E kad ja pocnem tuc'!

E stvarno mi je vise dosta tudje djece. Mejra non stop dobije batine zato sto se 'boji' ostale djece. U biti se ne boji samo se ona 'fino' igra i ponasa. Skim god da se igrali ili ju ugrizu, gurnu, lupe necim po glavi, ili joj cak zalupe vrata na rucicu. Sve to moze dok se ja ne fatim sibe pa pocnem vracati. I nemojte mi reci 'pa djeca su' to su za mene monstrumi. Dodje mi da se niskim ne igramo.

Jucer je dobila drvenu kocku u oko. Sat vremena nije mogla da progleda na oko. Danas smo setali i maleni ju je jako gurnuo dok je trcala. Bio je iza nje i on je zavrsila na faci. I stomak je nagulila. :evil: Mami od malenog je bilo jasno da sam LJUTA. Mejra je takva ona i dalje nije htjela kuci jer uziva sa drugom djecom. Meni je najgore sto je ona pocela biti prema braci gruba. Kada joj on uzme neku igracku ona ju grubo istrgne a kada je neko drugi onda dodje meni i cmizdri. Kao pomagaj mi mama.


Mi je sto smo ju upisali u vrtic u septembru. Malo ce joj biti engleski problem. Ionako je stidna pa kada ostali klinci to vide ona koriste situaciju. Sigruno ce i tamo koju batinu dobit'

Kako bi vi rijesili ovu situaciju? Ja razmisljam da otvoreno popricam sa mamama. Da kazem da necu tolerisati takvo ponasanje prema svom djetetu. Ili neka se ponasaju ili neka traze drugo drustvo. :x

Citiraj:

---

Mejra's mommy prvotno napisa

Kako bi vi rijesili ovu situaciju? Ja razmisljam da otvoreno popricam sa mamama. Da kazem da necu tolerisati takvo ponasanje prema svom djetetu. Ili neka se ponasaju ili neka traze drugo drustvo. :x

---

Pa i sama znas sta treba.

Jučer smo i mi imali sličnu situaciju. Uđemo u dućan s cipelicama, moje dijete u kolicima, a djevojčica od možda 19-20 mjeseci zaleti se ravno na moju malu i lupi prvo po kolicima a onda još jednom po njoj i to po glavi. Moja mala nije skužila kaj ju je snašlo i okice su se zasuzile. Ja sam tu malu primila za ruku i rekla joj da to nesmije raditi i primila svoju malu. Naime dijete ne krivim jer recimo da ni ta mala sama ne kuži kaj je napravila, ali onda su roditelji ti koji moraju svaku sekundu pratiti svoje dijete i ne dopustiti da se to dogodi, a ak' se već dogodi onda bi bilo kulturno reći meni ili mojem djetetu OPROSTITE. No ta mama baš i nije imala kulture i ni riječ nije rekla, a meni je malo falilo da joj svašta istresem u facu, da nije bio MM samnom mislim da se nebi suzdržala. Kak ću to ubuduće rješavati neznam, ali mislim da je najpametnije odmah u startu reagirati i ne razmišljati o tome kak ćeš se nekom zamjeriti već zaštiti svoje dijete, kak bi vjerojetno i takve mame zaštitile svoje. Mislim da su u toj dobi klinci premali da bi sami rješavali probleme te vrste.

I ja imam taj problem...samo što moja H. baš i ne želi družiti s drugom djecom, a ako do druženja već i dođe (najčešće na moju inicijativu) s njima nikada nije grube i ne otima stvari. I dogodi se što...njoj otme neko nešto njeno ili je udari ili ugrize...ona dotrči meni i kaže već šta se dogodilo i pita "Mama, ZAŠTO je to napravi /la?" (ponekad se i rasplače). I nije joj jadnoj jasno. Ja nekada napravim reda (ako mi uspije) pa diplomatski izvedem da podijele igračku (malo jedno, malo drugo) ili kažem H. da zamoli djete da joj vrati. Naravno dijete to ne učini. A ako ju je dijete udarilo, nema pomoći. S nekim mamama sam razgovarala (prijatelji i sl.), ali te se situacije toliko puta ponavljaju da opominjanje postaje već neugodno, neke od njih i same ne znaju što učiniti s ponašanjem svog djeteta. Druge mame (ove s igrališta i iz kvarta) ponekad opomenu dijete (bude i neugodnih kazni :shock: ), ili interveniraju za vraćanje, ali nažalost jako puno je takve djece, pa se situacije uvijek ponovo ponavljaju, a i kod nas je šteta već počinjena...ona želi kući i još manje u društvo djece.
I što sad...da naučim dijete da se tuče :mrgreen: ,...a do sada je stalno učimo da bude pristojna, da podijeli, da pita jel' smije, da pričeka svoj red za nešto. Ne znam što da joj kažem, ne znam ni ja što da učinim, a još manje što da tebi savjetujem.

ja bez pardona i nimalo ispod glasa obično uputim klincu jedno "šta je tebi? zašto ga mlatiš/guraš/udaraš/" - ovima starijima, a mlađe samo odvojim ako je potrebno

I. isto nije agresivac ali vraća udarce iako slabije i već sa suzom u očima i pogledava mene jer zna da se to ne radi :(

u krajnjem slučaju obratim se mami ako vidim da ne reagira, al se uglavnom potrudim da ona čuje moj razgovor s klincem pa i sama odreagira

Meni u takvim slučajevima najviše smeta što nitko takvu djecu ne uči da se trebaju ispričati! Laia uvijek uzalud čeka da joj se netko ispriča, jer mi inzistiramo na tome ako se radi da je Laia nekoga udarila...

Definitivno poludim kada skužim da u parku/plaži/drugdje čuvam još nekoliko druge djece! Naravno, dok roditelji puše i časkaju! Tako sam i ja došla do svog maksimuma tolerancije i istresla se na jednoj majci čije je dijete napastvovalo Laiu, a stalno sam ja izglađivala sukobe. E pa bilo mi je već dosta i rekla sam da nemam ništa protiv da se one igraju zajedno, ali da ona mora biti uz svoju kćer, a ne ja! Žena je dalje zabranjivala djetetu da se igra sa Laiom... :cry:

Citiraj:

---

ninochka prvotno napisa

ja bez pardona i nimalo ispod glasa obično uputim klincu jedno "šta je tebi? zašto ga mlatiš/guraš/udaraš/" - ovima starijima, a mlađe samo odvojim ako je potrebno

u krajnjem slučaju obratim se mami ako vidim da ne reagira, al se uglavnom potrudim da ona čuje moj razgovor s klincem pa i sama odreagira

---

ja ko nina

Citiraj:

---

mala laia prvotno napisa

Definitivno poludim kada skužim da u parku/plaži/drugdje čuvam još nekoliko druge djece! Naravno, dok roditelji puše i časkaju! :cry:

---

Da, ja sam skužila da se to i meni događa, pogotovo što se H. neće bez mene družiti s drugom djecom. Ali na plaži, igralištu i sl. još kako tako...kad mi pukne film pokupim se i odem ili glasno kažem djetetu da ide pitati mamu jel smije to raditi...Ali ono što me najviše smeta kad u našem širem društvu np. roštilj, ja čuvam svu djecu dok ostali sjede i zabavljaju se, a većina djece (čast izuzecima) terorizira H. dok se ona stalno ispričava ili plače ili moli... opomenem roditelje, oni opomenu djecu i vrate se svom opuštanju. U takvim situacijama ne želim ulaziti u konflikte da ne ispadnem aždaja, a ne znam tko je bespomoćniji H., koja me zbunjeno gleda, ili ja. Na kraju ja (ili MM) animiram dječju zabavu, organiziram igre u kojima svi sudjeluju da nitko ne bi bio nasilan...i dolazim kući mrtva umorna, a H. i dalje nije jasno zašto ona ne smije nikoga udariti ili uzeti tuđu stvar, a drugi to rade :( .

[quote="mala laia"]Definitivno poludim kada skužim da u parku/plaži/drugdje čuvam još nekoliko druge djece! Naravno, dok roditelji puše i časkaju!quote]

To se mm-u i meni redovito događa! Djeca koju roditelji ignoriraju u korist kave, cigarete i brbljanja obavezno nam se prikrpaju, jer vide da se mi aktivno bavimo Fionom, pa smo valjda neki prirodni magnet. (Žalosno je da djeca između svojih roditelja i stranaca biraju strance.)

Nemam ja ništa protiv toga, ali ponekad je naporno, a često me i strah, jer mi se čini da na neki način preuzimam odgovornost za dijete koje vidim prvi put u životu. :/

Što se tiče malih agresivaca, bilo je nekoliko topica na Odgoju o tome što napraviti, pa probajte potražiti, ima dobrih ideja.

Ja ponekad znam biti i u situaciji da se ispričavam zbog svog djeteta jer Dora ima agresivne faze.Trebale smo ići još 10 dana kod šogorice na more ali sam odustala jer Dora jednostavno ne "preferira" svoju 6 mjeseci stariju rodicu.7 dana sam pazila da se njih dvije ne tuku(šogorica se nije puno sekirala) pa sam i sama poludila jer čuvam i svoje i njezino cijele dane.Kad odem u kupatilo i ne kontroliram ih par minuta one se potuku tj.Dora tuče ovu drugu,grize,grebe..............moje se dijete pretvori u pravog malog monstruma a ova druga samo stoji i plače.Onda ih promatram,rodica stoji dva metra od nje i počne zapomagati( u fazi je laganja) "Grize me Dora" e onda ova moja stvarno krene u akciju.................Ja joj govorim "Brani se" a Dori "nemoj to je ružno,seka je draga,seku to boli" i onda nakon 5 dana puknem jer ju je Dora ubola vilicom i lupim Doru po guzici(slobodno me kamenujte),sjednem je pol sata u kaznu a ona nakon što prestane plakati sjedi pola sat baz frke,digne se i ide ovu opet gristi.Više ju nisam lupila već sam nakon 7 dana spakirala naše stvari i otišla.

Citiraj:

---

Mejra's mommy prvotno napisa

Da kazem da necu tolerisati takvo ponasanje prema svom djetetu. Ili neka se ponasaju ili neka traze drugo drustvo. :x

---

Neznam kako bi to izvela na javnom igralištu,tj.logičnije mi je,nažalost ,da ti makneš dijete ...meni je normalno da se na neki način pokušavaju izborit za svoje mjesto u društvu a koliko god ja svojima objašnjavala da nije u redu štipat,lupat, gurat druge ,u žaru "borbe" imam osjećaj da jednostavno pribjegnu tom rješenju da bi dobili to što žele...ako se drugo dijete rasplače,oni u duetu ga tješe i ispričavaju se ,nude ,a ako ne pomaže ni to,pobjegnu meni neznajuči zašto nije prestalo plakanje...kad oni prime,ne plaču(ak nije nešt jače) nego pokušaju "raspravit" u smislu a zašt guraš mene?..a zašto si lupio itd..
Dobro,razlika je u tome što je njih dvoje ,pa medjusobno su navikli borit se koliko god se mi trudili ponekad se pograbe da ni nevidimo...
Opet nije rješenje po meni dijete izolirati,nego mu pokazati da se mora za sebe zauzeti..ne vračanjem udarca,kod nas je pitanje,nekakva isprika..ponekad čak i traže pusu tamo gdje ih boli..itd.Tek ako ni to ne pali onda izbjegavanje

Moja cura nikad nije udrarila drugu djecu, ili nešto slično ... ali ono što je naumila to je i dobila .. ako se koje dijete pri tome rasplače ona kaže "o, oprosti" i nastavi se igrati sa tom igračkom ili na toj igrački.
Ja bih htjela da je ona malo uviđavnija, ali ona ne kuži pričekati, ako nema odgovora odustati, ako se dijete igra s tim ne pitati, čekati da se prestane igrati, radije zamijeniti nego posuditi .... ona pita "a mogu ja sad malo to dobiti", dijete šuti i ne odgovara, ona uzme igračku, ako dijete plače kaže "oprosti", onda se ja umiješam itd.
Sad je počela kužiti sistem "evo tebi onda druga igračka" i time obično ušutka to drugo dijete, ali ne pada joj na pamet da odustane ili vrati igračku.
Uglavnom, ona nikad nije u društvu ta koju netko ugnjetava. Sa većima od sebe odlično funkcionira, oni su obično zbunjeni njezinom otvorenošću, a ona njih ipak uvažava, pa ih donekle sluša i slijedi.
Ali vidim, ide na bolje, bude ona savladala te odnose.

Nikad joj nismo rekli "nemoj, budeš pala", nego "popni se, ali pazi budeš pala". Bili smo pokraj nje, i reagirali samo ako nam se činilo da će se baš jaako udariti, a u protivnom smo se suzdržavali od rekacije. Ako je pala, poljubili smo je. Ako ju je netko udario, došla je plačući, poljubili smo je, pitali jel je još boli i neka sjedne malo kod nas, začas se vratila u igru.

Čitam Meyrin post i još neke i već mi se oči zasuzile i kužim kako me sve to baci iz takta...nemam pravi odgovor šta učiniti , ali mi je jasno da samim čitanjem ovakvih postova i pomisli da mi netko moje dijete (pa bilo to neko drugo dijete stotinu puta) tuče i maltretira u meni proradi onaj životinjski poriv da izbubetam takve male agresivce (ali ovo je totalno krivo, znam, stoga ne komentirajte moj post i ne pričajte mi kako djeci treba objasniti da mi ne tuku dijete i slično...znam,znam,znam

Meni ovo samo malo proradi, jer znam da se moja cura zna obraniti kada hoće, ali u zadnje vrijeme se ne želi braniti silom, nego stane na mjestu i udri vrisku na sav glas kad ju netko gnjavi/tuče i okrene se prema odraslima "kao gle ovaj me tuče, kaj čekate umiještajte se".

Neki dan Ahmed namijenio uzeti neku igrackicu iz Mejrinih ruku. Ona neda i on pocne silno mlatarati rukama po igrackici. Ona mi veli tuzno "mama, i on me tuce!"


(Moram napomenuti da je Mejra pocela grozno gnjaviti Ahmeda. Ona to manje vise smatra igrom; vuci za za noge iz sobe u sobu. A njemu smeta pa kada zaplace onda ga ona lupne, ili ustine, ili mu izvuce usi) :?