je teško utjecati na tuđi odgoj, a još teže sugerirati. Vidite kako sam ja uzela k srcu kritiku, a kako bi tek ta mama za koju mislim da nije baš otvorena za "vanjske utjecaje" i da bi moglo biti kasnijih neugodnosti kad je sretnem na cesti. Inače, njoj je drago da se njezin B. druži s Megi i stalno to forsira, bili smo čak i na rođendanu, iako se znamo samo površno. Bilo nam je žao odbiti, nije dijete krivo... ali vidjela sam i u njihovom domu da stvari baš ne štimaju.
Ako se sad naglo maknemo iz parka, bojim se da će Megi patiti, jer voli tog dječaka, a dolaze i drugi njezini prijatelji, a i mame s kojima se ja družim, pa ne vidim rješenje u odlasku. Taj nam je parkić točno ispod zgrade, pa htjeli ili ne, tamo smo kuhani i pečeni.
MM je par puta "zagrmio" na B. kad je napadao Megi, ali rezultat je bio samo trenutačan. Njegova mama fakat ništa ne kuži. Žena je inače dosta simpa, ali mi se čini "tupa" za dječiju psihologiju... Npr. B. dobio bicikl za rođendan i pitam ga ja može li se Megi malo provozati, a on ko iz puške "Ne!" Njegova mama pita "A što bi učinio da ipak damo Megi da se malo vozi?". B. odgovori "Ubio bi!" Na to njegova mama prasne u smijeh. Jako smiješno, mislim si ja... a nisam imala snage reći joj to. Mislim da sam trebala.

Linda mi imamo dosta sličan problem, ali ne radi se o parku nego o djetetu iz vrtićke grupe. Roditelji se jako trude da on bude dobar, ali sve vrlo nježno i blago, a on je recimo "živahan" i koristi to. Oni da bi smirili duhove i prigovore na njihov račun ispisuju djete iz vrtića u vrtić i sad su se ponovno vratili u našu grupu, a dijete voli mog sina i on njega. Ja ga jednostavno ne prepoznajem kad je s tim dječakom. Inače vrlo često u nekoj grupi ima glavnu riječ, ali ovim malim je opčinjen, a sve što rade je katastrofa.
Tužno, ali sretna sam kad nije u vrtiću.

Žurila sam se, pa je malo zbrčkano.
Mi ne možemo promijeniti park, a vrtić mi ne pada napamet da mjenjam. Čak mislim da je ovo dijete takvo jer pokazuje revolt na seljenje iz vrtića u vrtić ili jednostavno vodi glavnu riječ tj. manipulira s roditeljima.
Ali to mene ne muči nego me muči kako da svoje dijete naučim da bude odgovoran za svoje postupke.
Teta u vrtiću kaže da mi je dijete povodljivo.
Pa premali su da budu odgovorni, ali sa 4. godine mislim da još ne znaju razlikovati baš u toj meri dobro i zlo. Za njih je sve igra.
Ispravite me ako griješim ?!

Znam kako se osjećate, jer i ja imam sličan problem. Naime, prije par dana sam pisala kako moja "svetica" drži propovijedi po parkiću i objašnjava djeci što je ružno, a što dobro. Ja sam bila strašno ponosna na nju i uvjerena da ona to zaista i sama razlikuje. Jučer se u parku dogodilo nešto što me prilično razuvjerilo- skupina dječaka (među kojima, naravno i B.) odjednom se iz parkića zaletjela ravno prema cesti- a moja Megi među nijma! To je bilo tako iznenada da se nitko od roditelja nije odmah snašao. Kad smo svi poletjeli za njima oni su već pretrčali cestu (hvala Bogu, nije baš prometna) i odjurili u dućan! Za to im je trebalo nekih dvadeset sekundi- zamislite, oni su se dogovorili da će sami odjuriti u dućan i uzeti si sladolede. Ja nisam mogla vjerovati! Pa zar moja "dobra" curica?! :? Dok u jednom trenutku djeluje prilično "zrelo" i svjesna onoga što je dobro a što loše, u drugom trenu je posve pod utjecajem grupe. Nju je jednostavno ponijela masa, a što je najgore, ona je u tome uživala. Mi smo urlali za njima i trčali ko ludi (ja s Lindom od 9mj. na rukama), a oni umiru od smijeha i trče kao da se igramo lovice.
Sva sreća da se ništa nije dogodilo, ali neki drugi put bi se moglo. U toj dobi oni su još zaista premali da bi bili svjesni opasnosti i pravog značenja onoga što se ne smije, nego kao male papigice ponavljaju ono čemu ih učimo, sve do trena dok ih ne ponese "duh grupe".
Ipak, ne možemo i ne smijemo ih izolirati od vršnjaka, bez obzira na njihov utjecaj- i što nam drugo preostaje nego širom otvoriti oči i motriti ih bez treptaja (bar dok su ovako mali i dok nekih stvari zaista ne postanu svjesni). Jučer sam bila ljuta na sebe jer sam napravila propust (nisam je na vrijeme spriječila da prijeđe cestu), ali tko je mogao misliti da naoko "dobra dječica" kuju plan. OPREZA NIKAD DOSTA!
Kasnije smo joj doma "trubili" da se to ne smije, da je mogao doći auto, da se u dućan ulazi samo s mamom ili tatom... Megi je samo slatko rekla "Oprosti, mama, neću nikad više". Ah, to sam već toliko puta čula.... a da li ona tako i misli (i može li njezina trogodišnja glavica zaista tako i misliti?)

ja sam prošle godine doživjela isto šok ne prepoznajući svoje dijete.

Radili smo snjegovića i neki 10 godiš. su jedva čekali da ga dovršimo da bi ga srušili.
Ja njima prodike kako će moj mali dječačić plakati ako ga sruše, zašto su takvi i bla, bla, a on kad je čuo za rušenje snjška zaleti se i počne sa uživanjem šutati snijeg u čemu su mu se klinci ubrzo pridružili.

Uživali su, a ja ne prepoznajem agresiju svog djeteta.

Dok još nisam bila mama često sam se susretala sa tim kako roditelji ne poznaju svoju djecu tj. kako ovi vješto postaju anđeli pred nama, a sa svojim vršnjacima su nešto drugo.

Mene muči kako da naučim nositi se s takvim izazovima jer uvijek će biti djece koja s spremnija od drugih na psine, a da li oni mogu procijeniti kad se povući ??

Linda
I mi smo kad je Sonja imala oko 3 godine imali doslovno istu sitruaciju u parku. Doselili smo u novi kvart i prvo djete koje je upoznala bio je (ali doslovno) jedan mali destruktivac koji ju je čim bi došla u park ili onako u prolazu gurnuo, ili pljunuo ili bi joj vikao marš glupačo. A da ne velim da to djete nije znalo za neke (nazovimo to tako) normalne igre već je udarao nekim štapom po toboganu, ako bi se netko ljuljao stao bi ispred ljuljačke i nije im dao...ma strašno i uglavnom je sa svoje 4 godine bio sam u parku. Sonja je svaki dan bila u suzama ali su te suze bile još veće ako bi ju vodila iz parka doma. Stvarno nisam znala šta da radim. Kad se jednom konačno i pojavila djetetova mama rekla sam joj što sve mali radi i te sekunde požalila jer je malog tako čušnula preko lica i počela pred svima vikati marš u p...materinu kopile jedno....marš doma da te ne vidim... :shock: i pokupila se s malim doma. Što je doma bilo ne znam i ne želim niti pomišljati. Bilo mi je grozno i danima sam se grizla što sam upoće nešto mami i rekla. Kad sam sljedeći put došla u park i kad je dječak gurnuo Sonju polako sam mu prišla i počela objašnjavati kako je to zapravo ružno i tužno što se tako ponaša i tad je mene počeo udarati i psovati i pljuvati i što sve ne ali ja se nisam dala već sam počela s njim i Sonjom igrati neku igru. Mislim da sam tad prvi put vidjela da se to djete nasmijalo. Odonda mu se zna zalomiti pokoja nepodopština prema drugoj djeci ali uvijek me pogleda i smiri se, a Sonja je sad sa 5,5 godina nekako naučila da se od takve djece jednostavno makne i počne se igrati nešto drugo.

Jako me rastužila priča o ovom dečkiću i njegovoj mami- kako bi to dijete opće znalo za išta drugo nego za agresiju i psovanje?
Ipak, drago mi je da je tvoj utjecaj ostavio pozitivan trag na dječaku i da se stvar bar malo popravila. Bravo! :D

Što se tiče naše priče i famoznog B., neki dan je jedna baka u parku digla graju na B. mamu i rekla joj neka pazi na svoje dijete i neka ga odgaja kako treba, na što je B. mama bijesnila i pokušavala se opravdati. Mislila sam da se više neće pojaviti u parku, ali došli su, a čak smo primijetili da je B. bio nešto mirniji nego inače. Možda slučajno, a možda je zaista pomoglo.
Eto, drago mi je da je bar netko imao snage reći ženi ono što se ja nisam usudila. :D i za dobru baku!

A kako ih zaštititi od "lošeg utjecaja".... - puno ljubavi, razgovora, objašnjavanja i razumijevanja za njihove sitne problemčiće i kad naša dječica osjete da su uvaženi, voljeni i podržani, manje će biti "propusni" za ono loše, odnosno pretpostavljam da će lakše prepoznati razliku između dobrog i lošeg. I kad narastu i počnu sami izlaziti, uvijek će postojati opasnost od nekog "lošeg utjecaja", tim više što ćemo tad imati manju mogućnost kontrole nad njima- tad će pogotovo biti važno da u svom domu imaju svu podršku, razumijevanje i povjerenje u nas roditelje.