samozadovoljavanje

Imam kćer staru 3 i pol godine koja se često samozadovoljava. To traje vec dulje vrijeme (godinu ?), ista stvar je bila i sa starijom kćeri ali ona je prestala, pa smo mladju pustili na miru (u principu :). Da li samozadovoljavanje kod tako male djece treba braniti ili tolerirati, ili potraziti pomoc psihologa ?
Da bi situacija bila zanimljivija, prestala je nositi pelene prije pola godine, a u zadnje vrijeme joj se pocelo dogadjati da se pomokri dok spava.
thnx
PS. Moze li netko preporuciti djecjeg psihologa

O tome je već bilo rasprave na forumu. Pogledaj ovo: http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...t=masturbacija

oni su sad u genitalnoj fazi i nema tu puno filozofiranja... njima to nije nista seksualno, vec im naprosto predstavlja ugodu. pusti ju, ali kao sto je vec receno na ovoj drugoj temi, treba objasniti da je to jedna intimna stvar koja se radi u privatnosti svoje sobe :)
pomoc psihologa trebala bi mozda potraziti da dijete to dozivljava na seksualan nacin, popricaj s njom pa ces znati.

Samozadovoljavanje u mladenačko doba (u stručnom jeziku masturbacija ili onanija), ali samozadovoljavanje već u dječjoj dobi - što je to, što to znači? Dali toga ne smije biti ili je to znak bolesti, grijeh? Ili to možda mora biti?

Da li je to znak zdrave seksualnosti i normalnosti?

O tome spektrumu pitanja mnogo se danas javno diskutira po časopisima, knjigama i medijima s kontradiktornim odgovorima. Prije nekoliko stoljeća ta je tema bila odbačena gdjegod se ona pojavila. Ali val seksa doveo ju je na površinu i prisiljava da se zauzme stav da bi se dobila mogućnost orijentacije. U tom ćemo poglavlju o tome što je moguće stvarnije i informativni je govoriti, jer se u taj sektor zavuklo osobito mnogo šarlatanstva.

Kao prvo: ud muškog dojenčeta i klitoris ženskog dojenčeta od početka su nadražajno najosjetljiviji organi i takvi ostaju kroz čitavo djetinjstvo. Međutim tek spolnom zrelošću nastaje iz nadražajne osjetljivosti poriv za stimulacijom - i to češće kod dječaka nego kod djevojaka. Normalno inteligentni mladi, dječaci i djevojke, otkrivaju doduše u vrijeme njihovog djetinjstva - dječaci prije od djevojaka - nadražajnu osjetljivost njihovog spolnog organa, a da ih to ništa više ne interesira od drugih stvari u njihovoj okolini koje otkrivaju i koje ih fasciniraju. Dečki imaju između treće i pete godine jednu dužu fazu za vrijeme koje oni, na temelju tog otkrića, rado dodiruju svoj ud i rado to i demonstriraju. Najkasnije u doba osnovne škole oni otkrivaju da se ud može i ukočiti pa onda većinom zapitaju povjerljivo svoju majku za značenje toga. Duševno zdrava djeca ne običavaju manipulirati spolnim organom sve do njihove spolne zrelosti. Međutim, ako djeca u djetinjstvu redovito prakticiraju samozadovoljavanje onda je to znak da im nešto nedostaje i da su u »slatkom užitku« genitalnog uzbuđenja otkrili neku naknadu na vlastitom tijelu. Male djevojčice običavaju stiskati jastuk ili neki zamotuljak između nogu - češće sjedečke nego ležečke - i njime trljati svoj spolni organ. Neki roditelji pričaju da im pri tom lice dobiva otsutan, da čak izmučen izraz kao kod orgazma. I kod dječaka može trljanje uda već u djetinjstvu poprimiti slične ekscesivne oblike i može se više puta na dan ponoviti. Da se tu ne radi o nekoj ranoj zrelosti, za svu djecu priželjkivanom, zapravo »normalnom« ponašanju, može se zaključiti iz toga što djeca više ili manje brzo prestanu masturbirati ako roditelji ne pokušavaju to ukloniti kaznama (jer tada se to većinom u tajnosti još pojačano nastavlja), već da se shvati kao simptom nekog nedostatka i da se pokušava - ne obazirući se više na tu poteškoću - nadoknaditi duševni deficit. Preporučujem roditeljima djece koja preko dana onaniraju da se odmah prihvate neke distraktivne igre, i da se obrate djetetu i s njime se pozabave bilo čime, a da pri tome ne spominju ili zabranjuju dodirivanje uda. Dobro je, na primjer dijete iz predškolskog doba uzeti na krilo, s njime gledati slikovnice, pričati ili čitati priče. Prikladne su i razne igre prstima, igre skrivača, jahača, bitke jastucima ili igre loptom. Važno je da je duh i tijelo u pokretu i da se igrajući uspostavi tjelesni kontakt.
U toku takovih manevara za skretanje pažnje i poticanja na mogućnosti zadovoljavanja koje su prikladne uzrastu, trebalo bi, ali ne neposredno već nezavisno od toga, pružiti više pažnje djetetu. Prikladnije je
grliti, milovati glavu i obraze dok ono sjedi, nego da mu tu nježnost iskazuje u krevetu, dok ste možda goli.
Takva vrsta nježnosti podgrijava seksualnost djece i izaziva fiksiranje na odrasloga koji ga na takav način erotski stimulira. To dovodi do najtežih neuroza, osobito čestih u obliku straha od kazne i grižnje savjesti
(ponekad i u obliku fobija), jer je tabu incesta unaprijed postavljena seksualna granica. Naime, sin ne može oženiti majku, kćer se ne može udati za oca, nego se moraju obratiti partnerima koji im po godinama odgovaraju. Seksualna stimulacija između odraslih istog spola može čak dovesti do sklonosti za homoseksualnost...

U većini slučajeva presudni lijek protiv poriva za masturbaciju u dječje doba jest nježnost koja odgovara dječjem statusu i koja ne potiče na seks i erotiku. Dijete mora češće dobiti potvrdu o ljubavi i priznanju roditelja koje mu oni iskazuju grleći ga rukama toplo i od sveg srca. Djetetu je važan radostan pogled roditelja u kojemu se u očima čita ljubav. Toplina, srdačnost i pažnja roditelja mogu vrlo često spriječiti svako pribjegavanje nekom neželjenom užitku.

Zbog svega toga, roditelji djece koja onaniraju trebaju prihvatiti taj savjet, da se ne bi međusobno optuživali za propuste. Naša djeca su u pogledu potrebe za nježnošću različita. Jednome je dovoljno priznanje riječima, dok je drugome djetetu zadovoljan i blistav majčin pogled najveća nagrada. Ima djece kojima je blizina majke neugodna, dok bi se druga neprestano htjela maziti.* Prema najnovijim ispitivanjima, potreba za nježnošću uglavnom je veća u ženske djece." Izdašno pokazivanje nježnosti prema kćerkama uglavnom ne donosi problem majkama. Kod dječaka koji su prošli doba djetinjstva majka mora biti uvijek na oprezu; ona mora izbjegavati u kontaktu svaki erotički akcent, kako njihov odnos ne bi izazvao konfliktan razdor. Isto tako mora otac pri uskom tjelesnom kontaktu biti suzdržljiv prema kćerki, osobito onda kada se približava pubertetu.

Nakon sazrijevanja samozadovoljavanje dobiva posve drugo značenje. Veći dio dječaka to otkriva spontano. Nije stvar samo u tome, što se izlijevanjem muških spolnih hormona četrnaestogodišnjak odjednom našao na najvišem stupnju potencije. Spolna zrelost za dječaka predstavlja snažan seksualni prepad, kome on emocionalno jednostavno još nije dorastao. Zato je zapravo neodložna dužnost očeva da u predpu-bertetu pripreme svoje sinove na taj događaj. Važno je objasniti sinovima da se ne trebaju bojati od prejakog nagona, te da nehotičnim izlijevanjem sjemena u snu priroda pomaže sama, što znači da postoji samoregula-cija koja rasterećuje tijelo.
Za sinove je korisno znati da tjelesna djelatnost i sport mogu u tom smislu pozitivno djelovati.
Već u predpubertetu trebalo bi sinovima govoriti o samozadovoljavanju i kazati im da to doduše nije jednostavno ali je ipak najbolje uopće s time ne započinjati - a pogotovo ne iz puke radoznalosti. Mora im se objasniti da onanija ima nečeg zajedničkog sa svim nagonskim radnjama: ona može lako postati strast i nadjačati ljudsku volju. Čovjek uglavnom precjenjuje jakost svoje volje. Kaže se: Zašto ne bi popušio jednu cigaretu? Tada bi barem mogao sudjelovati u razgovoru. Zašto ne bi sebi ubrizgao jednu dozu neke droge, ta neću valjda od toga postati ovisan? Zašto da ne uzmem svake večeri po jedno jako piće? Svatko koji je kasnije postao ovisan mislio je tako u početku, a tek kad je bilo prekasno, primjetio je koliko je precjenjivao svoju volju. Kod samozadovoljavanja je ista stvar. Primjenjuje se masovno, isto tako neumjereno kao masovno uživanje nikotina ili alkohola. Mislim prikovan na seksualnost, čovjek se - umjesto na slobodi - odjednom nađe u zatočeništvu volje, u čemu leži velika opasnost. Zloupotreba ničemu ne služi, ona smanjuje višak snage koja je neophodno potrebna za mnoge zadatke u doba mladenaštva.
U tijeku takovih razgovora otac ne bi smio sinu zatajiti probleme koje je on sam imao sa samozadovoljavanjem u svoje vrijeme. On mu mora reći da to nipošto nije neka nepopravljiva nesreća. Isto tako, odraslom mladiću svjesnom odgovornosti ne dolikuje besmisleno trošiti svoju snagu, jer ta mu je potrebna za njegov životni zadatak. Važno je da znaju i to da treba odbaciti dječju priču o tome kako se masturbacijom može uništiti ili smanjiti sposobnost oplođivanja i inteligencije. Pretjeranom onanijom decimira se naime opća životna snaga za daljnji život, a to nije dobro.
Današnje moderne majke trebale bi razgovarati o samozadovoljavanju sa svojim trinaestogodišnjim kćerima, jer su se »Bravo«, nekoliko udžbenika i čak mnogo učitelja obavezali da samozadovoljavanje ne samo prikazuju i preporučuju, već i da ga uvedu skoro kao obaveznu vježbu. Očito je da se na djevojke može mnogo lakše utjecati zbog modnih prisila. Zbog toga je potrebno kazati im da se s njima rugaju oni koji tvrde, kako počev od spolne zrelosti, seksualnost duševno zdravlje djevojke izaziva iste spolne nevolje kao kod mladića. Treba im reći kako je lažna i opasna priča tvrdnja da je onanija mladim djevojkama jako potrebna radi rasterećivan ja njihovog spolnog nagona. Samozadovoljavanje svakako nije priprema za kasniju sreću u tjelesnoj ljubavi prema budućem mužu. Onanija može dovesti nagon na sebičan smjer i nipošto nije lako da se kasnije od toga odvrati. Uostalom, kćerima bi trebalo dati ista upozorenja na to bolesno navikavanje kao i sinovima.
Vrlo je važno da roditelji dadu svojoj djeci takvu orijantaciju kako se ne bi osjetili odbačenima i odvojenima ako podlegnu iskušenjima onanije. Ako roditelji u takovim razgovorima ne pokazuju previše nadmoćnosti i ne moraliziraju svojim iskustvima nego ostanu uviđavni, onda se djeca - u idealnom slučaju - neće ustručavati da kod njih potraže pomoć i savjet, kada zapadnu u bolesno onaniranje i kad sami ne mogu da se iz toga izbave iako bi htjeli. Takovim mladim ljudima treba kod slijedeće prilike dati u ruke knjigu Ingrid Trobisch »Mein schones Gefuehl« (Moj lijepi osjaćaj). Uvijek sam s mnogo uspjeha preporučivala tu knjigu mnogim mladim ljudima koji su mi pisali iz daljine moleći me za pomoć zbog nevolja s samozadovoljavanjem.
Roditelji se osobito jako uplaše kad otkriju da sin povezuje svoje samozadovoljavanje s čudnom praksom, naime da za tu priliku potajno prisvaja nekoliko komada ženskog rublja iz kuće. Doživjela sam nekoliko puta i to da se rublje kralo s konopa u susjedstvu. U svim tim slučajevima rublje služi ili kao nadomjestak za majčinu nježnost ili za još nedostižan objekt ljudske seksualnosti. Tada ono služi kao stimulans i okidač spolnog nagona.
Međutim, neumjesno je djecu ili mladića zatečene na djelu upitati što sve to znači i zašto to čine. Oni to ne znaju, već samo slijede svoj sve jači nagon. Odgojitelji su stoga nepravedni prema djeci ako ih grde i kažnjavaju zbog te »svinjarije«. Kod dječaka koji prije spolne zrelosti kriomice uzimaju majčino ili bakino rublje, to predstavlja čežnju za nježnošću i sigurnošću djetinjstva. Pa čak i kod mladića koji pri samozadovoljavanju upotrebljavaju žensko rublje, većinom postoji neki nedostatak u području dječje nježnosti. Taj se samo pomiješao s rastućim spolnim nagonom. Budući da je to tako, u većini slučajeva dječjeg i mladenačkog fetišizma ima puno izgleda na uspjeh ako se i tu u središtu programa za samopomoć stavi naknada za deficit iz najranijeg djetinjstva...
Nakon otkrivanja poteškoće, mora se svakako djeci odnosno mladićima objasniti njihovo ponašanje kako bi ga mogli sami razumjeti. Mora se neizostavno govoriti o normalnoj i ogromnoj moći spolnog nagona. Djeca i mladići koji imaju te probleme, više su puta iskusili da ih je ta nepoznata i nesavladiva sila savladala. Njima je to jako neugodno. Zbog toga moraju roditelji težište svog objašnjenja dati na to da nezaštićenoj djeci protumače kako su se susreli s najvećom silom koja pokreće naš život, naime sa spolnim nagonom. Oni moraju uvjeriti djecu u njenu moć: bez nje bi život uskoro zamro a i stvaranja ne bi više bilo.
Ako mladi shvate spolnu snagu pokretačem života neće tako lako doći u opasnost da - s obzirom na njihov »porok« - sebe samoga odbace zbog slabe volje. Oni više ne smatraju samo po sebi razumljivim da Liliput može svladati Golijata, već su spremni, zajedno sa svojim savjetnikom stvoriti strategiju za primjerno obuzdavanje te, po sebi dobre i potrebne životne snage.
U mladenačko doba spada i približavanje drugom spolu. Razboriti roditelji mogu možda, jednom ili više puta u mjesecu, staviti mladima na raspolaganje jednu prostoriju za sastajanje prijatelja i prijateljica njihovoga djeteta. Važno je pri tom odmah utanačiti program zanimanja na tom »jour fix-u«, a poželjno je da roditelji ostanu u kući. U središtu toga sastanka treba biti upoznavanje istogodišnjaka suprotnog spola, a ne da se ta prilika iskoristi za nekakve seksorgije.
Mladima s upravo opisanim poteškoćama treba objasniti da je zadatak čovjeka da svoje nagone iskorišćuje za sebe, a ne da im se nepromišljeno prepušta. Vješto promišljeno i mudro približavanje pri općenju s tom golemom snagom svakako je prikladnije od ludog trčanja uz struju onih koji su zavedeni od duha vremena.
Samopomoć više nije preporučljiva ako se mali fetišist počinje oblačiti u ženske haljine koje je sam pronašao te kad potajno, jecajući od radosti, odlaže ulogu svoga spola i mijenja ju s onom drugoga spola. Mladići s tom problematikom većinom su blokirani kada treba da preuzmu ulogu muškarca. Često im s'e otac čini stran, neugodan, premoćan i opasan. Odnos spram majke, naprotiv, vrlo je dobar. Uvjetovan tom konstelacijom njima se čini ostvarljivo da se s njom identificiraju. Mladi s tom problematikom u pozadini skloni su da se s majkom zanimaju za modu da je prate i savjetuju pri kupovanju haljina te da i svojoj vanjštini posvećuju više pažnje. Krivo usmjerene identifikacije te vrste moraju se shvatiti ozbiljno ako se one pojave poslije desete godine života. Nesigurnost spolne uloge je osnovna pretpostavka za homoseksualnost. U takvim slučajevima mora se što je moguće prije primijeniti analitički psihoterapeutski postupak, jer se u toj dobi još može suzbiti kriva usmjerenost,
I djevojke mogu otkloniti svoju ženstvenost i uvući se u ulogu muškarca te se time izlažu opasnosti da postanu lezbijke. U prošlim godinama bilo je nekoliko slučajeva da je tzv. ženski »vjetrogonja« u stvari bio muškog roda. Pogrešno uzimanje lijekova za vrijeme majčine trudnoće spriječilo je formiranje muškog spolovila kod djeteta. Ako dakle djeca već rano pokazuju sklonost za identifikacijom s drugim spolom, mora ih se podvrći pregledu liječnika i psihologa.
Veliki utjecaj spolnih hormona na razvitak spola za vrijeme formiranja fetusa i djelovanje njegova spolnog ponašanja prije spolne zrelosti tek se sada medicinski ispituje. Jasno se iskristaliziralo to, da se odstupanja koja ograničavaju ponašanje prema suprotnim spolovima temelje na anomalijama različite geneze. Neodgovorno bi bilo sugerirati roditeljima da je homoseksualnost samo neka druga, zdrava vrsta igre ljudskog spolnog ponašanja i da je na taj način mladim sinovima i kćerima ostavljena sloboda da to iskušaju. Takvo, danas općenito zastupano mišljenje u stručnim krugovima Njemačke, zamagljuje opći utisak čovjeka u pogledu na njegove prve seksualne doživljaje. Roditelji bi trebali opreznim i razboritim razgovorima utjecati na današnje mlade i čuvati ih od zavođenja takvih ideologija.

...Ljudi koji su kao djeca prisilno onanirali često i kao odrasli imaju za tim potrebu...mnogi od njih zbog prevelikih poteškoća kontaktiranja nikada nisu u stanju da uspostave seksualni odnos s drugom osobom, drugi od njega ponovno odustaju ili ga obavljaju samo kao ''obaveznu vježbu'' jer kako kaže jedna 25- godišnja majka - ''za mene je onanija zapravo jedino što mi je moguće; njome je naime sve drugo već bilo pokvareno i prije nego što sam došla u školu''.

...djeca koja stalno onaniraju imaju imaju u velikom postotku znatne poteškoće u školi, to nije zato jer samozadovoljavanje zaglupljuje, kako se to gotovo čitavo stoljeće pogrešno tumačilo, nego jer su djeca kod kojih se razvilo takvo bavljenje vlastitim tijelom u vidu prisile doživjela i dobila premalo ljubavi i podstreka od najbližih osoba, tako da ljubav koja im nedostaje moraju potražiti na vlastitom tijelu..

Pozdrav Jossy :)

Drago mi je da si se odlucila prikljuciti nasem forumu.

Ako te mogu pitati nesto...otkud ovo kopiras i koje mu je tocno svrha? Obicno u postovima iznosimo vlastita misljenja a kad kopiramo neke info, tada i navedemo otkud su.

Tako da slobodno pisi svoje misljenje, a kad odlucis iskopirati tekst, svakako nam navedi otkud je :)

Priznajem da i mene članak jako interesira (iako je kod nas još rano za tu fazu) - može li link ako je sa interneta?

Najte me krivo shvatit, ali meni ovo nekak 'grozdovski' diši...

Eto i ja sam zaboravila iznijeti svoje mišljenje.
Smatram to normalnim u razvoju djeteta i da tome netreba pridavati važnost.
Evo i nešto s neta - nije baš opširno ali je jasno
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E...B8%D1%98%D0%B0
i ovo
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%98...BE%D1%81%D1%82

Paula, slazem se s linkovima koje navodis ali oni samo konstatiraju nesto ne spominjuci uzroke i moguce posljedice.

Mnogi autori raznih knjiga navode odredjene recepte za postupanje s djecom a da ti recepti ipak ne daju objasnjenje za individualne razlike, tj. nekome se mogu svidjeti kao prikladni a nekome ne. Autor koga citiram govori o korijenima pojava. Pomoću tih tekstova je moguće protumaciti zasto neki autori stvari tumace na ovaj ili onaj nacin.

Primjer: ima puno tekstova o dojenju - kako koristiti pumpicu za izdajanje, kako sesirice, kojim kremama mazati bradavice, kojom hranom hraniti i pojiti dojencad. Ipak, gotovo sve te stvari su potrebne samo iznimno, kad zakaze prirodni tijek stvari - dojenje, zar ne? Kad znas kako dojenje stvarno funkcionira - znat ces i otkud toliko pogrresnih savjeta.

Tako i ova autorica...to je i svrha:)

Nemam bas veze s Grozdom...zasto me treba smjestiti u neku od LADICA?

Meni je ok ovo kaj si napisala. Ima puno stvari o kojima nikad ne razmišljaš a koji te kod ovakvih tekstova podsjete. Sad dali zvući Grozdovski ili ne, to je na nama samima, uostalom nitko nas ne tjera da postupamo tako i tako. Navudreni ljudi koji uz neka istrživanja dolaze do zakljućaka koji se kasnije pretvore u knjigu, svakako su ljudi kao i mi svi i oni isto tako imaju svoja mišljenja i percepcije pogleda na neku stvar onako kako su je nekim dijelom i doživjele. Drago mi je kad naiđem na mnogo razlićitih mišljenja, jer nam tako otvaraju svijet ka nećemu drugaćijem od dosadašnjeg uvjerenja.

jossy zaboravila si mi napisati autora i knjigu - rado bih pročitala sve :)

bog.želim se pridružiti ovoj temi.moja mala se samozadovoljava od vrlo rane pelenske dobi,ja se,mislim čak da nije imala ni šest mjeseci,stiskala se,u početku smo mislili neka vrsta igre,a poslje,smo shvatili o čemu se zapravo radi,ako ju nebi prekinuli,u stanju je to činiti,kao što je netko spomenuo,do iznemoglosti.sad ima 4 godine i opet je počela,znala sam biti i gruba pa za vikati....no vrlo brzo sam shvatila da je to greška,takav pristup.sad mi kaže da joj je to lijepo,ali me strah da to ne počne i u vrtiću raditi..imam sina 1,5godinu,voli ga gledati kad je na tuti ili na wc-u,ako joj kažem da ide u sobu jer on se ne može opustiti da obavi nuždu,onda se sakrije iza vrata i viri...molim vas savjet,mišljenje...

nemam nikakvog iskustva oko samozadovoljavanja u djece, osvrnula bih se na zadnji dio tvog posta - da cetverogodisnjakinja voli gledati mladjeg brata...

imam dvije djevojcice i dva djecaka i svi su se medjusobno vidjeli nagi i kupali se zajedno i "isproucavali" se medjusobno - to je, po meni, osnovna djecja radoznalost i prepoznavanje razlicitosti. ne bih joj to branila, mislim da je prihvatljivo da se braca u ranoj dobi medjusobno "pregledavaju" i uocavaju razlike. dok god to nekome od njih ne postane neugoda.

ono sto zelim reci je - nemoj povezivati radoznalost 4godisnjakinje i zelju da vidi tijelo mladjeg brata (jer bi jednako tako htjela vidjeti i tijelo mladje sestre, bi li joj to branila?) s njenom potrebom za samozadovoljavanjem. duboko vjerujem da je oboje, kod tako mladog djeteta, potpuno aseksualno.

u glavnom se slazem sa djelom o maloj djeci ali mi se otatak teksta ne svida. zar se adolescentima ikako moze zabraniti samozadovoljavanje?
i zar je to toliko lose? mislila sam da oni tako upoznaju vlastito tijelo i seksualnost, a ono sto sam ja po tekstu shvatila,
samozadovoljavanje je nesto lose sto izaziva ovisnost!? sigurno nije dobro kad je pretjerano ali kako roditelj moze znati gdje je ta granica i sta dijete radi kada je samo? i nikako mi nije jasan dio o razgovorima sa djevojcicama o samozadovoljavanju jer neki udzbenici i profesori kazu da bi se djevojcicama samozadovoljavanje trebalo prikazivati i uvesti kao baveznu vjezbu, a onda u daljnjem tekstu pise suprotno. (citam i citam ali ne shvacam)
ne, znam, neke su me recenice uznemirile, a neke mi nisu razumljive. to je vrlo delikatna tema i potrebne su mi tocne informacije.
moje je misljenje da treba djeci dati slobodu da otkrivaju svoje tijelo, osim toga to je njihova intima i mislim da nemamo pravo previse se mijesati u to. mislim da jedino sto mozemo uciniti je dati sve od sebe da djetetu emocijonalno pruzimo naj vise sto mozemo da djeca ne bi na pogresan nacin ispunjavala emocijonalne praznine.i naravno da razgovaramo s njima kada bude vrijeme i da ih uputimo kroz zivot kako najbolje znamo.

hvala vam lijepa objema,tako to nekako sam sad počela i shvaćati,ali nekad nemate s kim podijeliti tu intimu,a opet nismo za sve najpametniji iako smo roditelji.pa imamo razno razne strahove,ili jednostavno nedovoljno informacija,pa često radimo krivo jer se nismo htjeli informirati ili pitati...Moja prijateljica ima dječaka,koji se toliko navlačio da je veli ona znao ranicu imati....a za djevojčice nisam čula u svojoj blizini da to rade i još tako dugo...