Printable View
:shock:
nekako mi vise pase taj naziv od Nasilja u školama :evil:
ima li gdje vec otvoreni topic sa tom temom
s cime ste se do sada susreli?
Dubrovnik ima lose iskustvo slikanja po dnevniku u svezi glede toga (u gimnaziji jedna ucenica premlatila drugu uz opce odobravanje (ne mijesanje) svekolika gledateljstva u skolskom dvoristu!)
Mislim da se govorilo o Nasilju u školama, zato jer školsko nasilje asocira da bi škola provodila neko nasilje, a u školama znači da se tamo događa. Ne znam, tako sam ja to shvatila. Bez obzira na naziv ja to vidim kao veliki problem, nisam se dosad susrela osobno jer mi dijete ne ide u školu, ali ako će se Roda ikad baviti i školstvom voljela bih da se počne i o toj temi govoriti. Mislim da bi se trebalo početi organizirati predavanja u školama i to prvenstveno za roditelje (tu bi se trebalo pokrenuti Ministarstvo, angažirati psiholozi i drugi stručnjaci). I mislim da bi trebalo da obavezno roditelji budu prisutni, a ne da ih se odazove 5 u jednom razredu. A kako to izvesti, to je već teže pitanje.
I osobno mislim da bi škole trebale drugačije reagirati na nasilje, posvetiti veću pažnju tome, a ne u stilu, događa se pa što mi možemo.
Najbolja prijateljice moje mame je profesorica u Trgovačkoj školi u Zg. Dakle...kad ona počne pričati o nasilju u školi ja se smrznem.
U zadnje vrijeme se dosta o tome piše u novinama, potaknula je to i Unicefova akcija, ali kad čujem njene horor priče vidim da je problem puno veći nego što (mi čija djeca još nisu u tome) mislimo.
Općenito je jako visoka razina agresivnosti u našem društvu koja je prožela baš sve generacije, pa se ne čudim da su i sukobi među djecom odraz cjelokupnog svjetonazora u kojem se npr. u gužvi u prometu vade pištolji i prijeti bejzbol palicama.
Što reći na priču da su u jednom razredu djevojčicu zavezali za stolac i svi je kolektivno istukli??? Njeni prijatelji iz razreda i curice i dečki!!
Nakon što su školska djeca maltretirala malene (vrtić i škola su na 50 metara), otišla sam kod ravnateljice na razgovor. Ja, "nadobudna", puna energije i optimizma...
Izašla sam plačući!
Veli žena da im se ne može ništa, da je tjedan dana ranije bila tribina s naslovom Nasilje u školama, govorilo je 9 stručnih osoba sa strane i njih 5 iz škole (pedagog, psiholog, ravnateljica...)... znači njih 14. A došlo je 12 (dvanaest) roditelja. :shock:
U školi, inače, ima oko 800 djece.
I, dođem doma, i sva šokirana nazovem prijateljicu čije dijete je u 3. razredu i još dobijem po nosu da što će ona tamo, da su te tribine dosadne i ex catedra...
Moje je iskustvo ovakvo:Djece ,svi znamo,nemam,ali s djecom sam svaki dan.Ono što se događa po školama već prelazi svegranice.Nažalost činjenica je takva da sam učitelj ne može ništa.Većina problema proizlazi iz obitelji i doma u kojem djeca žive.Mi to nasilje u školama primjećujemo,ali kad se pozove roditelj na razgovor moraš dobro paziti što ćeš i kako ćeš nešto reći da ne dobiješ još i ti po glavi.I naravno njihova djeca nisu ništa kriva,ona su izazvana.Naravno nisu sva djeca agresivna no u svakom razredu postoji bar jedno takvo dijete koje povuče labilniju djecu i eto grupe.Što poduzeti?Roditelji trebaju jako puno razgovarati sa svojom djecom i ukazivati im na sve moguće posljedice takvog ponašanja,dolaziti na sastanke organizirane po školama na tu temu,a i bilo koju drugu jer najlakše je problem prebaciti kao lopticu nekom drugom.I na kraju ,sama djeca uistinu nisu ništa kriva već se pravi krivci skrivaju iza njih samih.Jer,djeca žive ono što uče!!!
Iskustva s nasiljem nemam, na sreću! Nedavno sam dobila dopis iz škole "Vaš sin se potukao s jednim dječakom!" Pitam sina šta se desilo, a njegov brat blizanac kaže: Mama brat je branio mene od jednog dječaka koji me svaki dan tuče!. I šta sad? Odem učiteljici, a ona kaže: Ja sam zatekla Vaše dijete! Ok! Bit će sankcija za mog sina, ali šta ćemo s onim drugim, Znate, njegova mama ima samo njega i jako je osjetljiva, a on je ionako malo problematično dijete, pa nije baš dobro da nju miješamo u sve ovo. NAPOMENA, moj sin kojeg su okrivili, ODBIJA IGRATI NOGOMET JER SE PLAŠI DA ĆE KOPAČKOM UDARITI PRIJATELJA PA ĆE GA BOLJETI. Dobro neka mu ovaj put bude, ali drugi put ću kazati i mami i učiteljici da je meni mojih troje djece ni manje ni više na srcu nego njoj njezino jedino.
Priča II. Moj brat je nastavnik u jednoj osnovnoj školi gdje je uz tešku muku nedavno OTEO NOŽ dječaku u osmom razredu. Mali je rekao da je nositi nož COOL i da neće nikoga povrijediti.
Narednog dana, sav usplahiren TATA tog dječaka uletio je u zbornicu i vrištao TOKO SE USUDIO MOM SINU UZETI NOŽ, ZNATE LI KOLIKO ON KOŠTA.
E, evo problema. Razmažena djeca i agresivni roditelji. Nastavnici i učitelji stavljaju se na stranu utjecajnijim roditeljima, jer znate ONI.....
Krajnosti uvijek postoje, no treba znati da su dobrom učitelju sva djeca jednaka.Ja uvijek kažem da je najgore kad se mi odrasli vrlo često petljamo među djecu,jer su to najčešće dječja posla.Kako su se posvadili tako će se i pomiriti.Vjerujem da je najgore roditelju "zlostavljane" djece,no jednako je i učitelju koji treba istjerati nakakvu pravdu.A onda se pojavi tata kao i onaj i što onda?
E sorry, al ja ne mogu povjerovat da si ovo napisala...pogotovo ako si, kako sam shvatila, prosvjetni radnik...Citiraj:
koka prvotno napisa
Ako se klincima ništa ne kaže i ne pokuša se to riješit i s njima i s roditeljima, kad-tad će opet neko dijete završit mrtvo zbog toga...Kako su počeli tako će riješit je totalno neodgovoran komentar po mom mišljenju, jer se to kad sam ja bila mala svodilo na 'ja ću zvat mog tatu a ja mog tatu'...šta ako se umjesto toga dogodi da dijete ne kaže ništa nego drugi dan jednostavno izbode nakog nožem?
Maaaajko mila...kako je krenulo ja ću se odselit iz Hrvatske prije nego mi sin krene u jaslice, a kamoli u školu :evil:
problem nasilja u školama je veliki problem, dosta se udruga uhvatilo zadnje vrijeme s time u koštac i polako počinju osvještavati taj problem i kod roditelja i kod prosvjetnih radnika.
Neki dan na tribini sa dječjom pravobraniteljicom je dobro istaknuto da nije da nastavnici ne primjete u čemu je problem već da jednostavno najčešće ne znaju što bi s problemom napravili. Nisu dovoljno educirani za rješavanje takvih problema s jedne strane, s druge planira se napraviti postupnik - kako reagirati kada se uoči problem nasilja u školi (kome prijaviti, što učiniti ako roditelj ne surađuje itd.).
Toga tatu čije je dijete donijelo nož u školu bi ja prijavila CZSS i mogao bi biti optužen za zanemarivanje maloljetnika jer je on odgovoran što je djetetu nož kupio i dozvolio mu da ga nosi u školu.
Što se tiče ne miješanja u dječje razmirice - stvarno se s tim se slažem, ukoliko se ne radi o minimalnim čarkama. Istraživanje koje je provela ekipa sa hrabrog telefona pokazuje da se u ovakvim sukobima djeca najrjeđe za pomoć obrate učiteljima (najviše prijateljima i roditeljima) što je poražavajuće i što govori da djeca nemaju povjerenja u učitelje da će im pomoći u rješavanju ovakvih problema (vjerojatno su ih prečesto otjerali riječima: pomirite se kako ste se i posvađali ili ne tužakaj :( ).
Rijeka sad radi veliko istr. o nasilju u skolama (nikako ne -skolskom nasilju), toga su se sad uhvatile udruge koje se inace bave zlostavljanjem i znemarivanjem.
Onos to meni smeta u svim tim akcijama - sva su svijetla usmjerena na nasilnike, a na drugu djecu ???? Istina je da treba pomoc nasilniku ali iz vl iskustva znam da su tu pomaci mali i da imje put (zeljeli to priznati ili ne) cesto prema Remetincu ;) u starijoj dobi, ono sto je po meni pravi put je pomoc zrtvi ali takva pomoc da zrtva zna stati i reci - ne i obraniti se. Ovako kad se usmjeravamo samo na nasilje onda kao da zrtvu dvaput kaznjavamo, jelte malen si pa te ovaj namlatio i sad cemo mi s njime u posebni program pomoci a eto tebe opet sutra "spremnog" za novo maltretiranje...
zato sam za jaku prevenciju - jacanje samopostovanja, tehnike rjesavanja sukoba i sl.
Jedina metoda kojom se učitelj može i smije koristiti jest metoda razgovora koja se i provodi.Sve su ostale metode zabranjene.Većina zlostavljanja se dogodi od škole do kuće i obrnuto kad djeca nisu pod nadzorom učitelja.I kad se djeca potuže učitelju on to rješava razgovorom i nikako drukčije.I kad se nakon toga zlostavljanje nastavi dijete vidi da učitelj i nije baš puno utjecao na zlostavljača i sigurno da gubi povjerenje.Djeca vrlo često znaju reći učitelju da im on ništa ne smije i vrlo često nastavljaju biti agresivni.Slanje kod školskog pedagoga je sljedeća stepenica,a i to nosi određene posljedice.
Dakle,ako netko ima rješenje neka ga ponudi.
Slažem se sa flower,ali tu je bitna velika suradnja i doma odnosno roditelja,a i škole.Bez te suradnje svaki je pokušaj neuspješan.
u razredu moje kceri ide jedan mali hiperaktivac sa disleksijom koji od prvog razreda pravi šou....prvo je trebalo prezivjeti tri godine i tri uciteljice ,a onda napokon dodje prava koja uoci problem,razgovorom "prisili" roditelje na opservaciju i adekvatno usmjeravanje agresije kojoj je djecak sklon...
do tada je ...cijeli razred trpio fizicko i psihicko maltretiranje mladog nasilnika (a i uciteljice u nemoci totalnoj) :evil:
roditelji ..naravno ..nikad na sastanke i informacije (problematicna obitelj)
kad sam momka vidjela doslo mi plakati ..moja kci je za dvije glave visa i duplo jaca od njega (govorim o 2 razredu osnovne)... i sad..
kuka ona kako ju mali cupa za kosu,,,baca i dere joj knjige,uciteljica sleze ramenima..a moja principesa u suzama...i prvi roditeljski..ja pitam ..dakle...sto cemo?
svi gundjaju...nitko nista..oke...reko...ja cu na my way :!:
dodjem doma i procijedim jednu nimalo pedagosku recenicu...reko..zlato kad te slijedeci puta dirne...zgrabi ga za ramena i reci mu ..gle jaca sam viša sam..pojest cu te samo pokusaj to ponovo.. :twisted:
i eto nje iduci tjedan..zbunjena..kaze...zavitlao joj torbu kroz prozor na satu..a ona hop..ustala (uciteljica naravno ni zuc),do njega,izvukla ga iz klupe,ucinila sto sam joj rekla a mali u plac i suze i vice necu vise nikad samo me ne tuci!!!!??????
i od onda ...izbjegava ju ko crnog vraga
i sto pametno reći?????
kao što vidite, moja je beba još u trbuhu i daleko od škole, ali osjećam se pozvana prodiskutirati ovu temu, jer mi je to sve dobro poznato iz vlastitog iskustva!! pretrpjela sam dosta psihičkog i fizičkog nasilja od strane drugih nazovi učenika (delinkventi bi bilo bolji opis).Citiraj:
zanamala prvotno napisa
ista pjesma kao i ovdje, samo prije trideset godina... i ne, nisu se djeca "posvađala, pa pomirila" (stvarno glupa pretpostavka!), nego je to trajalo sve do srednje škole! i ja sam bila za glavu veća od njih i uglavnom jača, ali je njih bilo više! i napadali su samo skupno! kad sam kolovođi predložila da se potučemo, pa da "riješimo stvar jednom za uvijek" - pobjegao je.
moji roditelji nisu o tome mnogo znali, jer im nisam tada baš pričala, nego tek kasnije. moj otac je bio užasnut i rekao mi je da sam mu bar prije rekla, našao bi on načina da s tim nasilnicima izađe na kraj!
to što je netko iz problematične obitelji, nije moj problem!! može mi kao čovjeku biti žao, ali takne li netko danas-sutra moje dijete - bolje da ga nema! :evil: :evil: :evil:
i ne, drage mame i dragi tate, tako nešto ne smijete dozvoliti!!! umiješajte se, nisu to nikako beznačajne "dječje svađe"! kao prvo, zaprijetite nasilniku (djetetu) - efikasnije je nego što mislite! (jedan dobvoljno uvjerljiv ljutit pogled djeluje i na odrasle, kako neće na djecu! sjetite se samo ljutitih šefova - svi odmah trče... :roll: ) a onda napravite takvu frku (ako treba i policija i novine, ma sve!), da će i škola, vjerovali ili ne, naći načina da se s tim pozabavi!
radi se o vašoj djeci!!!
ovo što sam gore napisala! obračunajte se s njima jednom zauvijek!Citiraj:
zanamala prvotno napisa
zanamala, tu on nije ni mali agresivac ni neko zlocesto dijete, on je samo dijete s ozbiljnim problemom koji je stavljen u neadekvatnu situaciju (ocito, nebrigom strucnjaka i roditelja) i koliko god to zvucalo neobicno - on je isto bio zlostavljan u toj situaciji u kojoj nije mogao dostignuti uspjeh. Zao mi je za takvo iskustvo :(Citiraj:
mali hiperaktivac sa disleksijom
i meni ga je žao. ali svejedno ga trebamo spriječiti da zlostavlja drugu djecu!! i mlatitelji žena su bili premlaćivani (kao djeca), ali to ne znači da smiju mlatiti! :evil:Citiraj:
flower prvotno napisa
Privje dvije godine, dok su moji dečki bi u vrtiću, u njihovoj skupini pojavio se dječak vrlo neuobičajenog ponašanja koji je tukao i čupao sve što mu je došlo pod ruku - od teta do dječice. O psovkama kojim se služio više nego običnim riječima, da i ne govorim. Pokušala sam reagirati, jer su je bilo malo dana a da ne nađem po neku njegovu "fleku" na mom djetetu, ali tete su rekle "mali je iz problematične obitelji", roditelji nikada ne dolaze (otac alkoholičar, majka narkoman), njega dovodi djed. Jednom prilikom kad sam došla po svoju djecu, malac je "nasrnuo i na mene", psovkama, grubim riječima... Ostala sam bez teksta i odlučila da moja djeca više neće provoditi vrijeme s njim. Kako je već bilo ljeto, dečki su narednu godinu proveli u drugom vrtiću.
Medjutim, to se moglo tako riješiti, škola je nešto drugo. Ja bih ovjdje napravila jednu razliku. Hiperaktivno dijete s disleksijom je dijete kojem je potrebna pomoć i ja ga ne bih po svaku cijenu stavila u skupinu problematične djece. Njegove reakcije često su nesvjesne, nenamjerne. S toga je ovjdje nužno uključiti psihologa, pedagoga, učitelja i nadasve RODITELJA. Roditelji su jedini u mogućnosti uz stručnu podržku POMOĆI SVOM DJETETU. Svakako se slažem da druga djeca ne smiju trpiti, biti maltretirana i ugrožena od takve djece.
ajmo dalje..i nemojte reci da tupim stalno..ali ovo postaje tragi..ma ne znam...ali def . NE, komicno!
citiram:
Slučaj profesora tjelesnog odgoja Vjeka V.(63) protiv kojega je pokrenuta istraga zbog opravdane sumnje za tri kaznena djela protiv spolne slobode i ćudoređa izaziva ogroman interes dubrovačke javnosti.Nalazi se u pritvoru,a na teret mu se stavlja kazneno djelo spolnog odnosa sa 14godisnjim djetetom,silovanje i prisiljavanje na spolni odnos uz zlouporabu položaja.
.................................................. ....................................
Školski sustav je previdio ili zanemario selektivan pristup u zaposljavanju odgojnog osoblja...Ne postoji nadzor za prekoračenje pedagoških i ljudskih standarda.Nastavnici često emocionalno i verbalno zlostavljaju djecu,imaju predrasude da djeca ne mogu biti u pravu,a zapravo cijeli je sustav suočen s nemogućnošću ili vrlo kompliciranim postupkom davanja otkaza "učitelju".
.................................................. ............................................
Učenici iskazuju krajnje nepovjerenje prema nastavnom i drugom osoblju,a ovi ..prema svima koji su izvan sustava školstva.To proizlazi iz straha od mogućih inspekcija,gubitka vlastite pozicije i vlastitog probitka.
Zatim,pogrešnog doživljavanja škole kao vlastitog ograđenog tora,a ne kao javne institucije u kojoj ih je zaposlila država i za koji plaću primaju od građana.
.................................................. ...
Također,pogrešan je i negativan stav da se stvari ionako ne mogu promijeniti,pa što bi se itko zamijerao drugome."
.................................................. ...
Svakodnevno smo svjedoci sve večeg nasilja među djecom,nad djecom,pa ponekad i prema učiteljima i profesorima. (dodat cu da moj stariji sin iako je 6. razred vjerojatno do 8. nece ici na exkurziju jer im se razrednik /prof tjelesnog :wink: /BOJI ODGOVORNOSTI I BRIGE O NJIMA ??????)
.................................................. ......
Do kada će svi zatvarati oči pred očito velikim problemima?Sada su i roditelji bijesni i očajni,s pravom.Ali i oni snose određenu krivnju,jer sve manje poznaju svoju djecu,ne vjeruju im... :shock:
Sto reci na ovo sad?
Sve vise me privlaci staro Engleski sistem privatnog učitelja za po doma ...(na oku)