Printable View
Inspiriralo me, pa da pitam: kako "dišete" prema dojenju? Planirate li dojiti (ima li netko tko a priori zna da neće) ? Kako gledate na dojenje, kako ga sada doživljavate? Pripremate li se i kako? Ili mislite da je to nešto prirodno, što dođe samo od sebe pa priprema nije potrebna već sada?
Evo ja a priori nisam htjela zatrudnit dok dojim - bilo je još razloga, ali i dojenje jedan od važnijih. Zašto?Citiraj:
Maja prvotno napisa
Zato što smatram da dojenje u trudnoći nije prirodno i ne želim izlagati dijete koje sisa ogromnim količinama estrogena. Večina žena dok doji i ne može zanjeti zbog niske razine estrogena i to mi djeluje kao prirodna obrana organizma od trudnoće. Naravno žene ipak zatrudne, ali...
Čak i djeca koja sisaju često odbiju "trudno mlijeko" jer im se ne sviđa okus, što mi se opet čini sasvim prirodno, ali opet i tu ima iznimaka..
Evo mene prve. Dojila sam Doru i dojiti ću i ovu bebu, isprintala sam si tekstove o dojenju (za svaki slučaj) da obnovim znanje. Sviđalo mi se dojiti, a i Dori bogme, i lijepo je napredovala na cici i sad mi se čini da je puno otpornija od djece koja su hranjena na bočicu a njeni su vršnjaci. (ovo je moje osobno mišljenje).
U prošloj trudnoći sam čitala sve tekstove o dojenju i odlučila čvrsto dojiti i tako je i bilo (osim početnih problema s nepravilnim položajem) nadam se da ću ovaj put pravilno započeti i dojiti barem do godinu dana. Pozdrav.
Ajme, tek sad sam skontala da sam skroz fulala temu :oops:
Učinilo mi se da pitaš za dojenje u trudnoći.
Sad bi ja svašta rekla, al za to treba otvorit ipak posebnu temu na dojenju :P
čvrsto odlučila dojiti, informirala se, prikupila sos brojeve.
nadam se da je ovoliko za početak dovoljno :)
I ja :P
A što se tiče ove teme, prije Lee sam jednostavno odlučila da ću dojiti i uopće to nisam dovodila u pitanje, i, hvala Bogu, tako je lijepo i krenulo. Bez ikakvih problema, ragada, mastitisa...ikad.
Nadam se da će i sad biti tako
Ma ja, zapravo, mislim da u puuuno stvari veliku ulogu igra psiha (na stranu realni problemi i onaj postotak žena koje stvarno ne mogu dojiti).
Ali nikad uopće nisam razmišljala da bi mi dojenje moglo biti problematično.
Isto kao što sam sad skužila da većina problema oko poroda i teški porodi proizlaze radi straha.
Pa se sad nastojim totalno opustiti i prepustiti i samo čekati
Dok sam bila s Lovrom u drugom stanju, dva mjeseca sam ležala u bolnici i čak me bilo strah da neću znati kako dojiti. Ali to mi je bilo nešto sasvim normalno. Da ću dojiti svoje djete. Nažalost, morala sam se izdajati dva mjeseca jer je on bio u bolnici i sa dojenjem smo počeli bez problema nakon što je izašao.
Sada sam opet sigurna u to da ću dojiti. Ali moram priznati da se malo bojim neuspjeha (ne znam zašto).
Oduvijek sam znala da ću dojiti, znala sam da je to najzdravije za bebu.
Do sada sam se malo ovdje informirala, bila na Rodinom tečaju o dojenju, čitala brošurice, ali kad dođem na pdf Problemi s dojenjem i vidim kako neke iskusnije cure (čitaj koriste termine u vezi dojenja za koje nikad nisam čula) imaju problema, pitam se hoću li ja to zbilja moći. Moram priznati da me hvata frka. Jesam li dovoljno čitala? Znam li što su ragade, soor...? Kako ih riješiti? Ovako sad pokušavajući sama sebi odgovoriti, ne znam ništa.
Vjerujem da je to najprirodnija stvar i da će vjerojatno doći samo od sebe, ali što ako neće? :/
I ja sam čvrsto odlučila dojiti, isprintala sam i pročitala sve tekstove o dojenju, broj sos telefona je odavno memoriran u mobitelu. Nažalost nisam mogla ići na radionice jer sam morala ležati. A sad što se više bližimo kraju trudnoće i dolasku bebe malo sam postala opsesivna, stalo gledam cice da se slučajno ne bi bradavice uvukle preko noći :P (luda! MM mi se stalno smije), i stalno razmišljam o tome kako će to izgledati u bolnici, ne opsjeda me sam porod već dojenje bebe nakon poroda: da li ću ja to znati, ako nam ne krene dobro hoću li ja to uspjeti riješiti ...itd.
uopće nikad nisam sumnjala u dojenje jer sam uvjerena da je priroda savršena i da se pobrinula za sve. i onda me ljuljkala moja sestra koja 'nije imala dovoljno mliječnih' žlijezda ili stanica ili štatijaznamveći i nije imala mlijeka-valjda spada u onih 1-5% žena :(
i zbog njenih priča sam se usr... ko grlica nakon poroda i zbog toga mi je 'došlo' mlijeko tek 5 dan, ali kad smo se primili, nismo odustajali, i još uvijek dojimo
a sad u 2. trudnoći, uopće ne sumnjam u dojenje i praktički ne razmišljam o tome jer mi je to nešto kao disanje, ak me kužite kaj sam htjela reć
Već odavna govorim da ću dojiti djecu. Poneki put me uhvati neka panika da ne neću znati kako ali opet pomislim, pa to je najprirodnija stvar na svijetu i mislim da za to ne bi ni trebali razni priručnici (mada bolje da ih ima nego nema, nikad ne znaš kad će ti zatrebati :mrgreen: ) jer kako su žene doljile kroz čitvu prošlost. Nije bilo tečajeva, priručnika i svega ostalog šta danas postoji i mislim da je bilo daleko manje problema oko dojenja nego ih danas ima. Prije nije bilo alternative i žene su dojile, a sada manji problemčić i hop u ljekarnu po mlijeko, umuti, stavi u bočicu i problem riješen.
Jelka, ja sam sebe krivila sto sam imala problema s dojenjem, jer sam tako samopouzdano stavila bebu na cicu i dojila ga, on je super primio i cicio od prvog dana non-stop.
Nas je problem bio nepravilan polozaj i otuda ragade i mastitis te sve sto ide uz to.
Mislila sam da sam sve naucila i da mi se nece dogoditi nikakve poteskoce, jednostavno ih nisam ocekivala.
Sve smo uspjesno sredili, a Ben je najveci hodajuci ovisnik :P.
Treba se opustiti i na vrijeme prepoznati problem te ga odmah rjesavati i nema frke.
Naravno i puno volje i strpljenja, nista ne dolazi preko noci.
:)
Nisam trudna, ali kad sam 2. put zatrudnila, Pia je još dojila. Željela sam nastaviti dojiti, ali Pia je prestala sama od sebe kada sam bila trudna 3 mj. :(
a ja sam se nadala tandemu...
potpisujem! :DCitiraj:
kovke prvotno napisa
u prvoj trudnoći sam čitala o dojenju i informirala sam se kako funkcionira proizvodnja mlijeka, sustav ponuda potražnja,... uglavnom, pouzdala sam se u svoje tijelo i uopće nisam brinula niti slušala bapske priče. dojenje nam je bilo tako jednostavno, lijepo i prirodno od prvog do zadnjeg dana. nikad jednog problema, ni mastitisa, ragade, kamenih ili praznih cica, Jani je bio prekrasno napredovao, nikad nije bio nezadovoljan na cici, odustao je s mojom prvom menstruacijom bez ikakvog nasilnog odvikavanja, plača, stresa. moram priznati da sam ja očekivala da će dulje trajati, ali prihvatila sam njegov odabir. ali dok se sjetim one njegove zadovoljne facice kad zaspi s cicom u ustima, pa mu ispadne, pa je u snu traži, i kad ju nađe sretno odahne... jedva čekam da ponovno dojim!!!!
Slažem se da se dojenje donekle "isfilozofiralo", ali mislim da je to nužna posljedica današnjeg načina života, ali i toga što se znanje i pomoć oko dojenja, koju su naše bake primale od žena kojima su bile okružene.
No, da nije sve uvijek bilo tako jednostavno, vidi se recimo ovdje, malo o povijesti dojenja:
http://www.childbirthsolutions.com/a...east/index.php
Ja sam, kad sam bila trudna prvi puta, prije više od pet godina, na jednom drugom forumu, isprintala sve najvažnije topice, sve što mi se činilo najključnije, neke u kojima su mame imale probleme, neke u kojima su samo hrabrile jedna drugu, i to mi je bila biblija, to sam stalno nosila sa sobom i dan danas znam te topice gotovo napamet.
I tamo zaista JE bilo problema i problema, al ono što je indikativno je da sam ja imala nekakve sasvim druge probleme, koji mi ne bi pali na pamet (iako sam imala zapravo vrlo malo problema s dojenjem, gotovo ništa). Dakle, koliko god se pripremala na neke sam stvari bila nepripremljena. Dojenje je vrlo osoban doživljaj, s puno osobnih i faktora vaše, jedisntvene okoline i probajte se ne opterećivati kad pročitate tuđe probleme. Svakako, naučite iz toga sve što možete, ali ne bojte se da će isti takvi pogoditi i vas, ako i hoće, možda ćete se i lakše i bolje nositi s time. A možda će biti i teže.
edukacija, edukacija i još edukacije.
i koliko uopće netko hoće naučit.
jer ako u bolnici od nas pet u sobi njih četiri na moje pitanje "šta ono sestre prozirno iz bočice nalijevaju u bebe" mrtvo hladno odgovore šećer i vodu i još mi obrazlažu kako to tako moraju da ih malo dignu, puno je truda uzalud.
ala sam zakomplicirala ovu rečenicu, ali kužite valjda smisao :oops:
još je jedna od te četiri medicinska sestra :shock:
majo, ivka, nadam se da se psihicki pripremate na moja maltretiranja ;)
jedva čekam. Iako, ja sam ti prilično sigurna da će to tebi ovaj put super ići.
bojim se da nece, ali sad bar znam kome se obratiti za pomoc pa ne brinem previse :)
Ma daj, kak vec sad znas.... ajme ti trudnicki hormoni :*Citiraj:
egemama prvotno napisa
Tako je. Možda uopće ne bi već sada trebale ići na pdf Problemi kod dojenja, nego kad problemi dođu. Jer onda ćemo postati opterećene.Citiraj:
i probajte se ne opterećivati kad pročitate tuđe probleme
Iako, dobro je i pripremiti se pa znati što te eventualno čeka. Ne znam.
Uglavnom, ja definitivno više neću čitati ružne priče s poroda :)
Ja mislim da je jako dobro čitati probleme, meni je koristilo. Ali, jedno je čitati, a drugo je pustiti da te to zakoči.
Vidis meni je pdf "problemi i poteskoce u dojenju" bila najbolja moguca edukacija. Doslovce sam "gutala" probleme mama koje su tek rodile, i gledala sto im cure odgovaraju i gledala kak stvar sprijeciti da ne dodje do tog problema.Citiraj:
branka1 prvotno napisa
Svi smo drugaciji. Svatko treba naci njemu najbolji nacin ucenja :)
Ja ću opet dojiti, a ovaj put još i duže nego prva dva puta!
E je dojila samo 9 mjeseci, I samo 14,5 mjeseci, a ako s ovom bebom budem doma 3 godine potruditi ću se da dojimo duuugo.
Za mene i moju djecu je to prekrasno iskustvo, curice su super zdrave, ja se osječam korisno; mislim da sam na neki način posebno povezana sa svojom djecom za razliku mojih prijateljica koje su odmah gurnule bočicu bebama u usta.
Prošla sam edukaciju o dojenju, željela sam biti i mama savjetnica na telefonu ( to je nekako krenulo nizbrdo pa nisam :( ), ali još uvijek smatram da ne znam sve, možda tek dovoljno da imam početnu sigurnost, a tješim se da jako dobro znam napamet brojeve koje mogu nazvati i na kojima ću dobiti pomoć ako mi zaškripi, ako nam iskrsne neki problem.
Jako se veselim dojenju, pogotovo onom prvom, još u bolnici, kad beba povuče a meni suze na oči od veselja što imamo tu posebnu vezu, samo nas dvoje! :D
Ja sam odlučila da ću dojiti jer mislim da su majka i dijete tako najviše povezani.
Meni je bilo nešto najljepše vidjeti moju sestru kako doji i kako je maleni gleda, mislim da se to iskustvo ne može sa ničim mjeriti :)
Renci cestitam na trudnoci :D
Od kad znam za sebe i prije nego sam išta znala o bebama, ovom forumu i internetu uopće, dojenje mi je nekako bila najveća želja i jedina solucija i nadam se da mi neće nešto stati na put tome. Valjda neće jer već sada imam kolostruma ako to nešto znači. Na Rodinom tečaju sam bila, a tekstove namjeravam sada početi čitati taman da mi do poroda sjednu i ostanu u svježem pamćenju. Iskreno osjećam blagi strah da neće sve krenuti kako treba, ali to pokušavam potisnuti i razmišljati pozitivno.
Renčiiiiiii, čestitam!
Pa ti to objavljuješ ovako, na mala vrata!
:heart:
Pročitala sam sve moguće o dojenju, oboružala se Rodinim lecima, bila u školi dojenja (bio i MM :D ) i ne dam se obeshrabriti! I planiram stražariti ako treba da malom ne daju čajiće i adaptirano. Ako treba na svoju ruku brišemo iz bolnice.
U prvoj trudnoči sam se više pripremala oko dojenja, mogu čak i reć da sam bila opterećena sa time kako ću dojiti i kako će sve to krenuti.
Ja sam dijete odraslo na adaptiranom mlijeku kao i većina vas,to je bilo takvo doba.Odavno sam odlučila da ću dojiti svoju bebu, tako je i bilo; sa manje više poteškoća.
U bolnici su mi dohranjivali bebu ,to mi je otvoreno pedijatrica rekla, i moj Tin nije nikako htio prihvatiti dojku.Postao je ljena beba kojoj se nije dalo vući mlijeko, ja sam imala strpljenja ,ali nije išlo malo je vukao i prestao.Da mi se ne bi sve upalilo ja sam se počela izdajati, i tako sve do prve menstruacije kada je sam odbio moje mlijeko; sa oko 6mj.
Kako,tako,ja sam uspjela u svom naumu da svoju bebu hranim sa mojim , makar i izdojenim mlijekom ; moram priznati da sam se namučila, al moj Tin je danas zdravo dijete koje je rjetko kada bolesno. :D
Danas čekam drugu bebu i ne opterečujem se, nadam se i sigurna sam da će nam sve krenuti u redu, ako ne izdajalica je spremna :lol:
Pa da. Može biti i tako. Nekad je bolje spriječiti nego liječiti.
Ja sam sad, zapravo, u fazi da ne želim čitati ružne priče s poroda, tekst o Leboyeru me također malo izdeprimirao, a onaj link o maloj curici iz Koprivnice uopće ne želim otvarati. Ne znam zašto ga svi otvaraju, a onda kukaju kak se grozno osjećaju radi slike u lijesu.
Pa sam valjda to prenijela i na ovo. a nije isto. Ali da može stvoriti nesigurnost, može.
Sorry, ode u OT
sad cu ja u 9mj na tecaj dojenja, cekam datum da si odmah rezerviram mjesto u prvom redu.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
a bojim se da ce biti problema u pocetku s obzirom na moje bradavice, kasnije ce biti ok.
Što se tiče odluke, ja sam puno puta u životu nešto odlučila, ali nije išlo po planu. Željela bih dojiti ako budem mogla, pogotovo zato što smo i muž i ja alergičari.
Da, i u meni se lomi čitati Probleme ili vjerovati da ću ih u datom trenutku riješiti uz pomoć SOS telefona i foruma. Ali onda si mislim kak telefon ne radi poslije nekog vremena, tj. po noći, a što će onda biti s mojim djetetom? Hoće li biti gladno? Hoću li nažalost vidjeti jedino rješenje u hitanju do dežurne ambulante po bočicu i adaptirano? Može li uopće doći do toga?
Sjećam se jednom na moru, kad je Lea imala 3 mjeseca, ja još nisam bila na forumu, iako sam se puno educirala na portalu, uspaničarila sam se da nemam mlijeka, dolazila je noć i poslala sam MMa u apoteku po adaptirano. ono, ne dao Bog, nek se nađe
Naravno da sam se bezveze uspaničarila :roll: .
Ta kutija je donešena doma i u ormaru dočekala kraj roka trajanja pa sam je bacila. I nikad više nisam kupila nijednu kutiju. Žao mi je što se nsiam sjetila pokloniti nekome kome je možda stvarno trebalo
ŽELIM dojiti i nadam se da će mi se želja ostvariti i da neće biti velikih neprilika ali ako ih i bude znam gdje da se javim 8)
Zato svima vama na SOS telefonu šaljem :love: i nadam se da vas neću trebati :P
Jelka, ništa se loše neće desiti tvojoj bebi tokom jedne noći, čak i da je stvarno gladna.
glavno da joj ti stalno i stalno daješ cicu, uvijek će bar nešto pocicati.
ege, nema prvog reda, ukrug se sjedi :P
jelka, ne brini, ako bi situacija baš bila tako kritična, savjetnica bi to znala procijeniti i dala bi ti broj gdje bi je mogla dobiti i po noći ako treba. No, ono što je vjerojatniji scenarij je da ćeš sama (i uz pomoć savjetnice) naučiti na što trebaš paziti i kako reagirati.
Nemoguće je da beba koja je sita i dobro napreduje toliko iznenada ostane gladna da se usred noći treba reagirati adaptiranim mlijekom. Osim ako bi se nešto, nedajbože, dogodilo majci.