Aktivnosti izvan škole

Čime vam se bave klinci u slobodno vrijeme? Koliko sudjelujete u njihovim aktivnostima i kako izlazite na kraj s tim: vremenski, financijski i ostalo?
Naš primjer je ovakav: dijete iz glazbene familije pa svira od svoje 5. god.-sad upisuje 3.razred glazbene škole (nadarena do neba, isto toliko i lijena za vježbanje jer joj sve uspije od prve pa veli kako ne treba vježbanje jer je tak i tak bolja od svojih iz razreda. Ego također do neba).Tri puta tjedno treninzi tae-kwon-doa (to je veseli, a mislim da je potrebno baviti se bilo kojim sportom. Ne postiže bok zna kakve uspjehe jer naprosto nije sportski tip, ali voli vježbati ). Ove godine smiješi nam se i župni vjeronauk (no comment, bez uvrede-ja nisam vjernik, MM je pa... ), mise nedjeljom, a dijete traži još: želi u plesnu školu i na tečaj španjolskog. Ne moram vam reći da već ionako živimo u autu jer zbog mjesta stanovanja ona sve svoje aktivnosti naprosto ne stigne obaviti sama, a i bus je dosta daleko, prometna cesta.... Ma, znate već kak to ide. Kako se nositi s ambicijama potomka, kad staviti točku, kako odrediti prioritete?

Moje osobno misljenje je bolje da djeca idu na razne aktivnosti nego da sjede pred kompjuterom ili TV-om. Problem prijevoza je uvijek prisutan :) tako da to treba malo regulirati ili ukljuciti i druge (ako je moguce).

Kod nas je u igri jahanje, klavir, plivanje i neki sportovi u skoli... Na svu srecu, samo na jahanje moramo ici autom, a sve ostalo je blizu...

kada su narasli dovoljno veliki, uvjet je bio da sami mogu ići na svoje aktivnosti.
Kćer: muzička, rukomet (tu putuje i vlakom i tramvajem i autobusom), debatna grupa u MIOC-u.
Sin: muzička, rukomet u školi, izviđači u školi, LOGO (tramvaj do Hrgovića).
prije sam ih vozala i vozala ...
Sada tražim da se uključe u aktivnosti koje me financijski ne opterećuju previše.

nije nimalo jednostavno...
uskladiti bas sve sto bi one, u datom trenutku, pozeljele ili ne :P

obje idu na nanbudo, sto je vrlo zgodno, jer jednom voznjom rijesis obje.
starija ide na ZKM,a mladja u muzicku( ja nikako da prihvatim glazbena )

No, nismo tako jednostavno dosli do ovoga; dugo su se predomisljale,mijenjale interese, filozofirale i maltretirale nas.
Ono sto je u takvoj situaciji tesko(osim financija) je sto SVE moramo razvoziti, pa nam tako popodne ili dio jutra obiljezava voznja gradom.
Starija jos i moze do ZKM-a, ali kako je kasni termin ne pristajemo na to da se sama vraca.
Nista od tih aktivnosti nije nametnuto, same su se odlucile i jaaaaako zeljele, no ponekad se dogodi da se umore od svega i traze prekid SVIH aktivnosti :lol:

I onda razgovaramo, pregovaramo,ponekad popustimo i ostavimo ih doma,pa opet ispocetka.
Tesko je nekada razluciti koliko im je zaista "puna kapa", pa onda zastanemo i razmijenimo misli.
Morali smo i kompromise raditi,pa se odrekli engleskog na ustrb sporta,jer su termini kolidirali,ali smo se uvijek nekako vodile time da moraju imati nesto sto ih "abnormalno" veseli(sto su oduvijek zeljele; muzika i gluma) i nesto malo manje...
8)

Sergej trenira nogomet (unazad 6 mjeseci), dvorana i igraliste je cca 5 minuta biciklom od kuce, ide sam i vraca se
voli ici na nogac, i sa kvartovskim prijateljima stalno hakla u parkicu
nedavno si je za svoje novce kupio golmanske rukavice.
nogometnih lopti imamo 3 ili 4 :roll:
prati nogomet na tv-u, redovito nas izvjestava kad je koji nogometas dao gol ili presao u drugi klub, u novinama kad se sjeti provjeri sport (posebno ako je bila neka vazna tekma) to mi je nekako najsmjesnije i najdirljivije, moja beba cita sportsku stranicu u Jutarnjem jer je sinoc zaspao i nije do kraja pogledao utakmicu pa ne znam recku :heart:
da li je talent ili nije, ne znam (rekla bih: prosjek), ali to mi nije uopce vazno, dok god ga sport veseli..

jedna vanškolska aktivnost, jedna školska. točka.

djeca imaju pravo na djetinjstvo.

da, to i mene brine - gdje postaviti granicu... Kada vidim s kakkvim se haharima druži u kvartovsakom parku upisala bi ga na sve moguće aktivnosti, s druge strane, stvarno im ne treba uskratiti djetinjstvo...

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

djeca imaju pravo na djetinjstvo.

---

Šta to znači? Zar je djetinjstvo dosađivanje kod kuće i blejanje u TV? :/

slobodna i nestrukturirana igra, bez roditelja ili nekih "teta" nad glavom, sjećaš se ;)

Ne sjećam se. meni se djetinjstvo (od 13-18) nije baš činilo kao igra... osim tenisa i plivanja, ali to spada pod aktivnosti, ne pod slobodnu i nestrukturiranu igru...

ok, vidim da sam pogriješio dobnu skupinu... ali, po meni je i tenis, gimnastika, sviranje, karate, šah.... sve je to djetinjstvo, ako ne opterećuje dijete....

ne bih rekao za djecu koja imaju puno aktivnost da će se poslije žalit kako nisu imali djetinjstvo...

Citiraj:

---

ako ne opterećuje dijete....

---

pa poanta je u ovome :)

Citiraj:

---

MMoover prvotno napisa

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

djeca imaju pravo na djetinjstvo.

---

Šta to znači? Zar je djetinjstvo dosađivanje kod kuće i blejanje u TV? :/

---

ne. to je malo slobodnog vremena za sebe, malo za prijatelje, malo druženja s roditeljima, čitanje poneke knjige, odlazak u kino, kazalište itd...

ja sam imala brdo aktivnosti, nije mi bilo teško - ali svom djetetu ne želim nešto takvo. kad pogledam unatrag - jeza me hvata.

škola, glazbena škola, dramska, literarna, pjevanje, radio emisije... pa sam krenula u srednju i preskočila razred. malo smanjila aktivnosti - ali trebalo je biti odlikaš - a satnica koma... po 7 sati svaki dan (smjer s dva predmeta više od ostalih).

dijete koje ide u školu, nešto trenira uz to, pa ima još poneku aktivnost - jedva ima vremena za sebe.

Sorci,dobro zboriš, ali što ako se samo dijete ne želi odreći ničega i grčevito brani svaku slobodnu aktivnost navodeći njene dobre strane??

Probala sam već više puta razgovarati s M. i s njom odvagnuti što joj je važnije od aktivnosti, ali ne ide: sve je važno i ništa ne da. I kaj sad?? Nemrem je na silu ispisivati s nečega, a i ja bih voljela da ima više vremena za "ljenčarenje", druženje, štogod.

mim, par pitanja - ali molim te - isljučivo kratke odgovore :mrgreen: :

tko je od vas dvije roditelj?
tko od vas dvije može sagledati i loše strane?

da li je tvoj životni cilj postati obiteljski vozač?
da li zbog tog jurcanja zanemaruješ vlastiti život?
smatraš li da se trebaš odreći svojih potreba?

i sad mali citat iz knjige "živjeti jednostavno":

posljednjih smo godina bili zadojeni uvjerenjem da moramo iskoristiti sve mogućnosti koje postoje. poriv da se sa svime bavimo usložnjava nam život. izgubili smo sposobnost razlikovanja između onoga što volimo raditi i onoga što osjećamo da bismo morali raditi.

to smo prenijeli i na svoju djecu. često dopuštamo da na naše odluke utječe pritisak vršnjaka - naših vršnjaka i vršnjaka naše djece. želimo da naša djeca imaju jednaku priliku kao i sva ostala djeca ili priliku koju mi nismo imali. ali, lako se zanijeti. ne moramo sve činiti. ne moraju to ni naša djeca.

(možete započeti tako da smanjite jednu ili dvije izvanškolske aktivnosti kako biste vidjeli hoće li to pojednostavniti vaš život).

Prva dva pitanja-odgovor je jasan: ja sam ta koja bih trebala staviti točku na nešto.

Obiteljski vozač...dobra konstatacija, ali mi nije teško voziti ako je to svrsishodno.

Vlastiti život...ako to znači da ne idem na pilates jer vozim u muzičku-ne bih išla tak i tak
:mrgreen: . Isto vrijedi i za potrebe.

Meni fakat nije teško voziti i pričekati. Žao mi je da si natovari svašta i onda to hendla, ali što god da kažem brani argumentirano. Za muzičku kaže da voli nastupati, voli glazbu...onda si još natrpa i probe s orkestrom i u tome neopisivo uživa.

Sport-za njega kaže kak se super zabavlja na treninzima, kak je sva razgibana i kak joj je sve lako nakon treninga. Nemrem joj zabraniti.

Jezici-uči sama doma. Sad su se njih tri cure dogovorile i žicaju neku profesoricu za poduku. Kaj da radim?? Da joj kažem da ne smije jer bih je ja radje vidjela s daljinskim u ruci???

A kad se sjetim sebe u tim godinama-bila sam ista: milion obaveza i jedino sam tako znala funkcionirati. Važnije mi je bilo ići na treninge atletike (za koju uopće nisam imala fizičke predispozicije :roll: ) nego da budem doma i ne radim ništa. A društvo na svim aktivnostima bilo mi je super. I kaj sad?? Muči me to, ali ne mogu, a i ne želim protiv volje M.

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Prva dva pitanja-odgovor je jasan: ja sam ta koja bih trebala staviti točku na nešto.

---

ne, nisi mi odgovorila jasno. jasni odgovor je:
ja sam ta koja ĆU staviti točku na nešto.

mim - ja sam ti dala materijala za razmišljanje . ti si našla "opravdanje" za sve - pa čak i za to što nemaš vremena za sebe... :mrgreen:

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

ja sam ta koja ĆU staviti točku na nešto.

---

Pa kad neću, zakaj da ti lažem :mrgreen: . Lijepo ću pričekati da joj se iskristalizira ljubav prema nečemu određenom i da sama odluči što želi. Ovako-ispada da se ja žalim na njene obaveze, a ona sve hendla s osmjehom od uha do uha. I ne vozim baš sve sama: nešto obavi sama, nešto vozi MM...

A kaj se slobodnog vremena tiče-radje ga provedem s najboljom frendicom dok čekamo djecu nego da sjedim doma. Organizirane slobodne aktivnosti me (više) ne zanimaju (više sam samotnjački, knjiški tip) pa mi ne treba točno određeno vrijeme da se njima bavim.

Stvarno mi nije problem to kaj mi se kćer upisuje na sve što joj padne na pamet nego briga da njoj ne bude naporno. A dok sama ne kaže da joj je dosta-nek ide kud hoće. Ne pada mi na pamet bolje rješenje. Tako su postupili moji roditelji i ispalo je da je na mom repertoaru ostala muzika, da sam sportske aktivnosti polako u životu mijenjala za neke mirnije aktivnosti, da sam sve više čitala raznu literaturu i počela se baviti fotografijom. A sve to se nekak posložilo s godinama pa se nadam da će i kod M. biti tako.

Usput, kak Kikica hendla srednju školu i treninge?? Uspjeva joj sve uskladiti? Primjećuješ li da joj pomalo nedostaje vremena za sve to? Baš me zanima kako to izgleda kod starijeg djeteta.

prvi razred - dosta napeto... škola je samo ujutro, skoro svaki dan po 7 sati..

treninzi navečer (dođemo oko pola noći), svako jutro ustajanje malo iza 6 :? ... vikendom spava koliko hoće, u tjednu uči do kasno u noć.

uz to je išla na francuski (u školi), ali sad će ili nešto drugo, ili u školu stranih jezika - ali najviše 1x2 sata tjedno. ukoliko naravno uskladimo termine. i ona želi sve i svašta, ali ja sam joj dala mogućnost za samo 2 stvari, po njenom odabiru. jedna od te dvije treba biti fizička aktivnost.

ona voli glazbu, voli knjige, zanima ju psihologija, sama izrađuje razne ukrasne sitnice i nakit - i to joj itekako uzima vrijeme. osim toga, ima i svoje obaveze u kući.

Što se jezika tiče-a da nađe još dvije-tri frendice pa da u dogovoru s njihovim roditeljima platite privatne satove npr.subotom popodne?? Nekako suma ispadne slična školi stranih jezika, a ipak je manje njih na satu.

Što se tiče ovog "jedna aktivnost mora biti fizička" je kao da slušam sebe ;) . A treninzi koji traju tako dugo navečer... Meni je to razlog zakaj podržavam prestanak treniranja TKD-a i odlazak na odbojku. Dobro, Kikica je starija. Ovoj mojoj stvarno treba sna jer je drugi dan nakon treninga ko zombi ako je škola ujutro, a treninzi joj traju do 21 sat.

Sve mi se nekako čini da će s većom količinom obaveza u školi padati entuzijazam za izvanškolske aktivnosti. Za sad izgleda kao da M. nedostatak izazova u školi nadoknađuje natrpavanjem obaveza. Možda kad gradivo postane teže... Za sad joj je ustvari škola prva slobodna aktivnost i u nju ulaže najmanje napora, najmanje priča o njoj i uopće-meni se to što uče čini jednostavno prelaganim za nju i dosadnim.

TKD je način života... zar ti misliš da bi ona sve ovo uspjela bez toga? :mrgreen:

svaka forma koju radi zahtjeva upornost, planiranje, koncentraciju i organizaciju. a to je nešto što mi sa strane rijetko percipiramo na taj način. oni koji to treniraju - sve te stvari koriste i u drugim dijelovima svog života.

kikica je već 100 puta rekla da će odustati... baš zbog vremena... i onda se opet vrati ;) .

i kikici treba sna. premalo sna može izazvati druge probleme :/ ... pa u tom dijelu ratujemo.

tvoja bi možda nešto i ostavila - da ju ti toliko ne podržavaš :mrgreen: . ponekad je potrebna roditeljska "intervencija" i čvršći stav... nakon toga slijedi durenje - a zatim uživanje u slobodnom vremenu.

uzmi papir i olovku. jedan tjedan ima 7x24 sata=168 sati. izračunaj koliko sati potroši na koju aktivnost (škola, spavanje, jelo, itd...) - pa vidi što ostane.

Mim, ja mislim da ti je mala super. Moji još nisu u toj dobi, ali mislim da im nebi smanjivala aktivnosti, ako bi ih sami tražili. Čini mi se da ona pokazuje interes za različite stvari, iliti svestranost i upornost, a šta je tu loše??

Imam jedan primjer u familiji, mala je bila jako nadarena i imala je dobru podršku doma, i u financijskom i intelektualnom i tehničko-vozačkom smislu. Uvijek sve 5, engleski, njemački, muzička, pingić, badminton, latinski, skijanje, davala je instrukcije iz matematike drugoj djeci (naravno, ne sve ovo u isto vrijeme, ali uvijek najmanje 3 aktivnosti). Stigla je i gledat tv i izlazit, kad je za to došlo vrijeme. Moram priznati da sam ja sve čekala kad će puknut, i eto, nije. Diplomirala je farmaciju u roku, sad radi, ima ozbiljnu vezu već nekoliko godina, gleda gdje bi kupila stan.
Važno mi je tu napomenuni da joj je mama vrhunski pedagog (iako ne i po struci), sjećam se početka njenog petog razreda kad je uzela dva tjedna vremena i poslije škole svaki dan s njoim radila da ju nauči učiti. Meni je tada rekla da mora uložiti vremena u ta dva tjedna i da je onda mirna do mature, i stvarno je tako bilo.

Što sam starija ,nekako sve više ne vjerujem u isprogramiranu preusmjerenu djecu.....

I sve sam bliža razmišljanjima nekih forumašica ovdje na čije sam postove prije 3 godine :roll: do besvjesti......
em ti forum i forumarenje :mrgreen:

@Loli, kad gledam svoje dijete kao netko sa strane, a ne kao njena mama-mala je stvarno super cura, ima puno interesa, želje za učenjem, sistematična je, brza u savladavanju novih stvari... Jednom rječju-dijete za poželjeti. Ali voljela bih da ima ono vrijeme za dokolicu, da više bude...kaj ja znam....dijete. Da sluša CD-e nekih pjevača, a ne da si puni iPod tečajevima jezika, da vježba zabavnjake, a ne da pili po Bachu do savršenstva, da čita petparačke romane, a ne enciklopedije, da joj ne budu važne ocjene nego škvadra u školi.... A kad je pogledam onako duboko kako samo mama može pogledati svoje dijete ja u njoj vidim sretnu curu, zadovoljnu onim što radi, veselu i nasmijanu kako balansira i organizira si to malo vremena što ima između nekoliko aktivnosti. I da joj nisam mama rekla bih da je dijete preambicioznih roditelja koji ne vide da joj je prenaporno. ALI!! Ja joj jesam mama i zato joj ostavljam da sama izabere pomažući joj koliko mogu da radi ono što voli s osmjehom na licu. I uvijek se u svojim postovima vratim na osmjeh i sreću djeteta. Ako dijete zrači srećom mislim da svaki roditelj bar neko vrijeme može mirno spavati znajući da ne griješi (bar ne kardinalno i nepopravljivo ;) )

@Maria, znam na što misliš, ali da vidiš tužne suze koje se M. slijevaju niz lice kad spomenem ispis s bilo čega, da čuješ kako se argumentirano bori za svaki sat koji joj je nečim ispunjen.... Ne mogu ja biti toliko čvrsta da stavim točku na nešto. No, ako u bilo kojem trenutku primjetim da joj nestaje osmjeh s lica-bit ću samo "okrutna" mama, a ne prijateljica koja je podržava jer će onda trebati moju čvrstu odluku. Za sad treba moje vrijeme i razumjevanje.

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Što sam starija ,nekako sve više ne vjerujem u isprogramiranu preusmjerenu djecu.....

I sve sam bliža razmišljanjima nekih forumašica ovdje na čije sam postove prije 3 godine :roll: do besvjesti......
em ti forum i forumarenje :mrgreen:

---

ići ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti...

:lol: :lol: :lol:

:mrgreen:

sorry sto ovako ulijecem - kazu da sitna skretanja ne remete pravac kretanja ;) - pa vas pozivam da kliknete na FINALISTI natjecaja za izbor najbolje fotke u rodinoj majici

i nedajte se smesti... samo nakon mene nastavite gdje ste stale 8)

hajmo, još jedno mišljenje trebam

...da li vi smatrate da je previše 6 treninga tjedno po 2 i 1/2 sata..radi se o plivanju koje je sad 4.godina...rezultati su dobri (nekoliko medalja i tak.) ali mislim ipak trening svaki dan od 7.30-10.00 ili 18.00-20.30?
Kako da mu ostanje vremena za išta drugo?
I da li je to uopće normalno sa zdravstvenog aspekta..(ne bi li se tijelo trebalo odmoriti od tih napora?)

godine djeteta?

10 i pol

a kad mu počinje nastava ak je na treningu do 10?

kad je škola popodne (14h) trening je od 7.30-10
kad je škola ujutro od 8 do 13cca trening je od 18-20,30

Citiraj:

---

snjež prvotno napisa

hajmo, još jedno mišljenje trebam

...da li vi smatrate da je previše 6 treninga tjedno po 2 i 1/2 sata..radi se o plivanju koje je sad 4.godina...rezultati su dobri (nekoliko medalja i tak.) ali mislim ipak trening svaki dan od 7.30-10.00 ili 18.00-20.30?
Kako da mu ostanje vremena za išta drugo?
I da li je to uopće normalno sa zdravstvenog aspekta..(ne bi li se tijelo trebalo odmoriti od tih napora?)

---

Po meni je to puno previse. Moj ima tri nogometna treninga po sat vremena tjedno i jednu utakmicu vikendom i nikakve druge izvanškolske aktivnosti i to mi se čini ponekad previše pa preskočimo koji trening. Posebno kada se zahukta školska godina.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

jedna vanškolska aktivnost, jedna školska. točka.

djeca imaju pravo na djetinjstvo.

---

I onda tako puta 3 i eto ti veselja.

Naša situacija:

Anja: 2 put tjedno plesna + odbojka u školi (ne znam još termine)
Aleksandar : 2 put tjedno gimnastika
Rahela: 2 put tjedno plesna

Mene znanima ovo. Da li vi plaćate sportske aktivnosti u školi? Naime u našoj školi kao vannastavne aktivnosti navedene su: likovna, dramska, dječji forum, dječji zbor, lutkarska, literarna grupa i to je prije ili poslije nastave, a ako vanškolske aktivnosti navedene su sve sportske i te se plaćaju. Meni to ne izgleda ok. :/

pa i meni se čini ali nema između...ili toliko ili nikol'ko...zasad ide pa ćemo vidjeti koliko će sam zdurati..

Citiraj:

---

snjež prvotno napisa

hajmo, još jedno mišljenje trebam

...da li vi smatrate da je previše 6 treninga tjedno po 2 i 1/2 sata..radi se o plivanju koje je sad 4.godina...rezultati su dobri (nekoliko medalja i tak.) ali mislim ipak trening svaki dan od 7.30-10.00 ili 18.00-20.30?
Kako da mu ostanje vremena za išta drugo?
I da li je to uopće normalno sa zdravstvenog aspekta..(ne bi li se tijelo trebalo odmoriti od tih napora?)

---

ja sam u toj dobi gotovo isto toliko trenirala, a nisam cak bila ni toliko dobra. i uopce mi nije bilo puno. bilo mi je najnormalnije ici svaki dan na trening na drugi kraj grada, jedno 2-3kn bicikom i uzivala sam u tome. kad danas iz fotelje razmisljam o tome, cini mi se u najmanju ruku cudnovato... ako on uziva u tome, mislim da ne trebas brinuti.

Citiraj:

---

filipova mama prvotno napisa

Po meni je to puno previse. Moj ima tri nogometna treninga po sat vremena tjedno i jednu utakmicu vikendom i nikakve druge izvanškolske aktivnosti i to mi se čini ponekad previše pa preskočimo koji trening. Posebno kada se zahukta školska godina.

---

I danas dodje on iz škole i kaže da se i u školi upisao na nogomet - znači još jedan sat treninga više.