beba tiranin

Da, moja beba od 15 mjeseci tiranizira drugu djecu. Inače je uvijek i dok je dojila voljela na silu gurati prste u moj nos, usta, pa uštipnut, pa počupat i tako to. Od nas roditelja je uvijek dobivala i dobiva nježnost, pažnju, zajedničko spavanje, još uvijek dojenje, nošenje. Što se njene braće tiče to je druga priča. Oni nju ne prihvaćaju kao partnera za igru, otimaju od nje igračke, čak i njene, a svoje joj ne daju, osim ako baš nisu zainteresirani. Odguravaju je, izderu se na nju, ali se oni i međusobno svađaju, otimaju i naguravaju. Naravno da ne dopuštam neku tešku nepravdu i reagiram, pa nagovaram da se mijenjaju, da ponude neku drugu igračku, objašnjavam, ali često i viknem jer jednostavno nemam 6 ruku.
Ali evo šta se događa. U zadnje vrijeme sam primijetila da bez ikakvog povoda napada drugu djecu koja joj se približe. Nasrne npr na neku curicu i povlači ju za majicu ili za kosu. A danas sam stvarno propala u zemlju. Šećem ja s njih troje. Lucija u kolicima i prolazimo pored terase kafića. Priđe nam curica malo veća od nje i samo ju gleda, a Lucija ju iz čista mira s obje ruke primi za kosu. Kako ju nisam istog trena uspjela osloboditi dotrči njen tata i ljuto otvori Lucijine šakice. Ja se ispričam , a on šutke ode i čujem ga kako nam psuje ovo i ono. (Nije da mu zamjeram) Nakon ovoga ću definitivno bolje paziti na njene rukice u blizini drugog djeteta, ali ovakva situacija me zabrinjava. Kako da ju naučim da ne bude tako nasilna? Ima li tko iskustva?

Prvo tako sto joj pruzis pozitivan primjer u okviru familije kao cjeline, a sto mi se cini da ne dobiva.

Mislim da trebate promijeniti cijelu dinamiku u obitelji, posebno ovo s (neprihvatljivim) ponasanjem ostale djece u familiji. Nije tvoja beba blesava, ocito jako dobro uci. Meni se njeno ponasanje ne cini nista losije od ponasanja njene brace, kako ga opisujes.

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Prvo tako sto joj pruzis pozitivan primjer u okviru familije kao cjeline, a sto mi se cini da ne dobiva.

Mislim da trebate promijeniti cijelu dinamiku u obitelji, posebno ovo s (neprihvatljivim) ponasanjem ostale djece u familiji. Nije tvoja beba blesava, ocito jako dobro uci. Meni se njeno ponasanje ne cini nista losije od ponasanja njene brace, kako ga opisujes.

---

potpis!!!!!

Svjesna sam da je ovakvo njeno ponašanje dijelom posljedica ponašanja Bruna i Karla prema njoj. Ali ne u potpunosti. Dok je imala tek par mjeseci i dok se još nije kretala i njima "smetala" oni su ju ljubili i mazili. A napisala sam da je već tada grubo hvatala rukicama gdje je god stigla. Nju nikad niti jedan od njih (niti itko drugi) nije ni ugrizao, ni počupao, ni uštipnuo, ni ogrebao. Oni to jednostavno nikad nisu radili.
Osim toga napisala sam da reagiram na nepravdu i ne dopuštam agresiju. Ali možda je moj način nedovoljan, pa sam zato tražila još pokoji "konkretan" savjet.

Veliki broj klinaca kada pocnu biti "agresivni" (gristi, cupati, gurati, udarati), i to obicno bas u Lucijinoj dobi, jako cesto to cine bez da su ikad imali priliku to vidjeti od nekoga. Jednostavno "im dode". Tako da ona skoro sigurno nije "tiranin" nego je otkrila da to moze, otkrila je da to izaziva reakciju (a u ovoj dobi negativna reakcija je jednako vrijedna kao i pozitivna) i testira.

Tu sad ulazi njena okolina, a najvecim dijelom njena bliza familija (ukljucujuci i tebe i njenog tatu i njenu bracu) da joj pokazu gdje su granice i ona ih zeli imati (a to cesto zaboravimo, da djeca u stvari zele i ocekuju od nas da im postavimo granice).

Moras joj dati do znanja da su takvi postupci nedozvoljeni i da se u vasoj obitelji tako ne smije ponasati (kod nas je mantra "u nasoj obitelji se tako ne ponasa"). Al onda isto tako ona mora vidjeti da takvo ponasanje se zaista ne tolerira od bilo koga u obitelji, ukljucujuci i njenu bracu.

Svi zajedno razgovarajte, sto cesce i sto otvorenije, o nacinima primjerenog ponasanja, primjerenih reakcija, zajednicki dogovorite pravila ponasanja te kakve posljedice ce slijediti ako se ona ne postuju. I onda ih se drzite.

Npr, osnovna pravila (al ne moraju biti vasa):

nema otimanja stvari iz ruku - ako se nesto zeli, mora se lijepo pitati i cekati da se ustupi (ako je potrebno, pozvati odraslog da pomogne u ostvarivanju kompromisa)
nema udaranja, guranja, i opcenito fizickog obracunavanja, cak ni zauzvrat - ako ti netko napravi sto ne zelis, moras reci "stani, ne zelim da mi radis to i to", a po potrebi pozvati odraslu osobu da pomogne u rjesavanju nastale situacije
itd.

onaj koji ne postuje postavljena pravila primjerenog ponasanja prema drugim osobama ne zasluzuje niti biti u njihovom drustvu i mora se odvojiti, ako je pritom zloubotrebio nesto, gubi privremenu privilegiju za to.

itd.

proces je spor al se isplati.

Koji god način izabereš vrijeme je da discipliniraš svoju djevojčicu. Bitno je također da ako ona nešto ne smije da niti druga djeca to ne smiju i da to stvarno bude tako a za to je potrebno mnogo truda i ponavljanja i ustrajnosti i najviše tvojih živaca. Nije stvar u tome da ti paziš njene ručice jer ti ne možeš uvijek sve vidjeti , stvar je u tome da ona mora znati da se to NE SMIJE i da će na neki način biti kažnjena ako ne bude poslušala.Isto tako bitno ih je sve nagraditi kad su bili dobri.
Kazna i nagrada jako dobro funkcioniraju i djeca to jako dobro razumiju. Ne želim reći da ju trebaš mlatiti ali uzmi joj za kaznu najdražu igračku na jedan dan , ili ne daj joj desert ili ju sjedni u kut na 2 minute i svaki put joj ponovi jasno zašto je kažnjena na način da ona razumije.I što je jako bitno , dijete se ne kažnjava za svaku sitnicu jer kazna onda gubi poantu.

Moja Rahela iso ima te neke "simptome". Kao mala beba nije mogla zaspati a da me nije štipla za ruku ili dosta snažno grebla po ruci. To je bilo dosta bolno, a ja nisam znala zašto to radi.

I dan danas kad ju čuvam zna rukicom prvo me gladiti po ruci, a onda počne onako na sitno štipati, ili me udari.

Istina je da i u našoj kući imeđu braće ima otimanja i agresije, ali mi ih uvijek (bez izuzetaka) odvajamo i objašnjavamo da se to ne smije, da su oni braća i da se jedan prema drugom moraju lijepo ponašati.

No ona nije uopće agresivna prema drugoj djeci. Čak i ako je napadnuta od drugog djeteta, ona se ne brani, a Anji i Aleksandru je "ravnopravni protivnik"

Ja tu njenu "prikrivenu" agresiju pripisujem agresivnom porodu.

Mislim da je to sve neka faza kroz koju prolaze. Moj sincic kad je krenuo u jaslice, ma nije prosao dan da nije nekog ugrizao , ko pit bula da vodim u vrtić. Danas njega čupaju (cure) i dolazi doma sa masnicama.. :/

evo da i ja kazem koju rijec o svojoj pit-bulici.
I tonka se u zadnje vrijeme (od ljeta) vrlo agresivno ponasa u drustvu druge djece (mladje ili vrsnjaka, sa starijima je ok), a i inace se od milog djeteta transformirala u veliku goropadnicu - na svaku zabranu reagira vrlo burno, vristanjem, udaranjem i sl.
Ne mogu tocno odrediti u cemu je razlog tome, ali nagadjam:
- na moru se druzila s nekoliko petogodisnjih djecaka, koji su imali malo zesci nacin igre i komunikacije (guranje, lupkanje, skakanje, natjeravanje) i ona je, fascinirana njima, pocela to oponasati
- ima velikog brata koji je povremeno gnjavi - ne tuce je, vec naprotiv - grli je ili nosi kad to njoj ne odgovara, ponekad je tjera od sebe ili joj oduzima igracke i sl. (tu imamo problem s njim: trudimo se pokazati mu da to nije u redu, ali da ga opet ne obeshrabrimo u kontaktima s mladjom sestrom, da ne ispadne kao da je ona sveta krava, a on uvijek za nesto kriv)
- mladja djeca su joj zapravo cesto dosadna, i ne zna se s njima igrati
- jos ne govori, pa su joj mogucnosti komunikacije limitirane, pogotovo u kontaktu s drugom djecom koja takodjer ne govore
- ima starijeg brata-idola, i uzasno puno toga zeli, i strasno je frustrirana svojim (ne)mogucnostima
- ovan je po horoskopu :mrgreen:

Uglavnom, ja vjerujem da se radi o fazi koja nece trajati vjecno, a da u medjuvremenu treba raditi sljedece:
- truditi se da unutar obitelji sukobe rjesavamo pravedno, i da i tonceka i nju ucimo kako da ne-agresivno, a efikasno, reagiraju na agresiju onog drugog
- u drustvu druge djece glumiti tonkinu sjenu i paziti da nikog ne ozlijedi, i pokazivati joj primjerom kako da se postavi.

U svakom slucaju, ne slazem se niti s jednim savjetom sandre23, pogotovo ne s onim boldanim:

Citiraj:

---

Koji god način izabereš vrijeme je da discipliniraš svoju djevojčicu. Bitno je također da ako ona nešto ne smije da niti druga djeca to ne smiju i da to stvarno bude tako a za to je potrebno mnogo truda i ponavljanja i ustrajnosti i najviše tvojih živaca. Nije stvar u tome da ti paziš njene ručice jer ti ne možeš uvijek sve vidjeti , stvar je u tome da ona mora znati da se to NE SMIJE i da će na neki način biti kažnjena ako ne bude poslušala. Isto tako bitno ih je sve nagraditi kad su bili dobri.
Kazna i nagrada jako dobro funkcioniraju i djeca to jako dobro razumiju. Ne želim reći da ju trebaš mlatiti ali uzmi joj za kaznu najdražu igračku na jedan dan , ili ne daj joj desert ili ju sjedni u kut na 2 minute i svaki put joj ponovi jasno zašto je kažnjena na način da ona razumije.I što je jako bitno , dijete se ne kažnjava za svaku sitnicu jer kazna onda gubi poantu.

---

ja bih savjetovala upravo suprotno. Pogotovo s obzirom na to da se radi o djetetu od 1 godine - predlozene kazne mi se uopce ne cine primjenjivima.

I jos bih nesto htjela napomenuti:
iako je ponekad tesko (i neugodno u drustvu) moderirati ponasanje "bebe-tiranina", cini mi se da ta izrazena agresija u drugoj godini zivota i ne mora biti nesto lose, i da je ne treba po svaku cijenu i na bilo koji nacin suzbijati. To mi je palo na pamet kad sam s Antunovom tetom u vrticu pricala o Tonki i njenoj agresivnosti, pa mi je ona rekla da je zapravo njen stav puno bolji i "normalniji" nego sto je bio njegov (on nije bio agresivan, a na tudju agresiju je uvijek reagirao tugom, a ne braneci se).

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

Koji god način izabereš vrijeme je da discipliniraš svoju djevojčicu. Bitno je također da ako ona nešto ne smije da niti druga djeca to ne smiju i da to stvarno bude tako a za to je potrebno mnogo truda i ponavljanja i ustrajnosti i najviše tvojih živaca. Nije stvar u tome da ti paziš njene ručice jer ti ne možeš uvijek sve vidjeti , stvar je u tome da ona mora znati da se to NE SMIJE i da će na neki način biti kažnjena ako ne bude poslušala.Isto tako bitno ih je sve nagraditi kad su bili dobri.
Kazna i nagrada jako dobro funkcioniraju i djeca to jako dobro razumiju. Ne želim reći da ju trebaš mlatiti ali uzmi joj za kaznu najdražu igračku na jedan dan , ili ne daj joj desert ili ju sjedni u kut na 2 minute i svaki put joj ponovi jasno zašto je kažnjena na način da ona razumije.I što je jako bitno , dijete se ne kažnjava za svaku sitnicu jer kazna onda gubi poantu.

---

Skroz se ne slazem! Kakvo discipliniranje?! Dijete daje signale da je frustrirano s necim i to pokazuje otvoreno (sto je bolje nego da to zatomljuje). Znam tesko ti je. Ja sam imala vrlo slican slucaj sa svojim Brunom. Kad mu se rodila sestra, imao je 21 mjesec, vrlo brzo zatim promijenio je tetu cuvalicu koju je jako volio i reakcija mu je bila vrlo zestoka - nova teta a i svi mi poceli smo dozivljavati grebanje, grizenje, prestao je i jesti. Bruno je pokazao na taj nacin svoje osjecaje,...
Kako smo to na kraju rijesili? S puno strpljenja, razumijevanja i,... homeopatskim lijekom koji mu je odgovarao u tom stanju. Vrlo brzo, nekoliko dana od uzimanja lijeka, stanje se drasticno popravilo :D

niti meni se nikako ne svidjaju a mislim da nisu niti efikasne za tu dob kazne o kojima sandra23 govori... oduzeti najdrazu igracku na jedan dan, pih, pa bar je u toj dobi cijeli svijet igracka a najdraza ocito kosa curice u prolazu...
pamcenje i povezivanje uzroka i poslijedice je u toj dobi puno direktnije... tako da mi se cini da time-out isto nema svrhe vec bi samo bilo mucenje djeteta...
sto god da mislili o kaznjavanju djeteta uopce...

luka je bas (nadam se, jer nije udario vec par tjedana) izasao iz te faze udaranja... mozda se opet vrati, ne znam... kazem da je faza zato jer sam primjetila da on nije udarao (najvise mene :/ a najmanje drugu djecu) iz zlobe nego bas da vidi reakciju... sto bi se vise uzbudjivala oko toga, nemu je bilo zanimljivije...
da, uvijek sam reagirala ali isprobavala na razne nacine:
-odvlacenje paznje na nesto hiper-super-zanimljivo, to je znalo biti teze jer ga je u tom trenu najvise zanimalo udaranje pa sam se znala glupirati ili ga fizicki odvojiti od objekta udaranja sa 'a viiidi ono, sto je to? gdje je maca?' itd.
-govorenje da me to boli i slozila bolnu facu... a nekad nisam trebala puno glumiti (funkcioniralo osrednje),
-kad udari a ja: 'draaaga mama (medo, pas, curica, cvijet...)' i pokazivala kako se draga (to je super funkcioniralo i ostalo mu je sad sve zivo draga i presladak je kad to radi),
-nekad samo 'ne' i :nono: u nedostatku zivaca, ideje (najmanje efikasno) pa kratko objasnjenje - e to ga je onda zaintrigiralo ali cisto mislim zato sto ja sad njemu nesto ozbiljno kazem pa on meni ozbiljno odgovori na klingonskom... i opet je to u konacnici odvlacenje paznje na nesto zanimljivije...
-i uzbudjenje je tu faktor koji ne pomaze... dijete ce nekad i od dragosti udariti... jednostavno se zanese... kao sto cemo mi nekad proliti pice dok smo smuseni... najcesce kad bi to najmanje htjeli... kad bi skuzila da je od uzbudjenja nekad nisam reagirala...

sto je od toga upalilo, iskreno, nemam pojma... mozda nista, vec mu to jednostavno nije tak zanimljivo...
kad i ako se vrati vidjet cu kako nastaviti s obzirom na dob...

e, da, kazes da je kao jos mladja beba isto navlacila i udarala... tada je pak to bilo vjerojatno testiranje vlastite motorike... ustvari tek otkrivanje da moze 'nesto' uopce napraviti sa svojim rucicama... treba neko vrijeme da se nauce donekle kontrolirati hvatovi ruke... udariti je najlakse a precizno i njezno nesto uzeti je najteze... to treba dobro testirati da bi se naucilo... dug je put od bebe do neurokirurga...


eto, malo sam se raspisala ali cisto jer mi je tesko kad neko nazove bebu tiraninom... please, nemoj to nikad pred njom reci...
puse :love:

Mislim da bi se "disciplina" trebala primjeniti na starijoj braći,a ne na curici koja s godinom dana ne može shvatiti kaznu od 2 minute u kutu i sl. kazne koje se spominju. Osobno bi bila "oštrija" sa dečkima jer su stariji i kuže više toga.

svatko očito ima svoje mišljenje , moje je drugačije i ne slažem se s vama. Po vašoj logici dijete od godinu dana ne razumije zabranu ali će razumijeti razgovor? Kako dijete tako malo može bilo kakav razgovor razumijeti kad samo razumije samo ono najjednostavnije? I po toj logici dijete će se smiriti i to će proći nekako samo po sebi i po toj se logici moj nećak koji je u 4 godini i nemoguće divlji od svoje godine i pol nikako ne uklapa u vaše teorije po kojima je to samo faza jer moja šogi koristi vaše metode razgovora i sve što je postigla je da joj je on počeo govorit prostote i udarat ODRASLE ljude po ulici , ugrizao ju je do krvi neki dan , prekojučer je ošamario susjedu koja je sjedila u dvorištu i pila kavu s bakom i nije mu smetala na ama baš nikakav način. Što on sad izražava osim zločestoće?
Ja svojem djetetu ne budem dozvoljavala da udara druge i ne mislim da za dječiju agresiju treba tražiti opravdanje tim više što je mene kroz cijelu osnovnu školu(i ne samo mene) tukao jedan dečko i ja sam bila sva u masnicama i uopće me ne zanima šta je on sa time htio izraziti osim lošeg odgoja ii za to nema nikakvog opravdanja.
Ja sam izrazila mišljenje na pitanje koje je postavljeno i ne mislim da me se treba napadati zbog toga i ne mislim da bi svi isto trebali razmišljati niti mislim da sam luđakinja zato što smatram da je napadanje djece od strane druge djece NEDOPUSTIVO.
I ako vi smatrate da je nedopustivo kazniti dijete na bilo koji način zašto mislite da je dopustivo da vaša djeca udaraju okolo i budu prema ostalima agresivni?

sandra23, ja te nisam napadala, samo sam rekla da se nimalo ne slazem s tvojim savjetima i iza toga jos uvijek stojim.
Ja zapravo ne mislim da s djetetom od 1 godine treba razgovarati, i ne mislim da mu se nesto ne smije zabranjivati (dakle, ne treba razgovarati, a smije se zabranjivati).
Ali mislim da ne treba ni kaznjavati.
Treba ukazivati na granice - sto se ne smije a sto smije. Treba pokazivati kako treba - primjerom prvenstveno. ne treba odobravati agresivne ispade. treba paziti da dijete nekog ne ozlijedi (ali ne tako da ga prestrasimo kaznama, nego tako da kad zamahne rukom kazemo NE i zaustavimo mu ruku - i pokazemo kako da podraga ili potapsa ili sl.).

primjer tvog necaka nije nesto pozitivno, ali tu ocito postoje neki dublji problemi u obitelji (ako govori prostote - negdje ih je i cuo, zar ne?)

niti ja te nisam napala... napala bi te da si rekla da ju istuce...
ovako se samo ne slazem sa metodama koje si predlozila i nema razloga da se ljutis zbog toga...

a ovo ti je kriva logika...

Citiraj:

---

. Po vašoj logici dijete od godinu dana ne razumije zabranu ali će razumijeti razgovor? Kako dijete tako malo može bilo kakav razgovor razumijeti kad samo razumije samo ono najjednostavnije? I po toj logici dijete će se smiriti i to će proći nekako samo po sebi i po toj se logici moj nećak koji je u 4 godini i nemoguće divlji od svoje godine i pol nikako ne uklapa u vaše teorije

---

pre dugo bi trajalo da ti opisem zasto pa necu... ponajvise zato jer nisam nesto vicna pisanju koje je jednostavno i jasno... ;) o razvojnim stupnjevima djeteta i nenasilnim metodama odgoja napisano je puno... pa ako te zanima potrazi...

u gornjem postu nisam puno teoretizirala vec iznijela svoja iskustva i postupke - vise ili manje uspjesne...
kao sto si mogla primijetiti nisam spomenula odnos s bracom jer o tome malo ili skoro nista ne znam...

i nitko nije rekao ¨!dijete samo pusti, proci ce ga¨!... ali da ima drugih nacina od oduzimanja igracke ili time-outa - ima!

na svu srecu...

ne bi komentirala tvog necaka jer ne znam cijelu njihovu situaciju iz onoga sto si napisala... mogla bi samo reci da znam djecu koja su disciplinirani 'dobrim starim metodama' pa se isto ponasaju...

svatko ima svoj način. ja mislim da zabrana izvrsno funkcionira jer dijete jako dobro razumije uzrok-poslijedica model : ako sam bio dobar dobit ću čokoladu , ako nisam bio dobar neću je dobiti. Možda ne tako mala ali veća sigurno. Granice se moraju postaviti a ako ih dijete krši ,a malo je, nekako će se morati dokazati da ih kršiti ne smije. Od govorancije sa malom djecom nema nikakve koristi po mojem , jer im sa bilo kojim dužim govorom postajemo dosadni.Smatram da dijete mora imati neki strah od roditelja jer kad naraste ako ga nema nastupit će problemi koji će onda biti neriješivi i o tome treba od početka razmišljati.
A što se tiče psovanja i u mojoj se kući psovalo i u svakoj kad tad neka psovka izleti ali da je meni samo palo na pamet opsovati roditeljima tata bi mi noge slomio(ne doslovno ali znamo na što se misli) .I danas kad su mi 24g i kad sam najljuća na mamu ,najružnije što sam joj ikad rekla je da nije normalna ,a i to nisam imala pravo reći. Roditelji se moraju poštovati kao i druge osobe i druga djeca, a ako nečije dijete već sad ima problem sa tim što više vrijeme prolazi imat će sve veći problem.

Moja šogorica svaki put kad njen mali napravi neku svinjariju ima opravdanje za to npr. joj umoran je ili gladan je ili nije htio kao da on psihički lošije stoji od svih ostalih pa ne razumije svoje postupke. On je apsolutno svjestan svojih postupaka i njemu je smiješno kad udari neko dijete i to dijete plače. Sad mi je došla sveki i ispričala kak ju je nazvala šog da je mali raskrvario jučer malom susjedu nos i što je najgore moja šogorica nije na to reagirala , a da je nećaka netko udario digla bi paniku do neba.
Problem u njihovoj kući je taj što je ona nerealna kad dođe do njega i njegovoh ispada i koliko god se moj šogor , njegov otac , trudi to nema nikakve svrhe dok i ona ne shvati da griješi.

Ja nisam rekla da vi morate disciplinirati svoju djecu na moj način ali svakako je vrijeme da budete stroži ako imate već problem sa agresivnošću djece , a da ne tražite opravdanja za to , a to što se vaše dijete možda družilo sa nekim tko je agresivan ne daje njemu pravo da bude takvo , a vama nameće dužnost da maknete svoju djecu od takvih loših utjecaja.
Mislite na to da agresivna djeca najčešće budu loše prihvaćena od strane druge djece jer ih se ona boje , a onda zato pate vaša djeca i vi s njima.

Nisam niti ja nisam rekla da "dobre stare metode " uvijek uspijevaju i zato sam u prvom postu napisala da se treba jako paziti kada se djete kažnjava jer ljudi pretjeraju.

Kao što sam već rekla , svatko svoje dijete odgaja na svoj način ,ja možda imam baš jako loš primjer kraj sebe i nedovoljno realne majke i djeteta tiranina , ali da je nedopustivo ,je, i nema se tu šta više puno govoriti.

Da neko dijete tuče vaše sumnjam da bi imali za to razumijevanja i opravdanja ,osobito da se to ponavlja , a kad vaše dijete udari nekog kad tad ćete se sresti sa nekim ko također neće imati razumijevanja za to. A i djeca su osvetoljubiva i ima zadrtih i osvetoljubivih roditelja , tako da i o tome trebate misliti jer vaše dijete neće uvijek biti vama na oku.

oj, sandra, sandra :(
prije te nisam napadala, ali sad hocu, bar malo.

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

svatko ima svoj način. ja mislim da zabrana izvrsno funkcionira jer dijete jako dobro razumije uzrok-poslijedica model : ako sam bio dobar dobit ću čokoladu , ako nisam bio dobar neću je dobiti.

---

ti ne govoris o zabrani, nego o kazni, a to nije isto.

Citiraj:

---

Smatram da dijete mora imati neki strah od roditelja jer kad naraste ako ga nema nastupit će problemi koji će onda biti neriješivi i o tome treba od početka razmišljati.

---

ja bih rekla da ako dijete raste sa strahom od roditelja, nastupit ce problemi koji ce onda biti nerjesivi...
Ja sam ponekad sa starijim sinom radila krive poteze i dozivjela sam trenutke u kojima sam vidjela da me se boji - i vjeruj mi, to nije bilo dobro ni meni ni njemu.

Citiraj:

---

ako nečije dijete već sad ima problem sa tim što više vrijeme prolazi imat će sve veći problem

---

kao sto je LD vec rekla, agresivnost u tako ranoj dobi nije problem, ona je normalna razvojna faza. agresivnost u kasnijoj dobi je problem.

Ja razumijem donekle tvoje osjecaje jer pred ocima imas primjer necaka i sogorice koji ocito imaju problema, i ja nikako ne mislim opravdavati njeno ponasanje - na kraju ona radi lose i svom djetetu.
Osim toga, ni jedna od nas nije rekla da treba dozvoliti vlastitom djetetu da zlostavlja drugu djecu, kao sto to radi ona.
Samo sto ne dijelimo tvoje vidjenje rjesenja tog problema.

E, a zbog ovog cu te napasti:

Citiraj:

---

Ja nisam rekla da vi morate disciplinirati svoju djecu na moj način ali svakako je vrijeme da budete stroži ako imate već problem sa agresivnošću djece , a da ne tražite opravdanja za to , a to što se vaše dijete možda družilo sa nekim tko je agresivan ne daje njemu pravo da bude takvo , a vama nameće dužnost da maknete svoju djecu od takvih loših utjecaja.
Mislite na to da agresivna djeca najčešće budu loše prihvaćena od strane druge djece jer ih se ona boje , a onda zato pate vaša djeca i vi s njima.

---

to je prilicno ruzno napisano, i mislim da nemas nikakvo pravo osudjivati nacin na koji mi odgajamo nasu djecu - na temelju cega?
ovaj forum sluzi dobronamjernoj razmjeni iskustava i savjeta, ponekad i zescoj raspravi oko nekih pitanja, ali nije poanta u tome da jedne drugima spocitavamo.
NAdam se da ces ostati s nama, i da ces uvidjeti koristi i od naseg nacina (vidim da cekas bebu :))

Ja razumijem i uvažavam , dobila sam kritiku jer mislim svoje dijete kazniti kad smatram da je to potrebno. Ne mislim da ću biti lošija majka zbog te svoje odluke.
Kod mene je postojao strah , možda sam krivo napisala , ne od roditelja već od kazne i moram ti reći da sam si par puta dobro razmislila da li mi se neku glupost isplati napraviti s obzirom na to šta me čeka ako se sazna i da sam većinom bila dobro dijete , pa baš ne razumijem zašto je tebe zasmetalo ako te se dijete bojalo u nekom trenutku , ali dobro svatko ima svoje kao što rekoh.
Opet se nećemo složiti , ali bila agresivnost faza ili ne , naravno ovisi o intenzitetu , meni je to i dalje nedopustivo. To kad kažeš da je faza zvuči mi kao da želiš nekako reći da je prihvatljivo , a meni zaista nije.

I na kraju nisam osudila već sam dala savjet a taj je da budete stroži(meni se čini da svi onda misle da mislim na udaranje , a ne mislim na to)
Morate shvatiti da vam ovo piše jedna sad mama a prije dijete koje je bilo izudarano od strane agresivnih 1000 puta i to meni ima skroz osobnu notu i gledam to iz druge perspektive od vas.Možda i zbog toga ja nikad neću imati vaše strpljenje za probleme ovog tipa.

Dobro , dosta sad o tome , da i ja čekam svoju malu curu :love: i normalno da ću ostati ovdje i neću otići zbog razilaženja u mišljenju i na kraju je dobro čuti druga mišljenja jer i tvoje se sukladno sa novim saznanjima mijenja i tako treba i biti.

Sandra, ti i dalje brkaš kruške i jabuke...
Agresivnost tako male djece nije problem koji se treba, niti može rješavati kaznama...
Agresivnost većeg djeteta je vjerojatno posljedica neadekvatnog rješavanja problema dok je dijete bilo malo.

A tvoja teza da se dijete mora bojati roditelja mi je sasvim neprihvatljiva!
Ako te dijete sluša zato što te se boji nisi napravila ništa za izgradnju njegovok karaktera, ono će slušati jer će se bojati kazne, a ne zato što će steći unutrašnju samokontrolu i svijest da je to što radi - pogrešno.
Djeca odgajana u strahu kao veća postaju samo prividno disciplinirana, a zapravo su samo vještija u laganju i skrivanju nepodopština...evo, živi primjerak toga ti sad tipka :/

Strah je razoritelj dobrih odnosa, on je prečica, loša prečica za postizanje cilja...

kloklo , ah ne znam , očito ovisi ali ja nisam kao ti a napisala sam da je kod mene postojao strah.
Ne mislim da postoji recept za odgoj ,ja ću jednostavno činiti ono što je najbolje po mom mišljenju. Agresija kad i ako dođe će se riješiti ovisno o tome kako dijete bude reagiralo na moje pokušaje da ju spriječim.

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

kloklo , ah ne znam , očito ovisi ali ja nisam kao ti a napisala sam da je kod mene postojao strah.

---

Ah, nesretnice, nisi se rodila s urođenim talentom za muljanje ko ja, bilo bi ti mladenaštvo zabavnije da jesi :lol:

Šalim se malo, ali ozbiljno, mislim da si ti jedna od rijekih sretnica, svi moji prijateji koji su poput mene odgajani u strahu imaju vrlo loše odnose sa starcima iako su oni naravno, sve radili zbog "našeg dobra" :(

Na ovu temu je vec dosta napisano na http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=28971

Uzgred, kod nas se situacija dosta popravila zadnjih 10-15 dana, evo, kuc-kuc o drvo, jucer je bilo sve 5 popodne, a cijelo vrijeme su bili blizu jedno drugog. :heart:

I da, nije bilo nikakvih kazni zadnjih 15-20 dana nego smo se trudili reagirati smireno i objasnjavajuci zasto moraju postovati jedno drugo.

Tatek, super :D

Dora je do nedavno bila pravi mali tiranin.U igri sa drugom djecom nisam smjela skinuti pogleda niti sekunde,posebno sa jednom rodicom koju je terorizirala,grizla,grebala............Nas doma isto tako sve do nedavno. Jednom je dobila i po guzi :cry: na moju veliku sramotu.Puno sam joj objašnjavala da je to ružno itd itd sve ovdje sto puta rečeno. Onda je to jednostavno prestalo.Dali zbog naših razgovora ili nečeg drugog(ja bih ju kaznila na način da je odvedem doma kad negdje udari ili ugrize dijete) ili jednostavno što je sad ona našla način da s djecom komunicira a ne da ih terorizira.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Uzgred, kod nas se situacija dosta popravila zadnjih 10-15 dana, evo, kuc-kuc o drvo, jucer je bilo sve 5 popodne, a cijelo vrijeme su bili blizu jedno drugog. :heart:

---

bas super, tatek!
a ja sam bas mislila na onaj topic ici pitati sto se novog zbiva s vedranom i zrinkom.

tatek baš mi je drago! ja se nadam da će i moj nećak skoro na zelenu granu

Citiraj:

---

lucky day prvotno napisa

eto, malo sam se raspisala ali cisto jer mi je tesko kad neko nazove bebu tiraninom... please, nemoj to nikad pred njom reci...
puse :love:

---

Vjeruj mi, ni jedno moje dijete nije od mene čulo niti riječ zloćko (ni u kojoj varijanti), a kamo li tiranin. To sam napisala tek da stvorim jači dojam.
Inače, super mi je što si napisala.

Vec su ti svi dali dosta dobre savjete, ja bih samo dodala da covjek ne bi smio pored tebe blizu dirati tvoje dijete. 15-mjesecna beba samo istrazuje, mislim da stvarno nije u redu da netko zbog toga psuje. Definitivno!!

Citiraj:

---

marilu prvotno napisa

Vec su ti svi dali dosta dobre savjete, ja bih samo dodala da covjek ne bi smio pored tebe blizu dirati tvoje dijete. 15-mjesecna beba samo istrazuje, mislim da stvarno nije u redu da netko zbog toga psuje. Definitivno!!

---

Pa, da, ali moje dijete je njegovo čupalo za kosu objema rukama. Ja sam svojim rukama primila njene da ju ne vuče i ne boli, a trebala mi je bar još jedna ruka da joj otvorim šakice.
Njegovo psovanje me baš potreslo, ali kao što rekoh ne mogu mu zamjeriti jer tko zna kako bi meni bilo na njegovom mjestu.
I moram reći, otkad pazim na nju kao sokol i spriječavam ju dosta je bolje. I ja stvarno "razgovaram" s njom i govorim joj da se ne smije tući drugu djecu, a ona meni kima glavom da neće više. Ona stvarno izražava svoju ljutnju za svaku sitnicu često i na druge načine. Najsmješnije mi je kad se kao ide bacit na leđa na pod, ali uz to pazi da ne lupi glavom :roll:

Netko je napisao da moram biti oštrija s njenom braćom. Naravno da ne dopuštam da oni nju mlate i ugnjetavaju. ALI, ponekad mi se čini kao da oni misle da sam prema njima strožija jer je ona manja, pa onda nju još više doživljavaju kao smetalo.

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Uzgred, kod nas se situacija dosta popravila zadnjih 10-15 dana, evo, kuc-kuc o drvo, jucer je bilo sve 5 popodne, a cijelo vrijeme su bili blizu jedno drugog. :heart:

---

bas super, tatek!
a ja sam bas mislila na onaj topic ici pitati sto se novog zbiva s vedranom i zrinkom.

---

Fakat je puuuuno bolje, jucer popodne se opet tu i tamo malo igrali jedan do drugoga ... jasno, netko nekome uzme igracku, ali onda ne nastane histerija, vratimo to uz rijeci objasnjenja.

A jutros, u autu, Vedran nosi keksice u auto za oboje i on kaze da bi on pojeo i jos koji Zrinkin (dogovorili smo se koliko tko smije pojesti), ja kazem da cemo vidjeti da li ZRinka zeli pojesti svoje keksice - ako ne, moze pojesti njene, ako ona zeli klopati, tad je po dogovoru da joj da. Zrinka je htjela jesti, a on joj je dao njen keksic iako je i sam ga htio pojesti. :heart: Dobio je veeeliku pohvalu!
A i Zrinka kad je Vedranu vratila njegovu zmijicu u sarkofag koji je on nosio danas u vrtic, iako ju je htjela nositi sa sobom.

Kad ovako gledam unazad, mislim da je jako jako bitno da se konzistentno na obje strane reagira cim netko nekoga (veliki malu ili mala velikoga) smeta, uzima igracku itd i tad oni vide da pravila vrijede za sve jednako. Posljednjih tjedana smo izuzetno pazili da nam ne promakne koji takav slucaj bez intervencije i komentara ... mislim da se isplatilo!

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Kad ovako gledam unazad, mislim da je jako jako bitno da se konzistentno na obje strane reagira cim netko nekoga (veliki malu ili mala velikoga) smeta, uzima igracku itd i tad oni vide da pravila vrijede za sve jednako. Posljednjih tjedana smo izuzetno pazili da nam ne promakne koji takav slucaj bez intervencije i komentara ... mislim da se isplatilo!

---

Bravo :klap:

Citiraj:

---

bdina prvotno napisa

Citiraj:

---

lucky day prvotno napisa

eto, malo sam se raspisala ali cisto jer mi je tesko kad neko nazove bebu tiraninom... please, nemoj to nikad pred njom reci...
puse :love:

---

Vjeruj mi, ni jedno moje dijete nije od mene čulo niti riječ zloćko (ni u kojoj varijanti), a kamo li tiranin. To sam napisala tek da stvorim jači dojam.

---

to sam si i mislila... ipak napisah svima nama za podsjetnik (prvenstveno sebi kojoj zna izletjeti po navici iz milja 'zlocko moj mali' jer sam tako govorila svom psu :lol: )... znam da dijete nije pas al nekad su mi sentimenti slicni... uf, sramote...