adaptacija na jaslice - kako?

Moji decaci ce kroz 2 sedmice krenuti u jaslice. Imaju 21 mesec i do sada sam ih cuvala samo ja, bez pomoci baka, teta pa cak ni tate. jako su vezani za mene i, najiskrenije, ozbiljno sam zabrinuta kako ce adaptacija ici i koliko ce trajati (ovo drugo je manje bitno jer nemam fiksiran datum za povratak na posao ali bi bilo zgodno da ne traje mesecima).

Kako uopste sprovesti adaptiranje deteta (ili u mom slucaju dece) na jasle? Da li bih trebala da ih u pocetku vodim na kratko pa da onda produzavam, da li bih trebala da tamo budem sa njima neko vreme ili da se od prvog dana poljubimo i ostavim ih tamo uplakane i "napustene", da li od starta ostajati na spavanju...?

Kao sto vidite nemam blagog pojma. Probala sam da se raspitam na vreme ali mi je sve to izgledalo dovoljno daleko da ne moram da zurim a onda je stigao odmor i jaslice su vec "pred vratima" a ja k'o u bunilu.

Kako je islo kod vas?

Mi smo u fazi adaptacije. B. ce uskoro 18 mjeseci, od rodjenja je samo uz mene i tatu, znaci bez baka servisa, ukratko bez ikoga(zivimo vani i nemamo puno drustva), i mogu reci da sam pozitivno iznenadjenja njegovom socijalnoscu.

Prvu sedmicu smo boravili prva dva dana po sat vremena. Zatim naredna tri dana po sat ipo. Danas je prvi put bio bez mene oko pola sata, vani, sa tetom koju simpatise od prvog dana i sa ostalom djecicom. Ja sam bila unutra i posmatrala ga. Nevjerovatno koliko je bio veseo, nije me trazio, igrao se u pjesku, onda je prisao teti i digao ruke, da ga malo nosa :mrgreen: :heart: te sam se zatim ja pojavila. Koja sreca kad me je vidio, dotrcao mi je u zagrljaj, ljubio me :heart: i opet se dao u igru. 8)

Ostala nam je jos ova sedmica privikavanja, i to po dva ipo sata.

Ja se iskreno nadam da ce biti sve ok.

Vrijeme prilagodbe ti je različito od djeteta do djeteta.
Ne znam da li imaš mogućnosti biti s njima u vrtiću tijekom prilagodbe, to isto ovisi od vrtića do vrtića.
Prilikom upisa u vrtić dobili smo nekakve brošure o tome kako da prilagodba djeteta bude što bezbolnija.
Između ostaloga piše:
1) Mi kao roditelji moramo imati pozitivan stav o vrtiću i djetetu pričati o tome.
2) Ako imaju nekakve igračkice ili stvarčice za koje su posebno vezani ili su im potrebni pri uspavljivanju/spavanju, svakako im treba ponijeti.
3)Što kraće se opraštati sa djecom.

Plakanja će sigurno biti i to je najteže.
Sjećam se kad sam upisivala svoje prvo dijete u vrtić.Prvih tjedan dana bilo je super.Ona ostaje, ne pita za nas, a mi se čudimo i ne možemo vjerovati.Onda je došao vikend i kad je ona postala svjesna gdje ide...To je trajalo jedno mjesec dana i svako jutro se budila sa suzama u očima...
Sad ide već treću godinu u vrtić, ali dosta često je bilo kriza.Obično nakon dužeg izbivanja iz vrtića(nakon bolesti) ili ako im se teta promijeni.Sad je već dobro, budući da je predškolarka, ali još uvijek se bojim novih situacija i kako će ona reagirati.A onda iduće godine ispočetka... u školu...
A za par dana i druga curica mi kreće u vrtić.Ona je malo drugčija, svi mislimo da će se ona brže prilagoditi...ali nikad se ne zna...

Stoga, hrabro i pokušaj dogovoriti sa tetama tempo tvog dolaženja i zajedničkog boravka s njima.

o tome se već pisalo na ovom topiku

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=25744

pa predlažem da se svi kojima djeca u 9. mjesecu kreće u jaslice skupimo na jednom mjestu i dijelimo svoja iskustva, strahove, nadanja znanja i slično, a kada klinci krenu, sigurno ćemo imati i još poneku temu!

:heart:

ja sam se malo kasno uključila no dobro....
uglavnom, naša priča je totalna katastrofa.... Alan je krenuo 2. put ( imali smo dugu pauzu sa tetom čuvalicom zbog boleština)sa 2 godine. Prvi tjedan je bilo sve super, mrvicu je plakao kad bi ga ostavljala, ali se brzo zaigrao, fino papao, spavao, ma sve 5
onda je dobio gripu i bio doma 10 dana sa tatom ( i kod svekrve i svekra, taman bili došli iz Muenchena za roćkas!)
i u pon krenuli opet, a ono iz dana u dan sve gore i gore.......
ne plač, nego urlikanje, vrištanje, strašno...danas sam sva u suzama došla na posao...... po noći još gore, budi se cca svakih 1,5 sat i plače, hoće nas, baca se po krevetu, pa smo ga čak i stavili kod nas u krevet, međutim nije htio ostati, sve u svemu totalna nervoza, nezadovoljstvo....
jako slabo ovih dana jede u vrtiću, a doma tak-tak..inače nije neka izjelica pa se dosta mučimo....
inače sam jako zadovoljna sa jaslicama, tete su zbilja predivne, sve je stvarno super i imam vrlo pozitivan stav spram jaslica, ali me ovo sve jako šokiralo.... znam da je to kao normalno i da svako dijete to u biti mora proći, svako na svoj način i da mora to sve izbaciti iz sebe, a ne zadržavati, ali mene to uopće ne tješi....samo se nadam da neće dugo trajati.......... :cry:

Ja sam prije nego je moj N kretao u jaslice dobila jedan super tip, dati dijete teti u ruke, dakle ne dovesti za ručicu i predati ga nego doslovce joj ga dati u naručje, bar prvih nekoliko puta. Tako dijete manje osjeća ostavljeno nego zapravo predato na brigu.
Ovo je s bilizancima malo teže izvedivo, osim ako su dvije tete, ili da teta primi jedno po jedno....

danas se stvar malo popravila. nakon plača pri ostavljanju teta me nazvala da se smirio, čak i super zaigrao, pa čak nešto i pojeo. nakon što je on odradio svoju rundu plača, kako to već ide lančano, počela je jedna mala plakati, a moj mali joj dođe i veli " nemoj pakati, doci mama"!
on nju tješi :lol:

Alan :klap:

Citiraj:

---

alanat prvotno napisa

ja sam se malo kasno uključila no dobro....
uglavnom, naša priča je totalna katastrofa.... Alan je krenuo 2. put ( imali smo dugu pauzu sa tetom čuvalicom zbog boleština)sa 2 godine. Prvi tjedan je bilo sve super, mrvicu je plakao kad bi ga ostavljala, ali se brzo zaigrao, fino papao, spavao, ma sve 5
onda je dobio gripu i bio doma 10 dana sa tatom ( i kod svekrve i svekra, taman bili došli iz Muenchena za roćkas!)
i u pon krenuli opet, a ono iz dana u dan sve gore i gore.......
ne plač, nego urlikanje, vrištanje, strašno...danas sam sva u suzama došla na posao...... po noći još gore, budi se cca svakih 1,5 sat i plače, hoće nas, baca se po krevetu, pa smo ga čak i stavili kod nas u krevet, međutim nije htio ostati, sve u svemu totalna nervoza, nezadovoljstvo....
jako slabo ovih dana jede u vrtiću, a doma tak-tak..inače nije neka izjelica pa se dosta mučimo....
inače sam jako zadovoljna sa jaslicama, tete su zbilja predivne, sve je stvarno super i imam vrlo pozitivan stav spram jaslica, ali me ovo sve jako šokiralo.... znam da je to kao normalno i da svako dijete to u biti mora proći, svako na svoj način i da mora to sve izbaciti iz sebe, a ne zadržavati, ali mene to uopće ne tješi....samo se nadam da neće dugo trajati.......... :cry:

---

samo sam htjela napisati svaka čast mami, sigurno joj je jako jako jako jako i prejako teško! zapravo, ne mogu ni zamisliti kako joj mora da je teško!
Meni se samo od približavanja povraća, glava me boli, slaba sam... a kamoli proživjeti takvo teško iskustvo...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da sve brzo prođe :heart:
i bebaču :heart:

Mi smo krenuli prije tri dana u vrtić.Prvi dan sam bila s njom i bilo je super,drugi dan je išao MM s namjerom da ostane s njom do polaska kući(nekih 11 sati) ali su ga tete poslale doma s rječima da je to za nju bolje i da će se prije priviknuti.Jutros ista priča,plakala je kad smo ju je ostavio ali teta kaže da se brzo smirila i zaplakala par puta kad bi nas se sjetila ali ništa strašano.Teta kaže da s njom nema nekih posebnih problema i da prilagodba ide normalno.Ono što je mene u ova dva-tri dana šokiralo je da u njzinoj grupi dva dečkića ne prestaju plakati od ujutro kad dođu do kad netko ne dođe po njih.Kad kažem ne prestaju onda to i mislim.Plaču bez prestanka.Teta kaže da je i njoj to nešto novo i da do sad nije imala ovakav slučaj.Jedva sam se suzdržala da joj ne kažem da je za to najviše kriva glupa politika vrtića koja ne dozvoljava roditeljima da produže vrijeme prilagodbe i da ostanu s djecom koliko treba te da to odvajanje ide polako :evil: .

hvala Adrijani66 na dobrim željama!
mi smo ovaj cijeli cijeli vikend imali borbu sa bijesnim ispadima, nejelom i nespavanjem. otkad je krenuo u jaslice više uopće nije svoj. prije je volio ići spavati, a noćas je nakon dvosatne borbe zaspao tek u pola1!!!
budio se vakih dva sata i tražio da ga nosimo :shock: non stop se hoće nosit, po stanu i svuda!!!!!strašno. teta me uvjerava da to i nema toliko veze sa privikavanjem, uz to što ispoljava svoj protest, očito je i ušao u neku bijesnu fazu ( karakteristično za ovu dob!)neznam, ali znam da smi MM i ja na izmaku snaga i živaca!!
ali slijedi dobra vijest! prije pola sata me nazvala teta iz vrtića i rekla da Alan pleše, pjeva, pojeo pola doručka :shock: i da je zadas sve super!!!
poslušala sam savjet mame pikulice i predala ga teti uz osmjeh od uha do uha, kratko se pozdravila i otišla. a ujutro umjesto dosadašnjeg polasatnog objašnjavanja i pregovaranja oko vrtića, kratko mu rekla da mama mora ići raditi, on MORA ići u vrtić, tamo je super...blabla, i to rekla onako malo odrješito da shvati da sam ozbiljna i to je valjda sve pridonijelo! wee'll see......................