djeca sama napolju???

Da, ili ne???Kada???

Jucer ja i prijateljica posmatrama koliko je u nasem velikom naselju mnogo djece od cetiri godine koja se po cijeli dan igraju sama napolju. Znaci, bez roditeljskog nadzora, ili nadzora roditelja koji se svodi da svakih sat-dva izadju (ili viknu sa terase) da provjere gdje im je dijete. :roll: Meni je to stvarno previse. Posebice, sto je ovo ogroman kompleks zgrada, izgradjen prije dvije godine. Znaci, stanari se dovoljno ne poznaju.

Ili, starije dijete (od 6-7 godina) cuva mladje od 3-4 godine :roll:

Sta mislite o tome? Ja sam poprilicno paranocina osoba, tako da mozda i pretjerujem, ali definitivno je da Editu ili Samija do skole necu pustat same vani. Ne znam, mozda cu ih takvim postupkom gusit :/

Bas me interesuje vase misljenje na ovu temu! E, da... Zivimo u gradu, podzemna garaza je tik do igralista (doduse obicno se zakljucava), ima mnogo stranaca koji bas i ne poznaju njemacki jezik...I primijetila sam da djecu posebice same ostavljaju ljudi iz ex Jugoslavije.
Kod nas u zgradi ima mnogo Hrvata, Bosanaca, Srbijanaca... (znate nasta mislim ;) )
MM -ovo prijatelj koji je Amerikanac svoje curice (koje su skoro pa djevojke) redovno nadzire ko kobac :mrgreen: Gori je od mene.

Joj moj miš nema još niti dvije godine i neki dan sam se našla sa svojom tetom koja je čuvala dvoje svojih unuka ( 7 i 4 god.) i veli ona meni neka ja pustim V. da će ga njeni unuci paziti pa da si ja na miru popijem kavu.I da još veli da kaj se brinem tu nema prometa i nebude mu ništa, neka se sam šeče... :x .Na kraju je moje djete okarakterizirano kao nedruštveno, mamina maza itd...Ili još gore mi je kada se nađem sa ostalim mamama u parku koje isto imaju tako malene i one se sjednu na klupice, puše , pričaju i rijetko koja da aktivno sudjeluje u igri ili da baš pazi svoje djete.Na kraju ja pazim i svoje i još njih par i iako mi stvarno nije teško to me jako ljuti.Nego da se vratim na temu, mislim da ću i ja visiti nad svojim djetetom ko sjena.ponekad milsim da se postavljam previše zaštitnički prema V. ali meni su oni mali i kada ih same moraš pustiti u školu.

nema šanse da bi ih pustila same van s 3-4 godine. ne znam kad bi bila spremna na to, vjerojatno kad budu imali 10 :mrgreen:

do škole nema kaj sam raditi vani. uvijek ću naći vremena da nekoliko sati predvečer budem s njim u parku.

a i kad krene škola planiram uvest strahovladu "ne mrdaj iz parka i nikud preko ceste" :P

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

vjerojatno kad budu imali 10

---

ne sekiraj se, i onda ces naci neki razlog da ne idu van :mrgreen:

snorki, i meni je to nevjerovatno
zato, kad se neko zali na djecu "kako su neodgojena" ja uvijek kazem da nije ni cudo kad ih vecinu odgaja ulica

Nemam pojma kad cu pustiti F da ide sam van....vjerovatno cu osjetiti kad bude vrijeme za to.
U svakom slucaju 3-4 godine mi je zaista prerano.

ok, ja sam specifičan slučaj :mrgreen: . kikica je bila sama vani s nekih 3-4 godine. prije nego me izmlotekate :lol: - kod mene se u park ide kroz prozor! na tom prozoru se uglavnom i visilo 50% vremena sa "daj vode, daj bonkas, dođi me zaljuljaj, daj bebu, daj...."...

taj moj prozor je uglavnom bio i dežurni prozor za sve male samotnjake iz parka, koji su naučili da teta skače van i rastjeruje napasnike, lijepi flastere, stavlja obloge, daje im slatkiše ...

kako je ispred prozora drvo i trava, to je bilo okupljalište. mame su obično zamjenjivale dernjavu kroz prozor - pozivom na moj broj da im pošaljem djecu doma.

Moji su stalno vani s drugim klincima iz susjedstva, ako nisu svi kod nas u kuci. Obicno neznam tocno gdje su, imam samo pretpostavke. AL ima ih tona, i mirno je susjedstvo, i klinci znaju kolko daleko smiju ici - pa ih pustim, nek uzivaju djeca.

Ne bih bas ih pustala da smo blizu neke prometnice i da ne poznajem susjedstvo al ovak mi je u stvari prekrasno da se osjecaju slobodni kao ptice jureci od jednog dvorista do drugog, pa do parka pa malo "na ulici", pa kod nekog pa opet van. Dodu doma pitat za jest ili pitat jel mogu kod nekog drugog jest. Zar to nije prekrasno djetinjstvo?

ja mislim da je bolje klince dok su mali (čitaj: do 18-te :oops: ) držati na oku i uvijek znati gdje su, s kim i što rade. ionako će se u srednjoj školi pomalo oteti, povampiriti... ako ne i ranije....

a ovo ostavljanje u parkiću ili na ulici...katastrofa... mislim da je bolje i pola sata s mamom/tatom/oba roditelja u parkiću nego 3 sata na svježem zraku i s drugom djecom ali bez nadzora odrasle i odgovorne osobe

fakat ne želim biti licemjerna prema svojoj djeci kad je to u pitanju, jer sam ja išla sama van i prije nego što sam krenula u školu, ali ja sam živjela u malom gradu di je svatko znao svakoga i u većini slučajeva me mama mogla vidjeti s prozora. mislim, voljela bih i da moja djeca imaju takvo djetinjstvo što se tiče druženja s vršnjacima. No sad još ne mogu zamisliti da bih bila i trenutka mirna da ih pustim s recimo, 6 godina van u naše naselje (koje je super i child friendly) kad svakodnevno viđam masu stvari koje mi se ne sviđaju ali kod roditelja i njihove djece. a svi oni se igraju u istom parkiću.
ovime ne želim reći niti bih htjela zaštiti svoje dijete "od života", ali stvarno nema potrebe da mi dijete netko gađa kamenom u glavu jer eto, djeca istražuju.
i znam da se ona kad tad mora izboriti za sebe, ali počet ćemo s malim koracima, a ne odmah kamenom u glavu.
a do škole nadam se da ćemo imati kućicu s veliiiiikim travnjakom...

ja se apsolutno slazem sa onima koji vele da djeca idu van ako su im pred nosom...dakle, dvoriste, park pred prozorom i sl, naravno da DA.
ali sam ja mislila na ono (cega ima dosta na zalost): djeca sama po citav dan vani, roditelji pokatkad provjere sta rade. pozovu ih kad treba jesti ili nesto kupiti, uraditi....

a to, njojza.... ma to mi je koma.... mislim da će djeca tako samo naučiti totalno krive stvari o životu, npr. da ti ne treba nitko tvoj da podijeliš lijepe trenutke, da si sam sebi dovoljan, da nemaš nekoga tko te čuva i misli na tebe, da možeš biti musav, znojan, gladan i svakakav jer to kao nije tak veliki problem.... sjećam se da su mi najljepše uspomene iz djetinjstva bile vrijeme provedeno sa jednim ili oba roditelja
to mi je značilo više od ljetovanja, šopinga, igračaka........ najljepše su igre koje uključuju roditelje ili stariju braću/sestre i takve ostaju u sjećanju za cijeli život.

meni je uzasno zao sto moj luka prije skole a ko zna i kasnije nece moci sam van jer se sjecam kako je nama bilo super na pjescaniku ispred moje kuce -po cijele dane vani na svjezem zraku a mami na oku.. slicno kao sto pise sorciere...
taj isti pjescanik danas, dvadeset i kusur godina kasnije - ne znam bas da bi pustila niti na kratko samo dijete tamo... prije je to bilo novo naselje,svi roditelji super povezani, auta skoro pa i nije bilo... a svi produzeno-prosirena-rastegnuto-otegnuta obitelj :lol:
danas je dosta otudjenije (iako jos ne kao npr. ovdje u svicarskoj)... auta ko u prici tako da je vec to velika opasnost bez obzira sto stvarno sporo voze jerbo se ne mogu probiti od silnih naprakiranih auta...

sumnjam da cu uz najbolju volju moci natuci i polovicu satnice koju smo mi provodili vani...
a to mi je jako zao prvenstveno zbog toga sto je stalni mooving na svjezem zraku jako dobar, cak neophodan, za mentalno i fizicko zdravlje djece...
i nikakve mozebitne prednosti playstationa i drugih ultrafantasticnih izuma danasnjice se ne mogu s time natjecati...

zamislite, danas doktori moraju nekoj djeci 'propisivati' minimalno 90min. tjelovjezbe na svjezem zraku... jer se to vise ne podrazumjeva...

nesto stvarno smrdi u nacinu kako nam je cijelo (pogotovo urbano)drustvo organizirano...

mi imamo park na koji nam gleda stan, izvan bilo kakve opasnosti od automobila. B je počeo sam ici van debelo iza petog rođendana, ali ja - doslovce svakih 15 minuta provjerim gdje je i nikada nije bez odrasle osobe vani duze od sat vremena. Ima i u nasem parku klinaca koji su sami od treće godine, čak i ispred zgrade na cesti :(

Sve ovisi o uvjetima. Ja M. sa 6 godina ne mogu puštati samog na Heinzelovu ni do kioska. Ali sam ga puštala u ograđeno dvorište koje pripada samo našoj kući. I to ne prije 4. godine - tada sam imala povjerenja da neće izaći na ulicu.

Ako dijete ima takve uvjete da mu je park ispred nosa puštala bih ga sa 6-7 godina. Ja sam bila i mlađa kad sam sa sestrama išla u park ispred kuće. Ali, tamo je auto prolazio možda jednom tjedno, roditelji se nisu morali bojati nekih zločestih i bili smo mami na oku.

To da su djeca stalno vani ne sviđa mi se. To više nije izlazak i igra s drugom djecom nego ih ulica odgaja. To je zapravo zanemarivanje djece.

evo sada je 20.20 h, a hrpa djece je jos uvijek napolju :roll: Kod mene djeca spavaju :mrgreen:

I ja sam pomalo paranoična. Bojim se svega... auta, nepoznatih ljudi... Ne mogu ni zamisliti da je Kikić (4 i pol g.) vani sam bez mene ili MM. U obzir dolazi jedino naše ograđeno dvorište, ili dvorište susjeda gdje se igra sa vršnjacima, a i tada neprestano osluškujem (bez brige, čuje ih se :lol: ). Kad će sam moći biti vani? Kad budem sigurna da je naučio (praktično, teoriju već zna napamet) sva pravila koja su za to potrebna... da ne nabrajam, svi ih znamo.

Moji 8 ipo i 4 ipo su vanka sami, jer je ulica tako mirna i ima druge dijece koju znaju. Ali nisu tamo gdje ih ne vidim, i sto puta sam i ja tu negdje blizu. Ako ih ne vidim dvije tri minute, odmah gledam. Stariji uopce ne pazi na malog, na to se ne bi nikada mogla osloniti.
Inace, mislim da se ovdje djeca ne igraju vanka toliko kao kod nas. Jer prvo roditelji radu, pa ta djeca ne dodju doma prije 5-6 pm. Tako da to igranje je samo vikendom, ili praznikom. Niti ljeti ih nema puno vanka, jer su svi u nekim ljetnim kampovima.
Isto mislim da se kod nas ne trebalo biti tako opusteno sa djecom, jer nije to vise kao prije. A sto se tice parka, neeee mogu niti zamisliti da bi netko pusio u parku, to je ovdje davno zabranjeno.

I amerikanci su dosta slobodni sto se toga tice. Imamo dvije curice sestre par kuca od nas. Prepostavljam da su 4 i 5 god. Kada ja i Mejra idemo u setnju NON STOP su same vani. Voze se na biciklima oko bloka, cak dolaze i na bazen kod kuce do nas....bez roditelja...to mi je malo previse...

moje devojcice od letos same idu napolje, na igraliste ispod mojih prozora. cujem ih i vidim svakog momenta, a tu su i druge mame . ponekad sam i ja dole sa decom iz komsiluka ciji roditelji su skoknuli do radnje ili nesto rade u kuci. svi se medjusobno poznajemo i solidarni smo sto se tice pazenja na tudju decu. mada, u zgradi zivi i malena koju su pustali samu napolje vec sa 3 godine, a stan im gleda na suprotnu stranu. jednom prilikom smo nas cetvoro negde krenuli, a malecka nam je sva sretna pritrcala sa pitanjem da li moze i ona sa nama. sa jezom pomisljam na situaciju da je to pitanje mogla postaviti i nekom manje dobronamernom...
grozim se takve roditeljske neodgovornosti i me mogu da verujem da je zelja za to malo 'mira', 'samoce" ili 'odmora" jaca od straha za deciju sigurnost.

ja sam ( ustvari- da ne lazem- mm je) tek prije par tjedana pustila L. samu ispred kuce.
imamo dvoriste pa se tu igra sa braticima i susjedom preko puta (ili u njegovom dvoristu), al uvijek bi netko od nas bio vani s njima (ili sogorica ili baka/dida ili mi ili susjedi, a najcesce cijela hrpa).
sad su ih svi poceli pustat na krace vrijeme same pa je mm zakljucio da mozemo i mi L.

za sada je to bilo na nekih 15 minuta (za vrijeme kojih ja visim na prozoru i pazim da me ne vidi- jednom sam cak sjela ispod prozora u spavacoj sobi, otvorila ga i slusala kaj radi :oops: -da, treba mi ljecenje), a onda steram muza da ide van 'jer i R. hoce van' (to joj ja vidim u ocima) :mrgreen:

uopce si nemrem zamislit da ce za dvije godine u skolu i da cu je onda morat pustat samu (bar do skole i u skoli)

inace- ima tu jedna djevojcica koja je vec godinama svaki dan po cijele dane sama vani, hoda okolo... i tog se stvarno jezim.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

najljepše su igre koje uključuju roditelje ili stariju braću/sestre i takve ostaju u sjećanju za cijeli život.

---

Meni su u najljpsem sjecanju ostale bas samostalne igre, kad smo sestra (2 godine mladja) i ja se igrali sa susjedovim klincima na ulici, sakrivali se po sumi (300 m od kuce), nabacivali loptom iz jarka u jarak ...

Vedran sad ostane nekad 10-15 minuta bez nadzora na igralistu iza zgrade. Nema prometa u blizini, na igralistu je obicno polupusto ili neka tinejdzerska skvadra iz zgrade, no znamo se ... ja skoknem po nesto u stan, vratim se i tome slicno. Na duze ga ne ostavljam, o tome cemo kad krene u skolu.
Inace, bas razmisljam o polakom uvodjenju u "zivot", da ga posaljem samog u trgovinu, smisljam nekakav kviz o poznavanju prometnih pravila da mu kroz zabavu neke stvari sjednu, vise se bojim njegove brzopletosti na cesti nego svih manijaka.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

najljepše su igre koje uključuju roditelje ili stariju braću/sestre i takve ostaju u sjećanju za cijeli život.

---

Meni su u najljpsem sjecanju ostale bas samostalne igre, kad smo sestra (2 godine mladja) i ja se igrali sa susjedovim klincima na ulici, sakrivali se po sumi (300 m od kuce), nabacivali loptom iz jarka u jarak ...

---

Meni isto. Dobro, ne u sumi jer sam odrasla u Novom Zagrebu (al smo zato hopsali po brdima, kamenjima i stijenama skoro svaki vikend s mojim starcima) al ta slobodna igra mi je nesto naljepse ceg se sjecam iz djetinjstva. MM isto.

I bas mi je cudno da, otkako se pojavio ovaj topik taman mi se potrefilo da naletim slucajno (kroz novine, casopise i sl.) na temu zdravlja danasnje djece (alergije, fizicka aktivnost i opce ozljede su bile dvije teme, mozda i nekek druge) i u svim slucajevima se govori kako znatnu negativnu ulogu u zdravlju djece ima bas to sto u posljednjih par desetljeca sve manje pustamo djecu van, da se slobodno igraju.

U strahu da im se nesto ne dogodi, tipa netko ce ih ukrast ili ce tresnut i ozljedit se, u stvari ih stavljamo pod veci rizik da ce im se upravo to i dogodit. Ovo prvo jer nece vjerovat strancu kada mu stranac zeli pomoc (a pomoc mu zaista i treba - kao kod onog jednog malog relativno nedavno koji je proveo neznam kolko dana u sumi izgubljen i to bas zato sto se skrivao od "stranaca" koji su ga pokusavali naci - iliti policajaca i drugih) a ovo drugo jer slobodnom igrom, skakanjem po zidicima, visenjem s penjalice razvijaju potrebne im fizicke sposobnosti a ako im takve prilike uskratis, ne smanjujes rizik ozljede vec ga povecavas kod bezvezarija.

A da ne velim koliki utjecaj igra vani, u nesterilnim uvjetima, ima na razvoj djecjeg imuno sistema, a, sve su vece naznake, i na rizik alergije.

Djeci je puno vaznije da trce vani, skacu, pentraju se, da budu u drustvu druge djece, nego da cijele dane provode s roditeljima.

Ja sam za to da roditelji budu s djecom koliko god mogu, ali i da prepoznaju da neke stvari djeca jednostavno bolje rade od nas roditelja. I to sto smo mi nesposobni (preslabi, preteski, premlitavi) da visimo s penjalica, ne znaci da su oni. Ne smijemo dopustiti da nas strah oduzme djetetu djetinjstvo.

U ime ovog sto Ancica napisa i sto i sami zelimo ovaj vikend (cetvrtak-nedjelja) provodimo u Alpama sa drugim roditeljima i djecom i pentramo se, hodamo, trcimo, palimo vatru, skupljamo sumske plodove i zabavljamo se na friskom zraku! :D :D :D

Blago vama :D

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Blago vama :D

---

To je nesto sto se planira po godinu dana unaprijed i iako iziskuje puno posla uzivamo u tome.

OT: Hoces malo slicica? ;)

Kraj u koji idemo: http://public.fotki.com/vanja/izleti...mali_javornik/

Kako nam je bilo proteklih godina:
Lista svih prijasnjih susreta je na http://www.keja.hr/mkr-historio.html , klikni na svaku pojedinacnu godinu (tekst je na esperantu) i zatim klikni na sve linkove u tekstu, svaki vodi do fotki pojedinih dana susreta.

Imamo fotke i sa i obiteljskih susreta: http://www.keja.hr/mkr-familia.html (procedura je ista ;) )

Sretan put, tatek!

Prekrasne slike!

Da smo blize... :(

Tatek, sretan put! :)

Nevjerojatna slučajnost, baš sam nedavno pričala mm-u (pravom asfaltnom djetetu) o svojim ferijima kod bake i djeda na selu - koliku smo slobodu mi djeca imali, koliko nam se vjerovalo, kako smo se divno igrali, vozili se biciklima, valjali u travi, penjali na drveće, itd.

Nije da bez veze idealiziram, no zaista je bilo divno. Obožavala sam ići tamo, iako je zagrebački kvart u kojem sam odrasla tada bio vrlo children-friendly, djeca su se također igrala na ulici, vozila biciklima i koturaljkama, lovila i skrivala. (Sad više nije tako.)

Sad kad gledam i to selo se promijenilo, ljudi su se više okrenuli sebi i zatvorili se u kuće. Nekad je bilo normalno pozdraviti nepoznatu osobu koja bi tada odzdravila, pitala bi "a čija si ti?" :mrgreen: i slično. Danas osobama koje razgovaraju s nepoznatom djecom proglašavamo maltene pedofilima ili barem potencijalnim otimačima. :/

moj ima 4.

nema sanse da ga pustam samog jos barem... 15-16 godina.

onda cu ih pustat zajedno, pa moze pazit na sestru.

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Sad kad gledam i to selo se promijenilo, ljudi su se više okrenuli sebi i zatvorili se u kuće. Nekad je bilo normalno pozdraviti nepoznatu osobu koja bi tada odzdravila, pitala bi "a čija si ti?" :mrgreen: i slično. Danas osobama koje razgovaraju s nepoznatom djecom proglašavamo maltene pedofilima ili barem potencijalnim otimačima. :/

---

Ima toga jos, pozdravljanja, "cija si ti?" i slicnog, samo treba otici malo dalej od grada ... i, naravno, obicno su stariji ljudi ti s kojiam se lakse uspostavi kontakt.
Ja cesto za planinarenja naidjem na ljude zeljne razgovora, stanem malo pa popricam ... tako je bilo, za nevjerovati, cak i u Austriji. ;)

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Sve ovisi o uvjetima. Ja M. sa 6 godina ne mogu puštati samog na Heinzelovu ni do kioska. Ali sam ga puštala u ograđeno dvorište koje pripada samo našoj kući. I to ne prije 4. godine - tada sam imala povjerenja da neće izaći na ulicu.

Ako dijete ima takve uvjete da mu je park ispred nosa puštala bih ga sa 6-7 godina. Ja sam bila i mlađa kad sam sa sestrama išla u park ispred kuće. Ali, tamo je auto prolazio možda jednom tjedno, roditelji se nisu morali bojati nekih zločestih i bili smo mami na oku.

To da su djeca stalno vani ne sviđa mi se. To više nije izlazak i igra s drugom djecom nego ih ulica odgaja. To je zapravo zanemarivanje djece.

---

Slažem se sa Zdenkom

Nisu dobro ekstremi - niti stalno vani, a niti stalno unutra (odnosno, s roditeljima).

totalno offtopik al nemrem odolit: tatek, ko je taj zgodan covik na vrhu, imasli mozda njegov broj? :lol:

moderatorice, slobodno brisite...

Citiraj:

---

Zoila prvotno napisa

totalno offtopik al nemrem odolit: tatek, ko je taj zgodan covik na vrhu, imasli mozda njegov broj? :lol:

moderatorice, slobodno brisite...

---

Jel onaj ozenjen, s dva sina? :lol:

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Sad kad gledam i to selo se promijenilo, ljudi su se više okrenuli sebi i zatvorili se u kuće. Nekad je bilo normalno pozdraviti nepoznatu osobu koja bi tada odzdravila, pitala bi "a čija si ti?" :mrgreen: i slično. Danas osobama koje razgovaraju s nepoznatom djecom proglašavamo maltene pedofilima ili barem potencijalnim otimačima. :/

---

Ima toga jos, pozdravljanja, "cija si ti?" i slicnog, samo treba otici malo dalej od grada ... i, naravno, obicno su stariji ljudi ti s kojiam se lakse uspostavi kontakt.
Ja cesto za planinarenja naidjem na ljude zeljne razgovora, stanem malo pa popricam ... tako je bilo, za nevjerovati, cak i u Austriji. ;)

---

Tatek, ja sam usporedila isto selo nekad i sad. Promjene su užasno velike, vjerojatno zbog prirodnog smanjenja broja "autohtonih" i naseljavanja stanovnika iz krajeva posve različitog mentaliteta, običaja i navika.

Za Austriju si posve u pravu, i moja iskustva u malim alpskim selima su slična tvojima. :)

Potpisujem Ančicu.
I moja i MD-ova najljepša sjećanja iz djetinjstva su "landranje" okolo s djecom iz ulice, raznorazne igre, jurcanja, pustolovine...

Ja sam živjela blizu Maksimira u jednoj mirnoj uličici u kući s više stanara koja je imala veliki vrt - mislim da smo se u mom i susjednim vrtovima sami igrali već s 4-5 godina.

Ne mislim Kalebu uskratiti taj divni dio djetinjstva, svoju paranoju ću razriješiti sama sa sobom. I da, nikad ne bih živjela u nekom hladnom, prometnom i otuđenom dijelu grada gdje ne znaš ni tko ti je prvi susjed. Zato se nadam da ćemo se na kraju skrasiti u mom starom kvartu - a i ovdje gdje sam sad je uživancija za djecu.

Ja živim pod Sljemenom , moja ulica je mirna (slijepa i nema prometa) sve u ulici je rodbina od mm i tu su klinci cijeli dan pred našom kućom , loptaju se i trče. Od neke 4 g puste ih mame same ali svi balkoni i prozori ih vide i uvijek je neka ujna ili tetka vani. Misli da će i moje moć tako i drago mi je zbog toga.
S druge strane ja sam odrasla u kvartu sa zgradama , van sam mogla 2-3 sata poslije škole i prije mraka(kući kad se svijetla upale) i samo u park gdje me mama mogla vidjeti.Sestra je smjela samo sa mnom van.
Kasnije smo preselili dok je ona još bila mala , ali ja svoje dijete u kvart s neboderima samo ne bi pustila da landra cijeli dan ni u ludilu.A bilo je takve djece i normalno ta su uvijek proizvodila više gluposti jer su bila bez nadzora od nas koji smo imali nekog ko nas motri.

ja sam izgleda, po nekim kriterijima, odrasla kao jaaako zanemarivano dijete. nisam išla u vrtić nego me čuvala baka; u ulici je postojala škvadra od - do godina i stariji su pazili na mlađe. ne znam točno kad sam počela sama hahariti okolo, ali mislim da je to bilo sa nekih 4god. nije me bilo po cijele dane, baka me morala satima tražiti po ulici i doslovce me vući doma na ručak. penjali smo se po drveću, igrali lovice, lopova i pandura....a večer je bio najbolji dio dana-išlo se u krađu-uvijek nešto: trešnje, šljive, orahe....onda bi nas susjedi kao tjerali, a mi bi pljuckali koštice na njih...i tak... možda to ovak ne zvuci uzbudljivo, ali meni je to bilo prekrasno djetinjstvo.
svjesna sam da ja svojoj djeci ne mogu priuštiti tako nešto jer to više ne postoji. :cry:
mi smo luku poceli puštati samoga na igralište kad je krenuo u školu. prvo smo ga pratili, a onda je poceo ići sam.

EVO MALOG DIJELA IZ OBITELJSKOG ZAKONA 2003. god.

Članak 94.

(1) Roditelji su dužni čuvati i njegovati dijete i skrbiti za njegove potrebe.

(2) Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.

Članak 95.

(1) Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.

KAO STO VIDITE CAK JE I ZAKONSKI REGULIRANO DA SE PREDSKOLSKA DJECA NE SMIJU BEZ NADZORA ODRASLE OSOBE OSTAVLJATI SAMA KOD KUCE ILI VANI. :nope: [/b]