trebam pomoć!

Konačno da se opet i ja javim pa barem i na ovaj način tražeći pomoć.
Naime više ne znam što da radim,sva sam van kontrole što se josipa tiče.Na kraju sam svakih snaga i strpljenja.Svaki put kažem sebi da ću se srediti,naoružati strpljenjem,iskulirati se,ali nažalost ne uspijevam.
Učemu je moj problem?Josip je toliko živo dijete da mi se ponekad čini da graniči sa zločestoćom,nema mira ni kada spava,a čim otvori oči mu je akcija pa sve dok ih ne zatvori.Jednostavno,ma i nije tako jednostavno,više ne znam kako da postupam s njim.Ne znam kako da se zabavimo,a da on ili ne visi na meni ili krnjauče jer mu je nešto,a ni sam ne zna što.Ponekad mi ide na živce da bi ga najradije nalupala da se umiri i da me malo pusti na miru,pa što god vi mislili o tome.Nekad sam toliko na granici da se izvičem na njega,a poslije mi bude žao jer me on gleda potpuno zbunjen i ništa mu nije jasno zašto se ja to derem na njega.Znam da to nije dobro ni za njega ni za mene,pogotovo njega.Ponekad pomislim da stvarno nisam zaslužila biti mama jer sam tako zločesta i gruba pa nije ni čudo da je i josip takav,nervozan i zločest.Ustvari nedostaje mi samo malo strpljenja i samokontrole i ne znam s kim da porazgovaram o tome.Htjela bi riješiti taj problem jer znam da nije mali i da će se to na ovaj ili onaj način odraziti na josipu,ma već se odražava.
Zadnje vrijeme neće da jede,okreće glavu,baci mi žlicu,pljune,e a ja onda poludim i svašta mu izgovorim.On više i ne reagira na takve situacije samo je zbunjen i pomalo uplašen.Možete me osuđivati i misliti o meni što hoćete ali mi na taj način ne pomažete jer i ja o sebi mislim svašta.Znam da će malo koja mama ovako nešto napisati jer ju je stid što će drugi reći.Istina,ali ja se više sama ne mogu nositi s tim.
Molim vas pomozite mi nekim savjetom ili kome bi se mogla obratiti za pomoć,treba mi razgovor!Tužna sam i žalosna što sam takva prema njemu,a on treba samo malo ljubavi i pažnje,treba svoju mamu koja mu se ne zna dati.

hajde, koka, probaj da se smiris. cini mi se da ste oboje pred zidom nervoze koji vam ne da da se maknete napred.
za pocetak, priseti se nekoga ko bi ti mogao uskociti oko malenog, pa makar i na dva-tri sata. to puno znaci da se odmoris, saberes i razmislis kako dalje. ako nemas nikakvu pomoc verovatno si preumorna od kucnih i ostalih poslova. pokusaj drugacije: sve poslove ostavi i posveti se samo njemu. decica su cesto nesnosna bas kada im fali paznje. cim on zaspi, i ti se odmori i sutradan ces sigurno lakse i bolje funkcionisati.
i, molim, te, nemoj sebe toliko osudjivati. imam utisak da ti to samookrivljavanje teze pada od svega ostalog. ti znas da mozes da budes i nezna i strpljiva mama, samo treba malo vise samokontrole i smirenosti. sve se to moze nauciti, ako treba i uz strucnu pomoc.
zelim ti sve najbolje u odrastanju sincica i ,molim te, javi kako vam ide!
:love:

koka možda ti se sve jednostavno nakupilo

pratila sam tvoju priču od početka

daj probaj odplivat pol sata dnevno,a neka netko malog pripazi

Koka,
dobro je da i sama znas da trebas nesto poduzeti. Nadam se da neces ostati samo na tome, jer vam je ocito krenulo nizbrdo, a sto prije reagiras (ti i tvoj muz, naravno) bit ce bolje za sve. Napravi nesto da se malo odmoris, tj. da si organiziras redovit odmor i punjenje baterija. Cak i da dijete ostavis placenoj teti cuvalici par sati dnevno za njega je bolje nego da mu mama ima ispade koji ga plase i koji mogu vrlo ozbiljno narusiti njegovo povjerenje u tebe (i cijeli svijet).
Ti si odrasla osoba i stoga je odgovornost na tebi. I za Josipa, ali i za tebe. Ako puknes (ili redovito pucas) nisi ni sebi ni njemu dobra.
Poslusaj Mariu71-plivaj, ili yoga,ili neki fitness, setanje, nesto sto volis raditi, sama ili s prijateljima, ali bez Josipa. Uglavnom, omori se.

Je li Josip zivlji nego njegovi vrsnjaci? Ima li znakova hiperaktivnosti?

koka - bebač ti je (tvrdoglava) ofca u horoskopu :mrgreen: . imam jednu takvu doma. i radila mi je isto što i on tebi - u smislu nemira, živahnosti, "flastera"...

ja sam prevladala taj period na način da sam samoj sebi objasnila - da nikad više u životu neću imati privilegiju tako se maziti i ljubiti sa svojom bebačicom. da ako ju u tom periodu ograničim i smirujem - mogu dobiti poslušno, ali nezainteresirano dijete.

on je sad u fazi učenja i razvoja svojih sposobnosti. on želi naučiti od TEBE.

naravno da si zaslužila biti mama ;) .

osjećaš se zbunjeno, nervozno, ne znaš kako bi riješila problem. i napisala si ga ovdje, da ti mi pomognemo.

tvoj sin se osjeća JEDNAKO kao i ti - ali ima još jedan problem koji ti nemaš. ne zna to reći, i ne može nam napisati. njemu nitko neće dati savjet - osim tebe.

potraži savjet stručne osobe. ovo je problem u kojem mi možemo samo djelomično pomoći. zaustaviti vatru - ali ju ne možemo ugasiti. nikog ne treba biti sram njegovih problema. zato postoje osobe koje pomažu onima koji se teže nose s problemima.

i ja sam se konzltirala s dječjom psihologicom. uvijek sam polazila od toga da nisam najpametnija, i da moja rješenja ne moraju uvijek biti najbolja.

ti si sama napisala što mu treba, i gdje je problem :mrgreen: :

"a on treba samo malo ljubavi i pažnje,treba svoju mamu koja mu se ne zna dati."

"nedostaje mi samo malo strpljenja i samokontrole"

to je već prvi korak, i to dobar korak. možeš ti to!

:love:

Par puta su me pitali zar bi htjela da je miran,sjedi i gleda u tv.O da,ponekad bi upravo htjela to.Da je tamo gdje ga stavim,malo ,nečujno i poslušno biće.No,znam da josip nije takav niti će ikad biti takav.On je vrlo,vrlo živahan,neuropedijatrica je rekla da je hiperaktivan mada kažu da je to još vrlo rano za reći i to na temelju jednog pregleda kad je on bio i pospan i nervozan i gladan.Mada ja ne tvrdim da nije ili neće biti.Bilo bi bolje za oboje da nije, da je samo vrlo živahan.A da je trvdoglava ovca to svakako jest.
MM samo kaže kako treba strpljenja.To znam i ja i svu teoriju koja postoji.Prosvjetni sam djelatnik ,znam.Ali to je tako teško sprovesti u djelo kod vlastitog djeteta.Lako je gledati sa strane i komentirati,i ja sam bila takva.Neće on meni ovo ili ono,ali nije to baš tako.Kad se nađeš u toj koži to je onda malo drugačija perspektiva.

danas je u modi davati dijagnozu hiperaktivnosti :x ...

pa i ti sama si rekla da ti fali strpljenja, nije samo TM. :mrgreen:

neće on još duuuugo biti miran. i budi sretna da je takav (makar ti ovo možda zvuči kao horror :lol: ) .

jednostavno reci samoj sebi: danas ću se spoticati na igračke, napravit ću 10000 koraka umjesto 1000, dodat ću mu sve što traži, mazit ću ga i ljubiti do besvjesti (dok i njemu ne dosadi). i samo ću to raditi...

bitno je da SEBI postavljaš zadatke i određuješ ponašanje, a ne njemu. razlika je velika.

isto tako - znam ja da to nije lako. bilo je dana kad sam mislila da ću puknuti, a onda sam pogledala svoje dijete koje sam željela više nego išta na svijetu - i rekla samoj sebi da će ona biti onakva kakvom ju ja "napravim". pa bolje sada uložiti više - da bi rezultati bili onakvi kakve želim.

vjeruj mi, dobitak je neizmjeran u odnosu na ulog. ima cura ovdje koje poznaju moju (tvrdoglavu) ofcu - neka ti one kažu.

ovo što sad imaš (a nisi svjesna da imaš) - nećeš više nikada moći ponoviti. svaki dan je novi dan. svaki dan je tvoje dijete dan starije, dan pametnije, dan radoznalije... veseli se onom što nauči, veseli se njegovom napretku... za koju godinu će reći: maki se, iglam se!!! a ti ćeš baš taj čas htjeti šljapnuti jednu ogromnu pusu na njegov obraz... :love:

Ja potpisujem sve što je napisala sorciere i još dodajem to da mi je izvan pameti da netko pripisuje hiperaktivnost djetetu od niti godinu i pol. :x Pa on je još beba!

Htjela bih ti reći da je i moj M. bio isto takav, sve to što pišeš. Skulirao se kad sam se ja skulirala, kad sam shvatila da je jako mali, a da sam ja tu odrasla i odgovorna osoba. I ovo što kaže sorciere, da sve to promiče vrlo brzo i da treba uživati u tome.

koka

danas u 20h je došla moja mama,a ja i mm smo se išli prošetati

došli smo u pol 10

mali je bolestan i čitav dan je bila borba oko unošenja tekućine,pojili smo zeca,tatu ,mačku ,biljke na balkonu, itd itd

i ja bih pukla jer imamo situaciju s tim proljevim od četvrtka navečer da se sad nisam prošetala

jesam li loša mama,ne znam-vidjet ću kad ode od kuće ;)

jesam li sad smirena ,jesam i mogu trijezne glave ići u noć-mogu

a da je lako bit učiteljica i mama malog djeteta-NIJE

i tko to ne radi nema pojma kako nam je

i ja potpisujem sorciere i ostale cure. nađi nešto za "isprazniti ventil" - plivanje, šetnju, kavu s curama (znam da je lako savjetovati ali ...). a ako misliš da je pritisak u tebi prevelik, pokušaj pričati s nekim psihologom koji će ti pomoći kako prevladati stres. šaljem puno pozitivne vibre da prevladaš pritisak

koka, potpisujem cure; promijeni malo rutinu, napravi nešto samo za svoju dušu i odmah češ se osjećati bolje ;)

onda pokušaj to redovito sprovoditi; nemoj čekati da dođeš na sam rub snage i strpljenja, nego pokušaj to preduhitriti i razbiti nekom aktivnošću ili bilo čim, šta te opušta, a nije vezano uz kuću i cjelodnevnu brigu o josipu

svi se mi ponekad osjećamo isfrustrirano i na rubu snaga i svima nam često treba odmak od svakodnevice, da bi mogli normalno funkcionirati

ako stvarno osjećaš da se ne možeš nositi s tim, pokušaj potražiti stručnu pomoć nekog psihologa, ponekad i samo razgovor o problemu učini čuda ;)

želim ti puno sreće, a josipu :heart:

Istina je živa da vrijeme tako brzo prolazi da ga postanemo svjesni tek kada ono prođe i shvatimo da smo možda neke stvari već propustili tipa više ljubljenja,nošenja,grljenja,zaboravimo kako su bili tako mali.Istina je da se ponekad opterećujemo"glupostima",a kad pogledamo naše male mrvice vidimo da oni samo nešto istražuju,nešto traže,nešto hoće,a ni sami ne znaju što.I ipak su u toj svojoj neizmjernoj znatiželji koja nama,barem meni,ponekad zna ići na živce toliko slatki i smišni da ih najradije uzmemo u naručje i izljubimo do besvjesti.
Hvala vam na podršci,nadam se da ću se uspiti iskulirati radi dobrobiti moga josipa,a i radi mene same.

joooj koka, đe me nađeeee
ja mislim da su zpb mame zaslužne za to da ja nisam pisala ovakve postove.
zašto?
zato jer smo svaki dan u šetnji od kad završi posao do kad se ne mora ići na kupanje, papanje i spavanje.
od Franovih godinu do godinu i osam mjeseci on je samo "išao", nije znao ni sam ni kud, ni gdje, ni zašto, već je samo hodao, trčao,hodao, dirao nešto potencijalno opasno. e, a svo to vrijema, ja sam bila preumorna. puno mi je olakšalo druženje sa mamama franovih terminalaca. pomisao i saznanje da su malci u istoj fazi olakšavala mi je taj period jer sam znala da će i doći ovo vrijeme prekrasne komunikacije sa franom.
Period u kojem se nalazite, po meni, temelj je za kvalitetnu komunikaciju u razumjevanje između vas kasnije.
Već i ovo iskreno priznanje, dokazuje da si zaslužila biti mama malom, nježnom dječaku po imenu josip kojeg si tako jako isčekivala.
On nije ni zločest ni hiperaktivan, on je samo mali zvrk kao i moj fran kojeg treba sa velikim strpljenjem ljubavlju zalijevati i da vidiš samo ponosa za par mjeseci kad se uspijete oko nečeg dogovoriti. komunikacija bez prijetnji, bez suza, bez ultimatuma, bez batina a sve to u NE-ĆU fazi.
Neću lagati nekad mi je potrebna nadnaravna koncentracija i strpljenje (npr. kad 100 megabloksa poleti zrakom kao projektili ili 50 puzzli), ali od nekud ih izvučem "samo" zbog ljepše budućnosti i njegove i moje.
Kad znaš da nećeš moći izvući snagu iz sebe da budeš staložena s Josipom, preduhitri konfliktnu situaciju i naži zamjenu za sebe taj dan. Valjda uvijek postoji netko tko može uletjeti na sat-dva-tri

Moj M. je takodje jako zivahno dijete, da nema Teletabisa bila bih uvjerena da je hiperaktivan. Po krevetu obidje kilometar dok ne nadje pozu za spavanje, u kolicima ne moze sjediti duze od 15-ak minuta, serpi i lonaca bude svugdje po kuci, roba iz ormara bude na podu cipele nadjem i u kuhinji itd. Zbog svega toga sam se jako nervirala ali sam onda shvatila da je on jednostavno takvo dijete i da ja njega ne mogu prisiliti da bude miran ali zato se JA mogu smiriti i sve to iskulirati.
Ne kazem da mi je bas svejedno kad po stoti put spremam jednu te istu stvar, ali kad vise ne mogu samo gurnem nogom ono sto mi smeta da prodjem i ne nerviram se vise.
Ma sve ce to proci jako brzo kao i ono kad su nas bolila ledja dok smo ih pridrzavali kad su prohodavali ili ono kad su samo htjeli biti na rukama....

Nadam se da ces uskoro biti dobro i saljem pusu tebi i tvom malom nestasku.

Citiraj:

---

Nina S. prvotno napisa

...Ma sve ce to proci .....

---

kao što rekoh, kod Frana je juuuuuriiiiiiiim faza prošla sa godinu i osam mjeseci, khm.....mda...zamjenila ju je druga faza ja-ću-sam, pa se toj nadodala faza ne-ću, u međuvremenu je počeo spavati noć (uh, napokon neka odmarajuća faza)....sad čekam što je sljedeće.
htjedoh reći, cure neće proći, bar se nadam da neće, nadam se da su nam naši malci za cijeli život ovdje, baš ovakvi zdravi i zvrkasti.
faze će dolaziti jedna za drugom, a na nama je da odlučimo, kako ćemo pratiti naše malce kroz život, odnosno kakavi ćemo roditelji biti.
Koka pročačkaj malo AP podforum.
puse

Pitala sam te ima li znakova hiperaktivnosti ne zato da bi mu nasla dijagnozu (a nju ne moze ni dobiti prije 4-5 godina) vec zato da ti vidis je li on zivlji od druge djece ili je tebi naprosto naporno. Jer ako ima znakova hiperaktivnosti, onda je jos puno vaznije nego inace (a i inace je vazno) da si dosljedna u odnosu s njim, te jos niz postupaka koji se daju nauciti a oboma vam mogu olaksati zivot.
Ovako-na osnovu opisa. ni ja. ni bilo tko drugi, ti ne moze reci je li on naprosto zivahno dijete ili je ta zivahnost ipak van granica normale. Bolje da je samo zivahan, ali ako nije bolje da znas kako postupati, jer sto prije pocnes bolji su i rezultati.
Ti najbolje poznas svoje dijete, pa znas ima li ovo sto pisem nekog smisla ili ne. Ako ima, odi s njim na pregled psihologu (po meni najbolje na Goljek jer tamo najbolje znaju to procijeniti)i trazi da ti daju upute kako raditi s djetetom, a ako ne-onda ti napravi sve sto mozes da si osuguras odmor, sve ono sto smo ti vec svi rekli.

koka,pogledala sam malo josipove slike-prekrasan je.njegove oči govore sve.on je pametno ,zahtjevno, malo biće.budi svaki dan zato sretna.ja ih imam troje i često uz svo moje" znanje"(prosvjetni sam radnik ;) )često nemam rješenja.nervozna,umorna...zapetljam se u obaveze,nametnem si krive prioritete i eto problema.
djeca su broj jedan.sve drugo nije ništa.
skreni mu pažnju(to nije teško)odustani od sile i bit će ok.rijetko tko je lako djecu odgojio.ti si sigurno na dobrom putu,samo što taj put nije lak.treba se opustiti ,osluškivati njihove potrebe i biti strpljiv(čarobna riječ)
to si ponavljam svaki dan.

Koka, ti si očito preumorna do te mjere da više ne znaš ni kuda te noge nose...misli malo na sebe (ovo zvuči ofucano, ali cure su ti već ranije vrlo lijepo napisale), promjeni tu svakodnevicu, izađi s prijateljicom, udahni zrak, otkači se i od kuće i klinca koji ti je život, ali kakve koristi će imati i on od tebe takve, a jedino si mu ti potrebna.
Ovo je možda malo seljački, ali ja se često sjetim šta mi je mama ispričala kad sam bila klinka, a to je opet njoj rekao jedan susjed koji je tada već bio jako, jako star (i jako mudar, očito)...U razgovoru s njegovom ženom moja je majka rekla kako nije stigla ni jesti jer je nas troje djece trebalo nahraniti i sve šta ide uz to. Na to joj je on rekao da je prvo ona trebala jesti pa tek onda nam dati jer..."prazna vreća ne stoji?".
Primjeni malo ovu poslovicu na sebe (a mogla bih i ja češće na sebe :mrgreen:) i bit ćeš zadovoljnija i imat ćeš više snage za svoju ljubav.

Off topic
Sorciere, ti tako krasno pišeš da si me baš dirnula :heart:

koka, poduplaj svoju situaciju i eto ti moje svakodnevice! :D
ljubav :heart: , strpljenje, samokontrola, autoritet, smijeh, djetinjastost, mozak nesposoban primijetiti hrpe igračaka i nered po čitavoj kući, sposobnost preskakanja istih po cijeli dan i onda spremanje istih tek navečer kad zaspu.... posloži prioritete - Josip je PRVI, sve ostalo lagano na začelje. tu negdje uguraj za početak pola sata samo za sebe (kad Josip spava ili se slučajno zagleda u Teletabise) - knjiga, časopis, manikura, kavica, serija, nalakti se na prozor i promatraj okolinu... pomaloćešsinesvjesnoproduljivati tih pola sata i uskoro će Josip imati smirenu i raspoloženu mamu pa će se i on primiriti. Ti moraš napraviti prvi korak a malac će te s veseljem slijediti.

Piši nam kako napredujete!

Pusa :*

cure su više manje sve rekle, a ja ću te podsjetiti da si već napravila prvi korak što si otvorila temu i bila iskrena...
držim ti fige, tebi i Josipu, da prebrodite to što prije.

Ja zatvorim oci...udahnem duboko (par puta), i odbrojim do deset. I onda si zamislim KAKO IH JE (djecu) TAKO LAKO USRECIT.

A ponekad se isto osjecam ko i ti. Onda pustim sve na miru i sjednem na pod, istresemo SVE igracke i ludaramo. Mejra poludi kada joj treba pozornosti.

Citiraj:

---

Nina S. prvotno napisa

Moj M. je takodje jako zivahno dijete, da nema Teletabisa bila bih uvjerena da je hiperaktivan.

---

bas me dobro nasmija :lol:

Ma samo polako, hrabro i bit če bolje.
Možda te utješi da je vjerovatno svima nama u nekom razdoblju njihovog malog života postojalo vrijeme kad su bili poput tvoga djeteta.
Preko moja dva sina naučila sam da samo strpljenje pomaže u ovakvim situacijama.
Neposlušni su zato što tako privlače našu pažnju, jer su naučili da im se obračamo samo kad su "zločesti", a kad mirno gledaju crtiće, a mi tada koristimo priliku obavite što više zaostalih poslova, ne pitamo ih ništa.
Čim počne ludovanje mi reagiramo.
Klinci imaju dobre senzore i upijaju svaki trenutak. Gledaju nas, oponašaju, imitiraju, samo što mi to nevidimo.
Kod mene i danas vrijedi pravilo da svi poslovi čekaju. Samo ono što je važno kao kuhanje i održavanje barem osnovne higijene kučanstava, mora se obaviti, a uspjevam to tako što ih uključujem u baš svaki posao.
Naravno nemožeš im dati noževe, vilice, staklene stvari u kuhnji, ili pak detrđente da ribaju wc školjku, ali mogu u plastično posuđe stavljati tjesteninu žlicom, pa premještaju u drugu ili suhom krpom glancaju vrata od ormara sto na sat.
Rezultat je taj da njima ispunjavam vrijeme, koje provode samnom, stvaram u njima neke temelje za daljnji život, a oni su sretni i zadovoljni jer se osječaju korisno i vrijedno jer mami pomažu.
Olakšaj sebi i njemu život i nevažne stvari ostavi za dane kad si odmorna i dobre volje, jer danas obrišeš prašinu sutra se opet pojavi, nema svrhe biti rob.

Rinama :D

koka ja mislim da su svi nekada toliko umorni da su kao tempirana bomba, ja ponekad isto znam vrisnuti i onda mi bude krivo. pa MM i ja smo u ovih godinu i pol samo jedanput sami izašli (ja nisam sama niti jednom izašla) već par dana mislim kako moramo više izlaziti, ali imamo problema sa čuvanjem i kada ga ostavim onda me izjeda krivica što je sam. Jednostavno tempo mi je preintezivan. Dođemo kući ručak i odmah šetnja po par sati kuća tuširanje uređivanja spavanjac, a onda ja počnem po kući da radim i kuc kuc već je ponoć...nekad bih plakala ili bih jednostavno ostavila kuću u neredu po par dana, ali onda mi bude muka kakav je nered i sve u krug. Ali definitivno bash definitivno sam odlučila da moram početi odvajati vremena i za sebe nadam se da ću i uspjeti tebi i Josipu puno :love:

Upravo to mi treba,izlazak.Ali avaj!Nedavno mi je bio rođendan i ja se ponadala da ćemo MM i ja izaći na večeru ili nešto slično,a da će sveki pričuvati josipa.Klinac!Gospođa je morala na frizuru,a vi se djeco slikajte.Ne moram vam niti reći kakav mi je to rođendan bio.Bila sam toliko jadna i depresivna da me nije bilo briga ni za što,a da ne spominjem da nismo vani izašli skoro dvi godine.Onda se prepucavamo i svađamo MM i ja,mali to sluša,nesretna ja,nesretan MM,nesretan i nervozan Josip.To ti je tako kad su neki naučili da su oni i njihove potrebe puno važnije od potreba drugih.Hoću reći kako je sve to začaran krug iz kojeg je teško izaći.

Ajde, već kad je rođendan tako prošao, a na sveki se ne možete osloniti i ako ne možeš naći nekog (susjedu, frendicu, neku mlađu žensku da bude 2 sata s malim - kao ja imam tako nešto :P ) dogovori se s M da ga pričuva pa izađi s kolegicom na kavu (nemoj sama lapiti po gradu jer će ti biti bez veze).
Dok to ne učiniš (ali učini, vidjet ćeš kako ćeš se preporoditi - pod uvjetom da ti to počne biti dio života, a ne samo jedan izlazak pa će sve biti ok) uzmi jastuk, zabij glavu u njega i VRIŠTI!!! Pomaže i to da izbaciš negativnu energiju.
Kad nema druge, često se tako ludiram s malom da to gleda netko sa strane rekao bi da sam pomakla malo, ali bude super jer ni ja nemam kome ostaviti dijete, nego M-u koji puno radi

ja bih na tvom mjestu se obratila dobroj dječjoj psihologici ili u Savjetovalište ERF-a, Ilica 83 kod prof Turalije (javi se u rujnu) - ona je besplatna.
Poremećaj pažnje, povezan je često i s motoričkim nemirom koji se eventualno u školskoj dobi može dijagnosticirati. Do tada ako postoji sumnja, potrebno je raditi s djetetom kroz igru na malkice drugačiji način tako da se djetetu povećevaju periodi pažnje (vidi http://p221.ezboard.com/fmameibebefr...icID=884.topic
gledanje TV nije dokaz postojanja pažnje, dapače čak :/
Iako su Teletabisi meni super

Citiraj:

---

tweety prvotno napisa

Citiraj:

---

Nina S. prvotno napisa

...Ma sve ce to proci .....

---

kao što rekoh, kod Frana je juuuuuriiiiiiiim faza prošla sa godinu i osam mjeseci, khm.....mda...zamjenila ju je druga faza ja-ću-sam, pa se toj nadodala faza ne-ću, u međuvremenu je počeo spavati noć (uh, napokon neka odmarajuća faza)....sad čekam što je sljedeće.

---

Tweety, pročisti grlo, sad ti ide "zašto?" faza...

Citiraj:

---

koka prvotno napisa

Upravo to mi treba,izlazak.Ali avaj!Nedavno mi je bio rođendan i ja se ponadala da ćemo MM i ja izaći na večeru ili nešto slično,a da će sveki pričuvati josipa.Klinac!Gospođa je morala na frizuru,a vi se djeco slikajte.Ne moram vam niti reći kakav mi je to rođendan bio.Bila sam toliko jadna i depresivna da me nije bilo briga ni za što,a da ne spominjem da nismo vani izašli skoro dvi godine.Onda se prepucavamo i svađamo MM i ja,mali to sluša,nesretna ja,nesretan MM,nesretan i nervozan Josip.To ti je tako kad su neki naučili da su oni i njihove potrebe puno važnije od potreba drugih.Hoću reći kako je sve to začaran krug iz kojeg je teško izaći.

---

Koke, ja sam tebe jos davno pitala kakve su sanse da uzmes neku zenu kojoj bi lijepo platila da povremeno bude s Josipom...?I mislim da to nije nikakav luksuz, nego neophodnost.

Moje iskustvo.
Kad se curki rodila bila sam jako pozitivna i nadahnuta osoba, a onda se ko u ratu bombe izredalo tisuću problema, od inkubatora, dugotrajnih boravaka u bolnici, drhtanja nad svakim kašljucanjem, a uz to imala sam i stambenih i financijskih problema, a da o nezavršenom faksu i ne govorim. Umjesto da uživam u bebici koju sam toliko željela, mislila sam samo kad će mi netko doć da se je oslobodim bar na pet minuta.

Na kraju smo se preselili i život se tek sad uistinu preokrenuo naglavce. No, nakon duuugih razgovora s MM, shvatila sam da sve to nema smisla. Pokušali smo se organizirati. Još radimo na tome.

Hoću reći ovo: Nakon ovogodišnjeg ponovnog dugotrajnog i besmislenog boravka u bolnici zbog komplikacija sa MPR, kada sam sama sebe krivila što se sve to desilo budući da je upravo meni "tako obavještenoj" promakla informacija o Priorixu, totalno sam se zatvorila u sebe. Ne, ja nisam vikala na dijete, pokušala sam s njom biti što prirodnija, nadahnutija, kreativnija i nikome nisam dopuštala da se ubaci pa mi olakša, sve sama.. a to je uzrokovalo to da je na kraju dobila žalosnu i iscrpljenu mamu.

Kako nisam imala tko bi mi ju čuvao, učila sam samo kad je spavala i kad bi navečer svi legli. Kako je jako aktivna i jedan sat je dovoljan da se totalno iscrpiš. Što sam manje imala ispita do kraja, manje je bilo i snage. Koma.

Pred posljednji ispit, sad u šestom, gotovo sam kolapsirala pa smo počeli razmišljati o jaslicama kojih smo se toliko bojali jer je osjetljivaš to se zdravlja tiče. Čuvalicu nismo uspjeli naći. Nakon obilaženja vrtića - jaslica, pala je odluka. U početku mi je bilo još teže nego ranije jer sam smatrala da sam uskraćena za tih par sati što je tamo.

Danas više ne razmišljam tako. Dala sam i taj zadnji ispit, pišem diplomski... Nekako mislim da mi se vratila pozitiva te da sam manje opterećena, punijih baterija. Čak se vratio i smisao za humor (ostavljam okolini da opovrgne).

Mislim da je sada svaki dan moje malene kvalitetno iskorišten, kako u jaslicama, tako i doma jer sada imam i ja više snage... i duha za igru.

Ajme meni, draga moja.

Totalno suosječam s tobom. Sad bih ti najrađe nadugačko i naširoko ispričala svoju situaciju, ali nemam cajta. Samo kratko, razumijem te.

Kaj se tiče malog samo polako. Moraš biti svjesna da je i on žrtva situacije kao i ti, ali da ipak o tebi ovisi dali ćete si vi uzajamnno biti spas ili još veći teret. Gledaj to ovako. Ti si osoba odrasla, on je mala osobica, dakle ti ćeš sad lijepo i njemu i sebi pokazati tko je njegova mama. Na lijep način i sa strogim i striktnim ograničenjima (budi doslijednja i ne popuštaj) , jedan po jedan dan komuniciraj s svojim djetetom.

I zapamti, bez obzira na ostatak dobroćudne obitelji. Ne dopusti da se nezadovoljstvo životom odražava na vaš odnos, jer će na kraju i vaš odnos ispuniti isto nezadovoljstvo. Ti biraš SREĆA ILI TERET.

Sve je to super u teoriji, al praksa zahtjeva snagu i FUNKCIONIRANJE JEDAN PO JEDAN DAN.
Moj malilmali je počeo na to što sam ti sad opisala (stroga ograničenja i moja doslijednost) reagirati povračanjem, ali ne posustajem.
Djeci trebaju granice da bi se osječali sigurnom, treba im i da im je majka zadovoljna (uzmi vrijeme za sebe (rašpaj nokte il bilo kaj)) da bi mogla kvalitetno provoditi vrijeme s njima.
ti to možeš, Vjeruj mi.. MOŽEŠ