noćno dojenje

U kojem položaju dojite dijete noću. Filip je izgleda zaboravio sisati u ležećem položaju, ne uhvati dobro bradavicu ili je nemože naći. Svake noći se od 4h ujutro budi svaki ćas i traži sisati - noću siše jako kratko i ubrzo zaspi, stalno želi biti prislonjen uz mene i pomalo sisati.
Koji položaj sisanja mi predlažete i kako ga natjerati da se najede i spava u svom krevetiću koji je spojen s mojim (bojim se da ga netko od nas troje u snu ne prignječi a i meni je noću jako zima i pokrivam se s dvije deke koje u snu navlaćim pa me strah da ga ne ugušim dekama preko glave :( )

ja sam probala malo razbuditi bebu da pojede više. podigneš ga na podrigivanje kad zakunja, pa se možda malo probudi i nastavi cicati. ili ga poškakljaš po bradi. ako ne uspije, ništa. onda ne traži jesti nego se maziti. daš mu što traži i gotovo.

Kod nas je dojenje svaki put u ležećem položaju. U početku drugačije nisam znala niti mogla, svi drugi položaji su mi bili nespretni. Kasnije, kad sam počela normalno sjediti znala sam ga držati u naručju i dojiti dok sjedim i gledam TV ili s nekim pričam. Sada kad već puno više radim po kući i umorna sam ko pas, najviše mi odgovara ležeći položaj jer tako uhvatim vrijeme za odmor, a često i malo odspavam :roll: . Noću F. spava kraj mene, i opet dojimo u ležećem položaju. Isto često traži, brzo pojede i nastavi spavati; ne voli da ga se uznemirava. A premještanje u krevetić ga je ponekad totalno razbudilo pa sam s tim prestala, i vidim da i on sada puno bezbrižnije spava. Meni je isto lakše jer se ne moram dizati iz kreveta. A da me je ponekad strah - je, ali sad sam se već toliko navikla da spava u našem krevetu, da ne mogu zaspati ako nije kraj mene.

A kako riješavate nosić u ležećem položaju (da može disati), a da pritom bezbrižno spavate? Ili čekate da beba pojede pa tek onda zaspite? Meni se desi da zakunjim i prst koji držim na ciki popusti, i užasno me strah toga.

Ja inače dojim sjedećki jer nisam uspjevala ležećki, ali me zadnjih dana šavovi opet jako bole pa smo opet naučile ležećki. I noćas je super bilo, čini mi se da je jako puno spavala. Jedino što u tom slučaju moram upaliti svjetlo dok mu dajem ciku jer niš ne vidim. Kak vi to riješavate?

mi isto spavamo skupa

ako ne moze uhvatiti siku, ja joj u polusnu pomognem....ujutro nisam sigurna koliko je puta jela, to budu kratka sisanja osim pred budjenje. kad bas vuse i jede 8 a nakon toga se pokaki)...

jelka, kakav prst na dojci, nisam te skuzila?

ja isto obavezno moram drzat prst na dojci da mu ne zatvori nosic

mislim da to ovisi o obliku dojke. ja ocito imam prekratke sise :mrgreen:

Cure koje "drzite prst" mozete to vrlo jednostavno rijesiti tako da kad beba prihvaca dojku vasa bradavica bude u razini s bebinim nosicem. Onda beba mora malo zabaciti glavu unatrag da prihvati dojku i nema sanse da joj pritisnete nosic dojkom.

Paula, spavate svi cetvero u istom krevetu? Vjerojatno ovim redom: TM, Paula, ti, beba i stranica kreveta s bebine strane osigurana? Po meni ti je najlakse da se TM i Paula organiziraju za spavanje, tj. odluce tko ce od njih dvoje otici u drugu sobu. Ti i Filip svakako ostajete. Za sada je ipak najvaznije da si ti odmorna i da se beba bezveze ne budi precesto. Ili ti je to tako nemoguce iz nekog razloga? Ima li Paula svoj krevet, odnosno sobu?

NatasaM - raspored je sljedeci MM, Paula, ja, Filip a s njegove strane je kinderbet u visini kreveta na kojem sam skinula stranicu tako da mogu s njim u krevetić bez ustajanja. Probala sam i s drugom sobom ali kad se Paula probudi odmah dojuri k meni tako da kad Filip napokon zaspe Paula se budi pa budi Filipa i nastaje opći urnebes. Paula ima svoj krevet ali od kada je u sobi kinderbet i od kada Filip spava uz mene ona u pravilu ne želi u svoj krevet. I meni je ležeći položaj za dojenje super ali ga Filip više ne prihvaća, teško pronalazi sisu, ispadne mu ili je krivo uhvati pa plaće a ja sam preumorna da ustanem i teško mi je sjediti u krevetu bez naslona a i Paulu ću probuditi.

Hehehe, već sam zaboravila to krasno doba kad je moja cica bila dvaput veća od Leonine glavice, sad je obrnuto :lol:

Negdje sam pročitala da su nosnice bebe tako orijentirane da se neće ništa dogoditi ako "maknem prst" ali se nikad nisam usudila isprobati :/
Doduše, nerijetko se događalo da ja zaspim prije nje i onda bi mi sigurno prst skliznuo, a dijete mi je još uvijek živo i zdravo, tako da se možda stvarno bez razloga bojimo ;)

Znaci, TM mora u drugu sobu. :)

Citiraj:

---

NatasaM... prvotno napisa

Znaci, TM mora u drugu sobu. :)

---

Nažalost Filip i ja smo prognanici jer mi je MM teškaš i kad spava na kauču na razvlačenje cijeli dan ga kičma rastura.
A i Paula nam dojuri u sitne sate pa smo svi prognanici dok tata pili grane za hladnu zimu :lol:

mi po noći dojimo tako da je moje zlato na boku okrenuta prema siki, a ja sam ili na boku prema njoj ili kad me zaboli u križima, ležim na leđima :mrgreen: (je, je toliko su mi već rastegnute cice dojilice!!!) a njena glavica je na mojoj nadlaktici. Imamo spojene krevete,a li se rijetko dogodi da se otkotrlja u svoj. malo me bilo strah u početku, ali sad više nije. Zna se ona izboriti za svoje mjesto u krevetu, tako da ja uglavnom spavam napola u njenom krevetiću a MM na rubu bračnog.

Martin i ja spavamo zajedno za početak jer mi je s dojenjem lakše. On tijekom noći zamljacka, ja to nekako čujem ili osjetim i ponudim mu jesti. Svaki put zaspi na siki tako blaženo da mi ga je žao podizati na podrigivanje. Obično i prematanje noću prespava.
Moje pitanje je: mora li dijete nakon svakog obroka podrignuti?
Moram napomenuti da Martin (ako ne podrigne) samo nekada zna malo malo bljucnuti no to niti ne da iz usta već se namršti i proguta.
I još kojim redom obavljate presvlačenje i dojenje noću, bude li se tada vaše bebe?

Ne presvlačimo se noću (dvaput sam ga morala jer se baš jako pokakao, ali inače ne). Presvlačim ga navečer oko 22.30, pa ujutro oko 7.

A. uglavnom ne podrigiva, iznimno ako plače onda obavezno podrigne čim ga podigne. Ako ne podrigne u roko od 2 minute, ni neće. Malo bljucka, ali zato prducka ko veliki :) . U početku je plakao kad bi prdio, ali več neko vrijeme ga to više ne muči. Samo se umiri i kreće paljba...

Po noći dojim sjedeći pa ga vratim u krevetić, a pred jutro ga obučno prebacim k nama pa onda dojimo ležeći.

Upravo pročitah u starijem broju "beba"da je podrigivanje kod isključivo dojene djece rjeđe jer su djeca bolje priljubljena na grudi nego na bočicu i ne prave se stanke. Dakle, još jedna prednost dojenja. :D (Po meni ogromna jer bi se raspala da ga još nakon svakog podoja moram pola sata nosati)