STOP TRGOVINI PREKO DJECE U ŠKOLAMA
Ako ste roditelj u Republici Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, i ako vam dijete ide u osnovnu školu, zasigurno ste se susreli s fenomenom kojeg ćemo sada opisati.
Dođe dijete iz škole i prije negoli vam kaže «dobar dan» gura vam neki papirić pred oči: Mama, tata, učitelj/ica je rekao/rekla da potpišete ovo i ako mi to hoćete kupiti da sutra donesem 40,00 kuna, a ako ne, da onda zaokružite «NE». I vi uzmete listić na kojem piše da se nudi neki dodatni priručnik iz nekog od predmeta, koji doduše nije obvezan, no ako ga želite kupiti za svoje dijete da zaokružite «DA» i pošaljete po djetetu 40,00 kuna. Ako se ne odlućite kupiti taj dodatni priručnik (časopis ili nešto treće) da zaokužite «NE» i ispod toga se potpišete.
I sad ste na blagim mukama. To nije jedini listić koji ste dobili u toj godini od svojeg djeteta. Je li taj priručnik baš koristan za vaše dijete ili nije. Je li to nešto što ni ono samo neće ni pogledati, a kamoli preko njega dodatno vježbati taj predmet. Je li to još jedna beskorisna stvar zbog koje ćete baciti 40,00 kuna? A «četrdeset po četrdeset» i nakupi se toga… No, vaše vas dijete gleda i «navija»: Ha, mama, hoćete mi kupiti!? Kupite mi, molim vas!
A onda si mislite: Ako mu ne kupim, a svi drugi svojoj djeci kupe, kako će se osjećati kad bude jedan od rijetkih koji će pognute glave vratiti listić sa zaokruženim «NE»…? Pa si još mislite, nakon što ste već po treći puta u situaciji da svoje dijete šaljete u školu s odgovorom «NE», kako će na vas početi gledati učitelj/ica? Hoće li o vama misliti da ništa ne želite za svoje dijete? Hoće li misliti da ste socijalni slučaj? Hoće li i vaše dijete početi promatrati kao dijete «drugoga reda»? Ma, naravno, možda je učitelj/ica daleko iznad toga da po vašoj kupovnoj moći ocjenjuje dijete, ali «crv» vam ipak ne da mira… Hajde, kupit ću mu još i to, valjda je to zadnje u ovoj školskoj godini…
Ili ste roditelj koji je toliko zauzet svojim brigama, pa će vam i sam razgovor s djetetom biti nepotreban napor, izvadit ćete novčanik i dati mu 50,00 kuna (jer nemate sitnije), pa mu još dodati da onih 10,00 zadrži… samo da se riješite rasprave za koju sada nemate «živaca»… A dijete će biti sretno (zbog onih 10,00 kuna!).
Ili ste roditelj sa stavom, pa ćete sat vremena provesti u razgovoru s djetetom, testirajući njega samog je li siguran da mu taj priručnik baš toliko treba ili je i sam svjestan da ga neće ni pogledati… a ako misli da ga manje volite što ga odgovarate od te školske kupovine ponudite mu da umjesto toga za tih 40,00 kuna zajednički dogovorite neku njemu korisniju «investiciju»… I dijete će ipak biti zadovoljno, pa možda i neće spuštene glave vraćati listić «NE», nego će se još pohvaliti prijateljima da je on umjesto toga dobio nedjeljni obiteljski izlet u Trakošćan, uz očevo obećanje da će na livadi odigrati i nogomet na «dva mala», pa je to sigurno i više nego tih 40,00 kuna…
Ili ste roditelj koji jednostavno mora odlučiti između 40,00 kuna za taj promašeni izdatak i 40,00 kuna za najelementarniji odlazak u dućan toga dana…
Suočena s ovakvim primjerima na koje se tuže roditelji u Hrvatskoj, Udruga Glas roditelja za djecu (GROZD) najavljuje za školsku godinu 2006/07. akciju «STOP TRGOVINI PREKO DJECE U ŠKOLAMA». Cilj je u tekućoj školskoj godini dobiti jasniju sliku što se sve djeci u školama nudi kao dodatni sadržaj i koliko to košta. Koliko je od toga sadržaja zaista korisno (jer itekako ima korisnih dodatnih stvari), ali i koliko je toga jednostavno beskorisno, pa možda čak i štetno. Nakon jasnijeg uvida u ponude kojima se zasipaju djeca, a koje na kraju dolaze do roditelja, cilj je ponuditi i određena rješenja. Kao prvo rješenje, odnosno imperativ, nameće se već i sam model komunikacije između škole i roditelja. Naime, dijete ne smije biti hodajući «reklamni sendvič», dijete ne smije biti poštanski reklamni sandučić… Preko djeteta ne smije dolaziti ponuda koja je već njemu samome «otvorena» u razredu. Dijete ne smije nositi poruku roditeljima u svojoj torbi za koju već i sam zna što sadrži pa je motivirano da ponuđeno dobije. Preko djeteta se ne smije vršiti, reklamnim trikovima, iscrpljivanje džepova njihovih roditelja. Preko djeteta se, na kraju, ne smije stvarati i rivalstvo, nejednakost, zbog svijesti da njemu njegovi roditelji ne kupuju ono što drugoj djeci kupuju njihovi. Sve dodatne ponude u školi trebaju biti kanalizirani izravnom komunikacijom škole s roditeljima, a ne preko djeteta-posrednika.
Uostalom, treba uspostaviti i određene kriterije što se u školi može ponuditi kao dodatni sadržaj, a što ne. Treba postojati razina kvalitete i drugih elemenata koja utječu na ne/mogućnost da nešto dođe u dječje ruke preko škole.
Naime, imamo primjer jedne zagrebačke škole koja je vodila djecu nižih razreda na jednu predstavu. Predstava je bila za djecu, ali ne i sadržaj koji im je podijeljen na kraju njihova posjeta kazalištu. Naime, devetogodišnjoj djeci podijeljen je časopis «Bravo» (broj 47, ožujak 2006.) pun otvorene i šokantne erotike.
Tu je, primjerice, eksplicitno pornografski opisan odnos mladića i djevojke (djevojčice nezrelih grudi!) u članku «Kakav je to seks s grudima?». Sam se časopis svjesno očituje da taj savjet daju spolno nezrelim osobama: «Dečki u ovoj pozi trebaju biti izuzetno pažljivi, pogotovo ako je djevojka u pubertetu, pa joj još uvijek rastu grudi.»
Na sljedećoj je stranici članak «Konačno – SEX». Članak se bavi tobožnjom dvojbom je li netko spreman za prvi spolni odnos. Samo nekoliko citata pokazat će o kojoj je dvojbi zapravo riječ i koja je razina «stručnosti» savjeta koje pretežito djevojčicama dijeli Bravo. Djevojčica u dvojbi dobiva savjet da u trenutku intime s dečkom «protumači poruke 'iz trbuha' i – saznat ćeš jesi li zaista spremna spavati s njim»!!! Tu su preporuke tipa Znat ćeš da je pravo vrijeme kada…» i onda se «savjetuje» da djevojka u trenutku spolne predigre osluškuje «klik u glavi»!!! Ako nije spremna, da jednostavno prekine i kaže to dečku!!! A on je u toj nezreloj dobi toliko ovladao samokontrolu da će «stati»!!! Prije toga će djevojka (zapravo djevojčica) proći i «Mali vodič za opuštanje» poslije kojega će «kao» moći «stati»! A tu je i čitava želja Bravo «savjetnika» izrečena u rečenicama: «Seks bez zaštite? No way! Ne riskiraj, već uživaj!» I dalje: «Seks? Zašto ne – ali samo 'na sigurno'!». Tu se djevojčicama tvrdi da u seksu ništa drugo nije važno nego sigurnost u uživanju! Nikakve druge dvojbe, psihološke, moralne, niasu časopisu «Bravo» važne… Čovjek sveden na jednodimenzionalni spolni užitak! Iznad članka još stoji: «Nemoj preskočiti ove stranice, obavezno ih pročitaj!!!» I još: «Glava kaže: učini to! Srce kaže: Ne! Mi kažemo: pročitaj ovaj tekst, protumači poruke 'iz trbuha' i – saznat ćeš jesi li zaista spremna spavati s njim!»
Časopis je podijeljen djevojčicama i dječacima u dobi od devet godina u okviru odlaska na školsku aktivnost (kazališnu predstavu)!!!
U istom se broju časopisa otkriva razlog «besplatne» podijele časopisa. Naime, lik djevojčice iz predstave u samoj predstavi čita Bravo, a u aktualnom je broju i reklamna recenzija za predstavu! I sad ostaje otvoreno je li u pitanju «deal» između časopisa i kazališta? Pitam se i koliko je u to upletena škola? I jesu li roditelji u okviru plaćanja tog «izleta» zapravo platili i taj «besplatni» dar pri izlasku iz kazališta?
Roditelji nevoljko reagiraju pojedinačno, isključujući dijete s nekog sadržaja, ili negodujući nakon lošeg iskustva, bojeći se za odnos prema djetetu u daljnjem školovanju u istoj školi. Zato udruga Glas roditelja za djecu poziva roditelje da se jave i prenesu svoja iskustva, uz jamstvo tajnosti podataka. Udruga GROZD svjesna je i toga da je i samim učiteljima stavljena uloga ispod dostojanstva struke, a to je da budu oglašivači i «kolporteri» kojekavih sadržaja. Sve primjedbe o prodaju i distribuciji (čak i «poklanjanju», poput skandala s «Crvenim medom» u jednoj sisačkoj školi) mogu se uputiti na adresu Udrugu GROZD koja se nalazi na kraju članka.
I na kraju primjer kamo sve može otići «socijalna svjesnost» učiteljice koja je «strašno zabrinuta» za kupovnu moć svojih učenika i za osiromašenje «jadne» države koja se mora brinuti za siromašne. U jednog zagrebačkoj školi (zapadni dio grada) ovih se dana dogodio skandalozni slučaj vrijeđanja učenika iz obitelji s više djece. Izvor koje je želio ostati anoniman, a zbog bojazni od posljedica otkrivanja identiteta nije želio otkriti ni školu (osim da je riječ o području Stenjevca ili bliže okolice) prenio nam je sljedeće: Učiteljica je djeci u razredu govorila o socijalnim teretima države ističući kako u tom sudjeluju obitelji s više djece. Rekla je zatim i to da je ona imala jedno dijete, pa tako nije bila na teret državi. Zatim je zatražila da, pred svima u razredu, ustanu učenici iz obitelji s više djece!!! I djeca su, kao državni socijalni krivci, morala ustati!!!
Budući da Udruga GROZD želi do kraja istražiti istinitost te anonimne prijave, molimo roditelje u čijoj se školi dogodio taj nemili slučaj, ukoliko im u ruke dođe Katolički tjednik, da nam se jave i konkretno prijave taj slučaj. Roditelji i dalje mogu ostati anonimni, ali nam trebaju dati punu informaciju o školi i o razredu u kojem se to (ako je uistinu tako) dogodilo. Samo tako Udruga GROZD može poduzeti pravne korake protiv eventualnog počinitelja diskriminacije učenika iz obitelji s više djece.
Sve koji nešto znaju o tom slučaju, kao i sve koji nam žele prenijeti svoj primjer iskustva trgovine preko djece u školama, molimo da se obrate na adresu: Udruga GROZD, Zagrebačka cesta 190, Zagreb ili na e-mail:
info@druga-grozd.hr.Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Ivica Relković, dopredsjednik udruge
