Polazak u vrtić sa 3,4 godine?

Drage moje, vidim da tu ima puno mama sa puuuuno iskustva, pa se nadam da će se naći koji odgovor za mene.
Moja malena ima sada 25 mj. i ne ide u vrtić. Doma je s bakom i djedom (a i prabaka je vrlo aktivna dadilja!).
Nisam je planirala dati u vr. prije 3. go, a možda i kasnije. Osobno imam lošeg iskustva iz vrića. Znam, naći će se netko tko će reći da ne prenosim svoje strahove na dijete. Ali što ćeš, mama sam joj, sa svom svojom povjeću u svijesti i podsvjesti. Njoj je doma super: sa dedom se vozi gradom, idu u dućane etc. a tata se vraća doma nešto ranije.
U interakciji s djecom (imamo puno prijatelja i kumova sa puno djece), uglavnom je orjentirana na igračke i kako se njih dokopati, manje na djecu.
Ono što me zanima: kako izgleda prilagodba djeteta kasnije dobi? Što propušta i ima li možda i kakvih prednosti što je doma?
Ajde cure, pucajte.

ja ju ne bi, ako imas mogucnosti , vodila u vrtic prije 3. godine....a recimo, kasnije zavisi od djeteta, mozda bar onu godinu prije skole....
recimo moj mislav ima 5 i njemu vrtic cak i fali preko ljeta....a nekome ne...

Zrinka, hvala na odgovoru. Brza si.
Inače moram pohvaliti Rodin telefon za dojilje (vidim da si savjetnica). Sa Kikom sam imala problema u početku, i zbilja ste mi pomogle. Poslje smo se družile do godine dana. Prestala je sama dan prije svog 1. rođendana. Svaka čast, i hvala Bogu da postoje dobri ljudi i udruge s plemenitim ciljevima. :angel:

hvala i tebi
jer uvijek je dobro dobiti povratnu informaciju :)

Moja M je krenula točno s 3 godine. Prije toga je bila sa mnom od 0 do 24.

Prilagodba je trajala vrlo kratko, dva dana.
Iako je dok je bila sa mnom doma stalno bila u kontaktu s djecom i uvijek na igralištu (društva joj nije falilo), jedva je čekala nove prijatelje.
Koji put je moram moliti da idemo doma iz vrtića.

U ponedjeljak kreće opet (nakon dva mjeseca odmora). Mislila sam je malo pripremati, ali neki dan sam joj samo rekla da će za tjedan dana u vrtić. Samo je rekla: "Dobro."
Morali smo ići kupiti nove šlape, jedva čeka da ih obuče, to joj je dodatni motiv da ide u vrtić.

Nikuda se ne trebate žuriti, slobodno uživajte svi zajedno tamo do 4-5 godina. Vrtić možeš početi uvoditi polako, kad vam već nije sila.

Obično imaš na izbor različite programe, npr. samo boravak dopodne, sa i bez ručka, četverosatne igraonice i sl...
Ne trebaš odmah razmišljati da će s upisom u vrtić tamo boraviti 8 ili 10 sati, bake i dede još dugo mogu biti uključeni u čuvanje unuke.

Hvala svima na odgovorima! Iznenadili su me. Očekivala sam da ljudi uglavnom podržavaju idenje u vrtić čim prije to bolje (socijalizacija, navike...) i da ćete reći da će se kasnije teže prilagoditi kako vrtiću tako i djeci, a možda i školi. A moji su doma zbilja svi presretni da imamo Kiku, prabaka se podmladila :-) a bome i baka i deda.
Malo me brine kad je škrta prema drugoj djeci, ali nastojim to korigirati kad se nađemo u toj situaciji.
A što je s dječjim bolestima (kozice i ostalo)? One se u vrtiću dobiju ranije. Kad je bolje preživjeti ih - oko koje godine?

Ja sam za vrtić što kasnije, kad dijete prođe 4-5 godina kome je to moguće...Neću gnjaviti sa našom situacijom, ali mi smo probali vrtić s 2,5 godine jer nam se činilo da nemamo drugog izbora...svima nama je to bilo strašno i ...i iako je jako "popularna" priča da se dijete mora i može adaptirati, mi smo ipak odlučili da moramo naći drugo rješenje. Vjerujem da se dijete može prilagoditi, ali mislim da to jest trauma...bar je kod nas bila. Doduše, Hana je jako vezana za nas i teška za prilagodbu...i da stvarno nemamo drugo rješenje...OK. Nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv vrtića...mislim da se većina teta jako trudi (moja iskustva)...ali mislim da je malom djetetu najbolje u obitelji, a socijalizirat (i naučiti djeliti stvari) će stići i koju godinu kasnije kad stvarno bude imalo potrebu za tim (naravno i to ovisi o djetetu, ali mislim da ipak većina tako male djece ima veću potrebu biti u poznatom okruženju koje ih vole, nego što ima potrebu družiti se sa djecom 8 sati dnevno - a, uostalom, s djecom se može družiti i drugdje, u parkiću, kod prijatelja, u igraonicama i sl.).
Što se tiče bolesti...i to će stići...i opet će i vama i malenoj biti lakše to preživjeti sa 4 i više godina, kad joj budeš mogla lakše dati lijek, objasniti zašto je nešto boli, objasniti zašto se ne smije češati ili zašto mora malo ležati, ili zašto morate u bolnicu itd. Inače ja sam kozice prebolila sa 28 godina i eto me...nije bilo tako strašno ;)!

moji su oboje krenuli sa 3 god.
S. se prilagodjavao, tj. malo plakao i teze se odvajao od mene nekih mjesec dana, nakon toga je bilo sve ok. Ali tek drugu vrticku godinu (znaci kad je imao pune 4) vidjela sam da se veseli odlasku tamo i da uziva u druzenju i aktivnostima u vrticu.
Kasnije su bile i drame ako nije mogao ici zbog bolesti isl

N. se prilagodila jos bolje, zaplakala je mozda 2 puta, nakon toga sve 5, obozava vrtic i prijatelje tamo...

bolesti - nisu bili puno bolesni, S. malo vise, ali to su uglavnom bile prehlade, nekad i nismo isli doktoru, vec je samo ostao doma par dana.
Kozice je prebolio sa 2,5 godine, dakle ne u vrtickom periodu.

Ja sam isto za vrtić što kasnije...

Mala djeca imaju zaista silnu potrebu za "1 na 1" komunikacijom i tko god može, trebao bi im to omogućiti što duže...

Ove bedastoće o teškom socijaliziranju kasnije su mi bespredmetne i u rangu postupaka tipa: odvikni dijete od cice ranije jer će ti kasnije biti teško, stavljaj ga spavat u njegovu sobu dok je još beba jer ga poslije nećeš moć istjerat iz svog kreveta i sl.

Mi, nažalost nismo imali izbora i Leona je morala ići u jaslice od godinu dana..samo nas je puka sreća spasila što je ona tako društvena i mazasta, pa je vole i klinci i tete i eto, nama se vrtić pokazao sasvim ok mjestom...

Ali, da je ona malo drugačijeg karaktera, pitam se kako bi sve završilo... Zato mislim da ćemo s drugim, ako ga bude, okrenut nebo i zemlju da ide u vrtić što kasnije i da se s njim upoznaje vrlo postepeno preko poludnevnog boravka i sl. :)

A ovo za "škrtost" ti zaista nema veze s vrtićem...
Moja Leona je veteran jasličarac pa su jučer bile drame u parkiću kad nijedno dijete nije smjelo ni pogledat, a kamoli uzet u ruke njenu bubamaru :roll:
Trogodišnjaci su uglavnom male svađalice i škrtice :mrgreen:
Naravno da je neka unutarnja potreba svih nas da nam dječica osvjetlaju obraz, pokazuju se kao nesebična i divna, ali to jednostavno nije realno za očekivati od njih...
Ako ti je bad kad ona ljubomorno čuva svoje stvari, pogledaj samo malo okolo po pješčaniku, svako dijete se barem povremeno tako ponaša, to im ide u rok službe, zato jesu djeca da se ponašaju djetinjasto ;)

Ali, malo po malo, sve će doć na svoje, uz naše pravilno i nježno uspmjeravanje proplamsaji empatije i altruizma bit će sve češći i ljepši :)

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Ja sam isto za vrtić što kasnije...

Mala djeca imaju zaista silnu potrebu za "1 na 1" komunikacijom i tko god može, trebao bi im to omogućiti što duže...

---

Klo, saljem ti ljubac radi prve recenice :heart: :love:. Nekako kad to cujem iz tvojih usta, bude mi lakse (jer E sigurno nece ici u vrtic ove jeseni).

Mi smo "promasili" rok jer je rodjena 12.10. a primaju djecu koja ranije pune 3 godine, tako da bi eventualno upala u jaslicku grupu, a to nam se cinilo bespotrebnim.

MM isto "dise" kao i ti, njemu je svejedno da li ce ona krenuti sa 3, 4 ili 5 - oboje smo odlucni da ide barem onu zadnju godinu prije skole, no ja sam se malo brinula bas radi socijalizacije.
Doduse, mi imamo pitanje jezika, pa bih ja radi toga malo preferirala da ide duze u vrtic, kako bi do skole sasvim tecno baratala jezikom. Uglavnom, mene malo to brine.

Zasad se zadovoljavamo parkicem, igranjem sa drugom djecom na plazi, i interakcija je sasvim OK.

i mi dijelimo mišljenje kao i ostali na ovom topicu;
u vrtić /naravno, ako se ikako može/ što kasnije. vid će vjerojatno krenuti slijedeće godine, a tada će imati 3,5 godine na jesen :)

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Ove bedastoće o teškom socijaliziranju kasnije su mi bespredmetne i u rangu postupaka tipa: odvikni dijete od cice ranije jer će ti kasnije biti teško, stavljaj ga spavat u njegovu sobu dok je još beba jer ga poslije nećeš moć istjerat iz svog kreveta i sl.

...okrenut nebo i zemlju da ide u vrtić što kasnije i da se s njim upoznaje vrlo postepeno preko poludnevnog boravka i sl. :)

---

Ja ti za ovo šaljem 2x :love:.
Mi sad okrećemo nebo i zemlju...

Mmmmmm, sad mi je puno lakše.
Moja kuma je imala iskustvo da je svoje prvo dijete dala u vrtić, sa cca 2 god. i mali se počeo čudno ponašati. Počeo gristi sve oko sebe. Uzeli su ga doma natrag i poslje su svako dijete davali samo pred školu (a trenutno ih imaju 6 :-) ) I sva su im djeca, premda nisu išla u vrtić posve normalna, po sebi i prema drugima. Dobro, oni imaju vrtić doma, ali to je već druga priča.
Dobro, sada još mirnije savjesti ostavljam Kiku doma bar do 4. god. Ovdje kod mene na poslu, sva su djeca u vrtiću, pa samo o tome slušam i kako im je dobro i ostalo.
Hvala i svima koji su se uključili!

Planiram Laru dati s 3,5 godine a možda i kasnije.
Ja sam s njom doma. Skoro svaki dan smo u igraonicama, parkovima i sva djeca iz ulice su često kod nas tako da joj ne fali dječjeg društva.
Ali svakako sam za to da prije škole ide godinu-dvije u vrtić.

Moja mala kreće u ponedjeljak u vrtić. Ima tri godine. Iz vašeg iskustva što je bolje prve dane da ostanu odmah na spavanju tj. cijeli dan u vrtiću ili da najprije ostane kraće?

prvo kratko i ti budi prisutna tih pola sata. nemoj se baviti i igrati svojim djetetom, ti si tu kao "pričuva", pusti nju da se sama igra i nađe što joj je zanimljivo. to je jedna od greški roditelja-treba ga pustiti, mama je tu radi sigurnosti. drugu dan opet tako. treći dan se pozdravi s njom i najavi da ćeš doći-i ZAISTA dođi u dogovoreno vrijeme (najdulje pola sata da bude sama). Sljedeći dan opet tako. Ukoliko jako ne plače ostavljaj je 5 i 6 dan do ručka. 7 i 8 na ručku. 9,10,11 do nakon spavanja(jaaao kritičan period kad dijete ostane na spavanju) i onda ukoliko ne plače jako može ostati cijeli dan. vašno je (jaaaaako) da se kad jednom odeš ne vraćaš ili nedaj bože nadviruješ kroz prozor (klinci na to dobiju živčane slomove), a ako ipak ne mogneš izdržat pa te vidi, dođi po nju. Važno je-nemoj plakati ma koliko ti teško bilo,. zadrži optimizam i pokušaj joj ga prenijeti. ni u kom slučaju pred njom ne komentiraj da ti je teško, da su tete/vrtić/igračke bezveze itd. Ne bježi joj iza leđa, pozdravi se s njom. Dođi po nju kad si obećala. vjeruj tetama i svom djetetu da će to prebroditi. nikad u svojoj praksi nisam vidjela da je dobro prošlo kad je dijete odmah prvi dan ostalo samo u grupi (strahoviti plač, tuljenje, povraćanje, lupanje glavom o stol, vrištanje) ili nedaj bože odmah cijeli dan (kraj svijeta za sve). jedan jedini put sam vidjela djevojčicu od godinu dana koja uopće nije plakala (na kraju se ispostavilo da je dijete iznad prosječno inteligentno i darovito-posebno smo bile vezane :heart: )sva ostala djeca kad tad su zaplakala-odmah ili nakon 7 dana. zamisli sebe da te netko odjednom baci u npr. Kinu. Neznaš jezik, nikog ne poznaš, nemaš novaca, neznaš ni kud bi ni šta bi. nije baš zgodno...a malom djetetu koje je naviklo na svoju mamicu ostanak u vrtiću kad shvati da je samo je ravno tom izletu u Kinu.
nadam se da je moj poduži post pomogao tebi i ostalim mamama koje prolaze adaptaciju... :love:

Drage cure, moja malena ima 18 mjeseci i ne ide u jaslice. Cuvaju je baka i dida. Svi su mi savjetovali, pa i psihologinja, da je dam sto kasnije u vrtic, te neka mi jaslice budu zadnja opcija, kad stvarno ne budem imala nikakvu drugu mogucnost. Iskreno, ja sam mirnija kad je ona s bakom i didom, jer bila sam u jaslicama viditi situaciju i srce mi se slomilo kad sam ih vidila oneko malene i bespomocne, uplakane, a jedna teta jedva moze na kraj s njih par a kamoli 20! Moja curica je zahtjevna, kao i sva djeca njene dobi, a nase jaslice nazalost nemaju dovoljno osoblja za brigu o tako maloj djeci. Imat ce vremena ona za ici u vrtic! I ja sam isla od 3 godine. Za sada neka je ona u obiteljskoj atmosferi i neka je mazena i pazena sad kad joj najvise treba!