Udaranje i vracanje udaraca

Danas se nesto desilo u vrticu, zanima me vase misljenje.
U vrticku grupu je dosao novi djecak. Prilicno je agresivan. Stalno povlaci djevojcice za kosu (izmedju ostalog). E sad, posto moja Zorka i jos jedna djevojcica imaju dugu kosu, one su mu glavna meta.
Nakon upornih upozoravanja, djecak nikako da odustane. Kad mu se ne slusaju upozorenja, dijete se okomi cak i na tete pa ih udara nogama, govori da su lude i sl.
I danas je teti navodno pukao film i evo sta je uradila:
pozvala je moju Zorku, tog djecaka i ovu drugu djevojcicu i rekla njima dvjema da ga osamare. Ono, ne da ga bas udare nego kao malo prstima po licu. Nista strasno i nista sto bi se nazvalo udarcem, kaze ona.
I rekla je djevojcicama da, posto se on tako lose ponasa i ne odustaje, da ga one ubuduce osamare svaki put kad ih povuce za kosu.
Djecak je navodno odustao i kaze mi Zorka da ih kasnije vise nije cupao, a za ruckom joj je rekao da to vise nece raditi.

Sta vi mislite o tome?
Trbuh mi govori da to nije ok. S druge strane, teta koja je i vrticka psihologica kaze da neka djeca jednostavno ne odustanu od maltretiranja drugih osim ako im se ne "pokazu zubi".

a cuj, neznam sta da ti kazem.. ako je teta psihologica, ona valjda ima neki dobar argument zasto je tako postupila. a mozda opet nije...
mozda je djecak tek dosao, pa bi se druzio a neznam kako... ili zeli privuci paznju zbog nekog drugog razloga.... nisam bas sigurna da je dijete "jednostavno agresivno".. neki dublji razlog mora postojat...

Nije ona rekla da je on agresivan jer je takav itd. Nije u biti uopce raspravljala o tome. Djecaka sam ja par puta vidjala, ispred mene je povukao Zorku za kosu, kad mu je teta krenula objasniti da to nije ok, okrenuo se i mlatnuo tetu nogom i rekao joj da je luda. To je ono sto sam ja vidjela. Ne znam sta se desava u vrticu.
Uglavnom, rekli su mi da konstantno povlaci djevojcice za kosu i da je totalno ignorantan za bilo kakva objasnjenja. SAmo stane pred tetu i smije se na ono sto mu ona kaze. Naravno, nastavi po svome.
Teta kaze da ce se on s vremenom nauciti na vrticka pravila, ali da ne moze dozvoliti da mu neka djeca budu svakodnevne zrtve. Jer kao, moja Zorka i ova druga djevojcica su takve da se ni na koji nacin ne brane. I on je onda sve gori i gori. Nakon ovoga danas vise ih nije cupao.

kad je moj jakov imao kraj sebe nasilno dijete, uporno i dugo sam ga ucila da podigne prstic, pogleda dijete u oci i kaze: NE TUCI JAKOVA!
ne vratiti, ne cendrati, ne tuzakati, ne bjezati. to smo vjezbali i vjezbali. ja sam bila nasilnik, a on bi mi govorio sto me ide.

nikad nije bila opcija vracanje istom mjerom. bojim se da se iz toga ne moze nista korisno nauciti. dapace, poruka je da je udaranje u nekim situacijama dopustivo. a nije.

neka mu vrate svaki put
naime, ja sam bila miroljubivo djete, mrava ne bi zgazila , i dakako na mene su se okomili, bila sam "žrtva" do 5 osnovne.
mene su učili da se ne valja tući
ja sam svoju 12g mlađu sestro lijepo uputila da ako je tko udare da vrati istom mjerom, ona nije bila "žrtva", pokazivala je zube kad treba.

razlog zašto je dečko takav leži u njegovoj obitelji,
a ko to može ispraviti...

Kaze teta da mu nisu nikako vratili istom mjerom. Da to uopce nije ni bio udarac nego da su mu vise onako presli prstima preko lica.

McGrubi, po nasim vrticima funkcionira sistem da se udarci nikad ne vracaju nego da se ide reci teti ako nesto nije ok.
E sad, sve bi bilo super da ta metoda uvijek funkcionira. Ali, u vrtickim grupama je obicno preko dvadeset djece na dvi tete i nema sanse da one uvijek sve vide. A neka djeca su jednostavno takva da ne idu prijaviti nasilnika. Ko npr. moja Zorka. Ona ceka da ja dodjem po nju i tek onda kaze sto se desilo. Nema sanse da sama u vrticu nesto poduzme.
Kaze teta da ima puno takve plahe i sramezljive djece koja, na konto toga da se preodgaja nasilnu djecu, uvijek ostanu u ulozi zrtve. I da po njoj to nije ok.

Zaboravila sam jos napisati Ivani, teta kaze da u ovom slucaju poruka nije to da je udaranje nekad ok. Nego iskljucivo da je ok braniti se.

ali to je bilo udaranje...

Meni se to nikako ne sviđa, ja ne bi prihvatila da nasa teta tako rjesava stvari. Nije u redu niti prema djetetu kojeg uci da se agresija ipak vraca agresijom, a takvo posramljivanje sigurno nije bilo ucinkovito niti za dijete koje je agresivno, vjerojatno ce dovesto do toga da samo promijeni nacin kinjenja druge djece.

Ova metoda koju je ivana opisivala je odlicna...

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Ova metoda koju je ivana opisivala je odlicna...

---

metoda je izvrsna. za dobiti još batina :/ ... dok kikica nije naučila vratiti - stvari su se ponavljale.

ja to ne gledam kao agresiju na agresiju, već kao obranu na agresiju. tj. ne može se nekažnjeno mlatiti druge.

kaže mi jučer prijateljica kako su se okomili na njenu malu koja je stvarno mirno dijete. i nikom ne vraća - nego koristi metodu: to nije pristojno / lijepo..itd... učiteljica isto tako. i ništa. i onda je moja prijateljica pričekala male nasilnike i nasilnice - i primjenila moju metodu :mrgreen: . u 4 oka im je objasnila da je ona veća i jača od njih, pa ako žele batine - mogu ih dobiti. njeno dijete više nitko ne dira.

Ja isto osjecam da to nije ok. Ali, ona kaze da nije ok da jedno dijete uvijek bude zrtva da bi se drugo naucilo da ne bude agresivno.

djete se mora znati zauzeti za se i obraniti se

ima jedna super knjiga, autorica je Shapiro, knjiga se zove "Razvoj emocionalne inteligencije u djece" (ili "Emocionalna inteligencija u djece"- citala sam je davno, ne sjecam se tocnog naslova). Mislim da je Zorkina odgajateljica postupila prema modelu iz te knjige.

ja sam isto protiv vraćanja istom mjerom.
nego mislim da agresivcu treba pokloniti pažnje i vremena.

nama se u parku već bezbroj puta desilo da neko dijete staro kao zara, ili čak puno starije, školske dobi, maltretira i udari zaru i/ ili ostalu djecu.

svaki put, ama baš SVAKI put, nakon što smo se zara i ja potrudile oko tog nekog, popričale s njim, uključile ga u našu zajedničku igru, bez osuđivanja, bez kritiziranja, bez odustajanja (jer na početku izgleda kao da je dijete jednostavno grozno i gotovo), taj mali agresivac se na kraju s nama prekrasno igrao, mazio se sa zarom i pazio na nju i nije dopuštao da je netko drugi takne.

jer svi ti mali park-agresivci su djeca čiji roditelji nezainteresirano sjede na klupici, a oni samo žele pažnju.

kužim da je vrtić druga sredina i druga situacija, ali kad bi teta ipak našla vremena posvetiti se djetetu, poigrati se i popričati s njime, možda ne bi tražio pažnju navlačeći cure za kosu.

metoda mi je totalno neprihvatljiva, prvo mi je neprihvatljivo da se dijete okarakterizira (tek po dolasku u adapt.) kao agresivac...a onda mi je neprih. da se druge uci da mu vrate (pa makar i blago)...
nista mi se tu ne svidja :(

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

metoda mi je totalno neprihvatljiva, prvo mi je neprihvatljivo da se dijete okarakterizira (tek po dolasku u adapt.) kao agresivac...a onda mi je neprih. da se druge uci da mu vrate (pa makar i blago)...
nista mi se tu ne svidja :(

---

a šta bi ti napravila?

Ne znam kako druge moje kolegice, ali ja sam iz godine u godinu sve žalosnija jer sve više svog radnog vremena trošim i posvećujem raznim agresivcima, a dobra,mirna, strpljiva i poslušna djeca ostaju zakinuta za mnoge divne aktivnosti. I to nije fer.

Sva ta djeca imaju svoje roditelje i njihovo ponašanje potiče iz roditeljskog doma. I mi ih u vrtiću ne možemo preodgojiti, možemo ih samo uokviriti da poštuju naša pravila ponašanja. Pedagogija koju učimo iz knjiga je jedno, a stvaran život nešta sasvim drugo. Koliko god i meni bila neprihvatljiva pomisao na bilo kakvu agresiju, pa i najmanju - nekad zaista treba primjeniti i malo drastičniju metodu poput ove iz gore napisane priče.

Šta da nije čupao za pletenice, šta da je krvnički grizao, tako da djetetu ostane otisak cijelog zubala još danima poslije - samo mijenja boje? Svaki roditelj želi i zahtjeva da njegovo dijete bude adekvatno zbrinuto i da u vrtiću bude zadovoljno i sretno, da bude zaštićeno, a osobito je osjetljiv kada ga netko maltretira.

Kada u skupinu dođe dijete problematičnog ponašanja - vrlo je dugačak put koji treba proći da bi se ostvarila suradnja sa roditeljima i da bi se nešta počelo mijenjati (ako). Ponekad je potrebno uključiti i cijeli stručni tim, nekada se mora čak i prijaviti socijalnoj službi, a nekada roditelj toliko odbija suradnju da rješenje problema vidi u preseljenju u drugi vrtić - i tada se priča ponavlja.

Ja sam čvrsto uvjerena da će teta iz priče itekako poradi na dječaku i na njegovoj socijalizaciji u skupinu, vjerojatno će čak poraditi i na prijateljstvu između njega i ove dvije djevojčice. Ona je samo napravila prvu pomoć i sanirala privremeno štetu koja je počinjena da se ne bi pretvorila u još veću.

Slazem se s ovim sto je teta napravila. Kad te netko udari vrati mu. I mene je tata tako ucio. Bila sam mirno dijete, i nikad se nisam tukla. I tako cu uciti i svoje dijete. Vrati istom mjerom.
A s problematicnom djecom, a na zalost ima ih puno i to je pak tema za neku drugu raspravu, nek se bave psiholozi, roditelji i svi oni kojima je to posao.
Metoda je ocito uplaila kad ih vise nije dirao. Ali treba na malome, opet ponavljam, poraditi strucna osoba, i roditelji. . . ako im je uopce stalo, jer s malim ocito nije bas sve u redu kad se okomio i na tete. . . Koliko vidim teta je to napraila tek kad je ocito iscrpila miroljubivije metode.

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

McGrubi, po nasim vrticima funkcionira sistem da se udarci nikad ne vracaju nego da se ide reci teti ako nesto nije ok.

---

Al to nije dosta. Djecu treba nauciti da govore odraslima kada sami ne mogu (na primjeren nacin) rijesiti problem. Prije odlaska odrasloj osobi dijete treba postupiti upravo ovako kako je Ivana ucila svojeg Jakova.

Evo me s nastavkom price. Danas smo ja i muz isli na razgovor s tetom. Kaze ona da je objasnila djeci to sa agresijom, kako moraju na nepozeljno ponasanje reagirati nekako slicno kako je Ivana opisala. Ako ne upali, da onda kazu njima.
Ali, kaze ona da jednostavno ima djece koja ne reagiraju niti na upozorenja djece niti na upozorenja odraslih. I da ima djece koji mogu podnijeti i otrpjeti puno toga, a nece se pozaliti tetama bez obzira koliko ih upucivali da to rade. Eventualno ce zaplakati kad im prikipi. Takva je i moja Zorka.
Kaze da ovaj djecak ima takvo ponasanje da ga strah i odbijanje jos vise privlace i jos vise se onda okomljuje na takvu djecu. Na tete reagira po slicnom sistemu.
Uglavnom, kaze da je djeci savjetovala ono sto sam vec napisala, a ako je djecak uporan ona misli da ga imaju pravo blago odgurnuti i reci mu da prestane. Ona misli da nije ok dozvoliti da par djevojcica u grupi mjesecima budu u ulozi zrtve u nadi da ce se ovaj djecak promijeniti.
Eto.
Danas je mm razgovarao s problematicnim djecakom. Ne znam tocno sta su pricali, ali vidjela sam da su se na kraju rukovali i djecak je obecao da Zorku vise nece vuci za kosu.

Zorana, moram reći da se slažem sa postupkom vaše tete i sa njenim razmišljanjem.

Moj Lovro je dijete poput Zorke i ovo ljeto bio je izložen izuzetnoj grubosti 2 mjeseca starijeg vršnjaka kojem roditelji očigledno nikad nisu postavili granice i/ili ukazali na to što čini svojom grubošću te kako da pokaže svoje osjećaje....uglavnom uvijek su bili sa nama u društvu (najžalosnije je što je tata MMov frend)...i što god je malac napravio uvijek je bilo: "Ma nije mislio ništa loše!"..za to vrijeme Lovro je dobio glavom u glavu, prstom u oko, bio je gurnut 1000 puta i kulminacija je bila kad ga je skoro gurnuo na stijene...
Dok sam ja stajala između njih i usmjeravala njihovu igru (kao i Lut), sve je bilo savršeno...no kad sam se odmakla i kad je koncentracija popuštala, Lovro je dobio šljagu...

I ja ne želim učiti svoje dijete da je batina bit svega, jer sam skroz protiv toga, ali ću ga definitivno naučiti da se mora postaviti..... prvo upozorenjem, ali ako ne upali, neka vrati.