ako dobiješ epiduralnu prekasno, onda više ne uhvati
Ja sam rodila u Petrovoj. Liječnik iz rađaone me sam pitao želim li epiduralnu. Prihvatila sam, jer sam nakon 10 sati trudova bila jako umorna i željela sam opet vratiti kontrolu, koliko je to moguće. I dobila sam ju. Nije bilo ništa strašno. Liči na ubod ose - djelić sekunde zapeče i to je sve. Ali - ništa se nije dogodilo. Sve je ostalo isto. Anesteziolog je rekao da pričekam, ali nakon sat vremena nije se ništa promijenilo, pa je pokušao istresti još jednu inekciju kroz tu cijevčicu. Ali nije išlo, ne znam zašto. Rekao je da ne smije forsirati, a ni ja nisam htjela. A još manje sam bila voljna na još jedno bušenje kičme.
Što se tiče liječnika i anesteziologa, moram reći da su bili izuzetno ljubazni i da sam osjećala povjerenje u njih.
Prijateljica koja je rodila u Parizu i koja je odmah dobila epiduralnu (plan poroda), rekla mi je da su joj tamo na tečaju objasnili da se mora odmah izjasniti da li ju hoće, te da nije moguće čekati da trudovi zamaknu, pa vidjeti da li je za izdržati. Razlog je bio - ako zakasnite, postoji vjerovatnost da ne uhvati. Čini mi se da mi je rekla da se to daje prvih 4-5 sati trudova. Ali tu se računa od samog početka, tj i oni trudovi koji nisu jaki.
Po tome ispada - odluči se odmah što želiš. Da danas moram donijeti tu odluku - prihvatila bih epiduralnu na samom početku.
Nije to stvar samo kontrole boli, već kontrole nad svojim tijelom uopće. Želim reći - ja sam se toliko umorila nakon 20tak sati trudova da sam se sva tresla i nisam više mogla savladati nagon za tiskanjem. A pošto nisam bila dovoljno otvorena, to je bilo loše za bebu. I na kraju sam završila na carskom. I bila sam ljuta na sebe zbog nedostatka samokontrole.