rodina 2. zelja

sto roda misli o porodu, nasa druga zelja (od 5 zelja), izasla na portalu a ja je s gustom prenosim na ovaj podforum

2. želja ... Usvajanje postupnika za skrb tijekom normalnog poroda

Stanje u našim rodilištima daleko je od poželjnog: porod je često rutinski splet intervencija, kojim se porođaj od fiziološki normalnog tjelesnog procesa pretvara u visoko tehnologiziranu operaciju.

Rodina je velika želja usvajanje postupnika za skrb tijekom normalnog poroda, kojim bi se humanizirao proces rađanja, omogućio neprekinut kontakt majke i djeteta tijekom boravka u rodilištu, te smanjilo opterećenje zdravstvenog sustava.

Mi ne tražimo luksuzne uvjete u rodilištima; ne tražimo spavaćice na cvjetiće i televizore u sobama. Za ispunjenje ove želje nisu potrebna financijska i materijalna ulaganja: potrebno je samo malo više dobre volje medicinskog osoblja. Jer, kao što način na koji smo rođeni nemjerljivo utječe na cijeli naš život, tako i iskustvo poroda može osnažiti ženu do kraja života, ali i ostaviti joj neizbrisivu traumu. Korak prema humanijem društvu počinje tamo gdje počinje i sam život: u procesu rađanja novog ljudskog bića.

--------------------------------------------------------------------------------

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svojim smjernicama za skrb tijekom normalnog porođaja preporučuje da se ona pruža uz najniži stupanj intervencije koji osigurava zdravstvenu sigurnost majke i djeteta. Ta preporuka zasnovana je na mnogim studijama koje pokazuju da, kod normalne trudnoće i porođaja, visoki stupanj intervencije i institucijski porođaj utječe negativno na prirodnost procesa, a često i na majčin doživljaj porođaja.Također, takav pristup bespotrebno dodatno opterećuje zdravstveni sustav i ograničava njegove mogućnosti (zdravstvenog osoblja, opreme i tehnologije) da se posveti posebna pažnja onim slučajevima u kojima je neophodan.

Hrvatska realnost, nažalost, u većini rodilišta još uvijek je suprotna. Ne postoji skrb pri porođaju, nego rutinski tehnologizirano i medikalizirano vođenje potpuno normalnih porođaja (kao da se jedan fiziološki proces uopće može voditi!), često nije moguća prisutnost rodilji bliske osobe, a nakon porođaja se majka i dijete razdvajaju, što smanjuje mogućnost uspostave uspješnog dojenja – i direktno je kršenje prava majke i djeteta kao pacijenata. Toj situaciji, nažalost, ponekad doprinose i sami roditelji, ne shvaćajući da su oni sami odgovorni za sebe i za svoje dijete te da se ulaskom u rodilište ta odgovornost ne može i ne smije prebaciti na medicinsko osoblje. S druge strane, žene koje žele ostvariti prirodan porođaj i aktivno sudjelovati u svom porodu, doslovno se moraju izboriti za to, što je u tako osjetljivom i ranjivom stanju praktički nemoguće.

Takva situacija je između ostalog, posljedica toga što za razliku od drugih europskih zemalja, kod nas porođaju asistiraju liječnici koji ga tretiraju kao medicinski događaj, a ne prirodan proces. Da bi ispunila zahtjeve Europske unije, Hrvatska mora osnovati Visoku školu za primalje nakon koje bi primalje mogle samostalno skrbiti za normalne porode, dok bi se liječnici specijalisti mogli kvalitetnije posvetiti onome za što su školovani - rizičnim porodima. Samostalnošću primalja korak smo bliže još jednom zahtjevu Europske unije: mogućnosti poroda u izvanbolničkim centrima ili kod kuće, uz prisutnost samo primalje.

Udruga Roda je još u svojim osnucima prepoznala ovaj problem kao jedan od gorućih u našem zdravstvu te je u rujnu 2002. godine održana peticija Moje tijelo, moj porod, moj izbor. Prikupljeno je gotovo 9.000 potpisa, bilo je puno obećanja nadležnih institucija, ali ni nakon četiri godine situacija se nije znatnije promijenila.

Obilježavajući petogodišnjicu osnutka Rode, tražimo da se u rodilištima napokon usvoji postupnik za skrb pri normalnom fiziološkom porodu; da se svakom porodu pristupa individualno, a ne rutinski; da se poštuju prava pacijenata – kako rodilje, tako i novorođenčeta; te da se uvažavaju plan poroda i želje rodilje.