mi bez dječje sobice

nadam se da sam pogodila podforum... ako nisam premjestite me...

dakle... puno se ovdje piše o dječjim sobicama, kako ih urediti, kaj je bitno da djete ima u njoj itd. al kaj je s nama koji to nažalost (još!) svoj bebaču nemremo priušiti?! filipa je prošla 2 godine i čini mi se da je vrijeme da ima svoju sobu, al mi smo nažalost u svi skupa i sobi. trenutno si nermeo priuštit kupnju večeg stana.. :cry:

pa me zanima, da li i kolko to utječe na djete? kolko je to loše za njegov razvoj biti skupa sa roditeljima u sobi? naravno ona ima svoj kutić u boravku di su njezine igračke i to se zna. al opet.. nije to to...

eto... da sad čujemo vaša mišljenje, iskustva!!!

isuse kolko pravopisnih grešaka..... :oops:

ja i brat smo spavali s mojima u sobi do moje 4 i njegove 2 godine i skrooooz smo normalni
:lol:

nema frke ako ima svoj krevetić , dapaće u vašoj sobi se osjeća zaštićenim i sigurnim, a to je dobro

hmmm, kamo ću s ovim... eto, na odgoj! :)

btw ni andrej nema svoju sobu, za spavanje mu ne treba jer spavamo zagrljeni :heart: a većina igračaka je u dnevnoj sobi.

ali bih ja voljela da ima sobu, njemu za igranje ako se poželi osamiti a meni za osmišljavanje i uređivanje...

Ni mi nemamo dječju sobicu :/
Ponekad mi bude žao, a onda si mislim, pa sad mu još ni ne treba. Ionako se igra tamo gdje smo mi, a spavamo u istoj sobi i ne mogu zamisliti da spava odvojeno, iako se više ne budi noću.
Za improvizaciju, uredili smo mu pola blagovaonice za njegove igračke, ali igraonica je zapravo po cijelom stanu.
Nadam se da ćemo si moći priuštiti veći stan do polaska u školu, do tada nam je dobro i ovako. Baš smo jučer MM i ja raspravljali, što bi bilo da sad nađemo veći stan (i platimo ga) i sutra se preselimo - opet ga ne bismo odvojili u zasebnu sobu, jer još nije spreman na to.
I da, ja sam sa starcima spavala u istoj sobi do kraja prvog razreda, sve dok se nismo preselili. I ne smatram se zakinutom po tom pitanju.

evo moj je oskar dogurao do 6,9 godina, a melita do 4,5 godine i jos nemaju svoju sobu
ne vidim da je to ikako utjecalo na njih
al nemam s cim uspredjivati (kada bih recimo imala paraleno dvoje djece iste starosti koja IMAJU svoju sobu onda bi ti znala reci utice li to i na koji nacin na djecu)

ne bi ni tada.
ivar nema svoju sobu.
a jos je uvijek s nama u krevetu, iako je cijelih par dana nakon dostave obozavao svoj.

da, B je dobio sobu nesto prije petog rodjendana. Prvih mjesec dana se igrao u njoj i onda se opet vratio k nama. Kako, zbog nedostatka prostora, u sobici mora biti komp. tako ona super sluzi nama odraslima kada zelimo malo mira :)

Ema ima svoju sobu, a jos uvijek spava s nama. Krevete smo prosirili dodavsi jedan njen uz nas bracni i sad se rastezemo na dosta prostora i uzivamo.
Do sad je svoju sobu koristila samo za igru.

mislav je s 4 dobio svoju sobu a s 5 je presao u nju spavati...

samo vi gustajte skupa, nista joj ne fali, dapace :)

Lara ima svoju sobu, ali po noći spava s nama. Soba joj služi kao igraonica a i ja sam guštala sređujući je. A i dnevno spavanje je počela odrađivati u svom krevetu.

M. je imao od početka svoju sobu, ali je nije baš koristio sve do negdje 4 godine. Super mi je bilo prošle godine kad nam je došao soboslikar doma da se dogovorimo o bojanju zidova i, misleći na dnevni boravak, stalno govorio dječja soba. Ne zbog toga što bi bio mali nego zbog sadržaja u njemu... :lol: Rekoh mu ja da su u našem stanu sve sobe dječje.

moja ima svoju sobu, ali nakon što je pola godine provela u njoj, i sada kada je dobila brata, vratila se nama u našu ...
kako braco spava u krevetiću uz naš krevet, a ona je nemirnis pavač tj. udara sve oko sebe, otvorila sam joj putni krevetić i zadovoljna je....

njezina soba služi za pravljenje nereda

znači ima nas još... ma nisam ja mislila doslovno da bu joj to naštetilo razvoju, nego više da ima neki svoj prostor ako poželi biti sama i da zna da je to neko njeno malo carstvo... sad bi moja mama rekla.. " kak smo svi preživjeli, bude i ona.. i niš nam nije...." ima i tu istine!! 8)

Ni Sven nema svoju sobu. Sad nam je u planu MM-a definitivno izbaciti u dnevnu a u spavaćoj kupiti krevet sa ladicom u kojoj je još jedan madrac. Tu bi spavali Sven i ja, a bebica prišlepana s kindačem. On se tome jako veseli i čak je izjavio da ja moram biti s njim i bebicom u sobi. Znači da se ustvari ja šlepam klincima da ne moram na trosjed u dnevnu :mrgreen:

hmmm... potaknuta ovim topicom, sjetila sam se da bih u spavaćoj sobi mogla odvojiti malecki kutak u koji bi se andrej mogao povući ako želi.

sad ću se ubiti planiranjem i uređivanjem a on neće ni sekunde provesti tamo. :roll: ionako se ne odvaja od nas kad smo doma...

Ivy, to sam ja napravila i jedino dobro u tome je što nam više nisu sve igračke pobacane po dnevnoj. Ali sad mi spavaća izgleda tako da je probijanje do prozora postala skoro pa nemoguća misija od brda igračaka po podu. Igra se i dalje u dnevnoj, samo tu i tamo u spavaćoj i to onda vozi autiće po krevetu a od deka radi tunele.

brunda, mi imamo glavnu igraonicu u dnevnoj, dvije police s igračkama u kupaoni (za kupanje i maminu jutarnju toaletu) i nešto igračaka na prematalici u spavaćoj (prematalica je zapravo polica s dva nivoa). dakle, ionako je cijeli stan igraonica. :)

pa sam mislila maknuti prematalicu i tamo napraviti kutić ako andrej želi biti sam. samo sve više uviđam da se radi isključivo o mojoj želji za crtanjem po zidovima jer mi je teško zamisliti da bi se on htio osamiti.

ivy, pa pusti dijete neka ono crta po zidovima :lol:
Tako je bar kod nas... u ono pola blagovaone koje služi kao "igraonica" (citaj: puzzle prekrivene legićima, kamionima i ostacima hrane u letu), stoje i bojice i papir i tamo se crta. Naravno da ponekad crtanje prijeđe i na zid, i tu ga puštam (iako ne odobravam, ali nema kritike i prigovaranja).
Za tu "igraonicu" nabavili smo mu onaj minijaturni stolic i stolac iz Konzuma, i bas dobro služe svrsi. Za dvogodišnjaka sasvim dovoljno. I posluži svrsi - kad nam dođu gosti, on tamo zbriše i fino se može sakriti.
Nas momentalno samo muči kamo smjestiti veći krevet kad preraste kinderbet. Kolike su uopće dimenzije "običnih" dječjih kreveta?

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

uopće dimenzije "običnih" dječjih kreveta?

---

70(80)x140 cm
80(90)x200 cm

i to bi bilo to od veličina

A što da mi kažemo!? Nas je 5 u dvosobnom stanu: Laia, mm i ja , ali i mm-ova sestra i njen mm! mi koristimo jednu sobu (nekada DB), a oni koriste drugu sobu i još malu sobu. Dakle, nama je DB i spavaća i igraonica, pa što sada možemo...
Jedina lijepa strana tog (privremenog-sada već godinu dana :roll: ) rješenja su niske režije, koje su nam zaista smiješne nekon 3 godine podstanarstva...
A da me sve to ne izluđuje :evil: , lagala bih kada bi rekla suprotno...

I mi smo u 2-sobnom stanu s jednom spavaćom, zasad nam ništa ne fali, ali mene muči jedna druga stvar: kako iskombinirati kad dođe drugo dijete? Nemam pojma gdje bi strpala još jedan krevetić, bi li Marti kupovala veliki krevet, a nekako mi je najprihvatljivija opcija zasad da Mm potjeram u dnevni, a ja s djecom na velikom krevetu...

Ja sam imala dečka koji je studirao, a spavao sa roditeljima u jednosobnom stanu. I bio je skroz normalan. Samo što mene u to doba nisu baš zanimali normalni dečki... :roll:

tinkie winkie ovo kaj tebe brine, to i mene zanima. mislim da bu nam onda kad bu došlo drugo dijete spavača soba izgledala ko ciganska čerga!!! :D
i neka izgleda!!! glavno da smo mi sretni i zadovoljni!! :love:

Citiraj:

---

nanov prvotno napisa

tinkie winkie ovo kaj tebe brine, to i mene zanima. mislim da bu nam onda kad bu došlo drugo dijete spavača soba izgledala ko ciganska čerga!!! :D
i neka izgleda!!! glavno da smo mi sretni i zadovoljni!! :love:

---

:lol:
Mi imamo 3,60 m kreveta. Prvo Mislavov (90x200) spojen na bračni (200x200) pa kindač naslonjen na bračni i iza kindača nekih 25 cm do zida. Kada navečer legnemo, svako je na svom krevetu, a ujutro smo obično svi na bračnom. Ja bih do škole voljela djeci osigurati sobu, ali ja ju nisam imala sve do 7-og razreda pa sam preživjela...

kod nas imamo višak soba i kreveta , naime mi svi spavamo u jednom krevetu , jedino kad tata pukne ode kod Domagoja u sobu ! ;)

Ja nikad nisam imala samo svoju sobu. Kad sam se udala, opet sam morala dijeliti s mm-om :mrgreen:
Imala sam svoj odvojeni kutić u roditeljskoj sobi, i kako god on malen bio, meni je to bila oaza. Stali su tu i kazić, knjige, kazete, posteri...

Kada smo kupovali stan nije nam bila bitna kvadratura nego je bilo bitno da F. ima svoju sobu. Na kraju smo kupili trosobni stan i njegova soba je velika, 17m2...
No sada slijedi najbolja stvar, F naravno još spava s nama, a njegova soba služi kao šok soba (za neispeglani veš, stolić za peglanje.. i sve što trenutno nema svoje mjesto)..
Dnevna je igraonica i parkiralište za motorizaciju (romobil, autić, kosilica i bicikl).
I uopće se ne žurimo da ju sredimo i F. preselimo, super nam je zajedno!
Kada bude htio svoj mir i svoju sobu budemo ju sredili!

Ja sam do 13. živio sa starcima u jednosobnom stanu od 32 m2, a nakon toga sam imao pola kuće samo za sebe (cca 110 m2), svoju kupaonu, svoj WC, imao sam i svoju dnevnu sobu i spavaću sobu 8) . Od 26 živim sa tada curom sada ženom i opet nemam svoju sobu.
I ispao sam skoro normalan :lol: .
Moj najbolji frend je oduvijek imao svoju sobu, dapače cijeli kat u kući, a opet ni on nije skroz normalan. Čak je puno više vezan za starce, ne može niš' napraviti bez njihovog "blagoslova".
Nema veze ima li dijete svoju sobu, mislim da je puno više stvar je u odgoju.

ja sam uvijek dijelila sobu sa sestrom, ali mi jako falilo što se ne mogu negdje zatvoriti od svih i upaliti/ugasiti svjetlo kad meni paše, slušati/ne slušati glazbu kad meni paše i sl. sad imamo jednu dječju sobu i dvoje djece, pa kemijam kako curici napraviti mini-galeriju gdje će osim kreveta imati i police i mali podest, a možda i zastor kad prigusti. sad joj to još ne treba, ali kad bude imala 10-ak godina vjerujem da će joj trebati da se skloni od svih nas. na sreću ovdje i eksterijer funkcionira drukčije, pa računam da i krošnja trešnje iza kuće može poslužiti kao povremena oaza.

Evo, ovako je kod nas:
do Kikinih 15 mj bili smo svi u istoj prostoriji, ona je imala svoj kombač, ali se jako često budila po noći.

Kad smo uselili u stan u kojem postoji njena soba, ista je prvotno služila za skladište i u tom smjeru je sve i dalje išlo (suprotno naštim željama).
Kimbač je bio u našoj spav.sobi, i ona je uvijek htjela u 'leki kevet', tj. ići u naš krevet (kad mi još nismo ni lijegali). Jedva bih je nagovorili na kimbač, i to rijetko (nikad je nismo ostavljali u njemu, da se plače ili što već, ako ne ide, ne ide).

No, prije cca 10 dana se desilo ovo (ona je sada 25 mj):
stavlam je spavati, popodne, a ona veli: 'u moju sobu'. Velim ja mm-u, i on odmah: ajmo iskoristiti situaciju i preseliti ju. Ostavim je na trosjedu, dam joj slikovnicu, a mi se bacili na posao: morali smo izvaditi madrac i skinuti stranice krevetića jer nije bilo mjesta da ga samo prevezemo u njenu sobu. Pobacamo van iz nj.sobe sve što je bilo nužno izvaditi za taj veliki čin. Dođe ona, gleda mirna sve te stvari po podu i komentira: 'leka guda' (velika gužva). Nakon cca pol sata privremenog preuređenja sobice, ona je bila u svom krevetiću. Istina, malo se razbudila, ali smo je umirili i tamo je zaspala. To popodne mm je povadio iz sobice sve što ju je činilo skladištem, i ona je zasjala punim dječjim sjajem! Već od prije imali smo na zidovima oslikane likove iz Winnie The Pooha (vrlo kvalitetno i lijepo, moj kolega s posla se bavi oslikavanjem dječjih soba!), tako da se ona veselila da joj je kimbač ispod mame Kange i bebe Roo.
Od tada, uvijek ide spavati u svoju sobu. Točnije, kroz tjedan, dok ju čuvaju deda i prabaka u svome stanu, popodne spava u prabakinom krevatu, a navečer u svojoj sobi. Ponekad spomene 'leki kevet', ali to je u pravilu kad zaboravim zatvoriti vrata naše spav. sobe pa ga vidi. Ali nema nikakvih problema za zaspati. Ponekad veli: mama budi tu. I ja ostanem, preslagujem robicu, stojim kraj nje... ali to ne traje dugo i jako brzo zaspi (neusporedivo brže, nego kad je bila kod nas u sobi; pretpostavljam da ju je jednostavno mamio taj veliki krevet). Ipak, po noći se skoro uvijek probudi, i ako je to već pred zoru, kad je prilično naspavana, onda je doselimo k nama (najčešći slučaj), te onda kod nas još odspava u miru.

Još jedna zanimljivost: pražnjenje njene sobe smo odgađali jer nismo imali kamo sa svim ti stvarima. Ali kad smo sve suvišno iznjeli iz njene sobe, odjednom se čudom našlo mjesta i za te kofere, i za tkanine (vječito se spremam nešto šivati pa ništa) i za 'pegleraj'. I odjednom u stanu ima više mjesta nego prije. I danas mi je teško povjerovati tome, ali je to tako.

Inače, naši kumov (kriš-kraš, trostruki), sad su dobili 6. dijete (ni mjesec dana). Bilo je situacija kad je sljedeće došlo brzo, pa se ono prethodno moralo seliti u drugu sobu sa ostalom pačurlijom (sada imaju sobe po dvoje). I nikom ništa ne fali: svi zdravi, vrlo vrlo živi i veseli.

Moje cure su prešle spavati u svoju novu sobu ovo ljeto, kada smo se vratili s mora , jer su i tamo spavale u velikim krevetima a ne u kinderbetu.

Sara je i ranije htjela popodne spavati u sobi, ali po noći ne.

Sada evo skoro 2 tjedna spavaju same, osim što Marta često po noći dotapka do mog kreveta pa se onda ili uvali među nas i dalje nastavi spavati ili dođe do mene i onako polupospana i raščupana važno kaže:

Ja ću sada cicati!!!!!!!! :klap: :mrgreen: :P

dino ima svoj mali sobičak ali u njemu samo spava, a igračke su po cijelom stanu (50 kvadrata), e ja sam sada mislila da mu tamo napravim (u sobičku) neki mali kutak za sve igračke jer stvarno ne znam gdje ću snjima, ali bi onda to značilo pa pa krevetić i hello ugao, samo ja mislim da je on još mali za kreveta, šta vi mislite :?

Citiraj:

---

nanov prvotno napisa

pa me zanima, da li i kolko to utječe na djete? kolko je to loše za njegov razvoj biti skupa sa roditeljima u sobi? naravno ona ima svoj kutić u boravku di su njezine igračke i to se zna. al opet.. nije to to...

eto... da sad čujemo vaša mišljenje, iskustva!!!

---

Ja odrastao sa sestrom u kucici od cca 25 m2 (od toga soba za svih cetvero od 18 m2 gdje smo spavali, jeli, sestra i ja ucili i stigli do diplome ETF-a sa dobrim prosjekom) i tamo smo zivjeli svih cetvero do moje 30-te godine kad sam otisao u Bec i tamo po prvi puta ima svoju sobu.

I eto, ispao sam koliko-toliko normalan ... :mrgreen:

Nije ti svoja soba glavno mjerilo niti jedno od najglavnijih kod razvoja djeteta. Ako moze, super - ako ne, opet OK, nek ima makar neki svoj mali kutak, ladicu ormara, kutak sa stolicom ... to puno znaci.

moja mama je za ovakve dileme uvijek imala spreman odgovor: gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna... i išla mi je stvarno na živce!!!

ja i sestra smo do moje 6. i njene 4. godine dijelile sobu sa starcima, a nakon preseljenja imale smo zajedničku dječju sobu... a ja sam uvijek patila za svojim kutkom. iz dječje sobe sam se preselila mužu u krevet i gle čuda, opet nemam svoj kutak... ali ne zadugo :mrgreen: konačno sam došla na svoje :D upravo si uređujem radnu sobicu u novom stanu, yessss!!!!

što se moje curke tiče, do 3. godine spavala je s nama u jedinoj sobi stančića od 32 m2, od tada ima svoju sobu. i u njoj je uvijek samo spavala, a igrala se posvuda po stanu... sad smo joj ja i brat uzurpirali sobu, a nju sprašili tati u spavaću sobu. ona presretna!!! uopće nema potrebu biti sama. dapače.

sušta suprotnost od mame :roll:

Imamo veći stan sa dvije spavaće sobe (svaka na svojem kraju). U onu "Lovrinu" nemamo nikakvu namjeru useliti Lovru, jer vanjski zidovi nisu dobro izolirani te je u sobi ili prevruće ili prehladno...tako da je ta soba garderoba i kompjuterska.

Lovro spava sa nama (soba od 22 m2 u kojoj je veliki bračni krevet, kindač, neka mala pokretna stalažica sa TVom i Lovrin ladičar).

Uglavnom, od 4 mjeseca imamo kupljeni pravi krevet za Lovru koji nismo još smontirali (planiramo možda ovaj vikend)..i urediti ćemo mu njegov kutak za spavanje...(jako se tome veseli). U dnevnoj imamo njegov kutak za igru koji obožava.

Normalno da bi htjeli da Lovro ima svoju sobu..ali najviše zbog zadovoljavanja vlastitih apetita za uređenjem. I nadam se da će je dobiti...a do tada je sa mamom i tatom (op: našu spavaću sobu sada zovemo Lovrinom).

Mislim da klincima ne treba pod mus soba prije škole. A i onda ... ak je moguće OK, ak ne opet dobro.
Kad su bebači i tak žele samo naše vrijeme i pažnju i sami se ne igraju. (možda neki moj ne).

Andrej se zaigra i sam, ali voli da smo mi pritom blizu, a ja ne mogu zamisliti da njega ostavim u jednoj sobi i odem npr. čitati u drugu. Do "prave" dječje sobe proći će još dosta vremena. Ali, potaknuta ovim topicom, kao i činjenicom da se još ne namjeravamo seliti, počela sam razmišljati o malo ljepšem uređenju njegovog "kutića" s kinderbetom i onih pola blagovaone s igračkama - nema mjesta za dodatni namještaj, ali možda za nekakve sličice, dekoracije, i sl.
(zato pretražujem topice na 4 kuta i blago se gubim u svemu tome)

Frane ima 3 i spava s nama u sobi. Imamo sobu za njega al ja se nikak odlucit da ju uredim. Nekak mi je ljepse kad je s nama. Jest da veci dio vremena ja spavam u kimbacu (kreveti su spojeni) a on u sredini, i jest da kukam svaki drugi dan kak me kicma rastura, al nema veze. Kad ga nema ne mogu spavat jer mi tak fali, mala maza. osim toga nedavno je bio clanak na iskonu o tome da je zdravo za dijecu da spavaju s roditeljima do 5 godine.