Sve je igra!

Ne znam da li ispravno činim, pa me zanimaju vaša iskustva i mišljenja.
Radi se o tome da je meni i mom bebaču sve igra. Počelo je od čišćenja nosića-nije volio, pa bi ja pjevala, skakutala i tek onda se približavala štapićem i čistila. Počeo je bit strašno nemiran kod oblačenja- opet pjevanje, pa mu kažem "Di je moj Filipić?" dok mu navlačim majicu preko glave, pa "Evo ga!". Pa mu plješćem, pjevam, skakućem i sve je nekako lakše. Rezultat je njegova dobra volja i glasni smješak!
Međutim, prije nekoliko dana smo počeli dohranu. Ja sam onako instiktivno počela opet sve isto-i maleni stvarno dosta pojede dok ga zabavljam.
Moje pitanje glasi:da li bi ga trebala pustit da sve istinski osjeti, bez odvlačenja pažnje ili je ipak ta igra dobra stvar?

Samo se ti igraj :D
Ja mislim da je tako dobro. Ja se ne igram kad sam umorna i sl. pa je tada sve teže-pa se sjetim igre, pa uvidim da sam i od sebe otjerala tmurno raspoloženje. Uz pjesmu je sve ljepše.
Ajd napiši šta pjevaš, da se inspiriram

a kaj fali igri 8)
da su bar i druge mame tako zaigrane :love:

Mi se isto tako stalno igramo!!! Pogotovo nam je važno kada smo umorni i pospani, i treba smoći snage za još jednu malu igricu prije spavanja pr. oblačenje piđamice... zar bi bilo bolje da je na silu oblačim??? Ovako sve protekne u boljem ozračju i na kraju smo svi zadovoljniji i opušteniji :D !

i mi imamo jednu igricu koju bojan obožava; riječ je o jednom malom dobrom mišeku, koji spava ispod jastuka ili se sakrije negdje u krevet i pa ga mi tražimo i usput oblačimo piđamu, pelenu...itd... :)

A što je s jelom? Već mi okolina prigovara da ne izvodim gluposti nego neka dijete jede bez zabavljanja.

Ja sam protivnik zabavljanja bebe/djeteta dok jede.
O.k. mi je onako ležerna zafrkancija, priča..., ali zabava u tolikoj mjeri da dijete nije skoro pa ni svjesno da jede, se obije o glavu prije ili kasnije.