dakle, definitivno sam luda!!!!

drage moje, dajte mi pokoju utješnu riječ... do prije par dana pitala sam vas što bi ste radije za svoje dijete, tetu čuvalicu ili jaslice, a sada vas obavještavam da ne mogu zamisliti ni jedno ni drugo, već samo sebe u toj ulozi, barem do neke 3. godine, i to pod cijenu zaposlenja! !!
vjerujem da vam puno govori moj potpis kojim se potpisujem...dakle, stvarno sam to dijete toliko želila, i sad sam počela raditi(za sad uskaču baka i tata, ali ne zadugo) i tada trebam dijete prepustiti bilo kome drugome!!!
ne mogu!!
radim nekih 7 dana, od mene se očekuje da ne mrdnem s posla 8 sati minimalno, radim u knjigovodstvu, ostajanje nakon tih osam sati je gotovo svaki drugi dan, 2 puta mjesečno po trgovinama se rade inventure do duboko u noć, i to uz prijavu NKV!!!! te plaću od nekih 2000 kuna!!!svaka druga subota je radna.
ja ne mogu žrtvovati toliko vremena svoga života :( i ne biti sa svojim malim djetetom , sada, kada joj još niko drugi ne treba do mene(mislim na neke prijatelje i sl.). kad bude bila 3 godine, kreniće u vrtić i tad ću ju bit spremna ostaviti. recite mi da sam luda, jer imam posao o kojem mnogi maštaju?! ali ja ne mogu više jutrima odlazit raditi i dolaziti u 4 sata popdne, nervozna, ljuta, umorna, kuhati, prati, peglati, i imam li vremena za druženje sa djetetom?. ostaću kod kuće, pustiti muža da radi za jako dobru plaću(5000 kn)i zato mi je puno lakše odlučiti i bavit ću se svojim djetetom...
šta vi mislite o svemu tome :/ ?

Ako financijski mozes i to zelis, a vidim da zelis, ostani doma. Mislim da po zakonu ionako do trece godine djeteta imas pravo na mirovanje radnog odnosa.

A ako ti je placa 2000 kuna, tetu cuvalicu bi vjerojatno placala vise, a nema tako dobre tete cuvalice kao sto je sama mama.

Tako bi bila u situaciji da radis za placu koju dajes nekom drugom da bi on radio ono sto ti zelis raditi najvise u zivotu.

Uzivaj s djetetom koje si toliko cekala, samo sada je ona tako mala, iskoristi svaki trenutak.

nisi luda.
ja sam iz istoga razloga kao i ti uzela neplaceni, jednostavno si nisam mogla zamisliti da ju ostavim po 8 i vise sati dnevno.

ako si to mozes financijski priustiti, samo naprijed.

jedino nisam shvatila da li si vec pocela raditi ili ne?
ako jesi, mislim da onda ne mozes vise otvoriti neplaceni porodiljni.

Skroz te razumijem, ja sam uzela neplaćeno do 3. godine i ne žalim ni jedne sekunde.
Plaća mi nije bila bogznašto (firma u stečaju) - kad sam bacila na papir sve troškove radi odlaska na posao ispalo je da bi me MM još morao financirat :mrgreen: Nova garderoba (u trudnoći i prvoj godini nakon poroda većinom sam nosila sportske varijante), sendviči, sokovi, plaćanje jaslica ili tete čuvalice, prijevoz... uglavnom nije se isplatilo, a i da je mislim da bih isto ostala bar do 2. godine.

drage lonni, lidas2004 i arijana, ljepše odgovore nisam mogla očekivati!!!puno vam hvala na tome.. :D
da malo pojasnim, ja sam na porodiljnom bila dobila otkaz jer se firma raspala, pa sam 2 mjeseca bila na birou i sad se zaposlila sa 01.08. ugovor mi traje do 31.08.(poslodavac mi ga namjerava produžiti), ALI JA NE MOOOOGUUUUUUUUU!!!!!!!!
Nije posao loš, plaća nije bogznašta, ali jednostavno ostaviti svoje dijete više od pola dana sa nekim, sada, kad je tako mala, mi je grozno. bilo bi dobro da sam znala za taj neplaćeni, pa bi nešto možda pokušala, ali nema veze.
odradiću još ovaj ugovor, do 31.08. , neću odmah davati otkaz kako ne bih izgubila naknadu sa biroa koju sam stekla radeći u prethodnoj firmi, i onda ću se vratiti kući svom malom dragocjenom cvjetiću...
puno hvala na utješnim riječima! :heart:

Ako financijski možete, zašto ne ;)
Kod nas je tata doma s Nikijem, a ja radim jer nam je takva bila financijska računica. I super je 8)

Ma kakvi luda, kad bih ja samo mogla...

H. su do sad čuvale bake...što je bilo, hajdemo reći zadovoljavajuće rješenje, ali više ne mogu...Pokušali smo s vrtićem...bilo je strašno...psihički, njoj i meni, a onda i zdravstveno...(znam da se neki neće složiti sa mnom i da će reći da se djeca moraju proći razdoblje prilagodbe, ali meni je to mučenje djeteta...toliki plač i tuga). Već sam pokušala naći tetu čuvalicu, ali ni s jednom nisam bila zadovoljna.
Trenutno radim, a ne dobijem plaću (unazad tri mjeseca)...prije je bila dobra pa se ipak nadam da će se stanje u firmi riješiti da od jeseni ponovo počnem tražiti tetu čuvalicu (jer si je samo s muževom plaćom ne bi mogli priuštiti),...a ako ne, sve češće razmišljam, ako ovo stanje u firmi potraje...izmisliti neki način za novi posao (čitaj ostanak) kod kuće...zato...potpuno te razumijem i podržavam...i mislim, ako si možeš financijski priuštiti...samo daj. 8)

:heart:

Nisi, draga, luda, daleko od toga, ali ima nesto u tvom postu sto ja, osobno, ne smatram tocnim: kazes da joj ne treba nitko osim tebe ( zasigurno tu racunas i tatu), tj da joj ne treba nikakvo drustvo. Ne slazem se s time jer vidim koliko mojoj Strampolinki ( 18 mjeseci) fali drustvo njezinih vrsnjaka i kako leti za djecom gdje god ih vidi. Koliko god ja mislila da sam joj ja najbitnija i centar svijeta, toliko uocavam da joj nisam dovoljna i da su vrsnjaci jako, jako bitna kategorija, i da joj mi, kao roditelji, nikako ne mozemo osmisliti vrijeme i igre na nacin koji joj to pruzaju vrsnjaci u igraonici, igralistima, parkovima.... Jako je pozitivno sto zelis biti sto duze sa svojim djetetom ( i moja je ideja takva), to je krajnje pohvalno, i uzivaj s bebom koliko god mozes, pruzajuci joj, uz svoje drustvo, i drustvo vrsnjaka jer joj to ZASIGURNO treba i vise nego sto mislis.

ninoslava moja, znam ja da mom djetetu treba i društvance sličnih "godina", i mislim da ukoliko nastavim raditi(jer još uvijek mi ugovor traje) kod prijateljica sa djecom i POGOTOVO neću stići otići kako bi mojoj Anji priuštila i to društvo koje treba osim moga!dakle, dolazim kući mrtva umorna od gledanja u komjuterski ekran 7 sati i 45 minuta, trenutno mi je mama tu pa ona pere, pegla, kuha... i opet preuzme dijete :/ iako sam ja kod kuće JER JA NEMAM SNAGE I ŽIVACA i zbog toga sam previše žalosna..... :( !Umorna sam ko konj, a kako bi tek bilo da nastavim raditi i kad nam baka ode za par dana, tada ću ja sve to morati raditi, i ne da se neću stići družiti sa mamama Anjinih vršnjaka nego ni sa Anjom samom, što je prestrašno i zamisliti!
mislim da 2000 kuna nisu vrijedne!!!!!!!!!!!!
ujedno znam da ću možda za koju godinu(kad me Anja više ne bude trebala ni upola kao sada, a ja ću biti ostarjela kućanica) reći da sam preeeeeeeeeeeeeeeeemalo mislila na sebe, i da se nisam trebala odreći svog posla, svoje plaće i eventualnmog uspjeha i napredovanja u poslu, ALI JEDNOSTAVNO SADA NE MOGU RAZMIŠLJATI DRUGAČIJE!!! :/

Nataša, imati ćeš nakandu sa zavoda, a muž će imati na tebe poreznu olakšicu koja bi ako se ne varam trebala biti 400-500 kn, a naknada sa zavoda 900kn (popljujte me ako sam krivo bubnula).
I jednom i drugom djetetu, kada su napunili godinu dana se jakooo i naglo počelo vidjeti koliko im fale vršnjaci. Ali ne 2 sata na dan, nego 5-6 sati na dan.

hvala Tinna2.i mislim da si u pravu osim u tome da je naknada 1000 kn :D

a koliko je naknada sa Zavoda za zapošljavanje ? Mislim da je neki prosjek, pa onda 90% od toga ali ne više od 1000kn ...

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

I jednom i drugom djetetu, kada su napunili godinu dana se jakooo i naglo počelo vidjeti koliko im fale vršnjaci. Ali ne 2 sata na dan, nego 5-6 sati na dan.

---

TinnaZ, ajd' mi molim te objasni ovo....citam recenicu vec po petnaesti put i nikako skuzit.
Sta ne 2 sata, nego 5-6 sati na dan su oni pokazivali jako i naglo (cime i kako) da im fale vrsnjaci ili su oni pokazivali da im fale vrsnjaci a ti si po necem (po cemu?) skuzila da im fale na 5-6, a ne 2 sata... :?
Zanima me to jer smo i MM i ja odlucili da ja ostanem s F. do trece godine.
Po cemu se to skuzi da njemu fale vrsnjaci?
Btw, moj F. ponekad provodi vrijeme s vrsnjacima u parku, ali ih u vecini slucajeva uopce ne dozivljava.

Ja isto mislim da je djeci do 3. godine života za njihov psihički i fizički razvoj važnije jedna-dvije bliske osobe koje će biti uz njih nego boravak u jaslicama i druženje s vršnjacima od 8-16h. Ustvari nije samo da ja to mislim, nego i brojna istraživanja su to pokazala.
Tako mala djeca se uvijek mogu družiti na par sati s vršnjacima u parku, igraonici, kod prijatelja, susjeda.. ovisno o djetetu i njegovim željama.
Za upis u jaslice, druženje s vršnjacima nikako ne bi trebalo biti prvi i osnovni uvjet.

Citiraj:

---

ninoslava prvotno napisa

Nisi, draga, luda, daleko od toga, ali ima nesto u tvom postu sto ja, osobno, ne smatram tocnim: kazes da joj ne treba nitko osim tebe ( zasigurno tu racunas i tatu), tj da joj ne treba nikakvo drustvo. Ne slazem se s time jer vidim koliko mojoj Strampolinki ( 18 mjeseci) fali drustvo njezinih vrsnjaka i kako leti za djecom gdje god ih vidi..

---

Ne bih se baš složila s tim. Sigurna sam da velika većina mama dobro procjeni karakter i potrebe svoje djece (posebno cure s ovog foruma). Djeca se međusobno jako razlikuju i nije svima potrebno društvo kao tvojoj bebici koja je koliko vidim vodenjak. Koliko god to nekome glupo zvučalo,ali vodenjaci su i inače poznati po ranom sazrijevanju i naglašenoj individualnosti. 8) Ne želim s tim reći da karakter ovisi o horoskopu nego da je svatko,pa tako i djeca individua sa svojim karakterom i željama i da za sve ne mogu vrijediti ista pravila.

A sad da odgovorim na temu: potpuno te razumijem. Iz istog sam razloga (dobro, bio je to jedan od razloga) postala poduzetnica. Ne ide mi nikako...više gubim nego dobivam, ali kad razmislim koja mi je alternativa imam jako dobar motiv za nastavak tog posla (od kuće ;) )
I tješim se da je to tako prvih mjeseci...to sve naravno ne bi mogla bez pomoći mojih. Pozitivna stvar je da nemam neprospavanih noći zbog posla jer znam da ako nešto zaradim neću morati čekati mjesecima i ne moram se bojati otkaza :mrgreen:

Citiraj:

---

Mamasita prvotno napisa

Sta ne 2 sata, nego 5-6 sati na dan su oni pokazivali jako i naglo (cime i kako) da im fale vrsnjaci ili su oni pokazivali da im fale vrsnjaci a ti si po necem (po cemu?) skuzila da im fale na 5-6, a ne 2 sata... :?
Zanima me to jer smo i MM i ja odlucili da ja ostanem s F. do trece godine.
Po cemu se to skuzi da njemu fale vrsnjaci?
Btw, moj F. ponekad provodi vrijeme s vrsnjacima u parku, ali ih u vecini slucajeva uopce ne dozivljava.

---

vidjela sam da im kada napune godinu dana fali društvo djece duže od onih 2 sata koje sam im ja mogla priuštiti .... to se počelo naglo primjećivati kad su prešli godinu dana ..... npr. kada je Franka ostajala doma sa bakom a mi odlazili ona bi plakala, vukla nas za nogavice itd. .... kada smo bili u parku otrčala bi djeci ne obazirući se na nas, a kada smo kretali doma uopće se nije obazirala na molbe da idemo doma, da mi krećemo prema autu .... kad mos bili doma već oko 10h ujutro je postajala cendrava, ponašala se kao da je gladna, umorna, stalno je htjela da je netko dignne, a kada smo je dignuli da je spustimo i tako ukrug ... a kada je pokušaš uspavati ne ide uspavljivanje osim nunanja do besvijesti ... ponudiš joj hranu nije gladna ... pokušaš se s njom igrati ali već nakon 5 minuta ona hoće nešto drugo, a ne interesiraju je niti ove niti one igračke, niti slikovnice ..... sa igrališta je nekako navučemo do pred zgradu a ona neće gore, otima se i trči nazad .... i onda smo odlučili da pokusno krenemo u vrtić pa ćemo vidjeti ako ne bude funkcioniralo možda da idemo po nju ranije ili da je skorz izvadimo pa da tražimo tetu čuvalicu. Kako je to dijete bilo sretno, otrčala je među djecu uopće bez straha da li ćemo mi otići doma ... gledali smo je malo korz staklo, rekli teti da nas zove ako bude plakala .... ali nikakvih problema ona je bila oduševljena.
E sad, to jeste umjetna atmosfera, bilo bi idealno da roditelj može biti negdje iza ćoška kada dijete treba maženje, odgojne mjere itd. a to im tada pružaju tete, što je umjetno.
Idealno bi bilo kao na selu, imaš mamu i tatu, i djecu iz susjednog dvorišta na raspolaganj du mile volje. Ovo u stanu je nama bila katastrofa obzirom na njezin karakter (to je bio najveći razlog da kupujemo kuću).

Trenutno ih ima u našem novom kvartu (stambeno naselje sa kućama, igralištem) 15 djece, od toga 3 ide u vrtić, ostalih 10-ak ne ide (čuvaju bake i djecovi). Ovih 10-ak izgleda kao da su najmanje 1,5 godinu mlađi (a ne npr. 6 mj.). Nemaju toliko ideja za igru, sramežljivi su, Franka sastavlja cijele govore, uključujući i maštu i laži i ne znam kaj, oni jedva prozbore 2 prosto-proširene rečenice, i stoje sa strane dok ih netko ne pozove u igru, a tada slijede upute ovih "vrtićkih".

Ne bih se složila da djeci ne treba društvo vršnjaka do 3 god. osim na kratko svaki dan ... ljudi su čoporativni sisavci, i isto kao i ostala mladunčad treba im društvo vršnjaka, nekada se živjelo u grupama ... ne moraju to biti vršnjaci iz druge obitelji, mogla su biti braća ili sestre ... ili npr. kao ne selu djeca iz susjednog dvorišta. Ovih 2h na dan (koje smo mi jedva odvajali za igralište + 1h za spremanje, pakiranje), mislim da im nije dosta.

Takva su moja djeca, i Jan je počeo pokazivati isto to sad kad je napunio 1 god. ... ostavlja i nas i pijesak i autiće ... kad spazi djecu na ulici.
Što ne znači da možda sva ostala djeca nisu takva, a da su možda moji izuzeci.

... zaboravih-kad je još bila doma nismo dali da gleda crtiće, možda tek 1 na dan .... i sada pazimo da to ne bude više od 1 na dan, možda još jedan popodne, iako ima 3,5 godine.

Tinna, moja cura je isto tako kao i tvoja, gotovo od rođenja jako društvena i uživa u igri s drugom djecom.
Zato smo mi svaki dan išli u šetnju gdje bi se uvijek bar 2 sata igrala s djecom, često pozivali i odlazili kod prijatelja, rodbine, susjeda s malom djecom, vodili je u igraonice... svo ostalo vrijeme je bilo ispunjeno spavanjem, hranjenjem, kupanjem, nekom kreativnom igrom koja zahtjeva koncentraciju... i odgojem.

Mala djeca do 3. godine se baš i ne znaju aktivno igrati s drugom djecom (velika večina djece) na način da bi im to bilo ugodno i zabavno, te minimalno frustrirajuće. U tih 8h sati boravka u jaslicama ne dobivaju onoliko pažnje koliko im je u toj dobi potrebno, hrana koju jedu nije baš onakva koju bi im doma skuhala, često izbivaju iz jaslica zbog bolesti (a samim tim i od prijatelja van jaslica), češće se izlažu se bolestima radi kojih je potrebno piti antibiotike pa im se narušava imunitet, odgojne mjere koje su jako važne u prvim godinama i temelj za kasnije, su u velikoj mjeri prepuštene tetama.... itd..itd..
Dakle, puno mi je tu minuseva u odnosu na pluseve.

da, to sve stoji ....
Samo uz izbivanje od kuće od 8-16,30h (posao) mi nismo mogli odvojiti toliko vremena na odlaske sa njom na igralište, kod prijatelja itd. ....
A čak i dok sam ja bila na porodiljnom do 1 god., dok oduzmeš vrijeme na kuhanje 4 obroka dnevno, na spremanje po pola sata prije svakog izlaska van, i onda je ona spavala još 3x1h na dan, kaj je ostalo .... par sati slobodnog vremena za izlaske. Tada smo bili u stanu, na II katu, bez lifta.
Ja čak ne mogu reći da se ona aktivno igrala sa djecom dok je bila tako mala, ali se je dobro osjećala samim boravkom među djecom. Npr. doma je cendrala već oko 10h, išla spavati u 11h, a kada je bila sa među djecom tek oko 12h joj je padalo na pamet spavanje i to je zaspala odmah bez previše nunanja.

definitivno se tema razbuktala...
svakako HVALA na uglavnom podrškama koje mi pružate, divne ste :heart: , i evo, zahvaljujući svemu tome što pišete danas sam otišla kod direktora, izložila mu situaciju, malo sve uljepšala i kad sam to skinila sa duše, znajući da još samo dva tjedna koliko mi traje ugovor neću biti s mojom curicom kod kuće BILA SAM NAJSRETNIJA NA SVIJETU :D i zaključila kako sam učinila dobru stvar bez obzira na NOOOVCEEEEEEEEEEEE!!!!!!!
Mamasita, puno mi je značilo i to da si i ti odlučila biti kod kuće do treće godine, i stvarno i dalje mislim kako smo mi djeci u toj mlađahnoj dobi najpotrebniji, a o privatnom poduzetništvu, Bebibranka, već podosta razmišljam....iz vrlo ovog razloga :roll: !!!
a ono što je Arijana ispričala o jaslicama(citirala bih, ali ne znam kako se to radi, još učim :? )je jako točno i realno!
svakako hvala svima, i mame koje se još dvoumite, OSTANITE S DJECOM KOD KUĆE, kad jednom donesete tu odluku, vidit ćete kako ćete se dobro osjećati!! 8)

Naravno da je lijepo kad majka može ostaviti posao i biti s djetetom (djecom) kod kuće,i ja vam se zbilja divim kako to možete financijski podnijeti,jer mi s dvije plaće jedva uspijemo dogurati kraj mjeseca uz stambeni kredit,pa kredit za auto,pa još druge kredite za kupovinu namještaja i ostalog,(jer na žalost ništa ni od koga nismo dobili ili naslijedili)a da ne pričam o režijama, hrani,pa svemu ostalom što djetetu treba! ;)

stella, zvučiš ogorčeno!
i mi imamo kredit, u iznosu od 1500 kuna, mnoge smo već otplatili, jer u braku smo 7 godina, i kad nakon 6 godina konačno na jedvite jade uspiješ dobiti dijete, TEŠKOM MUKOM, sve ostalo postane od periferne važnosti, pa tako i namještaji i slične nepogode u kući.
imam dijete, i sad kupujem samo za nju...a da se razbacujem nekom odjećom , šminkom ili slično, neeeeeeeeeee...uplatim ratu kredita, platim režije i ostane mo da priuštim Anji što joj materijalno treba, a sada to i nije nešto puno, bar dok ne krene u školu. zato glavu gore 8)

Nataša,uopće nisam ogorčena, a s obzirom da ne znaš da smo i mi teškom mukom došli do djeteta,i poteškoće koje smo s njom imali i još imamo,ne bi se uspjeli naplaći i doktora i svega ostalog da nismo radili.Ovo je slobodni forum,pa i ja imam pravo na svoje mišljenje,a to je da bi naravno svaka mama bila najsretnija da može ostati sa svojim djetetom kod kuće, a ti me nemaš pravo osuđivati zbog toga niti nazivati ogorčenom.

Ja bih kad bi financijskii to mogli podnjeti, sigurno ostala doma s djetetom. Ali nažalost, jako nam treba moja plaća i ne bi nam baš bilo lako bez tog prihoda. Uživaj doma s djetetom! :*

stella, izvini ako sam te uvrijedila, nisam imala namjeru :love:

samo sam htjela nesto napomenuti što je bilo gore rečeno. o neplaćenom porodiljnom...možda se neš promijenilo, ali meni je bilo rečeno da UVIJEK možeš iskoristiti to pravo u 2. i 3. godini, ali samo jednom. dakle, bilokad možeš otići na porodiljni (nakon što mam počne raditi nakon god.dana) i bilo kad se vratiti, ali nema tamo-nazad.

npr. moja šogorica je bila god.dana na porodiljnom, pa radila godinu, pa iskoristila tu treću god.

sad i ja razmišljam o sličnom.

inače, nataša, super za odluku! :D

Nika612, totalno mi je nepoznato ovo o čemu pričaš - možeš li pojasniti molim te?
Ako žena bude 1 godinu na porodiljnom (6 mjeseci obveznog + 6 mjeseci onog drugog) ...kako dalje s tim pravom i ima li to veze s brojem djece (ono, nakon trećeg?).

Inače, prošla sam istu fazu (krizu) kao i Nataša i čak mi ni financijski ne bi bilo nepodnošljivo, ali ja bih onda izgubila i relativno dobar i u struci posao i s redovitom plaćom (što se tiče financija), ali mene su "ubijale" raznorazne emocije - nisam si mogla zamisliti da ju ostavim nakon svega, a istovremeno sam bila svjesna da ako "ostanem u kući" nakon nekog vremena (a to se već kod mene naslućivalo) to ne bi bilo to jer sam ja navikla, i volim svoj posao i puno mi znači da imam i taj dio života. Naravno, nije sve ružičasto, ali odluka da radim mi je bolja za cijelu našu obitelj i u "psihičkom" smislu...
Naravno, kako je Nataša opisala i stanje u njezinoj firmi i njezino raspoloženje - apsolutno ju podržavam ako će biti mirnija odluči li napustiti posao i ostati kod kuće.

ako ti je plaća 2000 kn,ne vidim baš preveliku računicu da radiš,kada baka i tat više ne budu mogli čuvati,dok platiš tetu čuvalicu mislim da ti neće baš puno ostati. ja bi na tvome mjestu radije ostala doma sa svojim djetetom

Baš mi je drago da nisam jedina koja je donijela odluku da ostane kod kuće :klap:
Ja sam čak imala bolju plaću od MM-a, ali kad smo sve pro i kontra stavili na papir i čvrsto odlučili smanjiti sve nepotrebne izdatke, došli smo do zaključka da je to izvedivo - i eto me sad kod kuće sa svojom srećicom!!! A što se tiče druženja s drugom djecom, ni Lea ih, kao ni Mamasitin F. još uopće ne doživljava, iako dnevno provodi dosta vremena s njima.

natasa. i mi imamo jedno dijete u dobi 2 god i imamo jednu plaću od 5000kn i uz to kredit 1700kn i dobro nam je. sretni smo sto imamo maloga i sve ostalo je manje bitno. ja sam na kraju fakulteta i odlučila sam da se neću zaposliti još dvije godine. mislim da ni jedan vrtić i ni jedna teta ne moze biti bolja od tebe.a sto se tiče društva, moje dijete npr.ne voli baš drugu djecu, kaže da mu se ne sviđaju. jedino traži da ga vodim kod jedne djevojčice koja mu valjda odgovara i s njom se jedinom hoće igrati. na igralištu se ponaša kao da druga djeca ni nisu tu.prekjučer mi se jedna mama žalila da je njena dadilja ostavila dijete pokakano cijelo prijepodne i uopće ga nije nahranila,već mu je dala 4 bočice čaja. inače je ta ženska (dadilja)sasvim ok.al, pusti ti to, kad ti nisi u blizini,mogu šta hoće. samo ti uživaj sa svojim djetetom...
mogu ti čak reći i da se ,otkad imamo malog, i zdravije hranimo jer moram paziti šta kupujem (kad smo već odlučili biti s jednom plaćom).i tako, sama kuham, puuuuno povrća i variva koja mm i dijete obožavaju, nekad sama napravim kruh ili nešto od tijesta, jedemo puno voća.....
i nemam čak ni potrebu izmišljati s odjevanjem i kozmetikom. radije pazim da smo čisti i uredni, a kad me mm i pošalje da kupim nešto baš sebi, opet radije kupim malom.