Jutarnji protesti - neće u vrtić

... zapravo, kod tete čuvalice, ali njemu je to kao drugima vrtić.
Sve je počelo prošli tjedan, nadala sam se da će proći za koji dan, ali nastavilo se nakon vikenda. Ujutro ustaje, doručkuje, oblačimo cipele, pokupi svoju knjigu s kojom se vozi u autu (sve kao inače), i onda na hodniku počinje.
Neće ići. Ostat će sam doma (njegove izjave). Nagovaranje ne pomaže. Na kraju ga moramo nositi van (uvijek se ljutim zbog te jutarnje žurbe, prometnih gužvi i sl. zbog čega nemam dovoljno lufta i strpljenja za objašnjavanja :( ), on plače, onda u autu slijedi uvjeravanje 2. dio, i malo-pomalo on prihvati činjenicu da se mora ići na posao i on ujutro teti, ali vidim da nije sretan i da će sutra opet biti ista priča.
Pritom se uopće ne buni što mi idemo. On bi fakat bio u stanju ostati sam u stanu (vjerojatno kratko, dok se ne uplaši, ali ipak). To nije plač za mamom i tatom, nego protest što netko kvari njegove planove.
(jer kasnije isto tako izjavljuje da će ostati sam u liftu ili da će otići šetati na drugu stranu, kad mi idemo prema autu)
Pretpostavljam da su i drugi imali slične situacije, pa me zanimaju iskustva, trajanje faze, kako ste rješavali proteste?
Napominjem da se ovdje ne radi o adaptaciji na tetu - išao je k njoj cijelu prošlu godinu bez ijednog dana protesta. Kod nje nikad ne plače i uvijek ga popodne nađem zaigranog i veselog.

Tanja, mozda je samo ponedjeljak u pitanju, i predobar vikend iza njega ;)

Nije. Prošli tjedan imali smo to svaki dan. Istina je, da je ponedjeljkom nešto teže (kao i svima, uostalom).
Općenito vidim da mu nešto nije po volji, a ne mogu "uhvatiti" što, a teško mi je vidjeti ga tako loše volje, i još te izjave da će radije ostati sam... malo mi je prerano za njih. Ili nije :?

Koliko duga ga vec cuva ta teta cuvalica?
Ja bih prvo pomislila da se nesto kod nje dogodilo.

Čuva ga već godinu dana.
Ono što se dogodilo kod nje je izmjena društva. Prošle godine bio je tamo najmlađi, s još tri djevojčice (koje je obožavao, i na moru ih je spominjao). Sad su one otišle u "pravi" vrtić, a došla su dva dečka, mlađa od njega. Jedan od njih prolazi tešku adaptaciju i često plače.
Teta se zbilja trudi oko njih i vidim da im nastoji pokloniti jednaku pažnju, ali čini mi se da mu sadašnje društvo manje odgovara od prošlogodišnjeg.
A to se ne može mijenjati.

nemam sad puno vremena pisat, al andrej i bojan su ko jednojajčani blizanci :mrgreen:

baka ga čuva već drugu godinu, al zadnjih tjedan dana užasno plače kad dođemo kod nje; uopće ga ne mogu izvaditi iz sjedalice, tako se grčevito drži za nju i neće van, da mi je sve slabo kad se sjetim

danas sam išla gore s njim i ostala sam sat vremena, a na kraju je opet toliko plakao da više ni sama ne znam šta ću :(

ne moram ni govoriti da svaki dan na posao dolazim u 11 sati

Mislim da je faza. Franu su cuvali deda i baka. dedu obozava, cak sam ponekad bila i ljubomorna. ali bila je jedna faza kad bi ujutro plako i nije se dao iz auta, pa nagovaranja, pregovaranja, potkupljivanja i ostalo. na kraju je ipak moro iz auta i vristo dok bi odlazila na poso. Koma. Trenutno imamo takvu fazu u vrticu. prva dva tjedna super. Sad je poceo s ostani jos malo, samo malo, necu u vrtic, ja cu ostat sam doma i sl...

Možda je njemu važno društvo. Možda bi mu više pasalo da ide u vrtić gdje bi se družio sa svojim vršnjacima?

Citiraj:

---

Eci prvotno napisa

Možda je njemu važno društvo. Možda bi mu više pasalo da ide u vrtić gdje bi se družio sa svojim vršnjacima?

---

Znaš što, to se pitam od početka ove godine, otkako je ostao najstariji kod tete.
Ipak, ovu godinu još će ostati ovako kako jest, a onda ćemo razmisliti o vrtiću za sljedeću godinu.
Sad, nakon dva tjedna, nema više protesta, iako, ujutro kad dođemo teti, stane na vratima i govori "ne". I odmah zatim uđe i normalno se zabavi.
Ali zato teta kaže da se stalno nateže s drugim mlađim dečkom, on njemu uzima igračke, onda Andrej za inat drapa slikovnice (što kod kuće nikad ne radi), pa skupa razbacuju igračke... uglavnom, ponaša se prilično ćudljivo dok je tamo. Kod kuće je dijete iz bajke.
Dakle, "faza" nije sasvim prošla, nego se modificirala u drugi oblik ponašanja. Moguće da je to drugi način protesta?

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Citiraj:

---

Eci prvotno napisa

Možda je njemu važno društvo. Možda bi mu više pasalo da ide u vrtić gdje bi se družio sa svojim vršnjacima?

---

Znaš što, to se pitam od početka ove godine, otkako je ostao najstariji kod tete.
Ipak, ovu godinu još će ostati ovako kako jest, a onda ćemo razmisliti o vrtiću za sljedeću godinu.
Sad, nakon dva tjedna, nema više protesta, iako, ujutro kad dođemo teti, stane na vratima i govori "ne". I odmah zatim uđe i normalno se zabavi.
Ali zato teta kaže da se stalno nateže s drugim mlađim dečkom, on njemu uzima igračke, onda Andrej za inat drapa slikovnice (što kod kuće nikad ne radi), pa skupa razbacuju igračke... uglavnom, ponaša se prilično ćudljivo dok je tamo. Kod kuće je dijete iz bajke.
Dakle, "faza" nije sasvim prošla, nego se modificirala u drugi oblik ponašanja. Moguće da je to drugi način protesta?

---

Gdje ima drustva, ima i sukoba.
Pa da su i samo dvojica, vec ce se sukobiti tu i tamo. I ovih nasih dvoje se isto sukobe svako malo (prije su se samo sukobljavali,a sad ima bitno vise mirnih perioda) ...

Inace, ja mislim da je vrtic sasvim OK.
Da li ste imali neki poseban razlog zasto odmah nije isao u vrtic (nije bilo mjesta ili ste ga zeljeli prvo malo priviknuti ovako ili ...) ?

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Da li ste imali neki poseban razlog zasto odmah nije isao u vrtic (nije bilo mjesta ili ste ga zeljeli prvo malo priviknuti ovako ili ...) ?

---

S godinu dana, to je bio izbor: jaslice ili teta čuvalica. Ova opcija učinila nam se idealnom - nije u velikoj grupi djece, a opet nije ni sam. Može se vezati uz osobu koja ga čuva, a opet vidi da postoje i druga djeca, uči se na to da nije sam na svijetu.
Teta svima njima daje punu pažnju, uči ih svašta, stvara im neke navike (npr. kod nje je naučio prati zube poslije jela bez ikakvog prigovora).
Namjera nam je bila, kad dođe vrijeme, upisati ga u vrtićku grupu, a ne u jaslice. Dakle, kad doraste do "pravog" vrtića, ići će u vrtić. Ali ne mogu baš ni shvatiti koja je dobna granica između jaslica i vrtića (2,5; 3, 3,5 godine?) Ili se ta granica određuje individualno?
Slažem se da ne treba dramatizirati oko toga ako se malo pokefa s drugim dečkom (sve je to normalno, nijedan od njih dvojice nije "problematičan", uostalom, koliko se kefaju, toliko se i zajedno igraju), samo to navodim kao još jednu promjenu u odnosu na prošlu godinu, kad nije bilo nikakvih problema ni protesta.

U jaslicama su po godištima. Npr. cijela 2003 ide u jaslice. Ali između jaslica i vrtića nema neke razlike (bar kod nas). Moji su išli od 2 god i super sam zadovoljna (iako i oni imaju faze kada im se ne ide.)

Citiraj:

---

Eci prvotno napisa

U jaslicama su po godištima. Npr. cijela 2003 ide u jaslice. Ali između jaslica i vrtića nema neke razlike (bar kod nas). Moji su išli od 2 god i super sam zadovoljna (iako i oni imaju faze kada im se ne ide.)

---

Nekad budu i mijesane skupine - Zrinka je lani bila medju najmladjima, krenula sa 15 mjeseci, a najstarija cura je bila nesto vise od 2,5 godine.

Obicno su jaslice negdje do 3. godine, a dalje vrtic.

Osvježavam temu ... ako se ista/slična rasprava vodi u sklopu neke druge teme, molim da me preusmjerite.
Zanima me na koji način mogu olakšati 1.5 godišnjaku (koji se odlično priviknuo na jaslice s 1 godinom) dolazak u grupu u kojoj je unazad 2 tjedna došlo 4 djece koji plaču (a on je u to vrijeme bio doma zbog bolesti).
Hvala.

A ja čitam i ne mogu se načuditi kako to sad Andrej ide kod tete čuvalice i drapa slikovnice :lol:

i tek na kraju skužim da je to postano 2006. g.

Ali i mi smo imali fazu da neće u vrtić (s tim da je prilagodba na jaslice tekla na najbolji mogući način, krenuo bez problema, nikad nije plakao). Počeo se buniti tek negdje s 4 godine (a krenuo je s 13 mjeseci). I to je trajalo tjednima, i onda prošlo samo od sebe.
Ne znam ni kako ni zašto, ali bilo je užasno dok je trajalo. MM ga vozi u vrtić jer ja radim od 7, i znam da sam bila presretna što ne moram to proživljavati, ali me MM svako svakcato jutro zvao na rubu živaca da probam telefonski riješiti stvar s malim.