Obrazovanje kod kuce ili "obr. na drug. nacin"-2

Saradadevii, kako funkcioniraju HE djeca u životu kasnije? Ili, da li se ona trenutno u VB testiraju i kako? Sigurno si već odgovorila negdje na ovo, ali predug mi topic, pogubila sam se, ne znam više što je sadašnja praksa a što teorija iz knjiga koje si spominjala.
Ako ne prolaze nikakva testiranja, njihovo znanje se ne mjeri, sve je na roditelju.

I HE djetetu trebaju neka sredstva za život? Kako se on zaposli, ako se za radna mjesta traže određene kvalifikacije? Kako on dokaže da ih ima? Ili ih uopće ne dokazuje jer živi u takvom svijetu? Kako HE dijete prolazi na tržištu rada? Ili ono uopće ne radi na način na koji rade ljudi oko nas? Od čega živi? Čak i da skroz minimalizira svoje potrebe, opet ne može živjeti od zraka, a nemaju svi komadić zemlje i mjesto gdje će uzgajati hranu. Naravno, mislim na netestiranu HE djecu, odnosno na onu koja nisu nakon HE upisala starinski faks.

Stalno nekako imam dojam kao da se piše o dvije vrste djece: HE djeca i ona institucijski školovana. I "školska" djeca uče sve i svašta mimo škole. Ne kužim jedno: kako gledate ne djecu koja se obrazuju u školi, pa nisu to ne-HE djeca? Pa nije njih škola svemu naučila, u količini ukupnog znanja koje dijete ima to je prilično malo, ta djeca su itekako puno naučila/i još uvijek uče mimo škole. To je obrazovanje započelo puno prije škole i traje i dalje.

Kažeš da ga škola zatupljuje i da uči ne razmišljati svojom glavom. Misliš da je stvarno škola tome kriva ili su tome krivi roditelji? Drugim riječima, bistroj i znatiželjnoj djeci je škola tijesna, a još ako roditelji potiču stjecanje znanja, djeca idu dalje. S druge strane, inertna djeca, koju su njihovi inertni roditelji poslali u školu reda radi, jer su školu mora ići bez gladi za znanjem, ne postavljaju pitanja i nezainteresirana su.

Ne tako davno ženska djeca su kod nas prolazila vrlo oskudno školovanje. Rezultat: izrazito ovisna o svojim muževima, obrazovanje im je uglavnom prestalo sa prestankom formalnog obrazovanja.

Znanja koja imaju mimo škole prenosila su dalje, ali ona se prenose bez obzira na školu. Npr. znanja o kuhanju, pletenju, zemljoradnji, ribarenju...

Razumije li me tko, ja sama sebe teško razumijem. Što sam htjela pitati? Gdje je HE dijete na tržištu rada, ne hipotetski, nego sada, u stvarnosti? :mrgreen:

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

Citiraj:

---

Virgo30 prvotno napisa

Ako te dijete pita kako konstruirati prodor kugle i hiperboloida jer po instinktu obožava deskriptivnu geometriju ili postane prirodoznanstveni freak pa pita zašto čudnovati kljunaš nosi jaja ili kako se kemijski opisuje proces pečenja kruha...ja nisam bome uvjerena da sam baš kompetentna...

---

Ti si to učila u školi? Ili se to sad uči u školi?

---

:*

Citiraj:

---

S druge strane veli mi MM da je Škola kod kuće u Njemačkoj strogo zabranjena.

---

:)
mm ti je Nijemac, zar ne?

Kako je tocno formuliran njemacki zakon o obrazovanju, ne znam, ali znam da ako zelis HE, nije jednostavno. MOzda zbog nacizma, mozda prosvijecenih apsolutnih vladara.
Cula sam za desetke njemackih obitelji koje godisnje usele u VB da bi mogle nesmetano HE.
Prosli vikend sam upoznala jednu Njemicu koja HE, a zivi u Irskoj.
Medjutim, sigurna sam da ih ima i u Njemackoj.
Taj vikend sam upoznala neke zene iz Portugala, jedna od njih je odvjetnica i u razgovoru o HE je spomenula da je prije nekog vremena bio veliki sudski spor izmedju drzave i jedna obitelji koja je htjela HE; obitelj je dobila spor i od tada je postalo moguce HE u Portugalu, iako je zakon formuliran tako da ne omogucava HE.
Dakle, sve je moguce...

Sto me vodi do sljedeceg:
Jucer smo bili na HE Fair u zapadnom Londonu pa sam malo porazgovarala sa zenom iz organizacije koja je vladina organizacija, zove se Home Education Advisory Service, stavila sam njihov link, cini mi se, na onom popisu.
A zanimalo me koji bi bio status moje djece, ako bismo preselili u Hrvatsku na neko vrijeme; tj. je li bih ih mogla nastaviti HE iako to nije bas moguce u zemlji boravka.
Evo sto kaze, neke stvari mogu biti korisne za sve roditelje u Hrvatskoj koji bi HE, a trenutno ne mogu, iako se vecina onoga sto je rekla, odnosi na specificnu situaciju useljenja u Hrbatsku.
Kaze da je nacelo da se postuje zakon zemlje u kojoj se zivi. Medjutim, kaze da iskustva HE britanskih obitelji koje presele u neke zemlje gdje je HE zakonski nemoguce, ipak nastavljaju s HE (spomenula je Italiju i Spanjolsku), dakle rade to "ilegalno", ali ako nisu "visible", nitko ih uglavnom ne dira (nije mogla navesti niti jedan slucaj obitelji za koju bi znala da na kraju nisu mogli provesti HE u ovakvoj situaciji).

U vezi ovoga, imam par pravnih pitanja, za tebe, Minne:

Recimo, ja preselim i ne zelim upisati djecu u skolu. Mogu li se "izvuci" tako da kazem da mi nismo tu za stalno; sest mjeseci smo u Hrvatskoj, sest negdje drugdje, ili par mjeseci smo u Hrvatskoj pa mjesec dana negdje drugdje itd...A ne upisujem u skolu jer HE, a to je moguce u zemlji stalnog boravka (i djeca su britanski drzavljani)?

Drugo pitanje, kako u Hrvatskoj provode upise. Je li dodje poziv (oni prate tko je usao u skolsku dob pa pozovu) ili roditelji sami moraju prijaviti dijete za upis u skolu?

Kakva je veza izmedju pedijatra kod kojeg je dijete bilo prijavljeno i onih koji salju pozive za skolu (ako ih salju)?

Je li moguce, kada se dijete rodi, da se ne prijavi uopce pedijatru ili je to automatski?

Kao sto se moze primijetiti iz pitanja, furam se na konspiraciju zdravstveno-edukacijsku... :)

Ovdje dijete nema pedijatra, ali se prijavljuje kod GP (general practicioner, iliti lijecnik opce prakse) i dobije svoju tetu Health Visitoricu (HV) koja rjesava pitanja zdravog djeteta (mjerenje, razvojne provjere, manji problemi u ponasanju, roditeljske brige itd...)
Medjutim, moguce je i ne prijaviti, iako se ceprkati malo kako i zasto,
Roditelj prijavljuje dijete u skolu, nema poziva i slicnog; ako ne zelis dijete staviti u skolu, ne prijavis ga nigdje i to je to.

Da zavsim pricu o susretu s HE savjetnicom....i to necim jako jako dobrim za one s grcom u zelucu.
Rekla je, naime, da bi oni bili jako happy da nam pomognu u naporu da HE postane legalna opcija u Hrvatskoj. Savjetovala je prvo da osnujemo udrugu roditelja zainteresiranih za to. Ponudila je njihove materijale na prevodjenje i savjetodavne usluge (rece da je to svrha njihovog postojanja, valjda vise nisu toliko zaposleni u VB jer HE postaje sve prihvatljivije u drustvu :) )
Rekla je jos da ako zemlja nastoji uci u EU, postoji sljedeci argument koji se moze koristiti za promicanje HE: onemogucavanje HE u sukobu je sa slobodnim trzistem rada (recimo, Hrvatska je u EU i netko tko HE iz VB ne moze useliti i raditi u Hrvatskoj jer tamo ne bi mogao HE).
Slican argument je spomenula nizozemska primalja Beatrijs Smulders u kontekstu osamostaljenja primalja i njihovog nezavisnog rada.
Ali, praksa ne sljedi nuzno i brzo teoriju. U Irskoj, koja je vec neko vrijeme EU clanica, primalje su jos daleko dd toga da budu samostalne.
Ali, ima ih malo i samostalnih, a HE je isto moguc. Savjetnica rece da su bas oni bili aktivni na promicanju HE opcije u Irskoj.

Uclanjujem se u HEAS, a zainteresirane molim za feedback (sto se uplemenjavanja tice... :) )

Citiraj:

---

Saradadevii, kako funkcioniraju HE djeca u životu kasnije? Ili, da li se ona trenutno u VB testiraju i kako? Ako ne prolaze nikakva testiranja, njihovo znanje se ne mjeri, sve je na roditelju.

---

O testiranju:
NE TREBA, NIJE OBAVEZNO testirati dijete ako je HE. Ovo se odnosi i na institucije i na roditelja, dakle, ni roditelj ne treba testirati dijete, stovise mnoge HE obitelji su HE zbog toga da im djeca, izmedju ostaloga, ne bi bila testirana.
Neki roditelji testiraju djecu; navela sam primjer jedan moje La Leche kolegice (porijeklom iz Juzne Afrike, sto nije za zanemarit...) koja svoju curu testira svake godine, ali i sama priznaje da je to vise za njezin dusevni mir (mamin), nego za ikavu dobrobit svoje kceri.
Ovo se sve odnosi na testiranje. Mislim da procijena o znanju i razumijevanju djeteta uvijek postoji u svakom roditelju, svjesno ili nesvjesno. Ustvari, teze se od toga odvratiti, nego to zanemariti.

U posljednje vrijeme pogledam neke topike na ovom podforumu i u svakom izletu procitam dobar materijal za protuargumentaciju obaveznog obrazovanja u skoli (zato ih i citam :) ), nekada stvarno ne mogu vjerovati onome sto citam...
Smajlici ili plackoti, trojke ili petice, svejedno, radi se o testiranju i ocijenjivanju. Koja je svrha toga? Da bi dijete sa smajlicem bilo ponosno, a ono s plackotom tuzno? Carrot and stick? A najzanimljivije mi je to kako uciteljica ne treba uopce procijenjivati, vec sami klinci, nakon dva tjedna u skoli znaju kakvi se odgovori ocekuju, a koji nisu podobni. tko sisa Eiffelov toranj, ako se ne uklapa u ono sto je autor udzbenika predvidio za odgovor.
Moja prijateljica, kada je postala uciteljica prvasicima prije desetak godina, dobila je ucenicki rad na kojem je jedan mali nadopunio recenicu: Ja sam mami ________dobar! Mislim da u uputama nije ni stajalo da nadopuni sa rodbinskim odnosima ili sto li vec ili je on to precuo. Uglavnom, ona mu je skinula bod :(
MIslim, razumijem ja nju, i ona radi po diktatu.

Citiraj:

---

I HE djetetu trebaju neka sredstva za život? Kako se on zaposli, ako se za radna mjesta traže određene kvalifikacije? Kako on dokaže da ih ima? Ili ih uopće ne dokazuje jer živi u takvom svijetu? Kako HE dijete prolazi na tržištu rada? Ili ono uopće ne radi na način na koji rade ljudi oko nas? Od čega živi? Čak i da skroz minimalizira svoje potrebe, opet ne može živjeti od zraka, a nemaju svi komadić zemlje i mjesto gdje će uzgajati hranu. Naravno, mislim na netestiranu HE djecu, odnosno na onu koja nisu nakon HE upisala starinski faks.

---

Opcije su mnogobrojne. Ovdje postoje i nestarisnki faksovi, npr Open University, gdje za upis nisu nuzno potrebne prethodne kvalifikacije o zavrsnoj srednjoj (to je ovdje tzv A levels ). Imas intervju za upis pa na tom intervjuu oni procijene jesi li podoban, zainteresiran itd...
Jucer na radionici na HE sajmu je jedna mama Amerikanka pricala o tome kako u SAD HE djeca vrlo cesto upadaju u college bez kvalifikacija, jer imaju dobar pedigre (ponovljena istrazivanja pokazuju da postizu na faksu nesto bolje rezultate od ostalih, a to se pripisuje, ne tome da su pametniji, nego da su zainteresiraniji, entuzijasticniji i slicno od onih koji su cijelo djetinjstvo proveli u skolskom mlinu.)
Koliko sam skuzila, vecina djece koja su HE, ako zele ici na faks, dobiju kvalifikacije, ili polazu kao privatni kandidati (sto je rjedje, jer je skupo, a i zasto bi ....obrazovanje do 18 je besplatno u drzavnim skolama, tako da i oni trebaju imati to pravo, kao i oni koji pohadjaju skole....ovo mi je jos nejasno podrucje koje moram ispitati; ili se upisu na A levels (treci i cetvrti srednje) pa onda polazu kao i svi ostali (tako je napravio Chris).
Neke ustanove (prije collegi otvorenog tipa, kakav je moj, a rjedje skole) dozvoljavaju upis studenta na A level bez kvalifikacije o zavrsenoj srednjoj skoli. Sto stvarno nije problem, sto se tice toga da ce netko tko je ima neadekvatno znanje zavrsiti A level, jer je A level zahtjevan pa ako student nije dorastao njemu, nece proci na ispitima.
Dakle, stvari su ovdje puno labavije nego u Hrvatskoj, ali tako je i u svemu ostalome. Curse or blessing...

Upoznala sam nekoliko roditelja cija su djeca odrasla; vecina ih ima fakultetsko obrazovanje.
Pretpostavljam ako se ne ide na faks, radi se ono za sto postoji interes; npr. netko tko ima talent i voli crtati, crta tijekom djetinjstva, ide mozda poslije na neke tecajeve, mozda ne. Uglavnom crta i poslije radi nesto sto ima veze sa crtanjem. Ne trebas biti akademski slikar da bi npr. crtao stripove, oslikavao grncariju, oslikavao knjige ili price, stvarao umjetnicka djela .... Ili mozda moras?

Ako drustvo i zakoni namecu potrebu da za svaki posao postoji sistematizirano dugogodisnje skolovanje, bez obzira koliko znanja i sposobnosti proizadje iz takvog skolovanja, a da se vjestine, znanja i sposobnosti koje su proizasle iz neceg drugog, ne priznaju, osjecam potrebu ne prihvatiti takav trend i uciniti nesto da se on promijeni.

vec mi je kasno pa cu ti na druga pitanja drugi put odgovorit.
evo samo jos moja razmisljanja o ovome, dok mi je jos friski u sjecanju Eiffelov toranj

Citiraj:

---

Drugim riječima, bistroj i znatiželjnoj djeci je škola tijesna, a još ako roditelji potiču stjecanje znanja, djeca idu dalje

---

Problem je u tome sto bistra i znatizeljna djeca (a takva su sva djeca by birth, prema mojem misljenju, dakle, u ovom slucaju ona djeca koja ostanu bistra i znatizeljna nakon privih godina zivota... :), sto puno ovisi o roditeljima ), dakle, problem je u tome sto takva djeca vrlo brzo nauce kako sistem funkcionira, sto se od njih ocekuje i kako da to postignu. Steta je da vecina drugi put nacrta dvije kuce razlicite velicine, a dobro je da poneki i dalje ustraje na tornju!

Citiraj:

---

lalah prvotno napisa

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

Citiraj:

---

Virgo30 prvotno napisa

Ako te dijete pita kako konstruirati prodor kugle i hiperboloida jer po instinktu obožava deskriptivnu geometriju ili postane prirodoznanstveni freak pa pita zašto čudnovati kljunaš nosi jaja ili kako se kemijski opisuje proces pečenja kruha...ja nisam bome uvjerena da sam baš kompetentna...

---

Ti si to učila u školi? Ili se to sad uči u školi?

---

sory :lol: :lol: :lol: :*

---

Sam da se zna da se nisam rugala, nego sam pitala. Mislim, kajjaznam što se sad uči u školi, možda netko u nekoj gimnaziji i takve stvari poučava. Zato sam pitala.

Saradadevi vidi se da si duboko u temi i detaljima.
Ja plivam lijevo desno i pokusavam da mi brzina zivota ne zbrise to iz glave. U principu mi je stvar jasna, medutim dok ja nadem kompromise sa sistemom moja ce djeca odrasti. To me muci.

znate sto, ideja je ok, ali....ja je se jezim zbog toga sto ne bih mogla zamisliti da me moja mama poducava, da ne idem u skolu s vrsnjacima i stvaram svoj zivot neovisan od kuce i obitelji....

moja mama je teta u vrticu, i kad sam krenula u vrtic, upislala me je u svoju grupu, kako se mama i ja jako volimo ali i jako svadjamo, cini mi se od rodjenja, ja sam zamolila tetu drugu da me primi u svoju grupu i razgovarala s roditeljima da ne zelim biti u nmaminoj grupi...i uspjela sam, isla sam u drugu grupu i bilo mi je super.....

a sad, da je mama imala mogucnost skolovati me kod kuce, brrrr.... :)

8)

Citiraj:

---

ja je se jezim zbog toga sto ne bih mogla zamisliti da me moja mama poducava, da ne idem u skolu s vrsnjacima i stvaram svoj zivot neovisan od kuce i obitelji....

---

opet cu naglasiti da mama ili tata NE TREBAJU PODUCAVATI i to je jako jako vazno. Imati mamu za odgajateljicu u vrticu nije isto sto i imati istu mamu koja vise ne radi u vrticu nego HE na nacin koji omogucava autonomiju ucenja. Moze postojati cijeli ocean razlike izmedju tog dvoje.
Moze i ne postojati, ali mislim da ce zena koja zeli poducavati djecu na nacin odgojiteljice radje ostati raditi to na radnome mjestu i biti za to placena, nego se bakcati sa svojim djetetom neplaceno.
Naime, mislim da je stvarno testo i naporno za zenu poducavati svoju djecu kod kuce na nacin kako se to radi u vrticu ili u skoli. Prvi razlog koji mi pada na pamet je taj da djeca kada osjete dasak slobode, jednostavno go for it, ne adaptiraju se tako brzo i lako na necije planove i programe, kao kada se nadju u institucijaliziranoj okolini.

Ovo sto kazes za stvaranje zivota neovisnog od kuce i obitelji, to stoji, ali to nije uskraceno djeci kroz HE. Samo ga ne stvaraju unutar institucije skole, ali ga mogu stvoriti svugdje drugdje.
Na primjer, ako odrastao covjek nije u stalnom placenom radnom odnosu ili radnom odnosu uopce (zena koja je kod kuce i brine za djecu, slobodni umjetnici , freelanceri i slicno), to ne znaci da je njihov zivot vezan samo za kucu i obitelj.

Meni je stvarno problem to sto se na skolu gleda kao na najvazniji izvor drustvenih kontakata.
Mi nismo imali drugacije iskustvo, nismo stvarali vecinu prijatelja izvan skole (jer nismo mogli, kada smo trebali biti stalno u skoli)pa nam se cini da je jedina alternativa tome da smo camili kod kuce s mamom.

S druge strane, nezavisan drustveni zivot od roditelja, i kada dijete ide u skolu, ne javlja se u ranom ili srednjem djetinjstvu, nego kasnije.
Moja prva najbolja prijateljica je bila iz susjedstva, nikada nismo isle zajendo u skolu, jer smo isle u razlicite skole. Druga i treca su bile iz razreda, ali u srednjoj (kada su uslijedili zesci izvankucni socijalni kontakti) bilo je puno dobrih prijatelja i jedna najbolja iz izvanskolskih izvora (tipa visenje pred Centrom, tecaj francuskog, dramska grupa, biciklijade, a najbolje prijateljstvo iz tog perioda je sklopljeno na ljetovanju kod babe na moru.
I bila je iz Splita :)

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

Citiraj:

---

Virgo30 prvotno napisa

Ako te dijete pita kako konstruirati prodor kugle i hiperboloida jer po instinktu obožava deskriptivnu geometriju ili postane prirodoznanstveni freak pa pita zašto čudnovati kljunaš nosi jaja ili kako se kemijski opisuje proces pečenja kruha...ja nisam bome uvjerena da sam baš kompetentna...

---

Ti si to učila u školi? Ili se to sad uči u školi?

---

Osim za kljunaša (u biti to je nekoć pisalo u famozno dobrom časopisu za djecu "Politikin zabavnik"), jer smo imali kampanjce iz biologije, sve ostalo - da. To što se koječega ne sjećam više, je problem neprpošne sive mase.
Čak smo radili bojane modele iz deskriptivne geometrije
Još smo i pilili šperploče, zavarivali i obrađivali metal, miksali sumporovodik, vršili ankete iz sociologije i "znanstveno" ih obrađivali, dizali 286-ice s disketa, programirali u UNIX-u, imali pregršt zainteresiranih nastavnika za ekstranastavne aktivnosti, a i imali kvizeve tipa kviskoteke iz lektire. I imali smo kute i papuče. I katkad smo i grijali stolicu, što se danas popularno naziva bubanje. Ali bubali su i bubati će samo oni kojima ne ide učenje. Bilo uvijek i bit će.

Ah taj socijalizam ...totalni mrak ;)
Postajem sve više zastupnik HE kako dalje vrijeme ide. Samo da nađem bogatog muža... :)

tko je upalio svjetlo :saint:

Citiraj:

---

Čak smo radili bojane modele iz deskriptivne geometrije
Još smo i pilili šperploče, zavarivali i obrađivali metal, miksali sumporovodik, vršili ankete iz sociologije i "znanstveno" ih obrađivali, dizali 286-ice s disketa, programirali u UNIX-u,

---

pa to se moze i kod kuce, zar ne?
kad je vec mracni socijalizam nestao brzinom svjetlosti, preko noci...
A dovoljno bogat muz se lako nadje, osobito kada se snize potrebe :)

moje skolsko iskustvo je bilo vrlo razlicito od tvojega, puno bubanja, a malo prakticne primjene, osobito u srednjoj skoli. Jedinu prakticnu stvar koju smo napravili u cijeloj srednjoj skoli (ako ne racunam muckanje u epruvetama s apstraktnim kemijskim spojevima, nikada na primjeru kruga ili slicnoga), je bila sekcija kravljeg srca u trecem srednje, iz biologije.
A isla sam u pedagosku, prije toga bivsu i sadasnju petu gimnaziju, koja je slovila kao jedna od boljih.
Bolja za sta, pitanje je....

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

pa to se moze i kod kuce, zar ne?
kad je vec mracni socijalizam nestao brzinom svjetlosti, preko noci...
A dovoljno bogat muz se lako nadje, osobito kada se snize potrebe :) ....

---

Sve se može od kuće..ali tko će raditi sve ostalo, pa ja bih s mojim aspiracijama postala hobotnica ..da mogu. :)

Pitanje bogatog muža je lako rješivo u većini slučajeva ako si
a) gluplja od njega ali ljepša od npr. monike beluči
b) pametnija od njega ali ljepša od npr. monike beluči
c) manekenka, ako je on nogometaš.

Za nas punomasnije, bogati muž može biti stečevina iz mladosti, skoro pa vlastiti proizvod, ali onda nismo s njim jer je bogat nego smo se š njime obogatili uglavnom zajedničkim radom, suradnjom ili zajedničkim "supatništvom". Ako se jaaako obogati, uobičajeno standardnu punomasnu ženu zamijeni s tipom iz odgovora a), b) ili c). Sve ostalo je skoro pa gotovo jednoznačno.
Malo off topic, ali me analize uzbuđuju :)

eh, eh...pa sve se moze kad se hoce...
ja imam bogatog muza, a nisam vjerojatno ni pod jednim slovom (naime, moram priznat, ne znam tko je monika b.)

htjedoh samo reci, ni ove moje HE ne spadaju u abc, muzevi su im suply teacher/small business holder/roditelj posvojitelj (foster care)/freelancer web dizajner; mislim , mozda se jednoga dana ludo obogate neki od njih, ali nije uvjet.

Citiraj:

---

Stalno nekako imam dojam kao da se piše o dvije vrste djece: HE djeca i ona institucijski školovana. I "školska" djeca uče sve i svašta mimo škole. Ne kužim jedno: kako gledate ne djecu koja se obrazuju u školi, pa nisu to ne-HE djeca? Pa nije njih škola svemu naučila, u količini ukupnog znanja koje dijete ima to je prilično malo, ta djeca su itekako puno naučila/i još uvijek uče mimo škole. To je obrazovanje započelo puno prije škole i traje i dalje.

---

pa da, slazem se s time. Zato mi HE i ne pase, vise mi pase na engleskom Education Otherwise, na drugaciji nacin (a ne kroz skolu). Naziv definitivno ne izrazava realnost, ali se tako koristi jer nema boljega. Unschooling je zanimljiv jer ukazuje na taj aspekt HE koji je bas protiv skole i skolskog nacina obrazovanja (a za autonomno ucenje). Kao i uvijek, tesko je naci naziv da pokrije sva moguca znacenja.
Recimo, ako se prisjetimo od kuda dolazi rijec skola, nalazimo na isti problem Grcki shole je znacilo slobodno vrijeme, dokolica. Sto skola danas nije. Prosjecan djak smatra skolu prije sve drugim nego dokolicom.
ali , s druge strane, u skolu mogu ici samo ona djeca (i odrasli) koji imaju vremena oslobodjenog od rada za opstanak, tako da funkcija danasnje skole nije potpuno otudjena od izvornog znacenja.

Citiraj:

---

Kažeš da ga škola zatupljuje i da uči ne razmišljati svojom glavom. Misliš da je stvarno škola tome kriva ili su tome krivi roditelji? Drugim riječima, bistroj i znatiželjnoj djeci je škola tijesna, a još ako roditelji potiču stjecanje znanja, djeca idu dalje. S druge strane, inertna djeca, koju su njihovi inertni roditelji poslali u školu reda radi, jer su školu mora ići bez gladi za znanjem, ne postavljaju pitanja i nezainteresirana su.

---

Ja ne bih rekla da skola zatupljuje. Mi smo svi prosli kroz skole i nismo tupi. Ali nesto oduzme i to je tesko vratiti natrag ili nadoknaditi, ili , ako je moguce, dugo traje. Gubitak vremena.
To sve vrijedi samo za one koji imaju pozitivno iskustvo skole. Onima kojima je skola bila nocna mora, zbog raznih razloga, imaju jos dodatna opterecenja.
Na primjer, stvaralacki nagon, masta, kriticki nacin razmisljanja (mislim na sagledavanje vise strana, ne na sarkazam, omalovazavanje i slicno), sposobnost povezivanja i holisticko razumijevanje svijeta... mislim da skola to ne potice, nego vrlo cesto sputava ili zanemaruje.
Roland Meighan, relativno poznat UK autor s podrucja obrazovanja, osobito HE, je imao radionicu ovaj vikend i govorio je o tome kako skola promovira totalitaristicki model znanja: postoje informacije, cinjenice itd... koje dijete mora usvojiti, inace.....kazna u obliku lose ocjene ili prijekora ili samo negodojuceg stava (ako se radi o malom djetetu).
Tome suprotstavlja demokratski model koji HE autonomnog nacina ucenja , promovira.
Mm je bio na radionici, ja sam bila na druoj, pa ne znam tocno kako je razvio tezu, ali mi se nametnula jedna ideja: kako oba modela posljedicno promoviraju odredjenu drustvenu klimu (jer treniraju djecu od malena po pravilaima svojega sustava).
Ne trebas ici u skolu da se dogodi trening u "totalitarizmu" (tradicionalni oblik odgoja, batina je iz raja izasla, dijete se treba vidit, ali ne i cut itd...cini to isto, za razliku od npr. AP koje promovira ideju osluskivanja djetetovih osobnih potreba, uvazavanje itd...)
Djeca su pojedinci i trebaju razlicite stvari. Da malo citiram Milla, svaki covjek je poput biljke koja zahtijeva odredjene , posebne uvijete da bi se dobro razvijala (salati daj malo vode, kao i kaktusu, i ostat ces bez rucka)
Skolski nacin poduke na to nikada ne moze odgovoriti kak spada.
ali , dobro, to je opet druga tema.

Meni je bitno to da skola promovira podloznost autoritetu koji je neupitan i servira jedno vidjenje kao istinu, sto je lose, makar to vidjenje uistinu i bilo Istina sama, jer zaobilazi cijeli put spoznavanja koji je individualan i zahtijeva za svako dijete razlicito vrijeme i ritam.
Spoznaja se ne moze staviti u okvire plana i programa. Ona dodje, ali kad je vrijeme zrelo, a ne s navrsenih xy godina.

Citiraj:

---

Ne tako davno ženska djeca su kod nas prolazila vrlo oskudno školovanje. Rezultat: izrazito ovisna o svojim muževima, obrazovanje im je uglavnom prestalo sa prestankom formalnog obrazovanja.

---

Citiraj:

---

Znanja koja imaju mimo škole prenosila su dalje, ali ona se prenose bez obzira na školu. Npr. znanja o kuhanju, pletenju, zemljoradnji, ribarenju...

---

Ovo sto si napisala da im je obrazovanje uglavnom prestalo sa prestankom formalnog obrazovanja, s time se ne bih slozila. Zemljoradnja, kuhanje itd... jesu znanja i kada se ne prenose unutar obitelji, dogadja se da ljudi trebaju ici u skole da nauce kuhati, obradjivati zemlju (ja se bas raspitujem za neke tecajeve permakulture) To JESU fomalna znanja, dapace, vrlo bitna znanja za zdrav i uravnotezen zivot (uzgojiti hranu za zivot, kako je pripremiti, napraviti zimnicu).
Sto je onda formalno znanje?
Dobro je znati koji su kemijski procesi ukljuceni u izradi kruha, ali mozda je jos bolje znati kako napraviti i ispeci kruh.
Meni se nekako cini da skole (vrlo generalizirano) poducavaju ovo prvo (ako su neke super zanimljive kao Virgina), ali rijetko uce kako peci kruh. A sto je vaznije, procijenimo sami.

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

Meni se nekako cini da skole (vrlo generalizirano) poducavaju ovo prvo (ako su neke super zanimljive kao Virgina), ali rijetko uce kako peci kruh. A sto je vaznije, procijenimo sami.

---

Ja sam samo spomenula pečenje kruha kao primjer kompleksnog znanja. Nije to samo tako, klikni wikipediju i zovi biokemičara i onda si ti car. Sva znanja zahtijevaju vremena i angažmana. Ako u školi 15 predmeta predaje 15 ljudi, a idemo reductio ad absudum, da mi je dijete luudo za svim vrstama npr, prirodno-matematičkih znanja..to jednostavno fizički nije moguće dobro naučiti, jer je znanje piramida. Osobito ne ako si antitalent za te discipline. Ako pozoveš tutora, to je ništa drugo nego učitelj, koji može biti dobar ili loš.

Citiraj:

---

S druge strane, inertna djeca, koju su njihovi inertni roditelji poslali u školu reda radi, jer su školu mora ići bez gladi za znanjem, ne postavljaju pitanja i nezainteresirana su.

---

Ja sam bila "inertno" dijete, ali nipošto jer nisam bila zainteresirana ili znatiželjna. Jednostavno su mi uvijek trenutno dana znanja bila preširoka i morala mi je materija "sjesti". Kad sam stvar proučila onda sam bila kompetenija u "načimanju" materije i bilo kakvoj diskusiji. Tako da nemojmo previše negirati jednu cijelu podgrupu djece i ljudi, tko nije aktivan, automatski nije zainteresiran. Ima nas raznih. Bilo je onih koji uvijek pitaju, a pitaju radi pitanja, bilo je onih koji pitaju radi znanja i ima onih sporijih koji žele provesti neku analizu i ima onih inertnih koje stavr stvarno ne zanima.

Saradadevii, kako se HE djeca uklope u skolski sistem ako se prikljuce instituciji recimo u trecem, cetvrtom razredu? Znaci dijete je par godina bilo doma i skolovalo se van institucije i onda se ukljuci u vec formiranu grupu vrsnjaka koja je do tada vec navikla na kojekakva pravila, odredjeni nacin ponasanja medju djecom itd.
Za ekstrovertne licnosti mi se ovo ne cini problematicno. Ali, ako netko ima introvertno dijete koje tako i tako nije odusevljeno drustvenim aktivnostima, kako se onda takvo dijete nosi sa tim situacijama?

Ne znam nijedan takav konkretan slucaj. Cula sam o mnogima koji su upravo odbrnuti; dakle, dijete je u skoli do neke godine (7,8...10) pa ga onda roditelji povuku iz skole.

Javim ti ako saznam.

Citiraj:

---

Ja sam bila "inertno" dijete, ali nipošto jer nisam bila zainteresirana ili znatiželjna. Jednostavno su mi uvijek trenutno dana znanja bila preširoka i morala mi je materija "sjesti". Kad sam stvar proučila onda sam bila kompetenija u "načimanju" materije i bilo kakvoj diskusiji. Tako da nemojmo previše negirati jednu cijelu podgrupu djece i ljudi, tko nije aktivan, automatski nije zainteresiran. Ima nas raznih. Bilo je onih koji uvijek pitaju, a pitaju radi pitanja, bilo je onih koji pitaju radi znanja i ima onih sporijih koji žele provesti neku analizu i ima onih inertnih koje stavr stvarno ne zanima.

---

Slazem se s ovime. Ipak, dijete koje je sutljivo u skoli, ne bi mozda bilo sutljivo kod kuce, tj. ako je okolina drugacija, ako informacije dolaze u nekom prirodnom slijedu i relevantne su za djetetov interes, mozda tada dijete tipa tebe ne bi "sutjelo", nego bi pitalo (dotaknula si jednu jako zanimljivu stvar, da su ti uvjek trenutno dana znanja bila presiroka...)

Zamisli da ne pricamo o 16godisnjacima nego o djeci 7-10 godina. Iako je kruh kompleksna stvar, njima ne treba ta kompleksnost na nacin na koji bi , recimo, nama bila zanimljiva i potrebita.
Mislim da im ne treba prehrambeni inzinjer da im objasni kemijske procese koje se odvijaju od zita do pogace.
A kada dodju u dob da im je relevantno razumjeti kompleksnost na visoj razini, tada mogu sami se pobrinuti za izvor informacija.
Tako se barem meni cini.

Vecina HE djece u mojem krugu ide u institucije kada navrse 16-18 godina i dobro se s njima nose.
ali tada vise i nisu djeca, nego se formalno odrasli

Saradadevii, moze malo konkretnije o tome kako se ta djeca nose s inistitucijama?
Kazes dobro, radi njihove dobi pretpostavljam bolje nego npr. devetogodisnjak koji se tada ukljuci u instituciju.

U biti mi nesto nije jasno. Kad citam po netu HE iskustva, uglavnom djeca koja su van institucija do negdje pred punoljetnost, kada se s inistitucijama sretnu, nemaju problema sa socijalizacijom. Namjerno isticem socijalizacija jer se to navodi kao jedan od zescih argumenata kad se prica o vrticima i skolama.
E sad, situacija je znaci totalno razlicita, kad se odraste dodje se na isto, HE djeca su mozda cak u prednosti.
Znaci li to onda da se kroz sve te godine takozvane socijalizacije, djeca ustvari nepotrebno "lome"?

I jos jedno pitanje, HE je prilicno neizvediv bez kruga istomisljenika, jel tako?

Ovi koje sam upoznala, cini mi se da se dobro nose sa institucijama. Stalno spominjem Chrisa, koji mi je najdirektnije iskustvo sa HE tinajdzerom, i on nema problema s nicim.
Ipak, cini mi se da to ovisi i o osobnosti djeteta, tj, tog mladog covjeka, a ne samo o tome je li bio HE ili ne.
Cula sam kako kazu da najveca razlika izmedju HE djece i ostale, sto se socijalnog aspekta tice , je ta da HE imaju puno normalniji i spontaniji odnos s odraslima, ukljucujuci vlastite roditelje. Vrlo gruba generalizacija, ali osjetis sto je pisac htio reci, kada upoznas neke od njih. Ne osjeti se taj raskorak izmedju mi (mladi) i oni (stari). Mozda zato sto vecinu zivota zive neizolirano od prisustva odraslih koji su opet u realnoj zivotnoj situaciji (a ne u ulozi ucitelja u skoli, jedan naprema 30).

Plemenare uvijek trebas, ali ne trebaju biti nuzno uzivo.
Sigurna sam da ih u Becu mozes naci i uzivo.
Kontaktiraj nekoga iz Austrije s one liste na linku Learnin Unlimited.

Citiraj:

---

E sad, situacija je znaci totalno razlicita, kad se odraste dodje se na isto, HE djeca su mozda cak u prednosti.
Znaci li to onda da se kroz sve te godine takozvane socijalizacije, djeca ustvari nepotrebno "lome"?

---

dobar point. mozda se nepotrebno lome ili barem na nepotreban nacin.
svakome se ipak poslozi situacija u zivotu iz koje treba nesto bitno nauciti, tako da HE djeca nisu izuzetak.
Ali, opet, moze se nauciti na razlicite nacine i u razlicito doba, jedno doba je pogodnije od drugog itd...

Neki (pozitivni) stavovi i iskustva o HE

"Most home educators are people without professional training. Yet, they have brought about a major successful innovation in education. Research in the United States suggests that home educated children who eventually enter school are generally ahead of their age mates, sometimes way ahead. It is not surprising that an increasing number of parents and carers opt to educate their children at home, in Australia and elsewhere ... During the course of my research, the 100-plus children I have talked with so far certainly seem independent, socially skilled and mature." (Dr Alan Thomas, Visiting Fellow at the University of London Institute of Education and formerly at the Northern Territory University, Darwin, Australia)


--------------------------------------------------------------------------------

"We are revelling in our new-found freedom! Home education was a wonderful release for Neill after years of misery at the different schools which he has attended. He has some catching up to do and, most important of all, he has to recover his sense of self-worth after all the knocks he has taken. Our inspector has been terrific...very sympathetic and understanding, especially about Neill's frustrations and difficulties with written work. We're looking ahead to GCSE as Neill would like to take his exams, but he wants to study for them at home." (J. Watts, Sussex)


--------------------------------------------------------------------------------

"The results are impressive. Families rarely fail to achieve the aims they set for themselves. For some this is entrance to Oxford or Cambridge ... Those who opt for a self-sufficient lifestyle achieve the range of practical skills they value so highly. Some have children with physical handicaps or with other special needs and they achieve the capability and confidence they seek ... There are parents who achieve the aim of rebuilding the confidence and stability of a child who has been shattered by school experiences ... They are pioneering a more flexible form of education." (Professor Roland Meighan, formerly Special Professor of Education at Nottingham University)


--------------------------------------------------------------------------------

"I knew before our twin girls were born that I wanted to home educate them. My career in medicine had left me with grave misgivings about the cult of the "expert". It is all too easy to submerge our instinct for what is right in the face of the vast army of carers and professionals that we have today. In the fields of medicine and education there have been huge achievements which have been of great benefit to society, but I think that we should value independence and acknowledge the right of people to make informed choices. The girls are seven now. They enjoy the company of other children, and they're at their happiest when out walking with a few friends, visiting a playground, playing dolls or playing adventure games which carry on from one visit to the next! Our work at home is informal. We read together, we do lots of art, craft, messy painting, dressing up, cooking, listening to tapes of various kinds, growing things - and talking. The girls play together, use the computer, write notes, menus, messages, dolls' letters and poems. We go for walks with the dog on most days, and our science work comes from the world around us and the great variety of things that we do. Life itself is an endless source of inspiration for creative activities." (G. Bailey, Dorset)

Za one kojima djeca idu u skolu ili ce ici, a oni (roditelji) nisu bas s time presretni:
autor je Roland Meighan, nekada sveucilisni profesor u VB, specijalizacija obrazovanje, HE roditelj djece koja su sada u 30im, a od nekog doba pise knjige o HE, personaliziranom obrazovanju, autonomnom modelu ucenja (i rada) i slicno, knjiga se zove "Damage Limitation", a radi se o savjetima i strategiji da se smanji stetan utjecaj skole na intelektualni, emocionalni, umjetnicki i ini razvoj djece koja moraju ili hoce ici u skolu.
(Napisao knjigu kada je njegov najmladji sin odlucio da hoce ici u skolu :) )

Procitala sam nedavno samo isjecke (nabavit cu je jer mi je Shantana pocela pricati kako ce ona ici u skolu, ali kada bude velika :shock: , jos samo moram razjasniti koliko velika....sudeci po trenutno omiljenom broju, bit ce valjda 10 ) i neke komentare, cini se dosta korisnom za razvoj strategije "how to cope with school".

samo malo zacatavanja :oops: .
Aisha se jutors rasplakala kad sam rekla da cemo se preselit u Englesku da ne mora ici u skolu i vikala: ocem u kolu, ocem u kolu :lol: .
Inace, stalno i svima govori da ne ide u vitic nego u kolu :) .

A selis se, je li? Kako li je do toga doslo? :P

Nije onak kak mislis, jos uvijek nisam dosla do knjige :( , mozda danas.
Ma, to ja bacam bube u uho MMu, mozda kroz koju godinu upalineki dan je, nakon godina uvjeravanja, pristao na neasistirani porod :D .

super, taman do skole ima vremena da upali!
do tada mozda ja preselim pa mozemo zajedno u ilegalu.
Ako ove dvije skolarke promijene misljenje
(iako je moja nesto prevrtljiva po tom pitanju, cita nedavno mm Shantani slikovnicu u cafeu, neke djecje zezalice i dodje do jedne koja kaze "Why are fish so smart?" Odgovor je" Because they always swim around in schools"(sto je smijesno ako kuzis engleski humor, ali dobro....) Pita mm Shantanu je li bi ona htjela ici u skolu, na sto ona spremno odmahne glavom i kaze "No". Pa nadoda "But I want to go swimming!"

Dakle, pouka price je: ako ides u vrtic, a mozes birati izmedju vrtica i skole, bolja je skola.
Ali, ako mozes birati izmedju skole i plivanja, plivanje je bolje!

a koju knjigu to ocekujes?
ima mamma ju jednu koja ti je korisna za onaj sitni print :)

glede sitnog i ja se trpam. pozovite meeeeee.
ja sam joj poslala Holta, Teach your own.

Svi se trpaju, moram pazit da to ne bude prije nego izgradimo kucu, nece bit mjesta za sve zainteresirane :lol: .
Mozda da naplatim ulaznice :lol: ?

Citiraj:

---

ima mamma ju jednu koja ti je korisna za onaj sitni print

---

Onu koja je kod mene?

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Citiraj:

---

ima mamma ju jednu koja ti je korisna za onaj sitni print

---

Onu koja je kod mene?

---

Ako je Shanley kod tebe, molim lijepo pozuri se. :P

cure, molim, fulale ste podforum.
(Steta sto nema jedan Sam svoj majstor!)

evo jednog kucnog eksperimenta iz pera Gospodina Krampfa (sto i kako , ako je uciteljica hrvatskog postavljala instalacije...)

Robert Krampf's Experiment of the Week

<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<< <<<<<

This Week's Experiment - #467 Towels

Greetings from the Lion Country Safari campground in West Palm Beach, FL. I am doing shows for Florida Power and Light this week, and it is fun staying at the campground where the lions roar every morning.

Before we get to the experiment, let me apologize for the weeks that I have missed sending out an experiment. Recently, my life has been very hectic and exciting. The first DVD for the FCAT science series is finished, and we are working on the next one. In addition to that, was my 50th birthday trip to Death Valley and Sequoia National Park. Then two weeks ago, I made another, very special trip to Talullah Falls, Georgia for a private wedding ceremony. Nancy Wilson, a long time friend, is now Nancy Krampf, my wife. She enjoys adventures as much as I do, and we should have all sorts of fun, new discoveries to share with you.

The idea for this week's experiment came from a water leak. We woke up to a lot of water and wet floors. The clean up gave me plenty of time to think about how a towel works, and why it soaks up water. To explore this, you will need:

a glass of water or your favorite drink
2 soda straws
Thin straw or coffee stirrer
a paper towel

Fill the glass with some tasty liquid and put one of the straws into it. Before you take a drink, look closely at the straw. Even if the straw is not clear, you should be able to see that the liquid has risen slightly up into the straw.

This is called capillary action. Water is very sticky stuff. When it comes in contact with the straw, the water molecules stick to the plastic. They are attracted so strongly that the water climbs slightly up the surface. How high the water will climb is controlled by several things.

First, it is controlled by the material. There are some substances, such as oil and wax, that water does not stick to, so the water will not climb up their surface. A towel made of wax would not work very well.

Second, to do much climbing, the water needs a small space. Notice that the water climbs the inside of the straw, but does not go nearly as high on the outside. Is the outside of the straw made of something different? No. Put the second straw into the glass, beside the first straw. Place the straws side by side, and then move them very slightly apart. You should see that the water has now climbed up between the two straws. Why?

On the outside of the straw, the water is only sticking on one side, the side towards the straw. All the water on the side away from the straw is being held up by the attraction on the other side. The water will climb until the attraction of the water to the plastic is balanced by the downwards pull of gravity. With the two straws, you have water sticking to the plastic on two sides. Twice as much support holds up twice as much weight, which lets the water climb higher. Inside the straw, the water is surrounded, sticking on all sides, so it climbs even higher.

Is there a way to make the water climb even higher? Yes. You could make the straw smaller. If you can find a very thin straw, or one of the straw-like coffee stirrers that they give at fast food places, compare a thin straw with a thick one. You will see that the thinner the straw is, the higher the water will rise. Why does the water climb higher in a thin straw? The water in the center is being supported by sticking to the water that is sticking to the plastic. A smaller straw means that there is less water in the middle to be supported, so the water can climb higher.

So for a towel to work well, it needs to be made from a substance that water sticks to very well. It also needs to have lots of tiny spaces for the water to climb into. The fibers in the threads of the towel serve that purpose.

Now, think back to the straws. Which do you think would support more water, one large straw or two small ones? Right. Two small straws would have more surface area for the water to stick to, so they would support more water. A towel that has many, very thin threads would work better than one with fewer, thicker threads. That is the idea behind the new, microfiber towels. Lots of very small fibers work very well at soaking up lots of water.

Now, you can finish your drink and think about how towels work, without the need for a major water leak to get you started.

Have a wonder filled week.

****************************************
This weekly e-mail list is free from charge. You are welcome to forward it
to friends, print it in your newsletter, repost it on the Internet, etc., as
long as you do not charge for them and my name and e-mail address are
included.

Please forward this e-mail to anyone that you think might enjoy it.

To join the list, send a blank e-mail to: krampf-subscribe@topica.com

on-line archives are located at:
http://groups.yahoo.com/group/krampf/messages
http://www.topica.com/lists/krampf/read

***************************
Robert Krampf's on-the-road schedule:
My calendar is now on-line. You can see a detailed calendar, with dates,
times, schools, etc. at http://www.krampf.com/m_tour.html


***************************

Check out my web site at:
http://www.krampf.com

From Robert Krampf's Science Education Company
PO Box 60982
Jacksonville, FL 32236-0982
904-388-6381

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Citiraj:

---

ima mamma ju jednu koja ti je korisna za onaj sitni print

---

Onu koja je kod mene?

---

da :saint:

Citiraj:

---

http://www.jutarnji.hr/clanak/art-20...e_sad,57657.jl

Datum objave 09.01.2007 23:13
Zadnja izmjena 09.01.2007 23:13
Pošalji na mail Ispiši Komentiraj

--------------------------------------------------------------------------------


Milijun američke djece školuje se kod kuće
Piše: Iz New Yorka Tamara Jadrejčić

--------------------------------------------------------------------------------


U SAD-u je broj djece koju poučavaju njihovi roditelji porastao za trećinu


Devetogodišnja Bianca Bhea iz New Yorka ujutro ustaje kad se probudi, nekad u 7, nekad u 8 ili čak 9 sati. Nakon toga doručkuje pa, ovisno o tome kakve je volje, čita knjigu, gleda televiziju, crta ili odlazi s roditeljima u kino, muzeje, a popodne na satove klavira. Ponekad s mamom rješava matematičke zadatke ili se preko interneta spaja s virtualnim razredima gdje uči strani jezik, povijest i zemljopis. Najčešće se njezin radni dan ne razlikuje mnogo od vikenda.

Bianca je normalna djevojčica koja je do ovog ljeta bez problema svladavala školski program za treći razred. Njezini su roditelji, majka Njemica i otac Afroamerikanac, bez obzira na njezin dobar uspjeh, bili nezadovoljni hijerarhijskim ustrojem škole, sadržajem školskih programa i učenjem ex katedra te su na njoj sve češće primjećivali strah od školskih testova, teškoće i nesigurnost u druženju s vršnjacima i sve veće zatvaranje u sebe. Uvjereni da je uzrok promjena u njezinu ponašanju upravo škola, odlučili su je ispisati i podučavati kod kuće. Čini se da je bez školskih klupa, odmora i testova Bianca procvjetala.

Bianca nije izgubljen slučaj neodgovornih roditelja, naprotiv. Prema podacima američkoga ministarstva za obrazovanje, između 1,2 i 1,5 milijuna američke djece u dobi od sedam do 16 godina ne pohađa nastavu u školi, nego se školuje kod kuće. Zakoni koji reguliraju “home-schooling” ili kućno školovanje razlikuju se od jedne savezne države do druge. Neke imaju vrlo liberalne zakone, poput Teksasa, Oklahome, Illinoisa i Michigana, prema kojima nepohađanje nastave nije potrebno niti prijaviti, a druge, poput New Yorka i Pennsylvanije, zahtijevaju da se redovno testira razina usvojenog znanja. Što je još značajnije, broj djece koja se školuju kod kuće posljednjih je nekoliko godina porastao oko 30 posto. Kućno školovanje sve je organiziranije i konkurentnije u odnosu na državni i privatni školski sustav.

U svakom većem američkom gradu postoje udruženja roditelja koji nisu zadovoljni službenim obrazovnim modelima pa su sudbinu svoje djece doslovce uzeli u svoje ruke. Udruženja su povezana on line, često održavaju predavanja o određenim nastavnim jedinicama, razmjenjuju adrese tzv. tutora ili privatnih učitelja i organiziraju tradicionalnija predavanja u privatnim kućama. Na federalnoj razini djeluje HSLDA, Home School Legal Defense Association (Udruženje za obranu prava na kućno školovanje), koja pruža informacije i pravne savjete.

Razlozi naizgled tako drastičnih odluka veoma su različiti. Prednjače vjerska uvjerenja, u ime kojih je u Americi dopušteno gotovo sve, iako stereotip pripadnika ultrakonzervativnih evangelističkih crkava, alergičnih na Darwina i koncentriranih uglavnom na Bibliju, nije jedini koji u američkom školskom sustavu ne nalazi svoje mjesto.

Veoma su brojni i oni koje zajednički svrstavamo pod naziv “alternativci” i koji pokušavaju živjeti u Americi praveći se da žive negdje drugdje pa, osim škole, odbijaju sudjelovanje u političkim i drugim izborima, plaćanje poreza, priznanje državljanstva i dobivanje putovnice. “Alternativci” svoj izbor uglavnom objašnjavaju tezom da je dijete “natural learner”, tj. da je prema svojoj prirodi sklono učenju, a da svaka prisila - u obliku programa, satnice ili brzine usvajanja - samo guši taj urođeni instinkt.

- Stvari koje trebaš naučiti, važne su ako ti koriste. Svi želimo naučiti hodati zato što nas na to navodi naš instinkt i zato što nam to treba. Ne treba biti doktor znanosti da se to shvati, nego samo jednogodišnje dijete. Mog sina Willa nitko nije učio čitati, pa ipak čita od sedme godine. Trebalo mu je sedam godina da iz iskustva shvati kako mu je čitanje korisno - objasnila je Karen Tucker iz Arkansasa, majka trojice dječaka koji nikad nisu pohađali nastavu u školi.

Prema podacima američkoga ministarstva obrazovanja, između 1,2 i 1,5 milijuna američke djece u dobi od sedam do 16 godina ne pohađa nastavu u školi, nego se školuje kod kuće. To je školovanje sve bolje organizirano u odnosu na državni školski sustav
Na kućno školovanje odlučuju se i roditelji bolesne djece, one s poteškoćama u učenju, kao i iznimno nadarene djece koja velik dio vremena provode u sportskim ili drugim aktivnostima. I na kraju, djeca bogatih i slavnih, koji zbog privatnosti, nomadskog ili lakšeg načina života jednostavno “uguravaju” dječje obaveze u dnevni raspored, ne pohađaju školsku nastavu. Upravo je ta grupa ona koja najvećim dijelom koristi privatne podučavatelje i zato što si može priuštiti cijenu od 70 do 150 dolara po satu.

Međutim, problem previsokih cijena privatnih satova ne muči samo roditelje djece koja se školuju kod kuće, nego i onih čija djeca iz škole donose loše ocjene i kojima su potrebni dodatni privatni satovi. Sve više američkih roditelja, kad se suoče s lošom ocjenom i istodobno ne žele ili ne mogu za desetak privatnih satova izdvojiti između 1000 i 1500 dolara, pronalaze rješenje na internetu. Indijski profesori, osobito matematike, vrlo su cijenjeni. Preko interneta komuniciraju s učenikom na savršenom engleskom, zadaju mu zadatke i u realnom vremenu ih ispravljaju. Sve to za 25 dolara po satu.

Porast djece koja ne pohađaju službenu nastavu, što otvoreno pokazuje sve veće nezadovoljstvo školskim sustavom, zabrinjava mnoge.

- Meni nije jasno kako će se ta djeca jednoga dana prilagoditi na 'strogoću' radnog mjesta - izjavio je Luis Huerta, profesor pedagogije na Teachers Collegeu sveučilišta Columbia. No, rezultati o razini znanja te djece, koji se u određenim saveznim državama prikupljaju, još su pogubniji za američke škole. Naime, djeca koju roditelji podučavaju u prosjeku su bolja u engleskom, kako u čitanju, tako i u pisanju, te u povijesti, a mali zaostatak za djecom u tradicionalnim školama zabilježen je jedino u matematici.

---

Iako se slazem sa vecinom (ili i svima) koji su se javljali na ovoj temi o tome da institucionalizovano skolovanje ima mnogih mana, moje je misljenje da obrazovanje i treba da bude organizovano od strane strucnjaka. Za svoje dete bih volela da ide u neku dobru skolu sa programima klasicnog tipa, sa kompetentnim nastavnim kadrom, u kojoj su postavljeni visoki zahtevi u pogledu ucenja i radnih navika. Takvih skola je malo i, cini mi se, sve manje. Zato cu pokusati koliko je to moguce da nadomestim detetu ono sto ne dobije u skoli, i to je moj osnovni motiv za razmisljanje o kucnom obrazovanju. Inace, kao znacajne faktore u prilog povlacenju deteta iz skolskih institucija, za mene predstavljaju i nasilje u skolama, kao i ideoloski obojeni sadrzaji.

Citiraj:

---

to mi je bio kriterij prolaza ili pada, ne znanje kao informacija, nego znanje kao razumijevanje i sposobnost povezivanja

---

Da bi se zaista razumela neka iole ozbiljnija tema, potrebno je vladati mnogim informacijama o njoj. Nemoguce je razumeti nesto, a jos manje biti sposoban povezivati i samostalno zakljucivati na praznom ili skucenom skupu informacija o temi.

Citiraj:

---

Ja sam uvijek intuitivno osjecala, jos u dobi od 15 godina kada sam prvi puta procitala Summerhill, da je nekako zdravije da covjek uci ono sto ga zanima, da su ljudi urodjeno znatizeljni i da zedj za saznavanjem je kod svakog djeteta prisutna.
Obavezna skola interferira s time, u manjoj ili vecoj mjeri. Nekome puno naskodi, nekome samo malo, tako da nije ni primjetno. Ali mislim da svima narusi tu urodjenu radoznalost, zelju za spozajom, sposobnost promisljanja.

---

Slazem se da su ljudi prirodno radoznali, ali mislim da bi u vecini slucajeva njihovi vidici ostali vrlo ograniceni ako bi ucenje prepustili samo onome sto ih zanima. Opste obrazovanje upravo i sluzi tome da pruzi osnovna znanja o raznovrsnim oblastima, pri neke od njih verovatno ne bismo ni dotakli da smo bili prepusteni samo sebi u izboru tema za ucenje, i na taj nacin, izmedju ostalog, ostali bismo uskraceni upravo za neka svoja interesovanja.

Citiraj:

---

Illich je zamislio otvorene ucilisne centre kao nekakve ustanove (u zgradama koje su prije bile obavezne skole) u kojima svatko, bez obzira na dob, moze doci i uciti. Npr. postoji kemijski lab i onda se tamo bukira vrijeme za eksperimente ili tome slicno. Ili , postoji netko tko je specijalista za arheologiju pa se ugovori sastanak s njim i diskutira sto te vec zanima o arheologiji.

---

Da bi se izveo hemijski eksperiment u laboratoriji, neophodno je znati pravilno koristiti opremu i bezbedno baratati materijalima. To nije nesto sto se nauci u letu, vec je potrebno sistematski uciti. Arheolog ce o arheologiji diskutovati sa kompetentnim kolegom, a laicima moze samo da odrzi predavanje i odgovori na pitanja. Inace, univerzitetska predavanja su otvorena za javnost, biblioteke takodje, tako da je ideja otvorenih ucilisnih centara vec ostvarena.

Citiraj:

---

ako dijete u rujnu i cijelu jesen i zimu zanimaju dinosauri i sve zivo o njima, a mora u skoli u tom razdoblju uciti o domacim zivotinjama (koje je apsolvirao s godinu dana), sto da se radi?

---

Ni ja ne bih volela da moje dete uci u skoli nesto sto je sa godinu dana apsolviralo, a moram priznati da mi je tesko da zamislim temu, o kojoj se na skolskom nivou ne uci nista vise od onoga sto zna jednogodisnjak. Inace, mislim da je bas tema o domacim zivotinjama izuzetno bogata i zanimljiva (da pomenem samo nacin na koji su zivotinje pripitomljene i kultivisane). Ambiciozni skolski program, onakav kakav bih ja zelela za svoje dete, i jeste takav da i najbolje informisanom detetu pruzi nova saznanja. Osim toga, zaista dobro obrazovanje se nikako ne zavrsava onim sto se uci u skoli – znatizelja o, na primer, temi dinosaurusa, moze biti utazena (ili, jos bolje, rasplamsana) i u kuci, biblioteci, razgovorom... Inace, dobar skolski program, po mom misljenju, podrazumeva i ucenje o razvoju zivota, pa su i dinosaurusi obuhvaceni njime.

Citiraj:

---

Zasto bi se znanje trebalo mjeriti u ranoj zivotnoj dobi? Recimo, izmjeris znanje kada hoces nekoga zaposliti. Ili ga mjeris ako se upisuje na faks (jer nemas dovoljno mjesta za sve one koji bi tamo zeljeli, dakle, potrebna je selekcija). Cemu mjeriti znanje djeteta od 5, 6, 7, 8......12 godina? (osim da bi se mogao kvalificirati za visi razred)? Meni je to jedan od zescih osobnih argumenata za HE, jer mislim da ispitivanje djeteta s ciljem da mu se ono sto zna klasificira u odredjen vrijednosni sustav, narusava proces saznavanja, moze narusiti njegovo samopouzdanje, moze ga odvratiti od zelje za ucenjem (za koju mislim da nam je urodjena) ili mu dati lazni osjecaj da nesto zna j(a naucio je zato da bi bio visoko klasificiran).

---

Provera znanja u skoli ima visestruku funkciju. Time se prati napredovanje ucenika, kako pojedinacno tako i u celini, i nastavnik ima mogucnost da na osnovu rezultata prilagodi svoj rad i celoj grupi ucenika, ali i potrebama pojedinaca. Ne treba zanemariti ni to da je ocena vazna motivacija za ucenje mnogih, kao sto je, na primer, neko vec na ovoj temi i priznao :

Citiraj:

---

ja sam odabrala gimnaziju zbog nekoliko predmeta koje u drugim školama ne bih imala prilike slušati. njih sam učila bez muke, a ostalo učenje je bilo samo radi ocjene.

---

Citiraj:

---

ovdje, recimo, su jako popularno tzv Oglumljivanje razlicitih povijesnih dogadjaja po raznim institucijama; recimo da u dvorcu Trakoscan neki glumci prirede scene iz zivota srednjevijekovnih staleza....tko je sve u tom dvorcu zivio, kako se zivilo, drustveni odnosi, nacin proizvodnje, sto su radili kada bi ih netko napao idd....prilicno zivahan nacin da se covjek zainteresira za povijesne dogadje, a usput se uci i o sociologiji, poljoprivredi, kostimografiji, glazbi itd...

---

Ovaj primer sa glumljenjem je jako lep. Medjutim, taj nacin ucenja je ipak samo dopuna dobrog obrazovanja. Dobro utemeljeno poznavanje istorije, sociologije, poljoprivrede, muzike zahteva visegodisnje sistematsko ucenje.

Citiraj:

---

netko na tom kampu mi je rekao da se HE u Engleskoj odrzalo u zakonu zbog toga jer je kraljevska obitelj tradicionalno svoju djecu HE, nije ih zeljela slati ni u privatne skole da se ne bi mijesali, a uostalom cini se kvalitetnije imati osobne tutore jedan na jedan.

---

Uverena sam da deca iz kraljevske porodice nisu prepustena da uce samo ono sto ih zanima, vec rade po odlicno osmisljenim i isplaniranim temama, i sigurno najboljim nastavnicima. I naravno je bolje imati nastavnika 1 na 1, ali to moze da priusti kraljevska porodica. Vecina ne.

Jedno iskustvo

Alaj mi mast vadis. Uf.

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

Da zavsim pricu o susretu s HE savjetnicom....i to necim jako jako dobrim za one s grcom u zelucu.
Rekla je, naime, da bi oni bili jako happy da nam pomognu u naporu da HE postane legalna opcija u Hrvatskoj. Savjetovala je prvo da osnujemo udrugu roditelja zainteresiranih za to. Ponudila je njihove materijale na prevodjenje i savjetodavne usluge (rece da je to svrha njihovog postojanja, valjda vise nisu toliko zaposleni u VB jer HE postaje sve prihvatljivije u drustvu :) )

---

Vidim da topik već neko vrijeme nije aktivan, i baš mi je žao što ga ovako kasno "otkrivam"...
Saradadevii, uživala sam čitajući tvoje postove (prvi put da čitam takvo što na hrvatskom)!
Zanima me je li udruga roditelja koja se gore spominje ikad osnovana?
Ili da nabavljam Rolanda Meighan (Damage Limitation)??
(šalim se, nabavit ću ga u svakom slučaju!)

___________________
J 2001, T 2003, R 2005