Zbog ovog osjecaja vrijedi živjeti!
Evo prošlo je mjesec dana od tog događaja i ja nikako da napišem svoju priču a znam da sam tuđe sa zanimanjem čitala i bila pred kraj nezadovoljna jer nema novih priča a ja htjela da znam što više situacija pa da se bolje pripremim. uglavnom priče s poroda su me smirivale a najaća mi je izjava "zaboraviš na sve kad vidiš svoju bebicu!".
ali nažalost ja sam vidjela i ružnih poroda te raznih bolesti s kojima se bebice suočavaju tako da sam Boga molila da mi da snage da prihvatim porod bez obzira kakav bio. Sva sreća da sam se tako priredila jer mi je to uvelike pomoglo!
Termin mi je bio 9.7.06. a ja danima prije toga ništa otvorena tako da mi nisu mogli vidjeti plodnu vodu . To me strašno deprimiralo :x jer hodala sam 2-3 km. u noći (po danu je bilo pretoplo) penjala se stepeništem na 4 kat...svašta nešto ali ništa nije pomoglo. Mislim da mi je za to kriva moja ginekologinja koja mi je dala da pijem magnezij da nebi imala grčeve (za svaki slucaj jer ja ih nisam imala) a zaboravila mi je reci da ga pred kraj poroda prestanem piti jer on onemogučava otvaranje . A zna da u današnje vrijeme trudnicama koje se otvaraju daje mg. a ne više pre par. to ja naravno nisam znala :x već sam pila mg. jedno mjesec i pol dana prije poroda. Tako ja zatvorena (ne znajući zašto) što mi je postajao problem jer mi nisu mogli vidjeti plodnu vodu a termin pred vratima!. nadalje, beba je u zadnja 3 tjedna dobila više od 1 kg. tako da su je procjenjivali na 4.5 kg. što mi je predsavljalo dodatno opterečenje. Na zadnjem uzv moja gini mi je rekla da ga ne može izmjeriti a ja je pitam da li da odem u bolnicu možda na njihovom uzv mogua ona će da nema potrebe jer su to isti uzv aparati (nema pojma jer su ga u bolnici procjenili na 4100). Nakon tog posjeta uznemirila sam se i na dan termina samoinicijativno otišla u bolnicu (iako je bila nedjelja) da mi naprave ctg.( imala sam uputnicu za radni dan a kontrakcija ni na vidiku) i da zamolim za savijet dežurnu dr. da mi da savjet što da napravim i da li se nešto može napraviti jer me strah neznanja o stanju plodove vode. Tad sam bila spremna na sve samo da me nekako rastvore i vide stanje... :? dr. me primila i rekla da u mom slučaju nema filozofiranja te da sam za carski :mrgreen: ispisala mi listu i rekla da dodjem ujutro u bolnicu na odijel pa će narednih dana vidjeti kad bi me mogli "rastvoriti" I tako ja u čudu odem kući a u glavi mi košmar što ću na carski i pitam se cijelo vrijeme gdje su moje priče o prirodnom porodu što sam si u glavi organizirala čitajući "Priče s poroda" i Rodu. Već mi je i muž znao na koliko min. moraju biti trudovi da bi išla u bolnicu. :lol: Sutra ujutro sam primljena na odijel te je uslijedila klasika od procedure (nalazi, anesteziolog, bez večere , brijanje iako sam se sama brijala :() tog dana se nisam više htjela zamarati sa mišlju zašto?kako? već sa se opustila (molitva mi je u tomu pomogla) i navečer otišla spavati. Tu noć moj je maleni imao takvu akciju u mom stomaku da me stvarno Izritao ali nisam htjela biti dosadna sestri jer sam mislila da sam mu ja poslala neke vibre da će uskoro van pa je zbog toga takav (a on je jadničak imao pupkovinu oko vrata) . Cijelu tu noć dakle nisam spavala (dobro da se nije umirio) a ujutro u viziti su mi rekli da idem na carski - kada? nisu rekli a na kraju je ispalo prva tako da nisam uspjela ni grudnjak skinuti a već sam s njim došla pred salu. nisam se stigla ni mužu javiti da krecem a već sam bila u sali ( sva sreća da sam dosadna pa sam mu u 8 rekla neka krene prema bolnici bez obzira kad ću ja). Bitno da su mi uspijeli krivo postaviti kateter pa sam plakala od bolova (nitko mi nije vjerovao da je zbog katetera) sva sreća da su me ubrzo uspavali...kad sam došla k sebi prvo što sam osjetila je vražji kateter te sam tražila da mi ga izvade ili bi ga sama iščupala!!!) . Pošto se nisam dala otepsti a i primjetili su da bolove od carskog i ne spominjem smilovali su mi se ,zamjenili ga i tek tad su skontali da je balon bio...ma daj ni to neznaju napraviti...joj što sam bila ljuta! :x a tad sam još bila u nekom polusnu i sigurno bi se s nekim posvađala da se nisam sjetila apgara! pa sam 3-4 puta pitala koliki je apgar mom djetetu? sestra me upozorila da pitam jedno te isto ko navijena prvo kateter! kateter! pa apgar! apgar! a bio je 10 i to je bilo to...rekla sam joj da mi to pomaže da izdržim bolove jer su me rasturali a meni u glavi apgar 10, "normalno dijete" (dovoljno za muke bilo kojeg oblika) ali to mi netko trebao ponavljati jer dijete si nisam vidjela.
Andrej je rođen 11.07.06. sa 4150,53 cm., glavicu su mu malo zarezali jer je bio visoko položaj >(nije se spustio) a plodova voda je bila mliječna (taman) tako da je bio (kaže muž) sav bijel. Ja sam provela u sobi za buđenje od 9-18 te moje zlato prvi put vidjela tek 9 sati nakon poroda. :angel: , uglavno sve je dobro završilo a pitam se što bi bilo da sam sjedila kod kuće i čekala svoj "prirodni porod" koji sam si u glavi izorganizirala u detalje! strah me na to i pomisliti!
Nakon carskog sam vrlo brzo bila pokretna što mogu zahvaliti svojoj kondiciji. Mali je bio malo težak ali ništa strašno tako da sam ga drugi dan odlučila zadržati i preko noći kod sebe.( nedam ga više nikome! :D )
I od tog dana on je smisao mog života...
Zbog tog osjećaja uistinu vrijedi živjeti!
MOJ SAVJET TRUDNICAMA: 1. DA KAO I JA SLUŠAJU SVOJ UNUTARNJI GLAS ( koliko god drugima tad bile dosadne) I POSTUPAJU PREMA NJEMU
2. DA SE ZA POROD ŠTO BOLJE PSIHIČKI PRIPREME------ JER SVE JE MOGUĆE!
:angel:
