Ne disu kad pocnu plakati ...

Ajd da nesto napisem i o Zrinki, da ne ispadne da samo pisem o Vedranu ...

Jedini pravi problem koji imamo sa Zrinkom (ako izuzmemo sveprisutno "neću, neću, neću" koje sad vlada kod nje ... no, to tako šarmantno izgovara da to uopće nije problem, a i uvijek ipak napravimo sto treba :mrgreen: ) je taj sto se ponekad zaplace tako da jednostavno prestane disati po desetak i vise sekundi, grcevito place bez zvuka, postane plavo-ljubicasta u licu ... i onda naravno ipak udahne i pocne normalno plakati. To se nekad desava cesce, nekad rjedje, ovisi o tome koliko joj je stalo do razloga za plakanje i da li je umorna (ako je, tad se cesce desava) ... nekad bude jednom u 2-3 tjedna, nekad bude 2-3 puta u jednom danu.

Na pocetku nas je to jako uznemiravalo (da, citali smo da je to kod neke djece uobicajeno i da nema stete po organizam, ali ipak ...), sad smo se vec navikli, no svejedno nam nije lijepo vidjet dijete kako se bezglasno grci i poprima tu ljubicastu boju :( ... Jel ima netko od vas dijete sa takvom sklonoscu ili ste mozda negdje citali - dokad se to desava?

(ne vjerujem da npr. tako placu kad odrastu ... :/ )

naši oboje.
u mlađoj dobi.

Više se ne sjećam kada je zadnji put bilo.

to nam se nikad nije desilo, ali je baš u zrinkinoj dobi andrej znao tako plakati da bi povratio. potrajalo je nekoliko tjedana, radilo se o skoku u razvoju govora - svašta je htio reći a nije mogao. kako došlo - tako prošlo...

moja da i to su tkz respiratorne krize. Mi smo bili na eeg-u nakon prvog napadaja, ali nadalje smo se nekako nosili sa time, to je jedna od varijanti ponašanja djece do cca 4 godine. Dr nas je uputila da pokušavamo predvidjeti situacije u kojima se to dogadja i odmah pažnju preusmjeriti na nešto drugo. Jako je ružno za vidjeti (to još neki zovu zaceniti se) i dijete uvijek samo prodiše ne smije ga se treskati , zalijevati vodom i slično što sam čula da neki rade :shock: :shock: Mi imamo jedan mali trik, ako se dogodi ja je podignem i lagano lagano puhnem u lice :(

o toj temi bilo je i ovdije riječ
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...f89d68fb49fe7f

samo da nadodam što je ped rekla: "svoj maloj djeci se desi da na neki način ne mogu kontrolirati svoj bijes, tugu i ostale jake osjećaje, zato se može vidjeti da se neki bacaju na pod, neki se zacene, a najlošija varijanta kad se dijete povlači u sebe i drži to unutra"

ja sam se cesto znala zacenit kad sam bila mala.
sad to vise ne radim :mrgreen: a do kad sam radila ne znam- uglavnom- ja se tog ne sjecam (bum pitala moje pa javim)

I filipu se to dešava. Do sada sve skupa5x. Prvi put smo se jako poplašili i trčali smo u Klaićevu. Naš pedijatar je rekao da je to ok i da ima djece sa istim problemom ( afektivna respiratorna kriza) Jako ružno izgleda i ja sam mislila da F umire kad sam ga prvi put vidjela. Mi smo dobili savijet da se ponašamo mirno, bez treskanja, vikanja, umivanja i slično te da dijete samo mirno držimo dok ne prodiše ponovo. Bitno je da ove krize ne postanu manipulativno sredstvo kada dijete poraste. Moj muž je isto reagirao na veliki stres( kad se ozljedi) kao dijete i to je prošlo.

Citiraj:

---

sarasabina prvotno napisa

Mi imamo jedan mali trik, ako se dogodi ja je podignem i lagano lagano puhnem u lice :( [/url]

---

i mi koristimo isti trik jer isto dino bi često znao ostajati bez vazduha, sada možda malo manje nego inače, samo lagano puhneš u lice i bebach opet prodiše, ja sam to zvala slike ima tona nema i bilo mi je najgore pored noćnih plakanja

joj ne znam spada li i ovo tu..anita je par puta, kao manja, znala tako..."zaceniti"
sinoc se zaplakala, i kako slini ko manijak zbog zubi, zagrcnula i ostala bez zraka...dizzzz..to poplavljivanje je stvarno najgori dio...znam da joj nista nece biti, taman da ju moram ozivljavati, al kad ju vidim takvu...strava

Lara to zna često raditi... koristimo trik s puhanjem u lice....
moja mama kaže da sam i ja to radila i kasnije obilato koristila kao sredstvo za postizanje cilja :mrgreen: nadam se samo da nije nasljedno :roll:

Lovri se to zna desiti. Pred par dana si je cviknuo prstić dok smo bili kod svekija i moja sveki ga je počela lagano tresti pa je taj period bez zraka potrajao koju sekundu duže. Inače ga ja primim k sebi i relativno brzo se smiri. Obično tako zaplače kada ga nešto stvarno zaboli ili prepadne. Npr. cijepljenje nam je tako prolazilo.

Citiraj:

---

Storma prvotno napisa

joj ne znam spada li i ovo tu..anita je par puta, kao manja, znala tako..."zaceniti"
sinoc se zaplakala, i kako slini ko manijak zbog zubi, zagrcnula i ostala bez zraka...dizzzz..to poplavljivanje je stvarno najgori dio...znam da joj nista nece biti, taman da ju moram ozivljavati, al kad ju vidim takvu...strava

---

:love: Aniti!!!!
znam kako ti je bilo...groooozan osjecaj!

Drage mame, i moja malena je prvi takav napadaj imala kad joj je bilo godinu dana ( sad ima 18 mjeseci). To je uzasan prizor! Vodili smo je kod neuropedijatra, radila je EEG na spavanju. Rekli su da su to reaktivno afektivne krize uzrokovane strahom. Ona bi zacenila i poplavila u placu obicno kad bi se udarila ili prepala. Do sada je to bilo 4 puta. Bitno je da se ne javlja cesto i vise puta u jednom danu jer ako mozak duze vremena ostane bez kisika, mogu nasrupiti ostecenja. Treba paziti da li se te krize jave same od sebe, iz cista mira ili je preduvjet strah od necega. Ja sam inace panicarka pa sam je odmah odvela doktoru iako su mi neki savjetovali da je to normalno za malu djecu jer jos ne znaju plakati zbog malog kapaciteta pluca. Sad sam mirnija kad je pregled pokazao da je sve u redu s neuroloske strane. Moj savjet mamama je da ipak odu kod doktora i naprave EEG tako da budu mirne. Tko to nije prosao ne zna kako je gadan prizor gledati svoje dijete u takvom stanju.Uzas!!!! Drzite se mame i budite hrabre!

Respiratorne afektivne krize - nema lijeka, stvar se smiruje nakon nekoliko godina sa zrelošću mozga. Bez brige, nije opasno po život iako izgleda dramatično. :) Obično je reakcija na bol ili strah kako su cure već rekle. Dijete može pasti u nesvijest zbog nedostatka zraka - ni to nije opasno - tada se mišići opuste i dijete automatski prodiše. No bolje je puhnuti u lice prije da do to ga ni ne dođe. Obično se prvi put javlja u prvih nekoliko mjeseci života bebe i ja sam se nemalo iznenadila kda je Matija prvi put poljubičastio u dobi od nekih devet mjeseci. NASLJEDNO JE! Ako vam je netko u obitelji imao takvih problema u djetinjstvu postoji određena vjerojatnost da će vam to imati i dijete. Kod nas imao je to moj tata, pa ja (s nesvjesticama - ko što vidite danas mi nije niš :) ) i unazad nekoliko mjeseci Matija. Nije lijepo za vidjet, morala sam reć teti u vrtiću, ali ne zabrinjavam se ni najmanje. Sretno svima! :)

Dominik je imao istu epizodu 2 puta, jednom s 13 mjeseci kad je uslijed prestanka disanja pao u nesvjest pa smo naravno završili 5 dana u bolnici na svim mogućim snimanjima glave i mozga, sve je bilo u redu ali tad nismo znali da je pao u nesvjest zbog plača. tek kad je to ponovio (ali se nije onesvjestio) sam na internetu našla odgovor: afektivne respiratorne krize, ništa strašno ali treba znati i reagirati kad poplave da ne bi doživjeli što i mi!

Mojoj se do sada to 2x dogodilo i bez glasa i disanja je potrajalo nekih 2-3 sekunde, prvi put se nešto prepala, a drugi put je protestirala jer sam joj morala ušpricati steriliziranu otopinu u nosek. Ali nije poplavila.
Skretanje pažnje funkcionira. Kao i u mnogim drugim slučajevima, za sad.

m. je to svakodnevno radila kao beba i izbezumljivala nas od straha.
radi to i sada ali sada je bez problema smirim u sekundi pa me to vise toliko ne zabrinjava. osim toga dogodi se toliko rijetko da sam cak to zaboravila spomenuti tetama u vrticu, a mozda bih i trebala, bas ste mi dali ideju...

Kod nas se stanje popravlja, vec nije to napravila jedno mjesec-dva (sad joj je fora da se placuci baci na pod pa pokrije lice rukama i narice kad joj nesto ne stima). A kad nije disala, to je znalo potrajati i po deset i vise sekundi ... :shock:

Cure su gore dobro napisale. To se naziva "afektrivne respiratorne krize".
Prošla sam to sa mlađim klincem tri puta do godine dana starosti, i ne bih nikome poželjela da to doživi. Jest, neuropedijatar je rekao da treba samo smireno, ali jednom smo čak zvali i hitnu jer smo bili izvan sebe. Moj bi obično počeo sa plačom, onda bi toliko klonuo i omlohavio (nikad nije poplavio), da smo mislili da će nam umrijeti na rukama. Grozno, grozno i hvala dragom Bogu da se nije ponovilo.
Kod njega se, to sam kasnije skužila, to uvijek desilo prije neke bolesti i porasta temperature. Prvi put kad je imao taj tzv. "napadaj" imao je grčeve, drugi put urino infekt, a treći put Rota virus.

Zapravo, javlja se kod djece koja su osjetljivija na bol, strah i sl. a kod starijih se zna desiti da se npr. "zacene" ako ne dobiju nešto što žele...

Puno zdravlja svima vam želim i da vam se nikome to više ne ponavlja!

kod moje se odma pali sirena, ali zato tokom plakanja zna pomodrit u licu.