Printable View
Dakle, evo mog pitanja za ekipu iz tandemskog dojenja :D
Zanima me koliko je u biti izvedivo dojenje na zahtjev ali da to vrijedi za oba djeteta?
Vidim Majo spomenula si da Jan vec dugo ne doji nocu. Jel se ikada desilo da je trazio, ono bas da je inzistirao, a i da je Nola trazila.
Jel to sve skupa prenaporno?
Kako izgleda kada oboje djece cesto traze dojiti? Jel to previse stresa ili to sve zavisi o tome sto mama zeli i kako gleda na situaciju?
koliko ja znam, maja je odbila jana od nocnog dojenja kad je "isla na nolu" :), tako da jan vec dugo po noci ne doji.....
ni aj ne znam sta s djetetom koje doje na zahtjev a zahtjevi su mu vise puta nocu i danju :P i sa malom bebeom (a prije toga s trrudnocom)....
alamamim adrian je , cini mi se, dok je ona bila trudna s lukasom prestao sisati sam od sebe zbog promjene sastava mlijeka, ispravite me ako se varama?....do su mi dva bliska primjera....
mozda nam samaritanka moze pomoci sa svojim slucajem, kako to kod nje funkcionira....
Kad sam prije par mjeseci bila kod LLL savjetnice za dojenje ona je rekla da je svojih troje djece dojila svih po tri cetiri godine. Trudnoce su joj se uvijek ukrstavale s dojenjem jer su joj djeca "kapa do kape" :D
I ona kaze da je kod nje to funkcioniralo super, da nekad zna biti stresno ono kad je mama izrazito nervozna ili ima nekih problema pa dok nahrani malu bebu, pa onda starije dijete trazi, u medjuvremenu beba ponovo hoce, u svemu tome treba stalno i pelene mijenjati, pa ovo starije dijete hraniti i igrati se s njim, pa opet dojiti i sve tako ukrug. Ali ona je rekla da su krizne situacije bile periodicne i da kad to prihvatis kao normalno da onda nije problem.
Ali svjedno se pitam.....
Jedino sto je sasvim sigurno je da ne mozes znati koliko to moze biti tesko dok ne iskusis. ne mislim samo na dojenje u tandemu nego na situaciju dvoje male djece. Jan po noci nije trazio dojiti dugo, al ne bi to bila bitno razlicita situacija od one po danu kada sam sama s njima. Ima jedan jako zgodan polozaj kada dojis bebu na boku a stariji se prebaci sa strane i doji "odozgora". Jako udobno, tako smo uspjeli jednom svi troje zaspat. :D
Najteze je bilo negdje od Nolinog treceg mjeseca pa do sest mjeseci. Ne samo zbog dojenja iako je Jan neprestano tada zicao nego ti je stresna svaka situacija kada obadvoje placu i trebaju te, svejedno je li to dojenje. Ako je dojenje, cak je manji problem, samo se trebas dobro namjestiti i oboje cicaju i bude mir. Bar neko vrijeme. Jer Noli obicno dosadi brze nego Janu (on je isto ko beba brzo cicao, ko todler produzio), pa onda nju treba nositi a on bi jos bio zakacen. Pa ako njega skinem onda place, zapravo urla i eventualno se popisa u gace iako kad si ga pitala prije pet minuta nije trebao ici. Pa ga treba presvuci, a nju istovremeno nositi. Pa onda sjednes i places :D Kad svi malo placemo malo bude lakse :D
Dakle, da sumiram, nije stvar tezine u dojenju, niti ja zelim prestati jer je prenaporno. Jednostavno ima faza kada ti se imati dvoje male djece cini nemoguce. A ima i super faza kad ne znas sto bi sa slobodnim vremenom. Ove druge su cesce kako djeca rastu i ja sam sada vec dosta zadovoljna. Cak mislim da bih u ovoj fazi mogla dojiti i Jana na zahtjev da zelim.
Majo plasis me :D
a ako ti kazem da bih opet sve ponovila? :D
onda nam je malo lakse :D
Je je lakse nam je :D
Stalno razmisljam da ce mi sa dvoje djece sigurno biti duplo teze nego sto je sada (a Majina prica i ostale price koje sam cula mi to i potvrdjuju) i stalno razmisljam da bih ipak troje djece, bez obzira na sve.
Cini mi se da i sa samo jednim djetetom ima teskih situacija u kojima najradije sjedis i places i da toga sa x djece mora biti x puta vise.
A onda se sjetim svojih sestara i brata i kako nam je sada super zajedno i kako se cesto druzimo i zabavljamo i pomazemo jedan drugom, a mama nam skoro i ne treba (samo nas tlaci kad ce imati jos unuka!) i vidim koliko je njoj tesko sto nam vise nije potrebna i mislim - pa sve to prebrzo prodje. I pozelim jos djece.
ja nekako ne mislim da je s dvoje djece duplo teze, recimo da je 1,5 puta teze :) da s troje djece nije triput teze nego recimo 1,8 puta teze :)....
Bila sam sigurna da ću doživjeti tandem, ali je Grga prestao tražiti cicu sam od sebe (2-3-mjesec trudnoće)
Neki dan je rekao da je papao cicu i ja ga pitam što bilo u cicama, a on pokaže na jednu- tu kakao, na drugu- tu čokolino :lol:
Imam osjećaj da će htjeti probati opet kada vidi bebu kako papa.
e pa da, mama ana, ti si sad u toj fazi :)
super
pricaj nam svoja iskustva :)
grga je sve manje i manje dojio i na karju prestao? kako ti je bilo na pocetku trudnoce kad bi grga dojio, jel te iscrpljavalo, smetalo?...
Već prije trudnoće je sve rjeđe tražio (ne svaki dan) a ja već dugo, dugo nisam nudila.
Koliko god me smetalo zbog osjetljivih cica, bilo mi je drago da ne odustaje i zbog toga što su to bili rijetki trenuci odmora.
Uopće ne znam kada je bilo zadnje dojenje i to mi je baš žao.
Moram priznati da mi je čudno bez dojenja, kao da je zato što je prestao, postao stariji.
Par tjedana nakon prestanka bi Grga znao reći (kad bi ih vidio) da hoće papati cice i onda bi samo na kratko odglumio dojenje. Sada više niti to, ali daleko od toga da ih ignorira :lol:
mene je toga strah
ja mislim da bi me pekla savjest kad bi zorka prestala u trudnoci
imala bi mozda dojam da sam joj planirano nesto uskratila :cry:
Mislim da ako je djetetu bas jako stalo do toga da doji, nece prestati ni zbog okusa ni zbog nedostatka mlijeka pa makar koristilo i cicu kao dudu.
Ja vec dulje vrijeme imam osjecaj da Ledi nije bas svaku noc neophodno da doji i da bi mogla i bez toga. Npr. ako se slucajno probudi, a vani je vec dan, uopce ne trazi dojiti, nego sidje s kreveta, uzme si neku igracku, vrati se u krevet, malo igra i onda nastavi spavati. A ako je jos noc, recimo pola sata prije svitanja, trazi dojiti. Meni izgleda da je to samo zato sto je malo izgubljena u mraku i zeli neku sigurnost i osjecaj da sam i ja tu.
Zato uopce ne bih osjecala neku griznju savjesti zbog uskracivanja, pa cak i da je ja sama odbijem ako mi dosadi, znaci nevezano za trudnocu.
Da, mozda si tu u pravu. Ako joj je stalo da i dalje doji, onda ce dojiti. Ako nece, valjda joj vise nije ni potrebno pa se ne trebam gristi radi toga.
Da je sama odbijem, to ne bi nikada, ali to je naravno samo moj izbor.
neka djeca su sisanju vise sklona, neka manje i lakse im je odustati. Jana nije odvratila ni kolicina ni okus mlijeka ni nista. Iako me bilo malo strah i vjerojatno bih se osjecala malo kriva da je u trudnoci prestao dojiti jer je trudnoca bila brizno planirana. Eto, nije.
Ali, tko moze znati je li dijete odustalo bas zbog trudnoce ili je ionako vec bilo spremno?
majo, ja ne mogu da ne odlim pohvaliti slkicu u avataru, preslatki su! :)
zorana, ma vidi ih, kako se poslije prizora na njih dvoje bojati drugog djeteta :)
Slika je stvarno prekrasna.
:)
Majo to ti mene bas i kopka, to sto ne bi znala jel zbog trudnoce ili nije.
Zrinka jel sam ja to stekla pogresan dojam ili se ti potiho nadas da ce Mislav sam prestati?
pa nadam se da ce sam prestati, jednom :), bolje da njemu prvom dosadi nego meni :).....
ma ni sama ne znam....al potiho se nekako nadam...iako se ne mogu zamisliti da ne dojim 8) ....mislim stvarno :roll: ;)
Mene je prije tri dana tako iznerviralo uspavljivanje, ne znam sta mi je bilo.
Isla je spavati i ono po obicaju legnem kod nje i ona doji. I ona se tu vrtila pa dobrih dva sata, pa ustane, pa se smije, skace po krevetu, pa legne ponovo, pa nece jednu stranu nego drugu i sve tako.
Nesto sam bila nervozna i nadala se da ce brzo zaspati, ali nije bilo tako.
A stvarno sam mislila eksplodirat cu od muke. I jos se kontam, a sta bi sad da imam jos jedno...
valjda maja ima odgovor na ovakvo nesto :D
gle, ja sam odustala davno od toga da mislim da mogu napraviti za svoju djecu sve idealno. tko sam ja i da znam sta je za njih zapravo idealno? dojiti do kad hoce, neometani promjenama u kolicini i okusu mlijeka ili s 4-5 godina imati fenomenalnog druga za igru? pa ne moze mi Jan reci sto je za njega u ovom casu od toga dvoga bolje. Mlijeko moze promijeniti donekle okus i kolicinu i u vrijeme menstruacije, pa hocemo li je zato ne imati?
Meni je sve bilo stvar planova. Zeljela sam sigurno imati vise djece, smatram da je 2 godine idealna razlika, i tako sam napravila, bojala sam se previse preispitivanja. Ovako Jan nema istina moju nepodijeljenu paznju ali ima sestru. Tako je dobio i vise od pola godine extra boravka sa mnom doma. Istina, ne mogu ga uspavati svaki put kad zelim, ne mogu nositi samo njega niti maziti samo njega svaki put, ali i jaslice su svojevrstan kompromis, i cijeli moj odlazak na posao s njegovih godinu dana?
Sto se dojenja tice, nije odustao ali da je, meni bi to znacilo da je bio spreman. Uostalom, dojenje je u ovim godinama ipak najvise mazenje a to mi mame uvijek mozemo nadoknaditi.
sori, odgovarala sam na ono gore, sto se ovog dole tice, opet nema carobnog recepta. Ja nekad uspavljujem serijski - prvo jedan pa drugi, nekad tata Jana ja Nolu. A nekad bome i paralelno - Jan lezi u krevetu a ja s Nolom ili sjedim pokraj ili nekad cak stojim ili hodam u njegovoj sobi jer je ona nemirna i nece sjediti. Najveci kljuc mij e uvijek bila moja mirnoca. Ako se ja iznerviram ode sve kvragu. A to nije uvijek lako.
Kad moras, nadjes rjesenja.
Meni se jan ne uspavljuje dojenjem vec strasno dugo, nekako bezbolno i bez prave namjere smo presli na citanje i mazenje prije spavanja, vise ni ne pamtim kada. I to mi je savrseno.