dojim 5 tjedana, a mlijeka nema
uz sva cjelodnevna cicanja ja niti nakon pet tjedana nemam dovoljno mlijeka.
prije dva dana uvela sam nadohranu jer je do sada bez prestanka cijele dane bio na cici, a na kraju postao tako nervozan da bi trgao cicu, vrištao i nije ga bilo moguće nikako umiriti. noću bi se budio svakih sat- sat i pol, a san bi mu bio vrlo lagan, tako da ga ne bih mogla uspavati, pa onda i sama nešto odspavati, već je stalno bio na rukama i spavao na meni i mm.
prije dva dana smo uveli nadohranu.
prva je prije večernjeg spavanja (od 21 sat) s 50 ml adaptiranog. zaspe isti čas i spava četiri do pet sati. nakon toga se budi svaka dva sata, mlijeka ima i negdje do pet ujutro sve je super.
tada dobije nakon dojenja drugu nadohranu od 30 ml adaptiranog i spavamo do devet.
jutra su idilična jer su se cice napunile. on se najede, zaspe, igra se gledajući u mobil ili slikovnice... a ja se izdajam nakon svakog podoja kako bih potaknula mlijeko. negdje oko podneva mlijeka počinje biti sve manje i ponovno sve ispočetka - cica stalno, spava po pet do deset minuta... i tako dojimo do večeri kako bih potaknula mlijeko.
imam grižnju savjesti zbog nadohrane i osjećam se kao neka nemajka. čitam kako treba izdržati, ali nakon pet tjedana nespavanja znam zaspati s njim u rukama i već se bojim da mi ne ispadne. ili plačem zbog boli u grudima koje su stalno u dojenju, ili plačem jer se osjećam kao loša majka koja nije izdržala kušnju i tako oduzima nešto vrlo dragocjeno svom djetetu. on je dobio 600 grama u prvom mjesecu, što znači da je ipak takvim cicanjem nešto i pocicao, ali ja ne mogu više. jednostavno - ako ne počnem spavati srušit ću se. ne mogu ga staviti u maramu jer ništa ne mogu čak niti približiti bradavicama koliko me bole. čak me i grudnjak iritira. ovako u toplesu već mi je hladno noću.
zvala sam sos, pijem homeopatske pripravke... jednostavno više nemam snage i ideja što napraviti.
bolne grudi i iziritirane bradavice s ragadama koje nastaju u trenutcima divljanja čine to da je dojenje postalo grozno mučenje. željela bih uživati u svom djetetu, a od nespavanja i boli ne mogu ništa.
zadnjih dana čak nemam snage ići niti u šetnje jer jedva hodam od umora. jesam li ja pekmezava i razmažena? kako ste vi sve izdržale? što mi savjetujete?