U POMOĆ! adaptacija ili...?

Jana ima 15 mjeseci i prije 3 tjedna je krenula u jaslice . U rikverc dva tjedna noćima se budi vrišti i baca se. pokušavam je uzeti na ruke i umiriti, ali toliko se baca da mi je sinoć skoro ispala iz ruku. to vrištanje traje i po 15- ak minuta, kojie mi se čine kao sati dugački. sinoć nisam više znala što napraviti, da li nazvati hitnu i pitati ih, ali kaj im onda reći ili čekati da prođe. izabrala sam drugu opciju jer sam se pridružila u plaču svom anđelu.
kada je primim na ruke, dozivam je, umirujem, ali kao da moj glas i riječi ne dopiru do nje, ona i dalje vrišti, ali suza nema. ne znam da li spava, a očice su joj otvorene ili je prestravljena. čak sam u jednom trenutku zabrijala i na duhove :) u jednom trenutku vrištanje prestaje kao da je netko isključio prekidač. pa za 1,5 , 2 sata sve iz početka. Kada je stavim u njen krevetić, budi se, tako da spava sa mnom, točnije na meni, čim se pomaknem ili me ne osjeća blizu, budi se i plače i opet se popne na mene i tako zaspe. budi se mokra, sva znojna, a ne spava pokrivena, samo u laganoj pamučnoj pidžami....
muž me tiješi da je to privikavanje koje treba proći, sinoć je bio na putu i bila je najgora noć. inače Janek ne dopušta mužu da je primi kada po noći zaplače....
molim vas, ako ima netko neki savijet kako to prebroditi i kako malenoj pomoći...

btw, teta u jaslicama mi je rekla da već par dana nije spavala po podne, prvo zato kaj ima hrpa mama koje zovu i pitaju kako su im djeca u vrijeme spavanja pa cijelu grupu probude, a ko za vraga je taj jedini telefon u jasličkoj grupi, pa se budi na svaki šum i onoj kaj mi je ful čudno, Jana je maza i to OGROMNA maza koja bi se samo mazila, ali ni jednoj teti ne želi doći i ne dopušta da je se primi na ruke....

Citiraj:

---

Josa prvotno napisa

Kada je stavim u njen krevetić, budi se, tako da spava sa mnom, točnije na meni, čim se pomaknem ili me ne osjeća blizu, budi se i plače i opet se popne na mene i tako zaspe.

---

Ovako je kod nas bilo, čim sam se odmakla, budio se i plakao. Nisam se smjela pomaknuti. Samo kod nas je to trajalo jednu noć. Mislim da mi je tada postalo jasno što mu radim, tada i par puta kad sam ga doslovno čupala sa sebe da bi ga teta mogla uzeti.

Ne znam što da ti kažem. Proći će, pregrist će, prilagodit će se :( .

po meni tvojem djetetu jaslice bas i nisu sjele kako treba. ako imas mogucnosti pokusaj organizirat cuvanje sa bakama ili nekim poznatim

nece ti se dijete naviknuti na jaslice nego ces ga slomiti i natjerati da to prihvati

iz ovog sto sama pises jasno se vidi da ti instinkti govore da u jaslicama maloj ne odgovara i da je nesto krivo

pitaj tu mame i tate za dobre jaslice, pa ak baka servis ne funkcionira idi u bolje jaslice?

ja bih ti preporučila da netko drugi preuzme odgovornost za adaptaciju, možda baka, ako je u mogućnosti. Naša baka je napravila čuda u Franovoj adaptaciji. Nakon 2. tjedna teta je meni rekla da se F najteže adaptira, i tad je baka preuzela 'stvar' u svoje ruke i pomak se vidi iz dana u dan, i nama je ovo 3. tjedan i F još nije ostao spavati-to će tek sljedeći tjedan. A bilo je i noćnih mora i odbijanja spavanja po danu uopće dok se navečer ne skrši od umora, i opet nije htio zaspati bez nošenja ili cice....

Josa, vjerojatno je pod stresom od jaslica, ipak je to velika promjena.

Pojam o vremenu tako maleni još nemaju, njoj je svaki trenutak vječan i trebat će vremena da shvati da mama uvijek dolazi i da je dom - poznata sredina koju voli i u kojoj se osjeća sigurnom - uvijek čeka.
Fališ joj.

Izdrži to s njom, imam i ja sličnu stvar doma, samo je Fabijan godinu i nešto sitno stariji.
na adaptaciji smo, demonstrira nezadovoljstvo na sve strane - od klope, spavanja, oblačenja, čak viče na nas kad se vozimo u autu, jer mu ni smjer kojim idemo ne odgovara.

Pusa velika maloj Jani i imaj strpljenja :heart:

adaptacija ovisi od djeteta do djeteta..moj mis je tako reagirao kad se vratio u jaslice nakon sto je 2mj bio doma (zbog ozljede ruke, tako da je prezivio sokove bolnice) i morao se relativno brzo ponovno priviknuti na odlazak u grupu- nisam mogla uzeti jos tjedan dana bolovanja za ponovnu adaptaciju. :/

samo puno ljubavi i strpljenja. budi kraj nje kad god te trazi da ima osjecaj sigurnosti da si tu tokom noci jer vise tokom dana ne mozes dijeliti s njom svaki tren..znam, grozno je gledati i slusati kako neutjesno placu jos neprobudjeni, ali to prodje. kad shvati da si tu bit ce lakse.

drzite se :love:

Hvala vam svima na podršci..... u četvrtak sam otišla na put i jučer sam se vratila, curke su bile same s tatom i tata ih je vodio u vrtić. tete kažu da nisu uopće plakale, da su super i jele i spavale. muž kaže da se Janek nije uopće budila po noći da je bilo super..... očito malena osjeća da je meni teško slušati njen plač ujutro.
jutros sam ih ostavila, Jana je malo plakala, a Kaja, starija je 13 mjeseci, rekla je da ću brzo doći i, dala mi pusu i otišla, Jana je plakala dok sam joj bila u vidokrugu, kada sam se maknula, mačka je prestala plakati.....
nadam se da je adaptacija gotova :D

e,da, vezano za čuvanje baka, baka je čuvala curke preko ljeta, muž i ja smo rekli da nikad više nema čuvanja na više od 2 dana. koke su se ponašale kao ona divna djeca koje vidite i čujete u dućkasima, koja se tuku, grizu i vrište, trebalo nam je mjesec dana da se vratimo u normalu :)

Josa pusaj male ljepotice. Mislim da se nas dvije znamo ;)