Reakcije na ljubomorne ispade

Ovo je pitanje koje me najvise muci u zadnje vrijeme: kako reagirati na Vedranove ljubomorne ispade?
Recimo, istrgne maloj igracku iz ruke, klopi ju knjigom i ruga joj se dok ona place ... :evil:

Tatek-pravednik bi mu najradije odvalio tesku kaznu ...
a Tatek-pragmaticar bi samo rekao "Odmah prestani!" i skrenuo na drugu temu, jer bi se nakon kazne otpor provlacio jos 15 minuta oko nas, a ovako je sve gotovo za par minuta ...

Ne mogu gledati kako ju gnjavi, a opet imam dojam da kazne nemaju ucinka ... a ne zelim da takvi ispadi prodju bez prikladne reakcije, da ne ispadne da je to kao "normalno".

Sta bi vi napravili i sto vi radite u takvim situacijama?

Ne znam kako bih reagirala da se to ponavlja kontinuirano, ali na postavljeno pitanje kako bih reagirala da stariji sin udari bez povoda mladju kcer odgovor je: mirno bih porazgovarala s njim, pitala ga koji je razlog takvom ponašanju i objasnila mu zbog čega to nije u redu i koje mogu biti posljedice.
Kod kontinuiranog ponavljanja takvog ponašanja vjerojatno bih pomislila da nije bez razloga, tj. da postoji dublji problem. Čitajući tvoje postove u zadnje vrijeme ovdje se očito radi o ljubomori i savjetovala bih ti razgovor sa dječjim psihologom na tu temu. Možda najbolje da to obavite s TS obzirom da ga ona poznaje i da i inače idete tamo na radionice.

ja uopće ne znam šta bih ti odgovorila
imam starijeg sina i mlađu kćer.
i ne znam fakat ne znam
vjerojatno bih dreknula i "uklonila ga" s mjesta događanja

brundin pristup "kontinuiranog ponavljanja" je zamoran i dovodi me do ruba živaca ali eto još smo na njemu.

ja sam još uvijek u fazi da žalim starijeg sina jer nije on u biti kriv što sad mora dijeliti moju ljubav. u biti ja znam da ljubav ne dijelim, ali vrijeme sigurno dijelim. i teško mi je što ponekad milion puta moram reći: pričekaj dojim, presvlačim, nosam, dojim....

ne znam kako će biti kad budu stariji. javim ti tad

:)

Mamita, nemam ja pristup za kontinuirano ponavljanje. Baš sam i napisala da ne znam što bih u tom slučaju. Moj pristup je za sada samo teoretski i ono što sam napisala je u slučaju JEDNOG udarca. Ali se definitivno slažem s tobom oko toga da nije on kriv, barem ne kada se malo dublje sagleda stvar :love:

ja sam nekako krivo skontala
mislila sam na kontinuirano ponavljanje: nemoj, ostavi ju, nije lijepo, boli ju blabal...

šta radiš gledaš ovaj glušpi film?

Evo Mejra je pocela mlatiti Ahmeda. I to 'dobro'. Do prije mjesec dana bi ih ostavljala nasamo i otisla bi se npr. brzinski otusirati...ali to sada ne dolazi u obzir.

Do sada sam joj samo objasnjavala 'to nije fino, on je tvoj brat, on je mali, mi se ne tucemo, be nice' itd. ALI ona je sve gora. Danas sam ju x puta upozorila da ga pusti na miru i nakraju sam ju morala staviti u time out, tj. bracin krevetic. Samo mozda do minut vremena, samo da skuzi da mislim ozbiljno. Mi se inace ne svadjamo, pricam i objasnjavam dok ne ostanem doslovce bez daha...ali u zadnje vrijeme mi stvarno digne tlak...nakon time out-a obicno mi laska i ulizuje se...ali ne na dugo...onda opet prelazi na stipanje, guranje, grizenje, cupanje kose...(smajlic skace kroz prozor)

a sta kad je situacija obrnuta?? kad mladja sestra udara stariju? dvogodišnjakinja šestogodisnjakinju? a ova joj nece vratiti jer se to ne radi... sve molbe, objasnjenja i price o tome ne pomazu. na kraju da ne puknem, stavim sebe u time out.
i meni treba smajlikojiskacekrozprozor

Tatek, ja ne bi tako olako te udarce i ispade svrstala pod ljubomoru.. Velika je razlika izmedju ljubomore i privlacenja paznje na sebe. Djeca valjda brzo skontaju da negativnim ponasanjem najcesce dobiju paznju pa onda to koriste kad god stignu.
MI smo par puta znali pozivcaniti radi udaraca, onda sam skontala da to dovodi do jos vise takvih situacija.
Sad imam dvi taktike: preusmjeravanje ponasanja: znaci kad netko nekog udari jer ne zna kontrolirati ljutnju onda kazem da umjesto da mlatne seku nek udari nogom o pod.
Druga taktika je prilazenje "zrtvi". mazenje, provjeravanje jel sve ok i onda uzmem obje kod sebe i razgovaramo o tome sta se desilo, kako se drugacije mogla rjesiti situacija itd. (Npr. ako jedna hoce igracku, druga neda, slijedi udarac, onda ja ulijecem na scenu i kazem da treba fino zamoliti seku, ako ne moze onda sacekati ili zvati mene itditd.)
Uglavnom, nista novo, sve stari i prozvakani nacini smirivanja sukoba. Ne namjeravam ih mijenjati jer ni ne mislim da postoji metoda koja ce momentalno rijesiti problem.
Ili da te utjesim, mislim da je to nesto sto ce uvijek trajati samo ce se nacini sukoba mijenjati. :mrgreen: (sjeti se prica o pubertetskim svadjama brace i sestara, sukoba skolaraca svih uzrasta itd., ovo je valjda tek uvod :roll: )

Kad sam imala jedno dijete, obicavala sam totalno ignorirati lose ponasanje. Zato sto sam skontala da to pali kod moje starije kceri. Kad ih je vise, to vjerovatno nije opcija jer nije fer prema udarenom djetetu. Mladja mi bolje reagira na direktno i jednostavno: Ne.

Nikakve kazne ne primjenjujem jer ih smatram kontraproduktivnima. Razlog: Kazna je reakcija na simptom, ne utjece na uzrok ponasanja.
Uvijek mi se vrti po glavi ono Juulovo da je puno puta proces vazniji od rezultata pa mi to pomogne da se skuliram u krizama i pokusam konstruktivno rijesiti problem.
Naravno da mi ne uspije svaki put pa se nekad derem, par puta mi je izletila i prijetnja o letenju igracke u smece i sl. Al pokusavam se skulirati koliko mogu.

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Možda najbolje da to obavite s TS obzirom da ga ona poznaje i da i inače idete tamo na radionice.

---

Vec sam joj najavio na roditeljskom!

Kaj se tice ucestalosti ... u Ceskoj je bilo definitivno kontinuirano (jel sam vam postao nas putopis, medju otalim i sa tim detaljima?), a onda smo to smanjili na podnosljivu razinu, mozda jednom u 2-3 dana. No, zato kad pukne (npr. jucer predvece) tad munje sijevaju ... :evil:

Da, jos sam htio reci: meni osobno sve to tesko pada, ne mogu gledati kako ju gnjavi i onda mi je tesko ostati cool i objektivan i shvatiti da on u stvari zeli paznju (... iako, tesko da mu je mozemo dati vise od ovog sad :/ ...)
Ma, ide nekak, snalazimo se, ali meni osobno je to definitivno problem Nr. 1 u ovom trenutku.

Zorana, trenutna taktika nam je na tragu tvoje (i knjiga J.J.-a) i pomalo djeluje ...

ja sam kliknula trece
inace, nikad nisam odvalila kaznu tesku mjesec dana ili slicno.
najvise sto je kaznjen je 3 dana nema igrica na kompu, ili kod prijatelja, ali sad kad razmislim vec dugo nismo nikakve kaznene mjere morali poduzimati :)

vec sam negdje na tatekovim topicima napisala, ja bih prvo inzistirala na tome da je fizicko obracunavanje (u vasem slucaju koliko kuzim samo Vedran lupa Zrinku) skroz neprihvatljivo. i nedopustivo u bilo kojem slucaju.

kuzim da mu se ponekad omakne, ili skroz posizi pa zaboravi i mlatne mladju sestru, ali mislim da mu treba non stop tupiti da se to ne smije raditi po defaultu. ne i tocka. kad smo ljuti ne udaramo se, ne cupamo, grebemo, tucemo, grizemo .... ni mladje od sebe, ni bilo koga drugoga.

a vi mu predlozite na koji nacin moze izraziti i kanalizirati svoju ljutnju.
i probati rijesiti uzrok nastanka agresije.

sad sam malo bolje procitala naziv ankete

Citiraj:

---

Stariji sin udari bez povoda mladju kcer - kako bi reagirali?

---

da li kod vas postoji povod koji opravdava udaranje?

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

sad sam malo bolje procitala naziv ankete

Citiraj:

---

Stariji sin udari bez povoda mladju kcer - kako bi reagirali?

---

da li kod vas postoji povod koji opravdava udaranje?

---

Ne postoji.
Ali mogu kako-tako razumjeti da kad netko njega udari (desi se, rijetko, da i Zrinka nejga malo udari ... naravno, koliko to vec moze dijete od 2 godine, tad isto kazemo da to nije OK) da on vrati.
To je, na zalost, sistem prezivljavanja u vrticu (tete to ne toleriraju, ali desava se) ...

kod mene je problem kao kod daphne. :/
i vec sam pomalo luda od toga...

Mi imamo kaznu - trenutnim odvajanjem od drustva na neko vrijeme.

Ako se ne ponasaju prihvatljivo prema drugima, onda gube pravo i da budu s njima.

Nemam mlađe dijete, nažalost, ali imam susjedicu i drugu djecu koja dolaze k nama na igru. Glasala sam za nešto peto, a to je intervencija u smislu pomaganja rješavanja sukoba između njih dvoje, pomoći u izgradnji njihovog odnosa, učenje taktika međusobnog komuniciranja. U tom smislu sam daleko dogurala s našom susjedicom koja je znala dobiti od M., ne iz njegove zločestoće nego zato što je mnogo jači od nje. Njihovo igranje i komuniciranje sada je 90% vremena kultivirano, čak uživam slušajući ih kako razgovaraju. Kad počne tarapana, interveniram razdvajanjem, objasnim što nije bilo dobro i nikada ne kažnjavam ni na koji način. Ne mislim da će dijete zbog kazne iole bolje shvatiti što ja mislim, što je dobro, a što loše i da će zbog kazne promijeniti svoje ponašanje. Može ga promijeniti samo ako razumije što ne valja i ako nauči drugačije.

Off topic, tatek, nadam se da se nećeš naljutiti na moj komentar. Mislim da nećeš, jer si u posljednje vrijeme pokrenuo niz topika koji se tiču tvog Vedrana. Pratila sam što si pisao, pogotovo zato što imamo dječake iste dobi. Eto, moje mišljenje je da ti i TZ od V. previše tražite. On mora zadovoljavati neka pravila i rutine kao da je posve dovršena odrasla osoba. Ne bih išla u detalje, jer i ne mogu reći da je nešto što od njega tražite dobro, a nešto loše. Ne mislim tako, jer ništa od toga nije loše i sve su to poželjni odgojni ciljevi. S naglaskom na ciljevi. To se ne može provesti odjednom kod (još niti ne) šestogodišnjeg dječaka. Vrlo često kad čitam tvoje postove o V. mislim da bi moj M. totalno puknuo pod teretom tih zahtjeva. I onda je tu mlađa sestra koju još tretirate kao bebu, možda je i maza TZ, dakle, u podtekstu V. se i s te strane osjeća i uskraćen i da je pod drugačijim tretmanom. Nemoj se ljutiti, još ću ti nešto reći. Jesi li primijetio da su 90% tvoji postova o tvojoj djeci, zapravo postovi o V.? Ti se pretežno s njim baviš, on je očito tvoj prioritet. Iz toga izlazi mnogo dobrih stvari, ali i određeni pritisak. Imaš, možda i nesvjesno, vrlo velike ambicije u pogledu njega, a to njemu nije lako izdržati.

Još jednom, sve što sam napisala, bilo je u najboljoj namjeri, bez želje da se previše miješam u tvoju privatnost.

Nekoliko stvari imam potrebu komentirati:

zanimljivo mi je kako si u anketi jednodnevnu kaznu nazvao "pro forma " kazna. Mozda si se samo nespretno izrazio ali za jednog šestogodišnjaka, a kamo li za manje dijete to uopće nije proforma kazna već vrlo ozbiljna kazna i za njih vrlo značajna.

Ja vrlo rijetko kažnjavam B ali je od samih početaka fizička agresija - ponašanje koje je stvarno uvijek bilo neprihvatljivo. Pa iako je to simptom, kao što je netko napisao, na taj simptom se kod nas reagira uvijek, jer za mene nema opravdanog razloga za fizičku agresiju.
Mi smo taj problem rješavali kada je B imao 2-3 godine, uvijek sa jasnim i glasnim NE, kada bi pretjerao (jedno vrijeme se grizao) onda i time outom. Mislim da je rezultat toga sto sada moje dijete stvarno nikada ne reagira fizičkom agresijom, kada ga drugo dijete napadne on ne vraća.

Zato, da se sada desi da se ipak s nekim potuče - sigurno bi prije razgovarali da vidimo o čemu je riječ, i, ako bi procijenila da je nužno, ne bi se libila od jednodnevne zabrane sladoleda ili zabrane gledanja crtića (tj. bilo čega što je njemu važno).

tatek...to je nešto sa čime se borim već petu godinu. Starija kćer je tako lijepo prihvatila mlađu, nikada nije pokazivala ljubomoru i uvijek ju je štitila i mazila. Mlađa....uh. Kada sam s najmanjim došla iz rodilišta rekla je :Baš TI je sladak, hoćemo ga sada vratiti u bolnicu gdje si ga i uzela?!". U početku sam to smatrala normalnim, pokušavala ju uključivati u brigu oko bebe, ponekad se stišavalo, no ponekad bi znalo buknuti. U njegovoj trećoj godini, iz čista mira gurnula ga je niz stepenice, sva sreća sam ga dohvatila. I tada sam se istinski zabrinula. Nisam pobornik kažnjavanja, a u biti niti ne mislim da je ovdje potrebna kazna. Vjerujem da je mojoj Lari ta ljubomora i neshvaćenost dovoljno nepodnošljiva i nekako je ne smatram krivom zbog toga. Možda MM i ja negdje griješimo? Primjetili smo da je svakom od njih troje vrlo bitno da provedu neko vrijeme SAMI sa jednim od roditelja. Kada sam nasamo sa nekom od svoje djece, pokušavam im davati do znanja koliko ih volim, kako sam ponosna na njih itd. Čak i ako MM ide samo do dućana, uglavnom uzme nekoga od njih i usput popričaju. Čini mi se da pomaže.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Off topic, tatek, nadam se da se nećeš naljutiti na moj komentar. Mislim da nećeš, jer si u posljednje vrijeme pokrenuo niz topika koji se tiču tvog Vedrana. Pratila sam što si pisao, pogotovo zato što imamo dječake iste dobi. Eto, moje mišljenje je da ti i TZ od V. previše tražite. On mora zadovoljavati neka pravila i rutine kao da je posve dovršena odrasla osoba. Ne bih išla u detalje, jer i ne mogu reći da je nešto što od njega tražite dobro, a nešto loše. Ne mislim tako, jer ništa od toga nije loše i sve su to poželjni odgojni ciljevi. S naglaskom na ciljevi. To se ne može provesti odjednom kod (još niti ne) šestogodišnjeg dječaka. Vrlo često kad čitam tvoje postove o V. mislim da bi moj M. totalno puknuo pod teretom tih zahtjeva. I onda je tu mlađa sestra koju još tretirate kao bebu, možda je i maza TZ, dakle, u podtekstu V. se i s te strane osjeća i uskraćen i da je pod drugačijim tretmanom. Nemoj se ljutiti, još ću ti nešto reći. Jesi li primijetio da su 90% tvoji postova o tvojoj djeci, zapravo postovi o V.? Ti se pretežno s njim baviš, on je očito tvoj prioritet. Iz toga izlazi mnogo dobrih stvari, ali i određeni pritisak. Imaš, možda i nesvjesno, vrlo velike ambicije u pogledu njega, a to njemu nije lako izdržati.

Još jednom, sve što sam napisala, bilo je u najboljoj namjeri, bez želje da se previše miješam u tvoju privatnost.

---

Ne ljutim se, Zdenka, i drago mi je sto direktno govoris, a ne "niz dlaku", od toga ne bih imao koristi. A privatnost ... ja ju i izlazem ovdje namjerno pred vas bas da cujem neki novi prijedlog, komentar ...
Inace, u nekim opazanjima i misljenjima imas pravo, u nekima nemas, a u nekima je tesko reci sto je na stvari.

Kaj se tice pravila, mislim da ih Vedran ima manje od 90% druge djece te dobi, drzimo se toga da su jednoznacna i razumljiva i mislim da tu zaista nije problem. Naravno, on hoce tu nekad izvrdati, ali to je razumljivo, ne ocekujemo mi da to ide k'o po loju.
Ambicije? Ma, nemam ih, zaista. Pitao sam to vise puta sam sebe, no odgovor je uvijek isti, zaista nemam, ni u kojem pogledu.

Postovi skoro uvijek o Vedranu? Istina je, malo mi je zao sto je tako, no iaklo su V. i Z. vrlo razlicite naravi sa Zrinkom dosad nije bilo skoro nista sto vec nismo vidjeli s Vedranom ... jednostavno, mi s njjom idemo utabanom stazom, a s Vedranom krcimo nepoznate puteve i nailazimo na nepoznate stvari. Stoga puno pitanja o Vedranu, a malo o ZRinki ...

A da je Zrinka lagano favorizirana, to je istina. Ona je kroz dojenje dobivala puuuuno paznje MZ i tu je Vedran bio uskracen i sad radimo cvrsto na tome da se to izbalansira. U zadnje vrijeme Vedran provodi sa MZ kod kuce barem 3 puta vise vremena nego ja. No, ja sam s njih oboje za odlaska u vrtic, za povratka i eventualnih poslova nakon vrtica - tu sam s njih oboje.
Druga stvar kod Zrinkine favorizacije: ona je gotovo uvijek vesela, komunikativna (Vedran nije bio takav kao mali, vec cesto ozbiljan), a i inace je u sukobima vecinom zrtva tako da nase simpatije i nesvjesno skrenu k njoj (vec sam pisao o tome na drugoj temi).
Sto se pak Vedranove agresije tice, ... ona je bila malko vidljiva i prije ZRinke, a sad je dobial zamah ... mi smo reagirali na nju i prije kao i sad, ali Vedran je jednostavno takav karakter koji ce usprkos poznatom pravilu 1000 puta pokusati pomaknuti granicu ... I tete u vrticu i psihpologica koje su se nagledali djece kazu da takvih kao on nema puno i da cemo takve probleme (upornost u preispitivanju granicam, sklonost buntu) imati s njime do kraja zivota.

Citam sad svoj post gore, bas sam ga nadrljao bez glave i repa ... no, valjda ste skuzili otprilike barem kaj sam htio reci.
Umoran sam, danas su oboje malaca bili u spidu, a pada kisa cijeli dan pa nismo mogli energiju ispucati vani i svako malo je iskrilo ... i sad mi je svega dosta. Idem smazat glavicu luka, popit pivu sa MZ kad Vedranu isprica pricu i uzet neku opustajucu literaturu ... ili samo slusat ovu kisu vani.
Odoh ja u nirvanu ...

dragi tatek, :) ponukana zdenkinim postom, napisala bih nesto u najboljoj namjeri i sa zeljom da pomognem :) . vidim da si vec duze na sto muka. :(

jako pamtim jednu situaciju iz juul-ove knjige, u kojoj spominje jednu mladu zenu, majku dvoje djece, izbjeglicu iz bosne. muz je poginuo.
i sad prvo dijete je bilo mirno, povuceno, "nevidljivo", poslusno, bez ikakvih ispada. drugo dijete je bilo prava suprotnost, bucno, neprilagodeno, "naporno", stalno u nekim konfliktima. doslo je do toga da je majka trazila savjet psihologa i psihijatra. rezultat: "nemirno" dijete je zapravo "odslikalo" i izvuklo na vidjelo svu bol i tugu majke, za poginulim muzem, njihovom situacijom izbjeglica i svim onim sto ona nije imala ni s kim podjeliti, a od djece je svu tu svoju bol i tugu krila. dakle ono je zpravo napravilo prvi korak ka "ozdravljenju" njihove obitelji, jer je majka napon dala sebi pravo i na bol i tugu i na vrijeme koje joj treba da odboluje.

naravno ne mislim sada reci da, ti u svojoj familiji imas slicne probleme, nego ja uze i sire zajednice uvijek promatram kao meduovisni sutav u stalnoj promjeni i nekoj vrsti dinamicke ravnoteze ( ili neravnoteze :mrgreen: ). pa u tom smislu bi sigurno bilo dobro situaciju sagledadi u sirem kontekstu i u relaciji sa svim akterima.

osim toga ako je vedran takvo dijete koje stalno pomice granice, na neki nacin bi bilo dobro i prihvatiti to kao dio njegovog karaktera. mislim da ne bi bilo dobro da dobije verbalnu ili neverbalnu poruku, da je zrinka kao "pflegeleicht" dijete pozeljna, on nije. (sad teoretski zvuci jednostavno :P , a prakticno je onako kao ti opisujes - vraski tesko )

a kao utjehu, preporucam ti djecju knjigu koju moja kci obozava (sad ne znam da li je ima na hrvatskom, na njemackom da):
Michael von Loenneberga, od Astrid Lindgren
vedran me jako podsjeca na michaela. :heart:

Seni, fala na komentaru, evo mog kratkog odgovora (kuham rucak ;) ):

Da, Vedrana moramo jednostavno prihvatiti kao takvog, pomicatelja granica, i to u beskraj ako mu se dozvoli. Imao/imali sam/smo faze kad smo to malo previse tolerirali, no primjetili smo da to ide naustrb nasih granica (pogotovo nakon Zrinkina dolaska) i da se osjecamo iscrpljeno i lose i onda smo tu sad odlucniji i pokazujemo da nemamo namjeru ici njemu ususret naustrb nasih potreba. Naravno, to on nekad tesko podnosi pa bude eksplozija nevezanih uz ljubomoru, no ide nam, mislim da on polako razumijeva stvari, JER SVE TO CINIMO UZ PUNO ISKRENIH OBJASNJENJA (OPET, jUULOVA PODLOGA) ...(sorry, stisnuo Capslock :oops: ).

Kaj se tice oslikavanja nekih dubinskih obiteljskih stvari kroz Vedrana ... jedna jedina koja mi pada na pamet je ta da se ja kao otac malo "previse trudim", odnosno previse razmisljam, a premalo radim stvari nagonski i sve to proizvodi neku vrstu ... hm, grc je prejaka rijec, napetost je bliza. Svjestan sam toga, to mi je naslijedje iz neuravnotezene roditeljske kuce i pokusavam osvijestiti to kroz svakodnevicu, no to ju dug, spor i mukotrpan proces ... mislim da mi je sve to i razlog za moje povremene probavne probleme koje imam otkad se rodio Vedran, a koji su ocito psihosomatski.
A sad nam je jos u familiji malo i napetost jer MZ trazi posao (kojeg nema u struci pa sad smisljamo rezervne varijante), kratki smo sa parama, i ne znamo kako ce nam izgledati obiteljski zivot u buducnosti.

No, da se vratim iz psihoanalize i ekonomije ;) da, jasno mi/nam je da ima tu neravnoteze, no tesko je sad ovu teoriju pretociti u praksu ... ali, trudimo se.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Kaj se tice oslikavanja nekih dubinskih obiteljskih stvari kroz Vedrana ... jedna jedina koja mi pada na pamet je ta da se ja kao otac malo "previse trudim", odnosno previse razmisljam, a premalo radim stvari nagonski i sve to proizvodi neku vrstu ... hm, grc je prejaka rijec, napetost je bliza.

---

To je ono na što sam ja mislila kad sam spomenula tvoje ambicije u odnosu na V. Da ne pričamo samo o V. ajmo malo o M., oni su donekle slični. Kad sam ja dobila mog M. (imao je godinu dana) shvatila sam u kratkom roku nekoliko stvari: da je silno jaka ličnost, da je taj koji pomiče granice, da pruža snažan otpor i da je u pozadini svega toga silna emotivna glad. Kao i uvijek u teškim situacijama, prvo sam odredila prioritete i stvari počela rješavati jednu po jednu, a ne sve odjednom. Prioritet je bio udovoljiti emotivnoj gladi. To sam činila bez ograničenja, na svoju psihičku i fizičku štetu. Osjećala sam da cijedi energiju iz mene, ali sam ustrajala u tome da ispunim rupu u njegovoj duši. I uspjela sam. Taj osjećaj bezuvjetne i bezgranične ljubavi nas je zauvijek neraskidivo povezao. On je uzimao, ali je i vraćao. Na tom temelju izgradila sam sve kasnije sastavnice svoga odgoja. Zašto to pričam? Zato što mislim da djeca kao V. ili kao M. trebaju mnogo nježnosti. Mnogi griješe kad na ispade reagiraju postrožavanjem discipline. Kod takve djece prioritet mora biti nježnost, a ne disciplina. Ja gledajući unazad mogu reći da sam uspjela u tome, jer je M. i sam u ponašanju mnogo nježniji, iako je i dalje fizički izuzetno aktivno dijete. Još jedan savjet, ako može - za odgoj takve muške djece, po mom mišljenju je presudna mama. TZ bi trebala što više vremena provoditi s V. i pružati mu što više fizičke i duševne nježnosti.

Ne mogu ni svoj, a ni tuđi odgoj ocjenjivati kao dobar ili loš. Ovo drugo mogu ako se radi o izrazitom ekstremu, dok je ovo prvo uvijek pod upitnikom. Kakav je odgoj bio vidjet ćemo tek kad nam djeca odrastu. Ali mogu reći to da sam prema M. mnogo blaža nego što ste vi prema V. Perem mu zube, pomognem mu kod oblačenja, pospremam mu krevet, tuširam ga, može jesti u piđami, može nedjeljom i cijelo jutro provesti u piđami, pomažem mu da spremi igračke, svaki dan počinje i završava s našom mažnjom. Sve to što sam nabrojala on zna napraviti i sam i potičem ga na to, ali ne inzistiram. Sad mi je najvažnije da on bude smiren i zadovoljan. Njegovi nekad snažni otpori prešli su u suradnju, a ljutnja u humor ili nježnost. Kazne ne koristimo uopće, smatram da su gubljenje vremena i odvlačenje pažnje od bitne stvari. Kažnjavanje ga je samo udaljavalo od nas i od procesa "ozdravljenja" od te nagomilane ljutnje koja je bila u njemu.

Kad V. počne divljati neka ga tvoja žena uzme u zagrljaj. Meni je to palilo.

Zdenka2, mislim da je tatek već pisao o tome da Vedran u tim trenucima odbija zagrljaj i da viče "vruće mi je" ili nešto slično. Neka me ispravi ako riješim. Inače, predivno mi je ovo što si napisala. M. je izabrao divnu mamu. :heart:

tatek, u stvari sam se javila da izrazim svoje divljenje prema načinu na koji dubinski sagledavaš stvari, pogotovo s kritičkim osvrtom na svoje djetinjstvo. Rijetko kojeg muškarca krasi takva doza introspekcije, svaka čast.

Slayem se, malko smo stroyi od tebe, Zdenka, prema Vedranu, no daleko od toga da on posprema svoju sobu (sam to nikad nije napravio, jedva da smo to i trazili, skidanje, tusiranje, to isto uglavnom radimo mi, a on se ponekad opire tome, iako ne zeli to napraviti sam).

Na zalost, dosadasnji njezni pristupi su obicno zavrsavali uzvicima "Necuuuu, vruce mi jeeee!!!!", ponekad i udarcima. Mozda se to sad malko mijenjam, ali zagrljaji, puse i slicno su za njega cesto bili nezeljeno ponasanje.

Mislim da najblizi primjer nasem imaju marta i a zakaj, kod njih je nesto slicno.

No, ipak je svako dijete svijet za sebe ... sto se tice prakticnih stvari, malko se bojimo skole, tamo ce sve trebati raditi sam, a meni je tesko zamisliti Vedrana da sam skida jaknu, slaze knjige u torbu i slicno. Ne zato sto ne bi znao/mogao, vec zato sto vjerojatno nece zeljeti (kao i vecinu toga sto se "mora") ili ce mu pak biti zanimljivije loviti mrava na podu, crtati nesto na klupi ili slagati kamencice po dzepovima.

hm, mislim da i mi imamo epizodu ljubomore
lucija je prema dominiku pažljiva, zeka se s njim onako kako i mi njemu govorimo (ima "ne gledaj to dominik, to još nije za tebe, ti imaš cicu" i sl. izjave)
ALI, sada slijedi to "ali" - prema nama je koma
sve je neću, zašto itd.
sve se lijepo dogovorimo, onda nagla promjena raspoloženja i promjena plana
sto sati priče, maženje i igranje skoro kao i prije - skoro, jer ipak je tu sada i mali cicoljubac
nije sve kako je bilo :( ; u x situacija vidim promjenu
govorim joj otvoreno da sam u bedu, da sam frustrirana, pričam joj o djeci koja privlače negativnu pažnju roditelja itd.
bistra glavica sve kuži, ali teško je uvijek kanalizirati neku frustraciju
molim ju za pomoć i suradnju, dogovorimo se da ćemo promjeniti ponašanje jedna i druga
ona će stati nakon par upozorenja kada joj se kaže da je prevršila mjeru, a ja neću imati kratki fitilj i početi se derati na nju da prestane
neko vrijeme funkcionira

OK, tatek, ako maženje ne pali, onda ne mogu dati dobar savjet, jer to kod M. uvijek pali. Ali, čitajući mnoge tvoje postove o V. stekla sam dojam da imate prisan odnos i da je on dijete do kojeg se može doprijeti. Ako ne fizička nježnost, onda ne, ali i bez toga se može biti blag. Moj M. uvijek pokazuje veliku zahvalnost kad osjeti da pokazujemo razumijevanje za njegovo ponašanje, pa makar ono i ne bilo dobro. Uvijek ću reći što mislim da ne valja, ali ću ga pitati zašto, kako, kako se on pri tome osjećao, što je mislio. Dječja percepcija je često vrlo različita od naše, ja se nemalo iznenadim svaki puta kad vidim da su moja tumačenja nečeg išla drumom, a njegova šumom.

Posebno strogom mi se čini ova kazna oduzimanja džeparca. U odnosu na mog M. koji žica, žica i žica, od V. se očekuje da racionalno gospodari novcem. OK, to su vaša pravila koja imaju svoje razloge. Međutim, kad mu oduzmete, primjerice, dvotjedni džeparac zbog nekog ispada, mislim da on već sutradan to prestaje povezivati. I onda ostaje samo osjećaj zakinutosti.

Ne bih ti više solila pamet, samo sam htjela ukazati na drugi mogući kut gledanja.

sa uzivanjem sam citala Zdenkine i Tatekove postove. :saint:

samo da vam kazem da se kod nas situacija promijenila. Edita vise nije ta koja je ljubomorna, nego malac :mrgreen:
Njega nosim kao naljepnicu po cijeli dan. Ne skida se sa mene. A ako sam uzela Editu u krilo, odmah dotrci i gura je od mene :shock:

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Slayem se, malko smo stroyi od tebe, Zdenka, prema Vedranu, no daleko od toga da on posprema svoju sobu (sam to nikad nije napravio, jedva da smo to i trazili, skidanje, tusiranje, to isto uglavnom radimo mi, a on se ponekad opire tome, iako ne zeli to napraviti sam).

Na zalost, dosadasnji njezni pristupi su obicno zavrsavali uzvicima "Necuuuu, vruce mi jeeee!!!!", ponekad i udarcima. Mozda se to sad malko mijenjam, ali zagrljaji, puse i slicno su za njega cesto bili nezeljeno ponasanje.

Mislim da najblizi primjer nasem imaju marta i a zakaj, kod njih je nesto slicno.

No, ipak je svako dijete svijet za sebe ... sto se tice prakticnih stvari, malko se bojimo skole, tamo ce sve trebati raditi sam, a meni je tesko zamisliti Vedrana da sam skida jaknu, slaze knjige u torbu i slicno. Ne zato sto ne bi znao/mogao, vec zato sto vjerojatno nece zeljeti (kao i vecinu toga sto se "mora") ili ce mu pak biti zanimljivije loviti mrava na podu, crtati nesto na klupi ili slagati kamencice po dzepovima.

---

cekaj Tatek... Jel Vedran ili Zrinka govore "Necu vruce mi je"?


Mozda je jednostavno dijete koje ne voli mazenje.
Nedavno je mama moje prijateljice rekla kako je ostala zeljna mazenja sa svojim starijim djetetom jer jednostavno to nikada nije volio. A zena se silno trudila.

[quote="snorki"]

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

cekaj Tatek... Jel Vedran ili Zrinka govore "Necu vruce mi je"?

Mozda je jednostavno dijete koje ne voli mazenje.
Nedavno je mama moje prijateljice rekla kako je ostala zeljna mazenja sa svojim starijim djetetom jer jednostavno to nikada nije volio. A zena se silno trudila.

---

Vedran je taj koji ne voli mazenje i nikad ga nije osobito volio. Iznimka su trenuci pricanja price pred spavanje (mazenje uvijek pali, pa makar se svadili 10 min. prije toga) bilo sa mnom, bilo sa MZ te ponekad (rijetko) sa MZ iz cistog mira. Ne voli grljenje, puse jos manje. Takav je bio od pocetaka, nema veze sa Zrinkom.
Ja imam dojam da zaista imamo prisan odnos toliko koliko je Vedran spreman za prisan odnos. Nekada bude potpuno odsutan, nedostupan, no obicno imam "kljuc" kako se moze doci do njega ... ali to pali, na zalost, samo kada je dobre volje i bez konflikta. U afektu se zatvore svi prilazi dok se ne odljuti.
Volio bih da sve to mozemo okruniti i fizickom i nekavom njeznom prisnoscu, no zasad je to vise na nekakvom ajmo rec ... ma, znate one scene iz filmova, otac i sin sjede na molu jezera i pecaju, pricaju o tko zna cemu, njeznost je 0, ali prisnost 100 bodova. ;)
Ja bih volio malo drugacije, ali (zasad) je tako.

Zrinka je susta suprotnost, voli se maziti, prima i daje puse siroke ruke.

Zdenka, kazne oduzimanjem dzeparca su proslost, odustali smo od toga. Zadnjih mjsec dana kazne smo gotovo ukinuli, ako je bas nesto sto treba kazniti tad se kazna moze zamijeniti drustveno korisnim radom (pomoc pri pranju sudja i sl.), to zovemo "dobrim djelom". Do sada smo to primjenili mozda dvaput.

Ne volim ni ja ta financijska ogranicenja, no ona su tu zato sto zaista moramo stedjeti i nema novaca za puno luksuza ni igracaka. Naravno, uleti nekad prekoredna igracka ili sladoled itd (to zovemo "na obiteljski racun"), ali vise od toga ne ide dok nas 4 zivimo na 1 placi.
Usput, ta stedljivost ima i isto korijene iz roditeljskog doma u kojem se isto stedjelo na veliko i nije bilo luksuza ikoje vrste ... mislim da mi je to iskustvo ipak koristilo u zivotu.

Tatek, ja znam što su financijska ograničenja, jer smo u mom djetinjstvu jedno vrijeme živjeli nas 5 na jednoj plaći. Mislila sam samo na ukidanje tog džeparca, kad već mora biti tako kako je.

Inače, meni su takve scene kad otac i sin pecaju i šutke se vole odlične. Samo, ipak negdje na tom putu do odrastanja treba i progovoriti, jer nije dobro kad važne stvari ostanu neizrečene. Ali je istina da se nekad može više ljubavi izreći šutnjom nego bujicama riječi.

Ah, pricamo mi itekako ... kad je rijec o dvorcima, gusarima, zivotinjama i bijlkama, planinama i dalekim zemljama, Asteriksu i Talicnom Tomu, policiji i vatrogascima, prometu i trgovini, vrticu i firmi, tad pricamo obojica, a osobito on pitajuci, dok ja jedva stizem do daha odgovarajuci ... :mrgreen: :shock: a kad je rijec o ozbiljnijim i dubljim stvarima tad ja pricam, a on suti odnosno najcesce mijenja temu na nesto svoje.

A ta slika uz jezero ... spomenuo sam ju jer mi je palo na pamet kako smo pred koji dan pola sata sjedili na okrestitu tramvaja i glumili tram-spottere :lol: odnosno mahali tramvajcima i malo pricalo o kojecemu, a malo onako prisno sutjeli. ;)

Evo mene nakon vikenda.
Nakon burne subote nedjelja i ponedjeljak su prosli OK. Jest da Vedrana nije bilo puno doma niti sa Zrinkom (prekjucer kod bake, jucer na djecjem rodjendanu), no uspjeli smo vrlo lako i glatko rijesiti 3-4 situacije koje se inace cesto izrode u veliki sukob, i to bez upotrebe kazni i slicnih sredstava.
Ova dva dana mi kazuju da idemo u pravom smjeru i da treba tako nastaviti. :D

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

tatek, u stvari sam se javila da izrazim svoje divljenje prema načinu na koji dubinski sagledavaš stvari, pogotovo s kritičkim osvrtom na svoje djetinjstvo. Rijetko kojeg muškarca krasi takva doza introspekcije, svaka čast.

---

Luna, hvala ti na podrsci! :love:

Moj je stav da bi cijeli svijet bio puno bolji kad bi svi mi tu i tamo stali na trenutak i upitali prvo sebe sto u stvari zelimo sa sobom i svojim zivotom, zatim kako to postici, a onda o tome otvoreno (ali POTPUNO otvoreno) i sa svojom okolinom.

Prije 10-15 godina sam imao dvije ozbiljne zivotne krize u koje sam upao zato sto nisam tocno znao sto u stvari zelim i trebam i kako da do toga dodjem i, naravno, kao "pravi muskarac" (i mlad i neiskusan covjek) nisam o tome pricao ni sa kim, a ponajmanje sa onima s kojima sam trebao, tadasnjim curama. Ta iskustva su me ponukala da se pitam kako sam dosao u takve situacije, poceo sam citati razne knjige na temu zivotnih odnosa i klupko se pocelo rasplitati ... polako i uz greske u koracima, no ipak rasplitati. Korijeni problema leze u djetinjstvu i otkad to imam na umu lakse mi je rjesavati problematicne situacije.

Ono sto sam definitivno naucio je to da o SVEMU treba pricati, i sa samim sobom, i sa drugima. Kao sto i sijeno treba svako malo protresti da se ne usmrdi tako treba protresti i zivotne situacije kojima nismo zadovoljni. I rjesenje ce doci, kad-tad, mozda cemo doci sami do njega, mozda ce nam ga dati netko savjetom ili pak jednostavno usputnom primjedbom. Upravo zbog toga ja "protresam" po treci-cetvrti put ovu temu ljubomore i ispada (i razne druge na ovom Forumu) i cekam kad cu ili sam doci do neke nove spoznaje ili ce mi ju mozda netko od vas servirati na tanjuru ili mi dati neki hint koji ce mi pomoci u trazenju rjesenja. I zbog toga mi nije bed ici u detalje, pa i osobne, jer znam da mi to moze samo pomoci.

Steta je sto muskarci bas ne vole pricati, to je jedan od razloga sto se puno toga nerijesenoga "kiseli" u bracnim odnosima ... no, zato tu mozete pomoci vi, zene, i na nekakav taktican i prisan odnos pokazati im da je OK razgovarati i otvoriti se i rascistiti stvari, a ne pustiti da trunu u njima.
(iskreno, i ja imam povremeno problema u otvorenim razgovorima sa drugim muskarcima, jer nisu navikli na to, pogotovo ne od drugog muskarca)

Usput, bas smo nocas MZ i ja raspredali do pola 1 u noci o nekim detaljima oko kojih se vec duze vrijeme nismo mogli sloziti. Pricali smo vec puno puta o tome, doticali problem s vise strana i, imam dojam, napokon smo jucer dosli do srzi problema i nekakvog barem djelomicnog rjesenja. Trebalo nam je puno vremena da svaki od nas kaze onom drugom na razumljiv i jasan nacin sto zeli i kako, no nakon toga smo se osjecali puno bolje i jos blize jedno drugom. :heart:

Evo, i ja se priključujem svim pohvalama tebi tatek i stvarno si rijetko pozitivan tata, bolje da velim, ne znam niti jednog iz svoje okoline imalo sličnog muškarca koji se na takav način trudi oko obitelji.

Mislim da je Zdenka2 dobro spomenula nježnost i maženje. ni F. se ne voli maziti i isto ima te izgovore tipa vruće mi je, makni se i sl. A nedaj bože da ga vidi netko od frendova da se mazi s mamom. A onda opet kada smo negdje sami, ili kada se K. hoće maziti, onda hoće i on. Ali, niti jedan od njih ne ide na maženje tati, već k meni. Kod nas pak MM meni stalno prigovara da ih previše mazim, da "nemaju reda". A i da ja ne razumijem kako se oni dečki druže. A to i je istina. ta njihova "natezanja" nikak nemrem shvatiti.
A meni osobno uopće ne smeta da djeca peru zube npr u dnevnoj sobi, ili da ima dana, koji su više pravilo nego iznimka, da se jedan od njih neće obući. I ja npr. F. svaki dan oblačim u vrtiću, a onda je jedan dan došao u vrtić u isto vrijeme kad i njegov najbolji frend, i tada se brzinom munje obukao sam.

Osim pojave novog člana u obitelji (brat/sestra) ja vidim i razliku u ponašanju njih oboje preko tjedna i za vikend. Vikendom su oni druga djeca jer imaju nas roditelje cijeli dan za sebe. A time i dovoljno pažnje, zanimacije, ljubavi.

Prek tjedna uvijek osjetim tu frustraciju što su oni dobar dio dana u vrtiću - i mi ne znamo što se tamo događa a da njima naprimjer smeta.

Kao mali (K.) to pokazuju cendranjem bez razloga i noćnim dolascima u krevet. K. je spavala s nama do povratka s mora. Onda je odjednom tražila da ode spavati u svoj krevet. Vikendom nikada ne dolazi u naš krevet - prek tjedna pak redovno.

F. pak ima drugačije reakcije i meni je isto tešk ih uvijek prepoznati, jer on kao dečko izražava to na način koji ja odmah ne razumijem. Kupila sam knjigu Odrastanje kaina u nadi da ću nešto shvatiti - a na žalost knjigu još nisam niti primila u ruke.

O, tatek, kako li se samo slažem s tobom, pogotovo s ovim dijelom o neprotrešenom sijenu...

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

O, tatek, kako li se samo slažem s tobom, pogotovo s ovim dijelom o neprotrešenom sijenu...

---

Nekad mi se cini da mozda malo i previse naglasavam tu potrebu za komunikacijom, "pricanjem", no ako time navedem makar jednu osobu da podijeli svoje probleme s drugom osobom tada sam ispunio cilj.

Imam (imao sam) u okolini nekoliko drasticnih primjera osoba koje su patile godinama i desetljecima samo zato sto nisu znale podijeliti svoje probleme i rijesiti ih sa drugima. Najdrasticniji je sigurno moj pokojni otac koji je zbog takvog karaktera/stava zavrsio u dugogodisnoj psihickoj bolesti da bi si na kraju u trenutku krize i sam presudio. 20 godina zivota sa bolesnim ocem koji sve drzi u sebi i samo na trenutke eksplozivno ispusti paru kao pretis lonac je iskustvo koje ne bih pozelio nikome ... no, makar potjera covjeka na razmisljanje.

Postoji ti jedna zgodna knjiga na temu "odgoja" djece (pod navodnicima, jer to nije knjiga o grubom dresiranju djece, već o razumnom pristupu djetetu, tako da se uoči njegova potreba, koja ga tjera da se ponaša na način koji će privuči pažnju, pa kad se potreba ispuni i ponašanje se sredi). U teoriji. Nisam isprobala u praksi, osim nešto malo kod frendice na njenoj maloj, moja je Tina još za to premala (ili nije :/ ?). Dakle, knjiga "Kako zaista voljeti svoje dijete", Ross Campbell. Pročitaj, pa vidi :)